Nisa, žao mi je zbog tvog iskustva.


I ja sam ležala na PT2.

Imala sam operaciju u 19. tjednu trudnoće.
Dr. Š. mi je izvadila jajnik.
Operacija i sve oko nje je bilo stravično. A znaš već, sam u Zg, nemaš pojma ništa, čekaš tumor markere, pripreme te za operaciju, stave kateter, odvedu gore, ali nije još tvoj red, vrate te dole, ležiš i plačeš i čekaš.
Dr. Š i Dr. Z. su me operirali.
Sve je dobro prošlo. Dan u šok sobi mi je najgori dan u živoru. Imala sam dobre cimere u svojoj 12-13 sobi pa mi je oporavak bio ok.

U mom slučaju je doktorica dobro izvela operaciju (imam šav od 16 cm na šta su se doktori u šibeniku di sam ležala još 4 mj samo zgražali. ali ja mislim da je to zato što znaju da su pogriješili što su me otpustili "zdravu" što bi se ko zna šta desilo da nisam otišla na svoju ruku u Petrovu i napravila operaciju).

Tako da je u mom slučaju dr.Š stručno izvela svoj posao, ali da nema grama ljudskosti u toj ženi, to potpisujem.

U takvim situacijama, kad si u "drugom"stanju, 300km dalje od svoje kuće, bez muža, nemaš pojma šta te čeka, hoće li beba preživjeti, hoće li biti normalna, svaka topla riječ ti znači, a kad vidiš hladan izraz lica doktorice koja te ni ne pogleda na viziti nije lako.

Možda zbog toga i sestre nude "Normabeliće" šakom i kapom.