Radi se o slijedećem, Karlo mi je prije par mjeseci rekao kako je časna u razred donijela kutijicu u koju će stavljati milodare. Nije mi se baš svidio način na koji ih je forsirala da svatko MORA nešto ubaciti u tu kutijicu nešto kuna, ali OK, dali smo par puta koliko smo mogli i mislila sam to je to.

Nakon te kutijice, časna je donijela u razred neke predmete od stakla, boriće, lampice (ovo baš nisam shvatila..kako se to radi lampa od stakla, ali tako moj sinko tvrdi), bundeve.... Navodno ih je sama radila, svaki komad košta od 5 do 20ak kuna i već tjednima ih fila time kako je ona to radila do kasno po noći i kako sad nitko to ne želi kupiti, a taj novac je namjenjen za siromašne..i sve tako.
Maloprije mi je opet došao, sav tužan...veli, časna je to radila do kasno, a ja još uvijek nisam ništa uzeo.

Pričala sam sa Karlovom učiteljicom o tome, ali ona veli da ne može ništa napraviti. Njemu sam rekla da smo dali koliko smo mogli, da nemamo sada toliko novaca da stalno možemo nešto uzimati, ali vidim na njemu da je tužan i sav nikakav.

Palo mi je na pamet pitati u župni ured da li to časna uopće smije raditi ili poslati pismo na Kaptol?
Nemam ja ništa protiv pomaganja..i pomognem kad mogu i koliko mogu, ali ovo mi je nekako....previše.