Naš prvašić se lijepo uklopio u novu školsku sredinu. U razredu su ga dobro prihvatili (već je predsjednik razreda ), u cjelodnevni voli ići, piše redovito svoje domaće zadaće, žalostan je ako zbog bolesti mora izostati. Iako je živahan , učiteljice (razrednica i u cjelodnevnom) ga vole jer je dobra dušica, voli pomagati drugima i uvijek je dobre volje.
Međutim, počela su se stvarati prva prijateljstva, a vidim da on nekako preferira dva dječaka iz njegovog razreda koji su prave male "harambaše". To nisu problematična djeca, ali neki njihovi oblici ponašanja nisu naišli na baš dobar odjek kod razreda i učiteljica. Često se tuku, dosta psuju, pokazuju srednji prst, jednom su čak pobjegli iz škole :shock: (navodno u trgovinu, ali učiteljica je digla cijelu uzbunu...)!
Roditelji se u prvi mah čine normalni, ali poslije čujem kako tate prešutno prelaze preko toga, jer, kao:to su dečki, to je normalno, i ja sam se tukao/psovao/lagao...
Naravno da su polagano počeli problemi...početkom ovog tjedna učiteljica u cjelodnevnom mi je rekla da ga je čula da sa njima psuje (on se inače uvijek zgražavao na prostačenje i odrasle čak upozoravao da ne smiju govoriti ružne riječi), a jučer se zajedno sa njima i potukao .
Osjećam se nekako bespomoćno, strah me je da je ovo tek početak, a ne mogu mu ja birati prijatelje, ne mogu mu niti govoriti protiv njih, ali zato mogu o takvom ponašanju. Pričali smo sa njime dugo, sada mu je žao, ne želi se više tako ponašati, shvaća da je to loše i nesretan je da smo mi žalosni...ali strah me da će se ponovo povesti za njima...
U ponedjeljak su informacije, pa ću pokušati malo popričati sa razrednicom, ona mi ulijeva povjerenje.
Ima li netko dobar savjet?!?