Uh ovo je teška tema... Moj sin je drastično popustio u petom razredu, dok je curica (sad je peti) odgovorna i jako joj je stalo. Kao da im se nešto dogodi u tom petom razredu. Puno profesora, puno samostalnog rada, puno zadaće i nitko ih stalno ne podsjeća na to kao učiteljica u četvrtom.

Ne bih kažnjavala ocjene. Kažnjavala bih nemar i inertnost prema obavezama. Uvijek se trudim naglašavati da je ok i komp, i tv i igranje i rodjendani ali smo nakon odrađenog posla. Zadaće i slično. Onda ucjenjujem da nema niš dok nije napravio sve što treba za školu.

Možda da pomalo uvodiš raspored. Nek si sama napravi satnicu učenja kad je doma. Nek stekne naviku prelistati sve bilježnice za sljedeći dan.

Nije isto kad dođe doma i kaže "dobila sam dva hihi" ili kad kaže "dobila sam dvojku ali znam da mogu bolje i nisam zadovoljna".

Ne treba odmah pritisak. Odi više na informacije, ili još dodatni razgovor sa prof iz predmeta gdje joj je teško. Da vidiš u čem je problem. Dal spava na satu, il ne kuži.

Možda da napravite realan cilj za polugodište. Posebna nagrada ako.... i nek si sama postavi cilj (da nema niti jednu trojku u knjižici ili da ima određen broj četvorki).

A joj to je svakodnevna borba... Kužim te. Svaki dan vodim istu bitku sa svakom zadaćom. Ali ne daj se