fegusti, nama je sinekov 5. razred bio koma. Isto nismo znali kako da se postavimo prema lošim ocjenama.
Veći je problem bio što on nije vidio krivicu u sebi. Krivi su, redom:
- profesor jer nije najavio test/ ispitivanje, ocjenjivao je prestrogo / nepravedno, nije dobro objasnio na satu, rekao je da će pisat do 10. lekcije a dao je i 11.
- prijatelji koji su radili nered pa izazvali ispitivanje, radili buku pod testom, tražli gumicu, nisu mu rekli da je test, nisu dali da prepiše što su redili dok je on bio na porti, i koji su dobili nezasluženo dobre ocjene,
- mi jer mu nismo dobro protumačili ili smo ga svojim pokazivanjem kako se rješava naveli na krivi put i zbunili, i zato što mu nikad ne pomažemo i ne želimo pomoći,
- glupa škola, i zašto se mora ići u školu.
Ja sam isto govorila da ne smije djetetu biti jednako dobro doma kad donese jedinicu i kad donese peticu. Ali pokazalo se da nikakve kazne nisu donosile rezultata, osim da se on još gore osjeća, kad je bio u tom periodu.
Tako smo vrlo brzo odustali od kazni, a na nagovor žene kod koje je krenuo na terapiju odustali smo i od svakog osim najblažeg i najljubaznijeg podsjećanja na školske obaveze.