NEĆE JESTI!

[irena bajrić]

tak da možda nije sve na djetetu, možda ipak imamo utjecaja sa svojim stavom

ovo može reći samo mama koja nije prošla ovo što smo mi prolazili

Priznam, doduše, da dijelom ovisi i o samom djetetu (neki ljudi jednostavno vole jesti a drugi ne). Ali kako se mi postavimo prema hrani smatram jednom od najpresudnijih faktora za uspješnu dohranu.

to je to, no evo opet napominjem, moji stvarno lijepo jedu
ima faza da ne žele, stvarno odbijaju, apriori, ali dobro oni jedu koliko žele - pri tom mislim na svoju djecu

[mirjana]

argenta, slažem se ja s tobom da je postavljanje prema hrani jedan od faktora, ali ne bi rekla presudni:

ja sam sve radila školski (nisam trčala za njima, sjedile su na svojoj stolici, nema igrački...) - ali dijeca mi nisu voljela jesti i mogle su biti bez hrane 2-3 dana - samo mlijeko i voda, nikakve grickalice - i onda pojede nešto sitno pa opet ništa - ja dalje od ovoga eksperimenta nisam htjela ići, dala sam joj ono što hoće
ili sam je trebala izgladnjivati :? i ne dati ni to mlijeko i vodu???

i dalje tvrdim da tko se nije susreo s tvrdoglavim djetetom bez apetita, ne zna što su muke po dohrani.
mi ih nismo zabavljali, ali smo morali smišljati nemoguće kombinacije namirnica (negdje sam već pisala o špagetima u kornetu )
a kad im se napravio klik (čitaj: kad su vidjele druu djecu da jedu) počele su jesti bez problema (ajde dobro, mlađa još ima faze da ne želi ni probati jelo i moramo je nagovoriti da proba prvi zalogaj, nakon toga samo jede

[irena bajrić]

mi ih nismo zabavljali, ali smo morali smišljati nemoguće kombinacije namirnica (negdje sam već pisala o špagetima u kornetu )

fora...

sad sam bila na rubrici djeca s povećenim potrebama,
mislim da je problem "neće jesti" čisto mali naspram onih situacija

[irena bajrić]

ovo gora sam citirala od argente ali nije mi označio...

[lasica]

hmm....evo mi smo počeli malo po malo jesti.skužila sam da je poanta u teksturama i načinu pripreme.npr.bistra juha da,krem ne,meso krupno rezano da,sitno ne.krumpir pečeni da,pire ne.povrće pečeno da,kuhano ne.kruh na kockice ne,pecivo da....itd,itd....

[meda]

kod doriana je to bila bas faza, jer on sad normalno jede. nisu to neke ogromne kolicine, al bar ne odbija sto god mu nudis.

moj stav se nije promijenio od kada je poceo jesti. tako da si za njegovo jedenje necu uzimati zasluge
niti mislim da nije jeo jer sam ja imala krivi stav.

[argenta]

Ma nemojte me krivo shvatiti, ne kažem ja da apsolutno sve ovisi o nama. Priznajem mu sve zasluge za to što hoće jesti i što je beba kojoj je hrana važna. Ali kao mama jednog jedača i jedne nejedačice, vidim da moj odnos uopće nije nebitan, dapače, da im svojim pristupom itekako možemo pomoći da hranu zavole ili ne. I grizem se zbog grešaka koje sam napravila sa starijom, jer mislim da bi ipak bolje prihvatila dohranu da je nisam stalno natjeravala, zabavljala, prijetila, molila... i da sam joj dala više samostalnosti.

[upornamama]

Priznam, doduše, da dijelom ovisi i o samom djetetu (neki ljudi jednostavno vole jesti a drugi ne). Ali kako se mi postavimo prema hrani smatram jednom od najpresudnijih faktora za uspješnu dohranu.

Moguće, ali kako bi se ti postavila prema djetetu (tada 20 mjeseci) koje 3 dana ne želi jesti nikakvu hranu osim "cici, cici, cici"?

[irena bajrić]

pa nek cica, dapače, bar nešto
ali s druge strane možda ga cica malo i zbunjuje

ja sam jako, jako teško nakon cice, odnosno paralelno uz ciciu mojem M. uvela i žlicu, tak da ne mogu reći totalno sigurno, ali do godine dana nudimo cicu, nakon godine dana ipak prvenstvo ima žlica, a cica malo za maziti se, ne?

[argenta]

Moguće, ali kako bi se ti postavila prema djetetu (tada 20 mjeseci) koje 3 dana ne želi jesti nikakvu hranu osim "cici, cici, cici"?

Možda se nismo razumjele... Moja tvrdnja o važnosti roditeljskog stava išla je na prvenstvno račun početaka dohrane, kad se formira i djetetov stav prema hrani. Ipak, pokušat ću nešto napisati i o kasnijim nejedačima. Ne želim se praviti pametna, jer je to teška situacija, ali možda pomogne.

Iz tvog pitanja nisam shvatila je li to dijete koje je inače htjelo jesti, pa odustalo, ili o djetetu koje nikad nije dobro prihvatilo dohranu? U prvom slučaju se ne bih zamarala (Vilenjak zna slično reagirati, npr, kad mu rastu zubi) ali u drugom bih vidjela mogu li ipak nešto popraviti u svom pristupu dohrani. Dijete ne možemo promijeniti, ali sebe možemo.

Znam da to nije jednostavno, jer sam i sama imala curu koja je sa cca godinu dana izgubila više od kilograma odbijajući krutu hranu (jer joj, suprotno nekim mišljenjima, moje mlijeko u toj dobi očito nije bilo dovoljno, ni uz priključak 24/7). Ali isto tako vidim da su se stvari i kod nje popravile kad sam prestala s "moraš jesti po svaku cijenu".

Prema gornjim postovima mama koje su imale problema s dohranom pa to prevazišle, vidi se koliko je važna okolina -- i ljudi i okolnosti. Neka djeca više na to reagiraju, druga manje. Specifičan odgovor nemam, jer ne poznajem tvoje dijete. Možda bi mu pomogli obroci u krugu šire obitelji, ili s prijateljima? Ili maštovito dekoriran tanjur? Ili pomaganje prilikom pravljenja obroka? Ili samostalno biranje hrane, ma koliko jednolično u početku (Zvjezdica je godinu dana za doručak jela samo cornflakes s mlijekom)? Ili promjena tajminga obroka (mi smo obično ručali prekasno za njezin metabolizam)?

I mislim da je Irena u pravu kad naglašava važnost rutine, tipa obroci uvijek u isto vrijeme, na istom mjestu, zajedničko postavljanje stola, pranje ruku, molitva ako ste vjernici...[/i]

[irena bajrić]

iz mog iskustva, rutina je ipak osnova, temelj, ne mislim da je presudna, ali ipak, nek ne bude puno promjena i izmjena

moja starija je sad počela izbirati i to je nekaj novo, jer su krenuli na čuvanje pa sad ima fore, vjerojatno ih donese od djece s čuvanja, al ne mora biti, e, sad s tim imamo okupancije

no, još uvijek je lakše dok tu i tam probira nego da nije zainteresirana za jelo

[Cubana]

Da pokucam, od kad je u ponedjeljak operirala 3. mandulu i počela normalno disati počela je i jesti. Sad samo da se to i na kilama vidi.

Moram se požaliti, tako je lijepo počela jesti i onda povračanje i proljev
S proljevom se mučimo već tjedan dana. Da ne kažem da ni ne jede ništa...

[meda]

Ma nemojte me krivo shvatiti, ne kažem ja da apsolutno sve ovisi o nama. Priznajem mu sve zasluge za to što hoće jesti i što je beba kojoj je hrana važna. Ali kao mama jednog jedača i jedne nejedačice, vidim da moj odnos uopće nije nebitan, dapače, da im svojim pristupom itekako možemo pomoći da hranu zavole ili ne. I grizem se zbog grešaka koje sam napravila sa starijom, jer mislim da bi ipak bolje prihvatila dohranu da je nisam stalno natjeravala, zabavljala, prijetila, molila... i da sam joj dala više samostalnosti.

kuzim te, ali me to prozivanje mame i njenog stava malo zivcira. zasto? zato sto je bilo vise pokusaja sa strane da se meni nametne dorianovo nejedenje kao moja greska, krivnja sto vec. i to uzasno boli, cak do te mjere da je bilo optuzbi da mu ja ne dam jesti!

nas odnos prema hrani i jedenju, i nasa reakcija na problem nejedenja ima nekog utjecaja. al imaju i djeca svje faze, i ja ne vidim da se nesto promijenilo od kad moje dijete hoce jesti.

i skoro jednako trazi dojiti, kad nije jeo je to bilo samo malo cesce, sad ne trazi dojiti umjesto obroka, al trazi prije, poslije, izmedu

[meda]

Da pokucam, od kad je u ponedjeljak operirala 3. mandulu i počela normalno disati počela je i jesti. Sad samo da se to i na kilama vidi.

Moram se požaliti, tako je lijepo počela jesti i onda povračanje i proljev
S proljevom se mučimo već tjedan dana. Da ne kažem da ni ne jede ništa...

bas

a jel barem doji? jer ako je bolesna onda nje ni cudo da nece jesti, a dojenje joj dobro dode da ne dehidrira

[irena bajrić]

kuzim te, ali me to prozivanje mame i njenog stava malo zivcira. zasto? zato sto je bilo vise pokusaja sa strane da se meni nametne dorianovo nejedenje kao moja greska, krivnja sto vec. i to uzasno boli, cak do te mjere da je bilo optuzbi da mu ja ne dam jesti!


totalno nisi kriva i nemoj dozvoliti da ti se nametne taj osjećaj, to je neka tvoja priča čini se......
sada, s druge strane ipak ima nešto u našem pristupu hrani i prehrambenim navikama kod naše dječice

zato, ti samo tjeraj svoje, ti si mama svojoj djeci i točka!

[irena bajrić]

to sam pisala medi ali citat nije ostal označen.....

[argenta]

kuzim te, ali me to prozivanje mame i njenog stava malo zivcira. zasto? zato sto je bilo vise pokusaja sa strane da se meni nametne dorianovo nejedenje kao moja greska, krivnja sto vec. i to uzasno boli, cak do te mjere da je bilo optuzbi da mu ja ne dam jesti!

Kužim i ja tebe Pa bila sam u identičnoj situaciji. I dan danas sam ja ta koja je "kriva" što mi je dijete izbirljivo, što sporo jede, što...

Stvarno nisam htjela nikoga prozivati. Niti je moja osnovna postavka da je mama kriva za sve nejedenje zbog svojih mušica. Samo sam htjela istaknuti da nekad moramo promijeniti svoj pristup umjesto da dijete odmah proglašavamo "nejedačem" (ili nespavačem). Ono o čemu sam pisala je moje osobno iskustvo, kojim sam govorila o svojim greškama. Ali mnoge moje prijateljice su s prvom djecom radile identične greške, sve u strahu da dijete ne jede dovoljno, pa smo sve na kraju imale "fussy eaters". A kad smo se malo opustile, djeca su automatski bolje jela i većina naše mlađe djece također je bolje raspoloženo spram hrane.

Nije mi bila namjera bilo koga optuživati Žao mi je ako je tako zvučalo.

[upornamama]

Mislim da se ovdje stvarno nitko ni na koga ne ljuti i svaki je savjet dobrodošao.
Moje dijete nikad nije baš prihvatilo dohranu, sve dok nije probao Nutellu (sa 21 mjesec-pola žličice) .
E, u Nutelli bi se udavio. Pojeo bi on i kruha cijelu štrucu, i kolača koliko hoćeš. Ah, ti geni...
Ali ne želi nikako voće, povrće, žitarice, ribu itd. Nekako je još i jeo do 20. mjeseca, ali od onda je svaki dan sve teže. Nitko ga drugi osim mene i MM-a nije uspio "nahraniti".
Napominjem da nije probao nikakve slatkiše do 21. mj., a i od onda dobije kockicu čokolade tjedno, ili 2 keksa dnevno, tako da to definitvno nije uzrok.
A da pravimo frku oko svakog obroka-pravimo.

[Cubana]

...a jel barem doji? jer ako je bolesna onda nje ni cudo da nece jesti, a dojenje joj dobro dode da ne dehidrira

Ne doji već tri mjeseca. Prestala je na moru. Ne vidim se u tandemu nikako.
Ajd danas je bolje, pa je počela i jesti (znam da je dobro kad se zaželi špeka )
Inače se trudim biti kul, ali se nakon prošlogodišnjih epizoda rotavirusa bojim tih proljeva, dehidracije i gubitka na težini.
Već i pedijatrica maše sa nekakvim uputnicama endokrinologu...

[argenta]

Moje dijete nikad nije baš prihvatilo dohranu, sve dok nije probao Nutellu (sa 21 mjesec-pola žličice) . E, u Nutelli bi se udavio. Pojeo bi on i kruha cijelu štrucu, i kolača koliko hoćeš. Ah, ti geni...

Ali ne želi nikako voće, povrće, žitarice, ribu itd. Nekako je još i jeo do 20. mjeseca, ali od onda je svaki dan sve teže. Nitko ga drugi osim mene i MM-a nije uspio "nahraniti".

Ovo mi zvuci k'o da imaš moju Zvjezdicu
I ona obožava te čoko-namaze (ne Nutellu, nego Praline) iako joj drugo slatko nisam davala a ni ona ne traži, osim kad vidi da tata mlati po napolitankama.

Možda je stvar kod vas i u tome što klinci oko 2. godine postaju jako nepovjeljivi prema hrani. Kao što sam već pisala, Zvjezdica je do prije par mjeseci jela samo cornflakes za doručak. Tek se s 3+ malo oslobodila i počela "eksperimentirati" s grizom, kruhom, pahuljicama... A i to mogu zahvaliti prvenstveno njenom bratu kojega kopira kad je u pitanju hrana (srećom pa on hoće jesti).

Moja je utješna mantra bila: "Svi ljudi jedu, pa će i ona." Nije uvijek palilo

[argenta]

Upravo sam se sjetila još jedne greške koju sam uporno radila, ovaj put s mlađim. On je, bar zasad, od one vrste ljudi koji više vole grickanje od obroka. A kako sam ja odgajana da su redovni obroci "must have" dugo sam radila grešku da mu ne dam jesti bilo kada, čak ni kad bi tražio. Dok bi došlo vrijeme obroka on više ne bi bio gladan ili bi se nacicao i ja bih se sekirala što nije pojeo servirano.

Sad smo negdje na pola puta: tri obroka su fiksna (doručak u 8, ručak oko 3, večera u 7), ali ako slabije jede za neki od njih, pustim mu da gricka između koliko god hoće (voće, krekere, jogurt). Njemu to ne pokvari apetit, a jede kad je gladan i ja se ne sekiram je li dosta pojeo taj dan.

[paljetak]

I mi imamo problem sa jelom, ali...
...ja sam svjesna da smo negdje napravili gresku, da se vjerojatno moglo malo drukcije, ali ne znam kako ispraviti, kako nesto promijeniti, treba mi savjet jer ima dana kad sam na rubu I da, treba ju zabavljati da bi nekaj pojela.


Dakle, M.ima 23 mj., od krute hrane (mislim komadi koji se zvacu) jede: jabuku (par grizova), bananu, kruh i pika vilicom knedle(isto samo 3-4 zalogajcica). Sve ostalo mora biti gnjeceno, ne zeli uopce otvoriti usta kak spada (njoj u usta ne mozemo staviti ni cijelu malu zlicu), sve kaj nije konzistencije "malo promuljam po ustima i progutam" pljuje van i to tako strucno navuce na vrh jezika (mandarinu nece jesti nego ju iscucla i svaki malu mrvicu pljucka). Nece zvakati aps.nista. Juha- nema sanse, sve se iscijedi jer usta ne otvori dovoljno. Jedino kaj bi moglo svaki dan to je pire+spinat i pire+meso u saftu(sitno usitnjeno). Svaku vecer jede cokolino. Dorucak je ili keksolino, dukatino ili sir i vrhnje, nekad meko kuhano jaje. Nece ni probati ni primirisati drugo. Voli piti mlijeko, to je na meniju u jutro cim se probudi.


Ona nikad nije gladna, ne trazi sama jesti(samo piti),a i kad prodje po 7-8 sati da nis ne pojede treba ju nutkati. Takva je od pocetaka dohrane, ali dok je cicala (do prije 4 mjeseca) bar sam se time tjesila, a sad...ne znam kak prezivljava. Mrsava je, ali zivahna turbo i tu vidim da je s njom sve ok.


Kako rijesiti to njeno nezvakanje (nikad nismo miksali hranu), kak da ona otvori usta da unutra stane cijela mala zlica. Kak ju zadrzati uz nas dok jedemo, ona nema mira, odmah ide ca, nema interes za hranu nikakav. I kak da rijesim to sama sa sobom?