P. isto nije baš volio hranu. Od samog početka dohrane.
Ali pošto još uvijek sisamo, do prije par mjeseci me baš i nije hvatala panika.
E, ali tada sam skužila da podoji više nisu dostatni za zamjenu obroka već da više služe "emotivnom kontaktu", a da ostalu hranu i dalje ne prima u normalnim količinama.
Prošli mjesec na mjerenju kod pedice (sa 18mj), imali smo samo 9700g.
Sam čin hranjenja mi je postao prava noćna mora!
Neće pa neće! Po par žličica od svega što ponudim.
E onda sam onako tužno/očajna ušla u apoteku i kupila vitaminski sirup od dr.Theissa za jačanje organizma, preventivu, poticanje apetita i dr., i od tada...moje dijete je postalo pravi "Pero-Ždero"!!!
Da mi je netko pričao, ne bih mu vjerovala!
Jede sve što ponudim, po punu zdjelicu, vidno se popunio (obraščići, podbradak). Ja vičem da je dobio barem pola kile u 20ak dana koliko ga pijemo.
Moram napomenuti da sam inače protiv bilo kakvih ljekova i kemije; i u svom slučaju a pogotovo u njegovom. Bogu hvala, do sada nam ništa nije ni trebalo a sve što smo morali riješiti, riješili bi homeopatijom.
Ali po pitanju njegovog apetita sam fakat bila došla na rub snaga i živaca, a ovo što smo napravili, pokazalo se stvarno kao ispravan korak.
U dogovoru sa MM, odlučili smo da sirup popije do kraja, nakon čega ga više nećemo koristiti jer ne vidim potrebu.
Želučić je već dovoljno narastao da primi sve mamine zdrave delicije.