Citiraj bibai prvotno napisa
Moj u vrtiću jede vrlo malo, tj ne jede doručak, niti užinu. Doručkuje kod kuće, a ruča uglavnom juhu, ostalo mulja po ustima, i vjerujem pljuje, makar uvijek kažu da je dobro jeo. No jedva izdrži dolazak kući zbog nervoze i gladi. Svaki dan pošaljemo putericu s njim koju na rate dokrajči do povratka.
Super kad kod vas ne postoji strah od gušenja,moj bi htio probati gumeni bombon, štapić, cijelu jabuku gristi,ali to sve završi jako loše, jer on neće pljunuti već silom guta, i na kraju se desi da to zastane na početku ždrijela i onda nastupa gušenje,povraćanje i bol kad proguta i ako proguta komad! Ili ga ja okrenem naglavačke i lupam po leđima dok komad ne izbaci van.Zamislite kakva je to trauma za njega a i za mene. Ja već imam noćne more od svega toga.
Pedijatrica mi je rekla da mu sve trgam na male komadiće i upozoravam ga na žvakanje dok mu stavljam usta, ali to moje dijete zbog svojeglavosti i nesuradnje,misleći da može,svrši uvijek grozno! Sretni smo kad imamo tijesto( tipa svrdlići,ili makaroni) sa umakom za ručak tako da možemo svi skupa jesti i uživati u obiteljskom objedu! jer za sad to je jedina stvar koju je moje dijete savladalo, a gdje su još druge stvari koje bi trebale biti normalne!?