Meni je cerviks bio posve otvoren, zato nisam ništa osjetila. Pobačaj je ustvari bio tik prije negoli je dr. ušao s kiretom i uzeo uzorak za Patologiju.
To je ustvari ono što boli - kad ti rade kiretažu, a nije ti tijelo samo započelo izbacivanje ploda i ostalog.
Mene je privatna dr. toliko isprepadala da sam u najmanju ruku mislila da ću umrijeti sutra. Rekla je da moram obavezno što prije na kiretažu jer mi je život ugrožen i bla-bla.
Činjenica jest da sam nekoliko dana živjela u, donekle, strahu, posebice jer mi je beta i dalje rasla. Ali, eto, isplatilo se vjerovati tijelu - u jednom momentu je shvatilo da 'nema smisla sve ovo' i samo riješilo problem.
Ne mogu si ni zamisliti kako bi mi bilo da sam morala na kiretažu, jer sam ja poseban slučaj koji bi radije umro nego se dao 'pod nož'.
Ovaj put sam se izvukla.
PS: Pričala sam s jednom sestrom gore i rekla mi je da su u Petrovoj baš postali kao mesari, sve češće rade bez anestezije, odnosno s nekom totalno laganom, a još k tome ne pričekaju da počne djelovati.