Uglavnom, htjedoh reć da je radost super opisala kako to izgleda.
I to da moram prihvatiti činjenicu da se neće desiti čudo po kojem će moje dijete naučiti dobro i kvalitetno spavati i biti bolje volje i manje zahtjevno, već da nam je svaki dan - novi dan, i da nema pravila, a nemoguće je nekom stegom i disciplinom nešto postići, a niti je želim puštati da plače dok je ne "slomim".
Ipak moram priznati da nam je za nijansu lakše otkako je uspijemo uspavati na sat-dva dnevno jer toliko je vremena manje plakanja i nošenja na rukama, a uspije se i malo prileć i odmorit pa se lakše izdura dan.
I ne mogu ništa očekivati od nje, samo da je živa i zdrava.

Htjedoh još puno toga reći svakome od vas, postovi su puni žive istine, razumijevanja i podrške..