švedice, evo još jedan mali trik koji je meni pomagao - na mobitel sam snimila njegov smijeh. Kada bi malog spopalo vrištanje, puštala sam mu smijeh i pomagalo je. Probaj, možda upali. Na minus ne možeš ići minusom, samo plusom.
Osjećaj krivnje je sasvim normalan u ovim situacijama, kao i totalna iscrpljenost te osjećaj da dalje više ne možeš. Mali je imao 3 mjeseca kad sam plakala u kupaonici. MM me pitao što mi je i rekla sam mu da dalje više ne mogu, da moj život nema smisla... Muž je na to pukao, počeo vikati na mene da kako tako nešto mogu reći i izbila je jedna od "krvoločnijih" svađa... Naprosto nije mogao shvatiti. Mihovil je od jutra do sutra visio na meni, nikom nije htio, a još sam imala i osjećaj da sa nikim ne mogu podijeliti kako se osjećam. Pa osjećaj krivnje - toliko smo ga željeli, a ja ovako tonem, preispitujem se jesam li uopće bila ikada spremna na majčinstvo...
Vjeruj mi, znam kako ti je. Izdržat ćeš i bit će bolje. Kao što ljubav nije ono što se prikazuje u ljubavnim romanima, tako ni majčinstvo nije romantično kao što izgleda na plakatima sa veselim i nasmješenim licima. Ima teških perioda, a oni dođu i prođu...
[/b]
devet_mjeseci prvotno napisa
švedice, evo još jedan mali trik koji je meni pomagao - na mobitel sam snimila njegov smijeh. Kada bi malog spopalo vrištanje, puštala sam mu smijeh i pomagalo je. Probaj, možda upali. Na minus ne možeš ići minusom, samo plusom.
Odgovori s citatom