svedice, samo sam ti htjela reci da te razumijem i drzi se... na brzinu cu samo napisat prije nego se moja mala probudi (usput, rodjena je 22.07. na svetom Duhu). Moj je porod bio teezak, jako tezakza mene, iako su pustili da sve ide prirodnom putem, mislila sam da necu izdrzat i da cu umrijet, jako sam se namucila a i beba skupa sa mnom. Uglavnom, ne znam koliko ti ima veze ali ja sam zbog tezine poroda dugo nakon toga prozivljavala nesto sto ja zoven poslijetraumatski sok, samo sam plakala kad sam i se sjetila poroda, nisam mogla vjerovat da je to nesto tako strasno. Vjerojatno je i moja beba tako osjecala, ako tezak porod ima veze sa tako osjetljivom djecom. Uglavnom, i ona je bila takva da je prve mjesece samo plakala, a i ja skupa s njom, sto zbog ragada, sto zbog grceva, a kasnije i zbog ne znam ni ja cega... Samo se htjela nosit, cim ju u rukama okrenem u horizontalan polozaj pocne plac ko da ju netko tuce, ma strasno. Ja sam jutarnje zube prala tek u 5 popodne kad bi mm dosao doma, jela na stojecki i doslovce nabacivala u sebe ( moj obrok je trajao jednu minutu i gadila sam se sama sebi kako zderem), da ne pricam o svojim psihickim problemima, mala je htjela punu paznju, a je se NIKAD nisam stigla naspavat jer dok bi ona spavala ja bi se izdajala da potaknem mlijeko. Nagore od svega sto sam bila psihicki dotucena, tesko je to nekom za objasnit ali ti razumijes osjecaj kad NE MOZES i NE ZELIS vise uopce cut kako place, toliko si psihicki ubijen, sjecam se samo koliko sam puta rekla mm da cu u Vrapcu zavrsit,i to sam ZAISTA MISLILA, jer TAKO VISE NISAM MOGLA.... Zvala bih mamu i plakala joj, kad bi mm dosao doma ja bi sam sjedila i blijedo gledala u zid, i govorila Evo ti je, ja je vise ne mogu slusat... i osjecala sam se ko prazna ploca... bez ikakvih misli, bez ikakvih zelja, bez icega.... Uglavnom, moj ti je savjet ako ikako mozes ostavi je barem pola dana nekom, sat vremena ti nista ne znaci (barem meni nije nista znacio), jer si stalno psihicki napeta kako ce bit kad se vratis. Ja sam. npr znala otic u grad i bila sam isto psihicki lose jer sam znala kad se vratim da me ceka dug mracna noc... Izdoji se i ostavi bebu muzu ili nekom da ju nahrani a ti odi negdje ili se naspavaj, ili se prosetaj ili odi u shopping. Bilo sta, samo se makni. Ja nazalost vise na dojim pa mi je po tom pitanju lakse. Meni je puno pomoglo kad je mama prespavala 2 puta kod mene, mala je isto tako plakala ali mi to nije toliko smetalo jer nekako u psihi znas da ne moras ti skakat, dizat se, nosit ju, nego ima osoba koja ce to umjeso tebe.... Mislim da je zato muskarcima puno lakse, znaju da ce zena to. I za kraj, obzirom da mi mama i svekrva rade, ne mogu je cuvat preko dana, ja sam i dalje ljudila s njom doma i plakala mami na mobitel i milslila da cu skrenut i da vise nijedno dijete ne zelim imat (a zeljela sam cevoro, mislim naravno da cu imat) jer je mala zeljela ( i jos uvije zeli punu paznju), pocela sam ju ostavljat da place. TO mi je bilo tako okrutno i cijelo sam vrijeme mislila da ce zbog toga imat posljedice, ali drugog naicna nije bilo, jer sam ju po cijele dane nislia i ujutro kad bih se probudila nisam od bolova mogla stat na stopala... Ona place, ja ju pustim minutu,pa joj dodjem, nasmijem se, poljubim, nesto joj kazem i odem, i tako 20 puta dok se ne smiri. A nekad kad su mi zivci slabi samo ju odnesm u sobu na deset minuta i par puta dodjem,jer ju ne mogu slusat pa zatvorim vrata, ona se dere ko luda, i nakon deset minuta kad se jako izmori samo joj dam dudu (ti mozes ponudit dojku) i ona ju odmah prihvati i zaspe.... Eto, mozda ce netko reci d je to okrutno, ali tko nije ovo prosao taj ni ne zna. Uvijek me strah da i drugo dijete nece bit takvo, jer se boijim da ce se u tim trenutcima ovo prvo sigurno osjecat zapostavljeno. Uglavnom, tebi zelim svu srecu sa tvojim andjelkom i nadam se da je sad bolje. Kod nas je,sama se vec pomalo igra u kinderbetu (jucer je za sv. Nikolu dobila vrtic od svekija) i dok je tako dobre volje ja ju pustim da se igra, ne ometam ju, samo dodjem svakih par minuta, nasmijem se i poljubim ju, tako da zna da je mama uvijek blizu pa je i ona mirnija, jucer je cak tako i zaspala igrajuci se. Eto, toliko od mene. Ti ces najbolje znat kako treba o od svih ovih silnih savjeta i misljenja uzet sto tebi najbolje odgovara, i naravno tojoj bebici. Svi so uz tebe i drzite se! Javi nam kako ide i je li se situacija promijenila nabolje.