Javih na odbrojavanju, no evo me i tu. Da, ovo je moj dan s - betom (uopće prvom betom koju sam u životu napravila). Ironija je da napokon osjećam olakšanje i normalnija sam nego prethodnih dana. Nakon kratke pauze krenut ću dalje, sad treba razmišljati kako da narednu betu ne dočekam u onakvom groznom stanju.

Žao mi samo tog malog lijepog embrijića. ZAKAJ me nije HTIO?... Možda zbog mog strahovitog kašlja koji me nakon prehodane prehlade nije uspio napustiti, tješim se.

... i život ide dalje.

Drage koke,