Ja iskreno mislim zorana da ovakvim razmišljanjima uzurpiraš topic koji je vjeronauk u školi. To su tvoja osobna razmimoilaženja s naučavanjima crkve, koja možda traže poseban topic, a vjerujem da je jedan već otvorila mama courage.
 |
|||
|
|
|||
Ja iskreno mislim zorana da ovakvim razmišljanjima uzurpiraš topic koji je vjeronauk u školi. To su tvoja osobna razmimoilaženja s naučavanjima crkve, koja možda traže poseban topic, a vjerujem da je jedan već otvorila mama courage.
Ne uzurpiram nista nego pisem obrazlozenja zbog kojih me vjeronauk u skoli smeta.
Govoreći tim jezikom, velika većina hoda bez ikakvog problema.Zorana prvotno napisa
AdioMare, ali ne moramo zato namjerno bacati ono po cemu se djeca mogu popiknuti.
Pa upravo zato jer je rijec o vecini. 8)
Odnosno, stvari stoje kako stoje i ne može većina zanemariti svoje potrebe da bi udovoljila manjiti, ali da treba adekvatno "zbrinuti" manjinu, to da!
AdioMare, isto tako je i nevjera nedjeljiva od osobe, nerazumijevanje nastaje kad se duhovnost dijeli na vjeru i vakuum. Skola se ne bi trebala baviti ni vjerom ni nevjerom, nego znanoscu.
Eto, tako nekako.
Je li ovo topic o naučavanjima katoličke crkve? Davno je ovdje admin trebao reagirati. :/
Mislim da tebe prvo smeta vjera, i to vjera drugih, pa tek onda vjeronauk. A ti bi htjela sve što je iole povezano s crkvom ili vjerom miljama daleko od sebe.
Mogu ja.
Ali samo na način da je meni njen trenutačni svjetonazor jednako vrijedan.
Kada bi ona nekim slučajem spoznala Evanđelje, ja ne krijem da bi mi bilo drago, ali znaš zašto? Zato što bi ona mene u tom slučaju bolje razumjela.
Ali ja se s tim slažem. Blesavo bi od mene bilo da se snebivam zbog vjeronauka u školi niti sam zbog njega zaboravila gdje je crkva, jer sam tako "rješila problem vjere".AdioMare, isto tako je i nevjera nedjeljiva od osobe, nerazumijevanje nastaje kad se duhovnost dijeli na vjeru i vakuum. Skola se ne bi trebala baviti ni vjerom ni nevjerom, nego znanoscu.
No, ne kužim zašto vas smeta taj izborni predmet, a ne nemogućnost škole da se pobrine da on bude zadnji ili prvi sat?
hodati usporavno? sa svojom kičmom?
zašto ne bi bilo fer da djeca mogu birati između vjeronauka i nećeg drugog, pa ne mora biti etika, može biti bilo šta drugo što nema inače u školi a zanimljivo je: astrologija ... bilo šta
samo da nije hodnik
Ma Grubi, meni je to posve svejedno, može biti sve što roditelji žele za svoju djecu, a da je alternativa vjeronauku.hodati usporavno? sa svojom kičmom?
zašto ne bi bilo fer da djeca mogu birati između vjeronauka i nećeg drugog, pa ne mora biti etika, može biti bilo šta drugo što nema inače u školi a zanimljivo je: astrologija ... bilo šta
samo da nije hodnik
Naravno, treće je to što si navela, hodati uspravno, svojom kičmom. Ne osporavam da je nekima to teško, ali tko bi te trebao podupirati? Osim onoga tko želi hodati kao ti?
Svi postovi od Cipal su obrisani, a on/ona udaljen s foruma. Steta je tako zagaditi raspravu koja se dugo odrzavala na dobrom nivou rasprave.
Dijana, zasto se ne bi pricalo o vjerskim naucavanjima ako je to ono sto djeca uce u skolama?
Niti me smeta vjera, niti sam nevjernik i molim da vjeru i RKC ne poistovjecujes.
praktično mi smeta nemogućnost škole da se pobrine da su djeca adekvatno zbrinuta. al mislim da je to prije svega obaveza škole tj države (kad se već "uvalila" u to).
teoretski se postavlja pitanje jel vjeronauku uopće mjesto u školi. i to pitanje nisu postavili neki tamo koji brekću, nego se to pitanje sad postavlja i pred ustavnim sudom. pitanje je - ljutili se vi ili ne - sasvim legitimno. može lako biti da ustavni sud sutra dođe do zaključka da je opravdano da vjeronauk bude u školi. fine with me. al pitanje kao pitanje se smije postavljati, itekako.
zorana, mislim da je dijana u pravu. ne zato što te ne razumijem i nisam suglasna s tvojim razmišljanjima, nego što smo previše široko otišli u argumentaciju na topicu sa specifičnom temom, o besmislu religije možemo slobodno razglabati na mom topicu (ako se neće opet vjernici uvrijediti ?! :/ ). posebice se slažem s ovim:"Mozes ti pricati o svoj toleranciji svijeta na vjeronauku ako se zna koji stavovi, dogme i uvjerenja leze iza svega toga." al, kao što rekoh, nije to bit ove specifične teme.To su tvoja osobna razmimoilaženja s naučavanjima crkve, koja možda traže poseban topic, a vjerujem da je jedan već otvorila mama courage.
Sa svime što si napisala ja se slažem.
Jedino nam sad preostaje zaključiti da su jedni pričali o jednom, a drugi o drugom, i da je zato dolazilo do nesuglasica. Jel to znači da se neki nisu držali teme?
Ma ok, povlacim se s tim argumentima iako mislim da su oni prilicno vazan faktor za one koji zele djecu zastititi od takvih stvari i sto se to uopce mora desavati pod okriljem DRZAVNIH skola.
Veliki X. Najžalosnije od svega je što smo pri upisu u prvi razred najveću muku mučili upravo s tim vjeronaukom jer smo se bojali da nam dijete ne bi bilo "obilježeno" ili samo ko zadnji jadnik čamilo na hodniku škole.
Yaya, ponovno pitam, jeli tome kriv vjeronauk?
zavisi gdje bih odselila. ako bi to bila iole tolerantna sredina (recimo maroko, koliko sam uspjela vidjeti), ne bih je upisala. čak konkretno ako se radi o islamu - ne bih joj dozvolila ni nošenje marame. ako se radi o nečemu poput irana - ne bih tamo ni odlazila. imam recimo itekako prilike otiči i posjetiti teheran (što bi me jako zanimalo), pa to ne činim.
s prvim dijelom sam suglasna. drugi dio... ne znam, ne mogu sad točno reći, zavisilo bi od situacije.konkretno, da ja nisam katolik sasvim sigurno NE BIH dijete upisal na vjeronauk i jako bi se potrudil objasniti mu zbog čega je to i da će ga druga djeca najvjerojatnije ispočetka zadirkivati (pa i rugati mu se) i izbjegavati, ali kad ga bolje upoznaju prihvatit će ga takvog kakav je (jer djeca to i rade, boli njih đon za vjerska uvjerenja druge djece ako su odlični sportaši ili znaju matematiku i vole pomoći)
ma zorana, nama (meni) nije uopće sporno zašto ne šaljemo djecu na vjeronauk ili ih vjerski ne odgajamo. kao što sam spomenula na ateističkom topicu, i najsavršeniji vid te vjere sa predivnim vjeroučiteljima meni nije dovoljan razlog - jer ne želim da mi dijete uči da postoji neki imaginarni striček i da su židovi izdali njegovog sina itd.povlacim se s tim argumentima iako mislim da su oni prilicno vazan faktor za one koji zele djecu zastititi od takvih stvari i sto se to uopce mora desavati pod okriljem DRZAVNIH skola.
Apstrakcija filmskog izraza, i apstrakcija umjetnickog izraza uopste, de iure, predstavlja jednu vrstu sakralne ratifikacije vlastitite inferiornosti i vlastitog infantilizima, i bez obzira o kojoj se vrsti supremacije, na tom istom jeziku, kao specifikumu radi, i bez obzira na kojem nivou aspiracija mi o njemu govorili…Jel to znači da se neki nisu držali teme?
no to nije tema danasnje emisije.
De ti piši, bre, naški, da te ceo svet razume!
Kome ti to, Dragani ili Zvezdani?
Vas dvije ili se drzite teme ili odite pit kavu negdje
Dovoljno je negativne vibre na ovoj temi. Skretanje i aludiranje na neznam sta bas nije neka fora. Ak nemate vise zivaca za konstruktivnu raspravu, sami se udaljite da vas ne moram ja.
Predaleko mi je....ali, ok. Necu vise, samo se nemoj ljutit.
Baš sam htjela poravnati te vibre, ali očito nemam talenta za to.
Si, šefice!
Je, za to je kriv upravo vjeronauk u školi umjesto da je tamo gdje bi i trebao biti, u vjerskim institucijama. Nemam ja ništa protiv vjeronauka nit religije općenito ali po ko zna koji put ću reći da vjeronauku nije mjesto u školi nego u vjerskim institucijama, pa ko voli nek izvoli.Yaya, ponovno pitam, jeli tome kriv vjeronauk?
Ja u cijelom svom životu nisam čula da bi netko s propovjedaonice ili na vjeronauku optuživao Židove (kao narod) da su izdali Isusa. Znam da se nekad davno tome pridavalo takvo značenje i da se neki nabrušeni pojedinci židovske zajednice vole pozivati na to, ali ni moji roditelji nisu bili podučavani na takav način. Možda tek moja baka koja je išla na vjeronauk kod seoskog župnika prije Drugog svjetskog rata.
Što se tiče "stričeka" s bijelom bradom - to je više renesansni prikaz. Mene su (80-ih) podučavali da nije "striček", a vidim da i M to zna.
Imala sam potrebu to napisati čisto da objasnim kako je to predrasuda da se tako podučava.
Što se ateista tiče, slušala sam divnu propovijed prije tri tjedna u svojoj župi o sinu koji je rekao da će otići u vinograd a nije otišao i sinu koji je rekao da ne će otići, ali je otišao i napravio što treba. Ta propovijed odražava moje mišljenje i formira mišljenje moga djeteta upravo o ateistima i ako to nije tolerantno, onda ne znam što je.
Možda se čini da ovo nije u skladu s temom, ali je jer govori o predrasudama o sadržaju vjeronauka.
ja mozgam i mozgam (da ne ispadnem glupa pred svekolikim pučanstvom
cvjeta nisi jedina.
Zorana obrisan ti je post. Nedopustiv mi je tvoj nacin komuniacije. Ocigledno se ne mozes suzdrzati od provociranja. Ako se javis jos na ovu temu, udaljavam te na hladjenje u trajanju par tjedana.
mozes malo pojasniti tu pricu o vinogradu
mozda bi pomogla mom djetetu da shvati sto druga djeca misle o nekom tko nije vjernik
ide u treci razred i jedini je ateist (tj dijete ateista, ko zna u sto ce se formirati jednom) u razredu
neki dan je iz hrvatskog trebalo odgovoriti na 15tak pitanja o dobroti i ponasanju, jedno od njih je bilo
Vjerujem u _____
ocekivani odgovor bio je "Boga", pa je on tako i odgovorio.
a mozda i zato jer ga je dan ranije prijatelj iz 3a pitao
Pa zasto ti ne ides na vjeronauk, zar ti ne vjerujes u boga?
na to je njegove najbolje frendove poredao i rekao im kako se uopce druze s njim kad on ne vjeruje u boga.
onda ga je jedan od njih pitao: pa ivar, zar stvarno ne vjerujes u boga.
a on je, jer misli da bi ih inace IZGUBIO, odgovorio da vjeruje,
ok, ima tu i njegove nesigurnosti, ali koliko siguran treba biti jedan devetogodisnjak da uspije izdrzati biti drukciji od svih koje se uci da dobri ljudi vjeruju u boga, a oni drugi su ili zalutali ili nisu vrijedni njihovog prijateljstva. negdje je to nauceno. date ruku u vatru da su to bas kod kuce culi? i da u skoli kao instituciji nije ohrabreno?
ako nicim drugim bar onda ignoriranjem toga da ce ta djeca u prva tri razreda provesti preko 200 sati na hodniku.
Ajme ivarice baš mi je žao ali vjerujem da će se i on uskoro ohrabriti i uspjeti izreći to što stvarno misli a ne što se očekuje. Mi za sad još nemamo takvih problema s prijateljima iz škole ali smo imali s bakama koje žive u malim mjestima u Slavoniji i gdje je jedno dijete koje ne pohađa vjeronauk nazvano (ma bolje da ne napišem kako) jer jedino TI ne pohađaju vjeronauk, tako da su se naše bake bojale da i Sonja ne bi dobila takav nadimak.
dok se ne vrati ivana - ovo o vinogradu sam ja, nakon kraćeg razmišljanja ovako shvatila -
da, mi smo ovi u vinogradu - jer živimo onako kako više-manje propisuje vjera, a ne vjerujemo. a ovi koji, kao vjeruju, a ne žive kršćanski, su ovi s lažnim obećanjima. npr. mafijaški bossovi koji su svake nedjelje u crkvi. :/
jel to to, ivana?
a sad na temu - ja nemam predrasuda o sadržaju vjeronauka, jer sam iščitala program i udžbenik za 1. razred. i kao takav, sa suhoparnim naslovima mi je sasvim neprihvatljiv, pa taman da ga don ivan grubišić, koga cijenim i volim slušati, prezentira mom djetetu. :/
a kad sam ga već spomenula, evo i jedan njegov članak, od prije dosta godina, na ovu temu. nije da ne znam linkati, ali čini mi se važnim da ovdje stoji cijeli članak:
Grubišić: »Apsurdno je uvoditi vjeronauk u dječje vrtiće«
Bez posredovanja obitelji, vjeronauk u školi pokazao se vrlo sumnjivim i neučinkovitim, jer ako obitelj zataji, nikakva institucija, pa ni Crkva, to ne može nadoknaditi, kaže don Grubišić...
Uvođenje vjeronauka u dječje vrtiće za mene spada u apsurd. Drugo su vjerski vrtići, njih Crkva ima pravo osnivati, ali u vrtićima koji su građanski, koji su institucije civilnoga društva, otvoreni za svu djecu, uvoditi konfesionalna upućivanja i njima razdvajati djecu u najranijoj dobi, za mene nema nikakvoga smisla«, kaže u razgovoru za Vjesnik don Ivan Grubišić, ugledni hrvatski publicist, teolog, sociolog religije, župnik i znanstvenik, ujedno predsjednik Hrvatske akademske udruge u Splitu.
Smatrajući još početkom devedesetih da vjeronauku nije mjesto u školskim klupama, već u župi, don Grubišić danas ocjenjuje kako je praksa u proteklih deset godina pokazala ispravnim njegovo protivljenje uvođenju vjeronauka u školu. »Vrlo je upitno koliko se uvođenjem vjeronauka u školsku nastavu dobilo na vjeri i etičnosti, što je trebao biti cilj takvome postupku«, kaže don Grubišić. Kako pojašnjava, svi pokazatelji govore da nije došlo do značajnijih pomaka u pozitivnom smislu kod mlade generacije. Nekadašnji marksistički odgoj, zamijenila je konfesionalna indoktrinacija, no bez značajnijeg uspjeha, kaže on.
Kao župnik zapaža izuzetno negativan rezultat uvođenja vjeronauka u škole, zbog činjenice da su djeca i mladi koji upisuju vjeronauk u školi prestali pohađati župni vjeronauk kao i nedjeljne mise. »To je značajan negativni učinak i čudim se da ga je Crkva prihvatila. Tvrdim da je tri sata tjedno školskog i župnog vjeronauka za njih previše, obzirom na školske i izvanškolske obveze. Župska kateheza i školski vjeronauk naprosto su obveze koje nadilaze vrijeme koje učenik ima na raspolaganju«, smatra don Grubišić.
Međutim, kada se gleda na to što je Crvka kao institucija dobila uvođenjem vjeronauka u škole, riječ je o značajnijoj razlici. Prema mišljenju don Grubišića, Crkva je time dobila dosta jer su svećenici i katehetkinje ušle u proračun i dobile radna mjesta. »Velik broj kleričkih i laičkih osoba koje su završile Katehetski institut ili druge crkvene škole, uspjele su riješiti svoj socijalni status. Upravo oni čine najveći broj jedne institucije u državi, koji su se u proteklih deset godina uspjeli zaposliti«, ističe don Grubišić, smatrajući to korisnim i za crkvene ustanove poput sjemeništa i teoloških fakulteta koji su također ušli u proračun. Riječ je, dodaje, o vrlo značajnoj stabilizaciji crkvenih zajednica koja je omogućila državna vlast od početka devedesetih.
»Kada sam se suprotstavio mišljenjima da je vjerski odgoj potrebno uvesti u školu, smatrao sam, kao i danas, da mu je mjesto u obitelji. Bez posredovanja obitelji, vjeronauk se pokazuje vrlo sumnjivim i neučinkovitim, jer ako obitelj zataji, nikakva institucija, pa ni Crkva, to ne može nadoknaditi«, kaže don Grubišić. Pritom smatra važnim da ono što ne učini obitelj, morala bi Crkva, no unutar svoga prostora i pastoralnog načina djelovanja. Očekivati da će škola koja je i inače problematična u ovakvim pitanjima, riješiti pitanje vjere – smatram zabludom. Praksa u proteklih desetak godina nije me pokolebala.
Jednako tako, vjera nije pitanje za "tetu" u vrtiću, bez obzira na tečajeve koje je prošla, već je pitanje obitelji. Postoje zajedničke vrednote, civilizacijskog, moralnog, etičkog karaktera, u kojima se mora odgajati djecu. Ići od malih nogu na vjerske vrednote, pogotovo kod nas gdje su one šarolike, znače samo podjelu djece, kaže don Grubišić.
Ujedno smatra da je Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, kojega je bivša vlast potpisala s Vatikanom, a na kojemu i počiva uvođenje vjeronauka u predškolske i školske institucije Hrvatske – došao prerano. »Hrvatska za takav ugovor 1992. godine nije bila spremna, no stvar je bila na politici koja se željela dodvoriti Crkvi jer je smatrala da bez njenog blagoslova ništa ne ide. Crkvi je tada dano i više no što je tražila«, kaže don Grubišić, smatrajući da »Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture danas opterećuje državni budžet siromašnoga društva kakvo je naše, a ujedno ne rješava pitanje vjernika. Radi se o interesima kleričkoga dijela Crkve koji na taj način rješava svoje probleme, a to je upitno«.
Na pitanje ne bi li sadašnja vlast trebala preispitati Ugovor s Vatikanom, don Grubišić odgovara potvrdno. »No, kada se takvo što spomene, odmah se proziva vlast da je komunistička. Pritom ju se napada bez razloga, jer vlast može biti ili dobra ili loša, a ne komunistička ili ne. Ako je neki ministar ateist, ne treba se ocjenjivati njegov svjetonazor, već njegov rad i ono što je postigao«.
Za razliku od drugih protivnika uvođenju vjeronauka u (pred)školske ustanove, koji bi rado u nastavu umjesto vjeronauka uveli predmet etika ili religijska kultura, don Grubišić smatra da takvo što ne bi riješilo probleme. »Znanje ne rješava pitanje dobrote. Zadaća religije je učiti ljude dobromu, no znanje je nedostatno za formiranje etičnosti. Naše društvo upravo propada radi niskog stupnja etičnosti, čak i kod vjernika. Naš problem nije koliko znamo u vjeri, već u tome koliko smo etični«, kaže on. Razloge zbog kojih je došlo do toga don Grubišić vidi u politici. Prije je vjera bila ciljem napada, onda je došla u obrnutu pozicije nedodirljivosti. Ni jedno ni drugo, smatra don Grubišić, nije dobro.
Zakon je vjerskim zajednicama prošlome sustavu trebao zbog toga što su bila reducirana prava vjernika. Sada je taj zakon očito potreban jer se želi privilegirati neke ljude. Zbog toga smatram da ni jedan sustav kod nas nije dosegao razinu demokratičnosti, jer demokracija nalaže da je svaki građanin, bez obzira na vjeroispovijest, pred zakonom jednak.
Zašto bi sada vjernici pred zakonom trebali biti posebniji od ateista, pita se don Grubišić.
Hvalabogu da i u kleru postoji pluralizam mišljenja, pa tako i don Grubišić zastupa svoje.
odlican mi je ovaj don grubisicev tekst!
Stvarno zanimljiv i dobar tekst
Otprilike kako je rekla cvijeta. Jedan sin je rekao ocu da će učiniti što je tražio, ali nije. Drugi sin je osorno odbio otići, ali jest otišao. Ta se prispodoba ne odnosi na vjeru kao takvu već na neko očekivano ponašanje u moralnom smislu i na odnos deklarativnih načela i stvarnih postupaka. Time se vjernicima želi reći da ne misle da su bolji od "nevjernika" jer su se deklarativno "odazvali pozivu" tj. to nije mjera na konačnom sudu. Ima veze s ovom temom utoliko što želim reći da ste možda u zabludi ako mislite da djeca koja ne idu na vjeronauk tome što vaše dijete ne ide pridaju neku posebnu pozornost. Znatiželja uvijek postoji, ali to je ok. Doduše, ima i primitivnih i nazadnih ljudi, ali to je stvarno zanemariv broj.
ajme, Ivarice :/
suosjecam, imamo i mi svoje muke ovih dana
nakon čitanja mi se postavlja pitanje vezano uz ovo:
... Crkva je time dobila dosta jer su svećenici i katehetkinje ušle u proračun i dobile radna mjesta. »Velik broj kleričkih i laičkih osoba koje su završile Katehetski institut ili druge crkvene škole, uspjele su riješiti svoj socijalni status. Upravo oni čine najveći broj jedne institucije u državi, koji su se u proteklih deset godina uspjeli zaposliti«, ističe don Grubišić, smatrajući to korisnim i za crkvene ustanove poput sjemeništa i teoloških fakulteta koji su također ušli u proračun. Riječ je, dodaje, o vrlo značajnoj stabilizaciji crkvenih zajednica koja je omogućila državna vlast od početka devedesetih.
Ako ustavni sud donese odluku da je vjeronauku mjesto u crkvi, znači li to da će vjeroučitelji ostati bez posla?
Ili će preseliti u crkve?
I tko će onda financirati njihove plaće, mirovinsko, zdravstveno...?
Možda Juroslav i na to misli kad govori kako RKC nema financijskih mogućnosti organizirati vjeronauk u crkvama.
Žao mi je što se Ivar našao u toj situaciji, zaista mi je žao, mogu samo zamisliti što je dijete u tom trenutku osjećalo...
Mislim da je to vrlo slično situaciji gdje će se bilo koje/čije dijete čuditi/omalovažavati različitostima: jer je netko tamne kože, jer ne jede meso, jer... a to je samo do informacija koje je/nije dobio u obitelji.
Ivarice, žurila sam se pa nisam pročitala cijeli tvoj post. Žao mi je što je Ivar to doživio. Mislim da takav stav dolazi od kuće a ne od vjeroučitelja, a još manje od župnog vjeronauka ili mise jer 90% djece u gradu ne ide na župni vjeronauk. To su djeca onih koji su rekli "hoću", a zapravo nemaju nikakvu namjeru (u smislu one priče o vinogradu).
Anchie mi je obrisala post jer je smatrala da njime podbadam. Nikako mi to nije bila namjera. Možda sam trebala upotrijebiti riječ "neskromna", ali mi nije pala na pamet u tom trenu. Ja sam shvatila Ivanin citat upravo onako kako ga je ona poslije objasnila (povoljno po ateiste), ali nisam bila sigurna da se radi o tome.
AM, kako bi seni rekla, to na prvi pogled možda i je slična situacija, ali nije ni približno. slična situacija bi bila kad bi mali crnac/vegetarijanac bio ispred vrata učionice u kojoj bijelci, svejedi imaju nastavu. i kad na tu nastavu taj isti crnac i vegetarijanac ne bi mogao ići. a zašto ne bi mogao ići? zato što se na toj nastavi uči o svjetonazoru svejeda/bijelaca. :/
Da sad ja ne bih ispala glupa pred svekolikim pučanstvom, ali riskirat ću
Po meni je problem taj što ako želi jesti biljke, nema gdje, iako bi imao s kim. I problem mi je da ga netko uvjerava da nije normalan što ne jede meso ili što nije bijel.
Ili? :?
uf, sad sam se i ja pogubila s tim biljkama.
on je dijete, dakle nema još stav o tome da li želi/ne želi jesti meso. tu odluku o tome da će dijete biti vegetarijanac su donijeli njegovi roditelji. na nastavi se uči o tome kako je meso zdravo i dobro. da li bi ti, kao roditelj vegetarijanac, koji je donio odluku o tome da će i dijete biti vegetarijanac, pristala na to da dijete na nastavi sluša o tome kako je meso zdravo?
i ne mora ga u tom slučaju nitko uvjeravati da nije normalan što ne jede meso, ako je jedini koji ne pohađa nastavu o mesu, pa makar bio zbrinut u knjižnici, on će se tako osjećati :/
Nije mi uvjerljivo da tako velik postotak vjernika spada u tu kategoriju, niti da takav stav dolazi od kuce. Do takvih situacija dolazi zbog cinjenice da se vjeronauk odrzava u instituciji u kojoj mu nije mjesto. Ja sam vjeronauk pohadala u crkvi, pa cak ni u to doba ne sjecam se situacija da se netko u skoli prozivao zbog toga sto dolazi iz vjernicke ili nevjernicke obitelji. To je bila osobna stvar svakog, kao sto i treba biti.
Zar nisu i za ateizam?
Ne bih, ako su moji stavovi o tome dovoljno čvrsti da ih ništa ne može poljuljati, pa u tom duhu odgajam i svoje dijete i pri tome sam svjesna da će mu u životu biti teže shvatiti neke stvari zato što je ipak dijete.na nastavi se uči o tome kako je meso zdravo i dobro. da li bi ti, kao roditelj vegetarijanac, koji je donio odluku o tome da će i dijete biti vegetarijanac, pristala na to da dijete na nastavi sluša o tome kako je meso zdravo?
I vidiš, vrlo zgodno... kako dijete vegeterijanaca uopće prihvaća svoju različitost i nosi se s njom pod jednim obaveznim predmetom poput prirode i društva ili biologije, gdje je velika većina svejeda, a tu se postavlja pitanje kako će svoju različitost prihvatiti dijete koje na satu tome uopće ne mora biti izloženo...
Do ovoga ne bi smjelo dolaziti, i tu ja vidim jedini problem u ovim okolnostima dok je vjeronauk još uvijek u školi.i ne mora ga u tom slučaju nitko uvjeravati da nije normalan što ne jede meso, ako je jedini koji ne pohađa nastavu o mesu, pa makar bio zbrinut u knjižnici, on će se tako osjećati
Moje dijete je išlo na vjeronauk i zaradilo nadimak - časna sestra.
Jesam li trebala raditi problem od toga?
Moja kći i još jedan dečko nisu išli na njemački. Jako su se veselili toj "rupi" jer su mogli skakati po klupama. Bili su bez nadzora.
Spominju se tu i vegeterijanci. Postoje zaista djeca čiji su roditelji vegeterijanci i oni čak nemaju mogućnost izostajanja sa satova na kojima se priča o zdravoj prehrani i uči da treba jesti i meso.
Djeca će svašta naći da se međusobno zadirkuju. Naočale, debljina, mršavost, nizak rast, čudno prezime, nevjera u Boga...
Djeca bez nadzora - ne mislim da je u redu - ali mislim da se malo dramatizira oko toga.
Pismo don Grubišića odražava i moje stavove o problematici vjeronauka.
Puknut ću na bok majkemi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom