o vjeronauku - argumentirano, bez pljuvanja

[MGrubi]

– postavljam si pitanje da li su i ta djeca pohađala vjeronauk i da li su i ona primila svete sakramente?

Strah Božji je jedan jak i predivan dar Duha Svetoga, zašto se to prešućuje?
.

mene su tukli djeca vjernici, redovno su išla na župni vjeronauk, redovno nedjeljom na misu....
a ja odrasla u ateizmu, ja na nikog ruku digla nisam


ne volim zastrašivanje


osim toga , kako da jedan roditlej-vjernik svome djetetu prenese nenasilje, kad sam koristi fizičko kjažnjavanje tog istog djeteta opravdavajući se Biblijom?

želi li Crkva širenje vjere dublje u srca, treba shvatiti da prisila nije najbolje rješenje, trebali bi sami zatražiti povlačenje vjeronauka iz škola

[mim]

slažem se da je vjeronauk potreban u školama, zato što nažalost neki vjernici ne znaju da je Isus Krist Bog, kao ni da je Duh Sveti Bog, a to je osnova vjerovanja u rkt. navela sam banalan primjer..no nažalost čest.

Zar to vjernici ne bi mogli naučiti i na vjeronauku koji se održava u crkvi? Zar zbog toga vjeronauk mora biti u školskoj zgradi za vrijeme redovne nastave?

ali što je s onom djecom koja ne idu na vjeronauk nego imaju slobodan sat.
to se treba riješiti.

Može se riješiti na dva načina: tako da se satnica "slaže" malo pažljivije ili tako da vjeronauk uopće ne bude u sklopu redovne nastave nego kao izvannastavna aktivnost.
Opet navodim naš primjer: vjeronauk je većinom usred nastave, ali informatika je u suprotnom turnusu i zato je moja kćer ne može pohađati, ali zato može imati dva "hodnička" sata tjedno. Satničar je očito vrlo loše (hm...ili vrlo dobro :/ ) odradio svoj posao.

Ne znam zašto danas i mnogi svećenici ismijavaju činjenicu da Bog nagrađuje dobra djela, a da kažnjava loša.

Ljiljan@, budući da nisam vjernica možda griješim, ali čini mi se da Bog u kojeg vjeruju vjernici RKV ne kažnjava.

Na osnovu iskustava svoje djece – oni bi po vjeronauku (i školskom i župnom) jako malo poznavali Sveto pismo, a još manje bi dobili osjećaj žive vjere.

Pa onda-čemu vjeronauk uopće? A naročito-čemu vjeronauk u školi?

Sve ovo što radi današnja mladež- u gluho doba noći pretuku jedni druge do smrti iz razloga što im je bilo dosadno – postavljam si pitanje da li su i ta djeca pohađala vjeronauk i da li su i ona primila svete sakramente? Budući da velika većina djece ipak ide na vjeronauk, zaista nije bez razloga upitati se gdje se griješi.

Griješi se u odgoju, društvo griješi u postavljanju moralnih vrijednosti...što pokazuje da zaista za moralni i emotivni razvoj djeteta nije važno ide li na vjeronauk ili ne. Hoće li dijete biti odgojeno kao osoba visokih moralnih načela i empatična nema veze s tim je li to dijete pohađalo satove vjeronauka. Statistike idu tome u prilog. Trebalo bi o tome pitati npr. roditelje mladića koji su ubili Luku Ritza. Jesu li ili nisu išli na vjeronauk-nema veze: netko je jako pogriješio u njihovom odgoju.

[ljiljan@]

Mim u pravu si djelomično što se tiče kazni za grijehe, čovjek se kažnjava sam otpadom od Boga. Bog je taj koji daje izbor, a taj izbor je mnogima na propast. Ustrajnost u grijehu je ono čega bi se čovjek uistinu trebao bojati, to je taj Strah Božji, dar Duha Svetoga. Ali, onome tko ne vjeruje teško je te riječi primiti srcem, a drugačije se ne "hvataju". Zato nema puno smisla raspravljati o tome.
Postavila sam pitanje roditeljima kojima je stalo da njihova djeca prime dar vjere, da vidimo zajednički može li se što popraviti u nastavi vjeronauka da bi nam taj vjeronauk u crkvi i školi bio istinska pomoć u odgoju. Da li vjeronauk treba biti ili ne u školi - to nije naslov teme

[mim]

Ljiljan@, citirala sam dio tvog posta u kojem kažeš kako ti djeca baš nemaju neke velike koristi od vjeronauka (moja slobodna interpretacija) pa zato i pitam: čemu onda vjeronauk jer je očito da se djecu istom može poučiti i u krugu obitelji.

Bez uvrede, ali mislim da ti post pripada u Odgoj u vjeri i da tim tonom kojim pišeš ne moraš pisati i u ovoj temi. Ne znam za ostale, ali ja u njemu ne čitam rado ovo:

...čovjek se kažnjava sam otpadom od Boga. Bog je taj koji daje izbor, a taj izbor je mnogima na propast.

Molim te, pročitaj još jednom naslov teme

[ljiljan@]

Može biti Mim da si u pravu, da post tu ne pripada. Ali moja je polazišna osnova da me ne dira ono u što ne vjerujem, pa mislim da je tako i kod drugih. Nije bilo loše namjere.

[mim]

Može biti Mim da si u pravu, da post tu ne pripada.

Nisam mislila samo na tvoj prethodni post nego i na onaj s prethodne stranice. Mislim da je dovoljno da vjernici o tome rasprave u tome namjenjenoj temi.

Ali moja je polazišna osnova da me ne dira ono u što ne vjerujem

Nećeš se naljutiti ako ti kažem da neki drugi ljudi imaju neke druge polazišne osnove, zar ne?

[ljiljan@]

Neću se Mim naljutiti. Osim polazišne osnove postoji i tolerancija i razumijevanje i praštanje i još mnogo lijepih momenata koji nam svima ponekad uzmanjkaju.

[Zdenka2]

Postavila sam pitanje roditeljima kojima je stalo da njihova djeca prime dar vjere, da vidimo zajednički može li se što popraviti u nastavi vjeronauka da bi nam taj vjeronauk u crkvi i školi bio istinska pomoć u odgoju.

Od školskog vjeronauka ne očekujem da mi odgaja dijete ni u vjeri ni općenito. Vjeronauk može pripomoći odgoju tek posredno, na isti način kao i ostali predmeti, onoliko koliko znanje odgaja čovjeka. Vjeronauk je obrazovni predmet - od njega očekujem da moja djeca steknu neka znanja o vjeri, a ne samu vjeru. Školski vjeronauk nije i ne treba biti tako koncipiran niti to treba od samog predmeta i vjeroučitelja očekivati.

Odgoj općenito, pa tako i vjerski stječe se kod kuće i to smatram poslom svojim i svog muža. Samu vjeru, osim roditelja, djetetu može posredovati sudjelovanje u vjerskoj zajednici, a ne školski vjeronauk.

No, vesele me znanja koja djeca stječu na vjeronauku. Svaki čas mi se dogodi da netko od djece spomene nešto što ih je naučila vjeroučiteljica, a što se ja nisam sjetila ili dospjela reći. To jest na neki način potpora mom odgoju, ali samo u edukativnom smislu.

[nana]

Nisam za vjeronauk u školi.
Zna se gdje mu je mjesto, u crkvi.

[ljiljan@]

Od školskog vjeronauka ne očekujem da mi odgaja dijete ni u vjeri ni općenito. Vjeronauk može pripomoći odgoju tek posredno, na isti način kao i ostali predmeti, onoliko koliko znanje odgaja čovjeka. Vjeronauk je obrazovni predmet - od njega očekujem da moja djeca steknu neka znanja o vjeri, a ne samu vjeru. Školski vjeronauk nije i ne treba biti tako koncipiran niti to treba od samog predmeta i vjeroučitelja očekivati.

Odgoj općenito, pa tako i vjerski stječe se kod kuće i to smatram poslom svojim i svog muža. Samu vjeru, osim roditelja, djetetu može posredovati sudjelovanje u vjerskoj zajednici, a ne školski vjeronauk.

No, vesele me znanja koja djeca stječu na vjeronauku. Svaki čas mi se dogodi da netko od djece spomene nešto što ih je naučila vjeroučiteljica, a što se ja nisam sjetila ili dospjela reći. To jest na neki način potpora mom odgoju, ali samo u edukativnom smislu.

Ali sjećam se devedesetih godina kada je sinu moje kolegice vjeronauk predavala jedna divna časna sestra. To dijete iz ateističke obitelji primilo je krštenje i pričest pod utjecajem te časne koja je djeci prenijela svoje ushićenje Kristom, a ne samo puki nauk. Roditelji se nisu bunili kad su vidjeli istinsko oduševljenje svog malog sina. Poslije se dječak ispisao s vjeronauka - kad je došla nova vjeroučiteljica rekao je da nema žive sile koja bi ga natjerala na vjeronauk - ali je sa "svojom" časnom ostao u kontakatu i od nje i dalje slušao o Bogu.

Danas je što se vjeronauka tiče, točno ovako kako si ti opisala Zdenka. Nauk bez ljubavi prema Bogu.

[Zdenka2]

Ne mislim tako Ljiljana, čak mislim da ne bi bilo u redu da školski vjeronauk neposredno služi odgoju djece u vjeri. To je obrazovni predmet sa propisanim programom koji služi stjecanju znanja o vjeri. Svakako mislim da vjeroučiteljica moje djece ima ljubavi prema Bogu, to se vjerojatno može i osjetiti u njezinoj nastavi, ali njezina je dužnost da predaje vjeronauk, a ne da zamjenjuje obitelj i župu.

Isto tako ne vjerujem u ove podjele "nekad" i "danas". Danas ima izvrsnih vjeroučitelja, kao što je i devedestih i ranije bilo i loših. Poznam jednu časnu sestru - vjeroučiteljicu u školi koja je posve nalik ovoj o kojoj ti govoriš. Ali isto tako je dobra i vjeroučiteljica moje djece koja nije časna sestra.

[ljiljan@]

Ma razumijem Zdenka o čemu pričaš. Vjeroučiteljica moje djece iz osnovne škole je naša susjeda i posebna je osoba. Ima ljubavi prema Bogu i bližnjem. Ali recimo nikad nije mogla zainteresirati djecu. Više vremena je provodila stvarajući red u razredu nego prenoseći djeci ljubav prema Bogu ili bar znanje. Bilo je djece koja su je vrijeđala, nikome se od njih nije osvećivala. Ne znam zašto se to događalo.
U vezi takvih događaja učitelj je otvoreno zamolio roditelje na sastanku da razmisle da li njihova djeca zaista trebaju pohađati satove vjeronauka. I kad usporedim takav slučaj sa slučajem časne sestre koji sam naprijed opisala, pa jasno je koji mi se više sviđa.
Ljubav djece i Isusa je prirodna, treba je samo znati potaknuti.

[Zdenka2]

A čuj, Ljiljana, tako je u svakom predmetu. Neki ljudi su bogomdani učitelji, drugi nisu. Meni je to sve prihvatljivo dok nije ekstremno.

[Marpesia]

Ustrajnost u grijehu je ono čega bi se čovjek uistinu trebao bojati, to je taj Strah Božji, dar Duha Svetoga. Ali, onome tko ne vjeruje teško je te riječi primiti srcem, a drugačije se ne "hvataju".

Hoćeš li me, molim te,naučiti kako se priča o strahu može primiti srcem? :/ :shock:

[Kanga]

Gospodine, usiši nas: poštivanje različitosti na djelu

Prošli je tjedan svećenik RKC blagoslovio školu koju pohađa moj sin. Obredu, koji je održan za vrijeme redovne nastave, prisustvovali su svi učenici, i to bez prethodno dobivene suglasnosti, ili barem informiranja, roditelja djece koja ne pripadaju dotičnoj vjeroispovjesti (ja sam o tome sasvim slučajno saznala od svog sina). Revoltirana takvim odnosom, htjela sam uložiti pismeni protest ravnateljici škole. Međutim, događaj se prometnuo u komediju u našoj obitelji pa više o tome nisam mogla ozbiljno razmišljati (svoje ću nezadovoljstvo spomenuti samo učiteljici, pa nek ona s tom informacijom radi što hoće). Naime, J nije dobro razumio molitvu "Gospodine, usliši nas", pa nam je ispričao da su molili "Gospodine, usiši nas" i pitao što to znači, kako da ih usiše. Ja sam si dozvolila malo ventilacije i u polušali (što je on dobro kužio) se pitala jel’ to on možda krivo čuo (zbog, kako je sam rekao, gužvare) ili je tako stvarno i bilo - u skladu s neobjašnjivom i neobjašnjenom mobilizacijom cijele škole. Usput nam je demonstrirao i kako se rukama pokrivo po glavi da ga svećenik ne “pošprica vodom”. Zbog toga, jadan, nije mogao začepiti uši, ali srećom je ionako slabo čuo jer je bila "gužvara".
Da sam imala prilike dati svoju suglasnost da mi dijete nazoči tom obredu, bila bih ga pripremila i o tome s njim drugačije pričala. Ovako, na žalost ili ne, obred je s naše strane dobio toliko dostojanstva koliko ga je i sam demonstrirao.

U razredu mog sina ove godine 6 učenika ne pohađa vjeronauk. Jedna se mama na prošlom sastanku raspitivala jel se moguće ispisati, a primjetila sam još nekoliko zainteresiranih pogleda. Predviđam da će iduće godine biti barem 10 nepolaznika. Kao što je netko ovdje mudro primjetio (Cvijeta73?), sustav umjetnog forsiranja vjere (vjeronauka) u školu urušit će se pod težinom svoje vlastite arogancije. I to će biti najpravednije.

[Cathy]

Dijete mi se vratilo sa župnog vjeronauka sa kartonskom škrabicom za milodare.
Reklo je da su bile podijeljene na misi.
Jel i kod vas u crkvama dijeljeno, i koje je objašnjenje.

[pikula]

to se skuplja u korizmi za siromašne

[Vrijeska]

to smo mi kao djeca prije 30 godina sami izrađivali i skupljali novčiće
moji nisu ništa donijeli ...

[pikula]

mi imamo niz divnih vjeroučiteljica i taj predmet nam je omiljen, više odgojan od SRZ jer se bave odnosimo i vrijednostima u skladu s dobi, sad razgovaraju o praštanju pred Uskrs (spremaju se na prvu ispovjed) i rade na malim pomirbama u razredu vrlo nježno, ali dragocjeno za homogenizaciju kolektiva i osnaživanje prijateljstava

[klaudija]

I mi smo u OŠ dobivali za vrijeme korizme da skupljamo novčiće za siromašne, ali nije bilo obavezno. Tko je koliko skupio, donio bi. Ali to smo dobivali na vjeronauku, a ne na misi.

[Cathy]

Mi smo u školi malo istraumatizirani sa "dobrovoljnim" skupljanjem za gladne u africi, na školskom vjeronauku pa sam mislila da je to nešto slično.
Ovo mi je čisto ok, hvala na odgovorima.

[BigBlue]

zanima me hoće li ovakva sramotna izjava utjecati na vašu odluku o pohađanju (bilo školskog, bilo župnog) vjeronauka vašeg djeteta?

naime, u ovom se slučaju ne radi (samo?!) o izoliranom incidentu svećenika, već o javnoj izjavi visokog crkvenog dužnosnika kako nema nikakvu obavezu prijavljivanja zločina nad djetetom ikome, te o relativizaciji samog čina.

[Peterlin]

Dijete mi se vratilo sa župnog vjeronauka sa kartonskom škrabicom za milodare.
Reklo je da su bile podijeljene na misi.
Jel i kod vas u crkvama dijeljeno, i koje je objašnjenje.

Kod nas je to imala samo generacija koja se pripremala za prvu svetu pričest - mlađi sin lani, stariji predlani.

Inače, znali su im u školi za Božić ponuditi da kupe neke sličice anđela (ne znam ni ja) za 5 kn, ali nije bilo obavezno. Čak ne znam ni da li je to bilo u sklopu vjeronauka ili na srz.

Skupljanje novaca za Afriku je šira priča - to je na razini ministarstva (pogledajte malo web stranice raznih škola, svi imaju Afriku). Nemam ništ protiv Afrike, ali sam drsko i zločesto rekla ravnatelju da ćemo dati i 10x toliko ako poprave NAŠU školu, NAŠE prozore i NAŠE igralište....

[superx]

Evo ja još nemam školarca,ali zgronuta sam izjavama o pedofiliji, već duže vrijeme razmišljam o nepohađanju vjeronauka kada nam dođe vrijeme za to.
Ja sam kao klinka pohađala vjeronauk, primila sve skramente i krstila svoju djecu, mi idemo ponekad na misu, ne redovno ali volimo totići i klinci vole, vjeru doživljavam kao svoju intimnu stvar i ne rsapravljam puno o tome, odem u crkvu da nađem neki svoj mir iako se ne slažem sa svim stavovima crkve kao institucija, držim se uglavnom onoga ne čini drugom zlo.... uglavnom, voljela bih da moja djeca imaju neku izobrazbu u tom smislu,da ih i s druge strane netko potakne..
Voljela bih također da prime sv sakramente, ima li mogučnosti da dijete ne ide na školski vjeronauk a ipak da primi sakramente??
Da ide na pričest ali da ide eventualno negdje u crkvu na vjeronauk!
Prije su naše časne predavale vjeronauk i to je klapalo, bile su mlada i entuzijastične i smirene i zračile su, bilo je lijepo raditi.
U zadnje vrijeme garnitura se poprilično izmjeila. Časna koja sada drži vj. se poprilično izfrustrirana..
I da napomenem da je naša škola poprilično konzervativna i mislim da je još uvijek da su svi veliki vjernici,samo djeca drugih vjeroispovjesti ne idu. i to možda 10 u cijeloj školi!

[centar]

mi vec jako dugo znamo da nase dijete nece ici na vjeronauk. nismo ju ni krstili niti imamo namjeru obaviti ostale sakramente. nikad joj o tome nismo ni pricali. nase dijete zapravo zivi u neznanju. odgajaju ju roditelji ateisti, ali joj nikad nista nismo govorili ni "za" ni "protiv" crkve. ona ce jednog dana donijeti svoju odluku i koja god to odluka bila, mi cemo ju podrzati.
ono cega se ja bojim je maltretiranje od strane ostale djece koja ce polaziti nastavu iz vjeronauka. moram priznati da to zvuci malo paradoksalno s obzirom na onu "ljubi bliznjega svoga kao samog sebe".

[apricot]

kakvo maltretiranje?
nitko nikoga ne maltretira, djeci je to sve normalno.
kao što netko ide na njemački, netko ne ide.

[Mima]

Pa nije to baš uvijek tako, ima kojekakvih iskustava.

[apricot]

kao i za prozivanje zbog naočala, debljine, klempavih ušiju, tate koji radi u Čistoći, ružnih tenisica...

to su sporadični slučajevi, ali se zbog vjerskog prefiksa naglašavaju vuše nego ostala dječja ruganja/maltretiranja

poznajem jako puno roditelja čija djeca nisu išla/ne idu na vjeronauk i nitko mi se nije požalio.
ni moja ne ide na crkveni vjeronauk, niti će ići na pričest i nitko je ništa ne pita. roditelji su pitali mene, i to je bilo to.

[Mima]

Ja ih ne poznam baš tako puno, a mnogi su mi se požalili.

[apricot]

a ne znam što bih ti rekla

[tanja_b]

mi vec jako dugo znamo da nase dijete nece ici na vjeronauk. nismo ju ni krstili niti imamo namjeru obaviti ostale sakramente. nikad joj o tome nismo ni pricali. nase dijete zapravo zivi u neznanju. odgajaju ju roditelji ateisti, ali joj nikad nista nismo govorili ni "za" ni "protiv" crkve. ona ce jednog dana donijeti svoju odluku i koja god to odluka bila, mi cemo ju podrzati.
ono cega se ja bojim je maltretiranje od strane ostale djece koja ce polaziti nastavu iz vjeronauka. moram priznati da to zvuci malo paradoksalno s obzirom na onu "ljubi bliznjega svoga kao samog sebe".

Bojim se da je u ovakvom sustavu jako teško donijeti samostalno svoju odluku jednog dana
I mi smo ateisti i ignorirali smo cijelu priču do polaska u školu. I sin nam ne ide na vjeronauk, pa ipak, govori u terminima "naš bog" i "njihov bog", a pod "naš" misli na katoličkog, iako već u trećoj generaciji nemamo katolika u obitelji. To je atmosfera u školi koja se proteže i na ostale predmete, nije vjeronauk jedini. Pa samo u knjizi iz prirode i društva svećenik s raspelom nacrtan je na bar tri mjesta. Da ne govorim o raspelima u razredima...
Druga djeca su najmanji problem u cijeloj priči. Moj A. se u prvo vrijeme prepucavao s djecom iz razreda oko postanka svijeta, postojanja boga i ostalog, a onda su se strasti malo-pomalo smirile. Sad nema više nikakvih problema. Zapravo, puno više me smeta to provlačenje vjerskog odgoja na drugim razinama u školi.

[Gratakaza]

Apricot, prema onome što sam ja čula, ne mogu se uvijek problemi koje imaju djeca ateisti u današnjim školama usporediti s običnim ruganjem jer su drugačiji. Vrlo često to prelazi okvire običnog ruganja i prelazi u nasilništvo. Možda i zbog toga jer je rkv u biti vrlo netolerantna prema drugim mišljenjima, a svi znamo da takve crno-bijele poglede djeca znaju doslovno i jako shvatiti.

[ivana zg]

nisam čitala niti jedan vaš post-samo bi odgovrila na pitanje o vjeronauku u školama

-u večini Europskih zemalja vjeronauk je izborni predmet, znači ne samo katolički, već i islamski, baptistički, židovski itd.
- to je predmet kao i svaki drugi izborni predmet u školi i na taj način ga se s strane školstva i struke treba gledati-ravnopravno, onaj tko misli da vjeroučitelji previše traže od učenika na školskom vjeronauku, neka im djeca rađe uzmu neki drugi izborni predmet
- izbornih predmeta treba inače biti što više u školi da bi djeci olakšalo mogućnost izbora i proširenja znanja
- vjeronauk nije jedini izborni predmet u školi i samo zato mi nije nikako jasno, zašto se roditelji ne brinu kad im djeca šeću po hodnicima dok njihovi kolege npr. imaju izborni iz engleskog (a oni prazan sat, rupu u rasporedu), a smeta im samo kad njihova djeca nemaju "šta raditi" dok im kolege imaju vjeronauk?
- na vjeroučitelje gledam kao i na sve ostale profesore, ima ih dobrih i loših- oni su ljudi u punom smislu kao i svi ostali
- protiv sam toga da djeca moraju ići na vjeronauk u Crkvi i u školi, jer kako rekoh, ako je vjeronauk izborni predmet, onda je stvar slobodne volje a ne obveze

[davorka]

- vjeronauk nije jedini izborni predmet u školi i samo zato mi nije nikako jasno, zašto se roditelji ne brinu kad im djeca šeću po hodnicima dok njihovi kolege npr. imaju izborni iz engleskog (a oni prazan sat, rupu u rasporedu), a smeta im samo kad njihova djeca nemaju "šta raditi" dok im kolege imaju vjeronauk?

E vidiš, roditelji se ne brinu zbog drugih izbornih predmeta jer je većina njih organizirana u suprotnom turnusu, a ne za vrijeme redovne nastave pa onda djeca koja ne idu na taj izborni predmet ostanu doma. A vjeronauk je jedini izborni predmet koji, u stvari, ima status redovnog predmeta jer je uključen u satnicu sa ostalom redovnom, a ne izbornom nastavom. Pa onda npr. dijete ima vjeronauk 3.sat i mora ga negdje iskoristiti.
I slažem se sa Tanjom jer i ja imam iskustva da se vjera proteže i kroz ostale predmete, a bome i stavove pojedinih profesora u školi, a da uopće nema veze sa predmetom koji se predaje niti potrebe da se govori u vjerskom kontekstu na dotičnom predmetu.

[Ifigenija]

Ova tema ima 29 stranica! Rekorderka u svakom pogledu...
Očito je ovo eksplozivna tema i čitam i sve mi nekako teško. Da imamo dobre katoličke škole na glasu, ja bih svoju djecu dala u njih, pa da se faktički-praktički vjeronauk provlači kroz sve, od matematike do velikog odmora (malo karikiram, ali razumijete me...)... pod pretpostavkom da bih imala novca za njih, ali to je druga tema.

Meni kao takvoj vjeronauk ne smeta, naravno, i puno ljudi prihvaća vjeronauk, da li iz vlastitog uvjerenja, da li iz tradicijskih razloga, da li iz nekog osnovnog poštovanja prema tekovima kršćanstva - svejedno.

Razumijem i da onaj koji jednostavno nije vjernik ne želi da dijete ide, i svakako poštujem... ali zapravo stvar i jest izborno orijentirana; tko hoće ide, tko neće - ne ide. Ja stvarno ne razumijem vječite rasprave - tko neće, ne mora. U čemu je zapravo problem?

[Peterlin]

nisam čitala niti jedan vaš post-samo bi odgovrila na pitanje o vjeronauku u školama

-u večini Europskih zemalja vjeronauk je izborni predmet, znači ne samo katolički, već i islamski, baptistički, židovski itd.
- to je predmet kao i svaki drugi izborni predmet u školi i na taj način ga se s strane školstva i struke treba gledati-ravnopravno, onaj tko misli da vjeroučitelji previše traže od učenika na školskom vjeronauku, neka im djeca rađe uzmu neki drugi izborni predmet
- izbornih predmeta treba inače biti što više u školi da bi djeci olakšalo mogućnost izbora i proširenja znanja
- vjeronauk nije jedini izborni predmet u školi i samo zato mi nije nikako jasno, zašto se roditelji ne brinu kad im djeca šeću po hodnicima dok njihovi kolege npr. imaju izborni iz engleskog (a oni prazan sat, rupu u rasporedu), a smeta im samo kad njihova djeca nemaju "šta raditi" dok im kolege imaju vjeronauk?
- na vjeroučitelje gledam kao i na sve ostale profesore, ima ih dobrih i loših- oni su ljudi u punom smislu kao i svi ostali
- protiv sam toga da djeca moraju ići na vjeronauk u Crkvi i u školi, jer kako rekoh, ako je vjeronauk izborni predmet, onda je stvar slobodne volje a ne obveze

Što se ovog boldanog tiče, nažalost trenutno djeca koja žele svete sakramente prisiljena su ići na vjeronauk u školi (dopušta se izostanak samo s jedne godine, inače ništa od pričesti i krizme). Dakle, nije to mogućnost izbora. Možda jest od strane škole, ali ne i crkve. Ja bih svoju djecu radije poslala na vjeronauk u crkvu, ali nema te mogućnosti. U crkvi se obavljaju samo pripreme za sakramente, vjeronauk je uguran u redovnu školu. Iako moja djeca pohađaju vjeronauk, nemamo baš predivna iskustva (ne govorim samo o svojim sinovima, nego imam uvid u situaciju u njihovim razredima). Naime, djeci je to veliko opterećenje (ne samo mojima, njima ide relativno dobro) ali ima dosta djece koji uz strani jezik i hrpu novih predmeta u npr. petom ili šestom razredu dobivaju loše ocjene iz vjeronauka i to im kvari prosjek, a zapravo bez razloga... Kako god bilo, nije dobro riješeno ni za one koji pohađaju vjeronauk ni za one koji ne pohađaju. To se može riješiti samo ako mi, roditelji, budemo jasno i glasno zagovarali svoju djecu. Previše se toga nama servira "zdravo za gotovo" i bez prave mogućnosti izbora. Nije ni nastavnički kadar presretan s tim rješenjima, veliki je postotak nezadovoljnih roditelja iz ovih ili onih razloga, a već se godinama ne mijenja ništa. To je ono što me smeta, a moram biti tiho jer dalje od informacija kod vjeroučiteljice za sada nisam potegla. A što bih učinila da porazgovaram u svojoj župi kad se politika kroji na daleko višoj razini???

[tanja_b]

Razumijem i da onaj koji jednostavno nije vjernik ne želi da dijete ide, i svakako poštujem... ali zapravo stvar i jest izborno orijentirana; tko hoće ide, tko neće - ne ide. Ja stvarno ne razumijem vječite rasprave - tko neće, ne mora. U čemu je zapravo problem?

Napisale smo i davorka i ja, par postova iznad, u čemu je problem. Nije baš tako jednostavan izbor kako se ponekad čini.

[no@]

E vidiš, roditelji se ne brinu zbog drugih izbornih predmeta jer je većina njih organizirana u suprotnom turnusu, a ne za vrijeme redovne nastave pa onda djeca koja ne idu na taj izborni predmet ostanu doma. A vjeronauk je jedini izborni predmet koji, u stvari, ima status redovnog predmeta jer je uključen u satnicu sa ostalom redovnom, a ne izbornom nastavom. Pa onda npr. dijete ima vjeronauk 3.sat i mora ga negdje iskoristiti
.

ovo nikako ne stoji! rijetke su i zapravo iznimka škole u kojima je nastava drugog stranog jezika organizirana u suprotnom turnusu:

U školi moje djece od prvog razreda postoje informatika, drugi strani jezik i vjeronauk kao izborni predmeti, a kasnije ima i drugih izbornih predmeta. Moja djeca "lunjaju po školi" za vrijeme informatike i drugog stranog jezika, ali to očito nije problem.

[Ifigenija]

Napisale smo i davorka i ja, par postova iznad, u čemu je problem. Nije baš tako jednostavan izbor kako se ponekad čini.

Iako je postotak Katolika u RH napuhan zbog poistovjećivanje vjere i religije i tradicije i tko zna čega sve ne, ipak ostaje ta neka činjenica da je većina ljudi te neke vjere, ili barem provenijencije i činjenica je da je biti neke druge vjere ili nacije znači biti manjina, što nije ugodno, ili nije uvijek ugodno. Ali to nije problem većine, da to tako kažem, nego sposobnosti i volje i ogranizacije onoga tko je u manjini da ispoštuje vanjske okvire i očuva ono svoje. U profaniziranim zemljama vjernici su u takvoj situaciji, pa se dovijaju raznim načinima, od voženja djece u drugi grad u školu, do homeschoolinga... Mislim da je jako dobro da je vjeronauk naravno izboran, i koliko i ja čujem, nitko ne pravi pitanje od toga, ipak je ovo kulturna zemlja...

[davorka]

No@,
ja ne govorim od drugom stranom jeziku nego o stranom jeziku kao izbornom predmetu. Kod nas je i informatika i drugi strani jezik (oba su izborna predmeta) u suprotnom turnusu. I to ponekad u 8 ujutro, a djeci je škola popodne. I divim ti se s kojom lakoćom tvrdiš da ono što ja kažem uopće ne stoji. Ne, zaista, ja sam sve izmislila zato da napadam one čija djeca idu na vjeronauk. Pogledaj malo oko sebe, a prosvjetni si radnik, vidjet ćeš da ima i drugačijih situacija od onih koje se uklapaju u tvoje razmišljanje.
Ifigenija,
o kulturnoj zemlji bi se moglo raspravljati, a ovo o većini ne bih komentirala. Znači li to da su si neki sami krivi što su u manjini pa zato trebaju trpjeti?

[cvijeta73]

kakve su to profanizirane zemlje? i koje su to?

drugo, usporedba vjeronauka i stranog jezika/informatike nikako ne stoji.
počevši od toga da na strani jezik/informatiku dijete ima izbor - da li ići ili ne ići.
to je izborni predmet.
kakav izbor postoji kod vjeronauka?
ifi, da živiš u muslimanskoj zemlji, jel bi islamski vjeronauk doživljavala kao izborni predmet? jel bi mogla odabrati da li će tvoje dijete, katoličke vjere, ići ili ne na islamski vjeronauk?
ne bi.
ti ne bi imala taj izbor.
kao što ga nemam ni ja.

[Ifigenija]

Ja sam bila s obje strane terena: iz ateističke sam obitelji pa nisam išla na vjeronauk, bila sam na hodniku.
Kao odrasla promijenila sam ploču, vjernica sam, pa ću sad da moje dijete ide, al živim s mogućnosti da vjeronauk ne bude ono što bih htjela, i da čovjek koji to drži bude osoba koja će mi biti ajmo reć problem u onoj vjerskoj naobrazbi koju želim za svoju djecu.
Iz osobne perspektive mogu reći dvije stvari - uopće nije tragično ne ići na vjeronauk, nije bilo ni devedesetih, bilo nas je par, imali smo svoju spiku i dobro, a s druge strane - primijetili smo da se tamo zbivaju zgodne stvari i meni je tek kasnije bilo žao da ja nisam išla, da me roditelji nisu tako odgajali. Pa sam se sama tako odgojila. Od mene s hodnika ispala vjernica, ovi drugi s vjeronaka neki baš i nisu. Zato roditelji koji želite ateistički odgoj - beware! Nikad ne znaš!


Cvijeto, naravno da bi mi bilo teže u muslimanskoj zemlji i kako bih - pa ne znam. Ako bih mogla prakticirati vjeru, bih, ako ne bih, vidjela bih u okvirima onoga što se nudi što mogu, u rasponu od emigrirati i osnovati svoju crkvu u svom dnevnom boravku do ne ispovijedati nijednu vjeru u školi ili upisati dijete na muslimanski vjeronauk da nauči što se zbiva u toj zemlji...

Kad biste mogli afirmativno, vi koje muči vjeronauk, što biste rekle - što točno želite?

ps Čitala sam onu raspravu o "prvom satu". Pitam se je li to moguće - da svi vjeroučitelji u gradu drže samo turnus 8-8:45 ili 12 (ili kad već) do 12:45. Koliko bi tih ljudi moralo biti npr. u gradu Zagrebu? Ak bi to tako bilo, a da sam plaćena - ja bih išla u vjeroučitelje. Posao za poželjet

[lisica]

U školi u kojoj radim djeca imaju i islamski vjeronauk. Djeca pravoslavne vjeroispovijesti idu u Preradovićevu na župni i to im se upisuje u imenik. Premalo je interesa da pop dolazi i ima dovoljnu satnicu. Djeca koja ne pohađaju vjeronauk a ateisti su, ostaju sa razrednom učiteljicom i ili slušaju glazbu i crtaju ili rješavaju radne zadatke, zadaću i slično. Imamo interni dogovor u kolektivu sa kojim upoznajemo roditelje na sastancima i isključivo uz njihovo dopuštenje u izvanrednim situacijama a sve u svrhu sprečavanja da djeca ostanu na hodniku ili u dvorištu, da dijete ukoliko nema islamskog vjeroučitelja ili učiteljica ima informacije ili kakvu drugu obavezu- vjeroučitelj katoličkog vjeronauka preuzima djecu, sat bude prilagođen svima, bez uvodne molitve, eventualno kakav neutralan motivacijski tekst, rade se plakati na temu ekologije, slobode,prijateljstva, bira se neka općenita tema iz svakodnevnog života da se svako dijet osjeća ugodno. Nisu česti takvi sati ali pokrijemo ih, nisam još doživjela da se neki roditelj nije složio ili se pobunio naknadno. Takva je sredina, svi se prilagode koliko mogu i djeca su zadovoljna.
Iz iskustva također-prije blagdana za koje sigurno znamo da iziskuju kreativnost i stvaranje uredno se roditeljima pošalje obavijest-djeca vole stvarati, udružimo se, pokušamo naći zajedničku temu, nešto što je zajedničko svima i to funkcionira. No ako u kolektivu nema volje, vremena, mogućnosti, onda se niti ne mogu izbjeći situacije da djeca sjede na hodniku. Valjda. I

[Ifigenija]

I nekako mi je to stalno na vrhu jezika, al ne mogu artikulirati.
O manjinama.
Ja sam manjina po svakom pitanju i to više-manje od kad sam se rodila, em su moji dotepenci u malo misto bili, em nevjernici u vjerničko mjesto, em sam joggala u malom mistu, ma manjina da ga ubiješ. I sad kad sam kao vjernica isto sam manjinska, ona koja to zaozbiljno, i nedavno sam pričala s majkom jednog svećenika, žena je odlična, prava. I da skratim, žena kaže - pa da da će im se i rugat i ismijavat (jer su Katolici, jer za ozbač mole, drže se Božjih zakona doslovno čak i u nepopularnim temama...), i sad su još teža vremena nego u socijalizmu po tom pitanju (što je vjerovatno istina na određenoj razini).
Tako da si manjina i ako šalješ na vjeronauk koji vodi netko tko nije skonatao o čemu se radi i ako ne šalješ... ali to je tako. Pa što. Ljudi jednostavno nisu po sebi tolerantna, draga bića koja prihvaćaju svakoga, a gomila osobito nije; meni svejedno jel to katolička ili ateistička gomila, punkerska ili šminkerska. Imaš svoje, držiš do toga, učiš djecu da i oni tako i gledaš kako oni grade neki svoj put u svim tim gomilama.
Možda ja ne vjerujem baš u neke tekovine prava i propisa po takvim pitanjima; što se tiče tih pitanja koja su na savjesti ljudi mislim si da je državi bolje da nahrani pse i ništa ne dira.

[no@]

No@,
ja ne govorim od drugom stranom jeziku nego o stranom jeziku kao izbornom predmetu. Kod nas je i informatika i drugi strani jezik (oba su izborna predmeta) u suprotnom turnusu. I to ponekad u 8 ujutro, a djeci je škola popodne. I divim ti se s kojom lakoćom tvrdiš da ono što ja kažem uopće ne stoji. Ne, zaista, ja sam sve izmislila zato da napadam one čija djeca idu na vjeronauk. Pogledaj malo oko sebe, a prosvjetni si radnik, vidjet ćeš da ima i drugačijih situacija od onih koje se uklapaju u tvoje razmišljanje.

davorka, ja govorim o drugom stranom jeziku koji je u svakoj OŠ izborni predmet (dakle nije obavezan za sve učenike). Okrenula sam se malo po našem susjedstvu i moram ti reći da osim moje u 8 škola u najbližem okruženju nastava drugog izbornog jezika je integrirana u redovnu satnicu na isti način kao i vjeronauk.
ne vidim doduše na koji način je moje razmišljanje utjecalo na tu činjenicu.

[davorka]

Ne znam, ja sam se raspitala kod svojih prijateljica i barem 5 njih mi je reklo da su im i informatika i strani jezik u suprotnom turnusu. Škole su od Jaruna, centra grada do Karlovca. Ovaj čas nisam imala priliku anketirati baš sve škole u Zagrebu i okolici, ali zaista ću si dati malo truda, barem što se tiče poznatih pa ću onda znati i više. Prema tome, nije baš da je u manjini škola tako organizirano. Čak mi se jedna prijateljica žalila da bi joj kćer htjela uzeti francuski iduće godine, ali s obzirom da ne ide u školu najbliže doma to bi joj bilo previše za razvoziti pa dijete neće ići. Vjerovatno izborni strani jezik integriraju u redovnu satnicu škole koje imaju manji broj đaka ili manje razreda koji su u boravku. Škole koje su s većim brojem učenika teško.

[Cubana]

Izborna nastava- predmetna nastava:
Na stranici OŠ sesvetski kraljevec je pod rubrikom izborna nastava: informatika, njemački i francuski, http://os-sesvetski-kraljevec.skole....zborna_nastava
a vjernauk je na stranici predmetne nastave.http://os-sesvetski-kraljevec.skole....dmetna_nastava
Toliko o tretmanu vjeronauka kao olfo izbornog predmeta.

[no@]

Vidi Nastavni plan i program za osnovnu školu: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2197 (pod Aktualno, dolje desno) str 12.

[Vrijeska]

ja sam u oš išla prije 30 godina
imala sam sreću što sam nekoliko godina provela u inozemstvu u najobičnijoj državnoj školi (možda čak i nesreću jer stalno vučem paralele s tim svojim iskustvom od prije 30 godina s našom današnjom školom koja je još daleko od nekih tada uobičajenih stvari - od opreme pa do organizacije nastave)

uglavno, tamo je nama uobičajeno bilo imati "rupu" između sati
tijekom te "rupe" nismo bauljali po hodnicima nego smo se morali pojaviti u učionici u kojoj je uvijek bilo dežurstvo (koliko se sjećam tamo su sjedili studenti) i pisali smo zadaće iz drugih predmeta, čitali; ili pak boravili u knjižnici

odista ne vidim razlog zašto se kod nas ne može uvesti u svakoj našoj školi "ovakva napredna organizacija" praznih sati .... pa onda ne bi bilo onoga - moje dijete baulja besposleno po hodniku, za sve je kriv taj vjeronauk ...

[Zdenka2]

Ja bih ponovila da moja djeca ne idu na drugi strani jezik i informatiku koji su izborni predmeti - nastava tih predmeta je integrirana u satnicu. Za razliku od vjeronauka koji je i u jednom i u drugom razredu smješten u prve i zadnje sate, ovi satovi su usred satnice. Moja djeca imaju rupe koje provode u knjižnici, pišući zadaće, čitajući ili igrajući društvene igre s drugom djecom koja se tamo zateknu. Napominjem da je broj djece koji ne pohađaju te predmete podjednak onima koji ne idu na vjeronauk.

Ne razumijem tumačenje da nemaš izbor hoće li tvoje dijete ići na izborni predmet ili neće!?!