Juroslave, ja bih voljela da ne moram izabrati vjeronauk u skoli za svoju djecu. ali, u suprotnom, moja djeca nece moci dobiti ikakvu vjersku pouku izvan kuce, a prakticni smo vjernici i stoga im zelimo omoguciti i nekakvu institucionalnu, sustavnu vjersku pouku. ako ih ne upisem na skolski vjeronauk, ostaje mi zupski, koji - koliko znam - nalikuje zupskom vjeronauku kakvog ti opisujes, a koji u sadasnjem sustavu valjda objektivno i ne moze biti kvalitetniji, jer predstavlja samo nadopunu onom glavnome, u skoli .

nemam pametnih argumenata zasto se ne slazem s idejom vjeronauka kao skolskog predmeta. jednostavno osjecam da mu tu nije mjesto, da to nije to, i nije me razveselilo kad je na velika vrata uveden u skole. ne svidja mi se ideja da se vjeronauk ocjenjuje. pa makar bilo nemoguce dobiti manje od 3. i onda ta ocjena sluzi za dizanje prosjeka. nepravedno prema onima koji nisu izabrali taj izborni predmet, rekla bih.

pohadjala sam zupski vjeronauk od nizih razreda osnovne skole do kraja studija. mozda sam imala srecu, jer su moji vjeroucitelji bili odreda temeljiti i predani, i mislim da tom i takvom vjeronauku bas nista nije falilo, dapace. u 2x1 (ispunjenom) satu tjedno kod mog dobrog zupnika stizali smo i obraditi sadrzaje iz katekizma, i razmatrati citanja za nadolazecu nedjelju, moliti, nauciti pjevati puno pjesama, biti kreativni... nismo morali pravdati izostanke niti razmisljati o ocjenama, a bilo je stvarno kvalitetno, i mnogo se moglo nauciti . eto, takvo nesto bih zeljela i za svoju djecu.

vjerujem da bi se i danas pod okriljem crkve moglo organizirati vjeronauk na slican nacin, ali sustavno i kontrolirano - tako da ipak ne bude slucajeva igranja nogometa s katehetima u terminu vjeronauka .