Smijemo li onda i mi ici na vjernicki topic i postavljati pitanja?
 |
|||
|
|
|||
Smijemo li onda i mi ici na vjernicki topic i postavljati pitanja?
Here we go again...
seni, mislim da MC nije imala namjeru separirat, vec raspravljat o funkcioniranju u okolini u kojoj je u manjini.
Ja to recimo ne uspijevam, al moram priznait u zadnje vrijeme me skoro uopce nije ni briga. Nekako mi se ta stavka spustila nisko na ljestvici prioriteta. Znaci "hoces Sv. Nikolu" - "moze"...
Zorana, no, no... ne zameci kavge.
nema nista lose.Zorana prvotno napisa
niti sam ja rekla ili mislila da ima nesto lose.
Ja sam isto za dijalog i ne za isključivanje, pa da i ja odgovorim. Ne zamišljam ono poslije i prije života. Zašto smo na svijetu? Ni o tome ne razmišljam, ali dok sam na ovom svijetu vjerujem u dobro i toleranciju, brigu o okolišu, i nastojim tako svoje vrijeme ovdje potrošiti i nastojati takve neke vrijednosti ostaviti pokoljenjimaJa nisam ateist, ja sam vjernik katolik, odgajana tako i djecu svoju odgajam u istom duhu.
Samo da dodam da humanost, kao ni dobar-loš čovjek nikad nisam vezala uz vjeru.
E sad kad ste vi ateisti ovdje na kupu, da vas pitam:
Oduvijek me je zanimalo kako vi zamišljate ono poslije života, poslije smrti, zašto smo na svijetu? Jako me zanimaju odgovori.
mozda imas pravo. ne zivim u hrvatskoj, pa nemam nikakav osjecaj manjine ili vecine.
a inace religija ili nereligija nije nesto po cemu bi ja sebe ili druge grupirala.
Potpisujem.
...hmm...sad sam se zamislila..moram priznati, koliko god to loše bilo, ili netolerantno, TO, religija ili ne religija, je skoro jedino po cemu ja ipak izgleda, htjela si to ili ne priznati, grupiram ljude. Nekako, htjela bih sebi naci neko opravdanje, pa se nadam da je to mozda zato jer sam zbog ovog tu naseg specificnog okruzenja relativno cesto nailazila na netolerantne vjernike, sto bi trebala biti samo po sebi kontradikcija..ne znam, moram izgleda poraditi na sebi.Potpisujem.
x
No, nije mi bed raspravljati upravo o ovome, kako zivimo neke tradicionalne blagdane, kako ih objasnjavamo djeci i sl. ako oni nama nisu vjerski obojani.
Inace, Gemini, ja vjerujem u reinkarnaciju.
slazem se da je podjela na ova dva topika moguce pogresna, prihvacam da bi u mnogocemu bilo bolje da razgovaramo svi o svemu i imamo nekakve tokove misli gdje se ispreplicemo. sigurna sam da bi to bilo prirodnije.
no ovo je forum, plosan, brzo zapaljiv, poruka uz sve smajlice moze biti krivo shvacena - zato inzistiram na razdvajanju tema.
to ne znaci da je zabranjeno diskutirati, samo bih voljela da razdvojimo teme - npr. o odgoju u vjeri na jednom topiku, o odgoju ateista i inih u ovom topiku - ali to ne znaci da nam se drugi aspekti ne preklapaju.
o tome sto je poslije smrti - ako se radi o osobnom stavu - u trecem...
potpuno to svjesno radim da bi meni bilo lakse pratiti i moderirati i da preveniram zapaljive situacije.
a sad ont. za Uskrs me je pitala zasto farbamo jaja - ja sam isla u neki mambođambo o prirodi, budjenju, obicajima...ma i sama sam se spetljala, a ona kaze - zbog uskrsnuca Isusa, rekla mi je teta, ti to nisi znala? 8)
zato ja na vrijeme pitam bb za literaturu
Juhuuuu teme!
Ova tema i mene muči, tj. odgoj djece (koju još nemam), a mm i ja različitih uvjerenja.
Ovako... ja sam hmmmm... agnostik, prije bih rekla nego ateist. Dolazim iz obitelji sa mamine strane partizani/komunisti - zakleti - s time da su njihovi roditelji bili muslimani (i jako volim tu svoju stranu - muslimansku, iako nema veze sa vjerom ono što volim), s tatine strane sam katolkinja, ali nona i dida nisu svoju djecu odgajali u duhu vjere zbog političke situacije. Komšinica koja me je čuvala i koja mi je bila jaaaakoo draga je katolkinja i odlazila u crkvu svake nedjelje.
E sada, moja mama i tata su ateisti, pa sam tako i ja, s tim da su mi puštali da se opredjelim sama. Ja se baš i ne mogu opredjeliti, tj. mislim da ima nešto, ali da to nije kao što "ga" vjere opisuju.
Nisam krštena, ne idem u crkvu...
Slavim Božić kao običaj, ali ne i da mi čestitaju (ako to ima smisla vam)... mm slavi Božić i Uskrs i to...
On ne ide u crkvu, jer ne vjeruje u nju kao instituciju, ali je vjernik.
E on je ubjeđenja, tj. u priči je izašlo tako da su ljudi "izmislili" Isusa i cijelu tu "priču" tako da bi sami sebi olakšali život. Vjeruje u zagrobni život i vjeruje da ljudi su ljudi i da to što je netko vjernik ništa ne znači, tj. ne pravi ga TO dobrim čovjekom.
Neki dan smo bili u crkvi - za dan mrtvih - i svećenik je rekao: "Nije bit vjere da vi znate nabrojati sve Božje zapovjedi nego da živite prema njima, tj. da se što više pridržavate zapovjedi" - tako vjera za mene može - ali kako to inače biva, ima jako puno vjernika koji to i ne vide baš tako.
Ja u crkvu kada odem osjećam neko strahopoštovanje i NEŠTO... ali ne križam se kada uđem niti kada izađem. Ustanem kada svi ustanu, ali se ne molim (iako sam zadnji put što sam bila u crkvi izgovarala Oče naš)
Svećenik je pričao o sreći i konstatirala sam da je moja sreća mm
Ali da vam ispričam: moja nećakinja je išla u katolički školski centar, tada je imala jedno 8 godina. I pita ona mene: "Tetka tko nama daje kruh?". Ja sjedim i mozgam - pekar...ma neeee..mora biti netko prije pekara... poljoprivrednik (pšenica, je li?)
i tako dok ja mozgam dijete me pogleda i kaže: "Pa Booooggggg, tetka! Boooggg!!!!"
Eh, nevjernice! :D
genijalnoa sad ont. za Uskrs me je pitala zasto farbamo jaja - ja sam isla u neki mambođambo o prirodi, budjenju, obicajima...ma i sama sam se spetljala, a ona kaze - zbog uskrsnuca Isusa, rekla mi je teta, ti to nisi znala?
ono sto ja htjedoh reci, mada potpuno razumjem flower i globalno nemam problema niti s ovim, niti kakvim drugim topikom slicnog tipa, jest:x
No, nije mi bed raspravljati upravo o ovome, kako zivimo neke tradicionalne blagdane, kako ih objasnjavamo djeci i sl. ako oni nama nisu vjerski obojani.
Inace, Gemini, ja vjerujem u reinkarnaciju.
roda je roditeljski forum, koji se ne definira ni religijom, ni spolom, ni bojom koze, vec roditeljstvom u svim njegovim aspektima.
postoje, pretpostavljam katolicki, ili drugoreligiski forumi, mozda i ateisticki, gdje ljudi mogu raspravljati o vjeri, nevjeri, ..itd
ako dakle netko otvori temu o specificnom dozivljaju mise svog djeteta ili djeteta opcenito, onda ce tu po prirodi stvari pisati ljudi cija djeca i idu na misu. ako se tema prosiri na ovo ili ono, onda se automatski siri krug ljudi koji o tome mogu ili zele nesto reci.
dakle ne radi se o naslovu ili temi topika, radi se o tome, da se podrazumjeva da neki ljudi zbog svoje boje koze, religije, nacionalnosti.... ne bi se trebali javljati na neke teme.
ja to ne simpatizitram.
dakle, ako netko sada konkretno spominje batine u religiskom kontekstu, onda nema razloga da se osoba koja o tome ima drukcije misljenje, 300 puta mora ispricavati, sto bi eto nesto napisala, jer je ateist, agnostik, ili nesto trece.
isto tako ako netko spominje kicenje bora u ateistickom aspektu, onda se isto tako vjernica ne mora 300 puta ispricavati zbog svog sudjelovanja na tom topiku, jer eto na zalost nije ateista.
to je bio point.
dakle, nista protiv rasprave, kako objasnjavati nevjerski obojane tradicionalne blagdane, i nista protiv rasprave, kako objasnjavati djetetu odgajanom u vjerskom duhu seksualne odnose izvan braka.
samo protiv segregacije sudjelovanja u raspravi na religiskoj, nacionalnoj ili slicnoj osnovi.
o kulturi ophodenja i taktu sam vec pisala.
Ja s nekakvim sličnim osjećajima kao Maslačkica, s tim da sam krštena, ali nemam druge sakramente. U mojoj obitelji ženska i starija strana vjernici, osim s mamine strane di su se razočarali u crkvi kao instituciji, ali ostali su vjernici, tatina strana baka velika vjernica i obožavala sam je i njene molitve za nas su mi bile super jer su bile tako drage, iskrene, neosuđujuće i ni sa malo preobraćenja nego baš takve nekakve fine, tolerantne tako da sam svaki njen blagoslov i dobru želju s uživanjem primala. Muški dio - pragmatičari - ni vrit ni mimo, reklo bi se u ZG-u. Muževljeva obitelj isto bake vjernice, mlađi ne. Iksreno, smeta mi i pretjerana šala i pošalica na vjernike, nastojim poštovati nešto što je drugima važno. Kod djece... Nećakinja MM-a ne ide u Crkvu, niti na vjeronauk u školi, sad je prvašić, a to je u ZG-u. Moja nećakinja (moja sestra i njen muž vjernici, ali više običajni) ide u vjeronauk u školi i u crkvu blagdanima, iako i to joj je omiljeni predmet jer postavlja ta filozofska pitanja i daje jednostavne odgovore i jer je lijepa učiteljica (dječja slika svijeta). Sve te kontroverze oko sebe (Darwina, crkvena učenja) nekako prima i smješta u svoj neki sustav koji neka sama izgradi, tako je najbolje, ima tu svašta, tako da je kad je učila naglas iskonstruirala sljedeće "i onda je Bog stvorio prve ljude, Adama i Evu, bolje reći - majmune". Meni osobno, a vjerujem i njenim roditeljima, je bitnije da primi neku "poruku" iz toga a propos životnih vrijednosti. Razgovarala sam s ljudima koji imaju djecu u osnovnim školama vani di se umjesto religije tj. vjeronauka nudi u osn. školi etika, ali za prve razrede je navodno to na takav način prepstraktno, i religija, s razrađenom metodikom i pričicama je puno zanimljiviji način za prenošenje nekih sadržaja. Ovaj topic mi je baš zanimljiv kao, nadam se, budućoj mami, da nađem neku sebi prihvatljivu formu prenošenja na dijete takvih nekih etičko-moralnih sadržaja, a bez nužno religiozne forme.
seni, ali ja mislim da su i vjernici dobrodošli na ovom topicu ako imaju savjete kako da što bolje odgojimo djecu mi koji nismo vjernici. Mislim da je samo stvar toga da se treba držati teme, a obično se na ovakvim temama najčešće zaluta u totalni OT kad se susretnu ove dvije "skupine"..
Mislim da segregacija nikome nije na pameti
ja ne vjerujem u boga
da sam agresivna ateistkinja rekla bi da imam dar da mi vjera u boga nije potrebna
ali kako nisamreci cu da tako zivim od prvog svog dana, ne znam za drukcije, tako zivi i moje dijete i kao sto vjernici ne preispituju svoju vjeru tako ja ne preispitujem svoju "nevjeru" niti joj dajem neku vecu ili manju vrijednost u odnosu na ostala moja ili tudja uvjerenja.
to je valjda jedino podrucje roditeljstva gdje uvijek imam sve odgovore i gdje se ne preispitujem i gdje mi je sve sto napravim normalno, podrazumijevajuce i ispravno.
... i kad imaš u sebi takvu sigurnost i ne možeš reći da si u nekom trenutku "zastranila" i odabrala ne vjerovati, onda ti je jako čudno kad se nevjerovanje postavlja kao odstupanje od defaulta. je l' tako?
ivarica ovo si bas lijepo formulirala. na tvom sam tragu.
ne, to mi uopce nije cudno. to radimo svugdje, pa zasto bi me cudilo da radimo i ovdje.
svugdje prvo trazimo ravnu crtu pa onda mjerimo odstupanja prema njoj, sjeti se kad si ucila crtati
Ja sve stalno preispitujem. Od katoličanstva mi je bliska duhovnost don Ivana Grubišića, ako vam je poznat.
jao topica!
ja sam na putu, i sve razmisljam i odlucujem da ovdje odradim apstinentsku krizu i po povratku se ne javljam na forum (ili se javljam manje).
I onda skicnem, i vidim ovakav teaseer!
Cekajte samo da se vratim.
Sad vec vidim da bih vas mogla bar desetak potpisati.
jao, ne želiš vidjeti moje crtanje.
to sam cesto cula.
moje je misljenje, da prenosenje zivotnih vrijednosti, humanizma i ostalog treba biti sastavni dio zivota i zivljenja. to se zivi.
svaki dan kod kuce, vani, u skoli:
- kada pri budenju zagrlis i poljubis svoje dijete, kada zajedno doruckujete i pricate.
- kada njegujes prijateljstva i dijete to vidi
- kada pomazes slabijima da ih jaci ne zgaze
- kada dijete podjeli svoju japuku sa prijateljem
- kada uciteljica svaki dan u svakodnevnim skolskim situacijama reagira ispravno
- kada je dijete sretno sto zna citati, ali ne pomislja da je zato vise vrijedno, vec rado cita price drugima koji to jos sami ne mogu
- kada dode nesretno kuci, jer se upravo posvadalo sa prijateljicom u klupi..
- ...
strana mi je ideja da za prenosenje tih vrijednosti trebas "separirani" predmet bilo etike, bilo vjeronauaka.
etika mi kao predmet ima smisla od 5 razreda na dalje. jer je prije preapstraktno.
pored toga, ono malo biblije sto sam procitala, nisu price koje bih ja rado svom djetetu citala u smislu zivotnih vrijednosti. poradi uloge zene, prica kao o josipu, gdje je kao normalno da otac njega voli vise od ostalih sinova, a nije normalno da oni zbog toga budu ljubomorni...
ovo je samo primjer, nisam strucna u pogledu biblije.
druzba pere kvrzice je super stivo za prenosenje vrijednosti. i mnoga druga literatura naravno.
ja ću rado odgovoriti (mada nema tu puno toga za reći), samo tek večeras, sad žurim iz kuće.i mislila sam da neću tako lako dobiti odgovor
zašto mi ne bi iznijeli na brzaka vaše poimanje svega navedenog gore u pitanju?
Evo i mene. Uvjerena ateistica zadnjih otprilike petnaestak godina, iako sam po "konstituciji" oduvijek naginjala nečem takvom. Al trebalo se otrgnut. Roditelji uglavnom nevjernici (tata isto bio ministrant kad je bio mali
Krštena, do faksa povremeni pokušaji koketiranja s vjerom, ali odgovor u meni nije bio kako treba pa sam odustala.
Dugo sam bila manje više apsolutni nevjernik, al u zadnje vrijeme se nešto u meni mijenja, još je nedefinirano, ali tu je. Starim, valjda. ne mislim da će se to pretvoriti u neki oblik "organiziranog vjerovanja", ali recimo da sam "duhovnija" nego prije, iako je to kod mene dosta povezano s majčinstvom, rađanjem, ljubavi i sličnim mističnim silama.
Što se djece tiče, obilježavamo neke blagdane kao tradicionalne, ali zadnje vrijeme i to nekako smanjujem. Uskrs sam ove godine posve bila preskočila, klinci su bili kod tate.
Oni nisu kršteni, ne vodim ih u crkvu (osim turistički), ali ne branim drugima da ih vode. Jan zadnje vrijeme govori da vjeruje u boga i da je bog duh (riječi prijateljamu iz vrtića).
Ne mogu reći da se zbog ateizma osjećam nešto posebno drukčije ili da imam bilo kakav problem zbog toga, bilo u komunikaciji s drugima, bilo u odgoju djece.
naravno da se ne radi o naslovu topikadakle ne radi se o naslovu ili temi topika, radi se o tome, da se podrazumjeva da neki ljudi zbog svoje boje koze, religije, nacionalnosti.... ne bi se trebali javljati na neke teme.
ja to ne simpatizitram.
ja to globalno.naravno da se ne radi o naslovu topikadakle ne radi se o naslovu ili temi topika, radi se o tome, da se podrazumjeva da neki ljudi zbog svoje boje koze, religije, nacionalnosti.... ne bi se trebali javljati na neke teme.
ja to ne simpatizitram.
ako je razlika u odgoju djece ateista i vjernika takvog stupnja, da o tom odgoju trebaju posebne elaboracije, u odnosu na ono drugacije, onda nesto ne stima ili u odgoju ili u ateizmu ili u vjeri.
ja toliko imam dragih prijateljica totalnih nevjernica da cu se zabrinuti
nikakvih problema nemam s tim nit racunam tko vjeruje a tko ne, cak sam s nekim nevjernicama i jako bliska...kuzimo se i postujemo se u razlicitosti, dapace, mislim da time mozemo jedni drugima obogatiti iskustva....
nemam poriv popovati im
i slazem se sa seni ....
ja duhovnost nikada nisam vezivala za religiju. svaka slika van goga je duhovna, dobra arhitektura, dobra knjiga.
religija je za mene, onako kako se institucionalno upraznjava sa svim dogmama, ritualima , zabranama, upraznjavanju moci i snage, bas kao sto si rekla "organizirano vjerovanje".
kao koorporacija microsofta. kao ministarstavo vanjskih poslova. sa svojim budetima, hijerarhijama, politickim igrama i slicno.
duhovnost je kvaliteta duha. koju sam stvaras.
Ina, i ja bih rekla da je I. Grubisic vrijedan i slusanja i citanja.
nemoj, nemojja toliko imam dragih prijateljica totalnih nevjernica da cu se zabrinuti
i ja imam dragih prijateljica totalnih vjernica.
Pročitala sam topic, vrlo su mi lijepe misli nekih od vas, npr drugarice Marte o reinkarnaciji po zasluzi
Sudionike topica koje nisam posebno spomenula lijepo pozdravljam
Ono što bih još za kraj (ovog javljanja
Ajvice
nda, kužim, ali nekako zadnje vrijeme odbijam reći "nikad" i prvi put osjećam neku vrstu vjerovanja. Čudno mi to i još nedefinirano pa se ograđujem. Al rekla bih da ipak po pravici spadam na ovaj topic.ja duhovnost nikada nisam vezivala za religiju. svaka slika van goga je duhovna, dobra arhitektura, dobra knjiga.
religija je za mene, onako kako se institucionalno upraznjava sa svim dogmama, ritualima , zabranama, upraznjavanju moci i snage, bas kao sto si rekla "organizirano vjerovanje".
kao koorporacija microsofta. kao ministarstavo vanjskih poslova. sa svojim budetima, hijerarhijama, politickim igrama i slicno.
duhovnost je kvaliteta duha. koju sam stvaras.
Kad ja krenem muzu pricati ovakve price tipa Majine, mene muz onda pocne uvjeravati kako se radi iskljucivo o strahu od smrti.
da, da a taj strah raste s godina
sta ce tek bit kad maja bude imala 35.
srest cu je u medjugorju
Ne, strah od smrti mi je baš ono skroz nepoznata varijabla, nikad ga nisam osjećala, ako u nekom smjeru ide onda na manje.
Ne mislim da ima išta poslije, veselim se zapravo konačnosti. Tjera me da više toga zguram u ovo ograničeno vrijeme.
Ideja besmrtnosti me puno više plaši.
Zrinka, u međugorje idem samo ako ti nemaš nikoga da ode s tobom
I, strah od smrti je mnogomoćna stvar, ali meni se osobno ne čini da nužno tjera u vjerovanje.
nemojte me ismijati ali nek mi netko nabrzaka odgovori tko je agnostikak sam dobro skužila čitajući to su oni koji vjeruju u Boga ali ne i u Crkvu
Ja sam odgajana katolički, ali kako rastem
Vjerujem u tu neku karmu, višu silu, to "nešto" što osjećam da postoji, ali kažem, na početku sam, pa često premišljam hoću li vjerovati u to i za desetak godina. Ja sam se uvijek pitala u što ateisti vjeruju, nekako si mislim, pa moraju u nešto? ili se varam ?
evo anima
s wikipedieAgnosticizam je filozofsko, idealističko učenje, koje poriče mogućnost spoznaje objektivno postojećeg svijeta. Riječ je grčkog porijekla.
Agnosticizam za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stepenu razvoja ne možemo dokučiti. Agnosticizam je negdje na pola puta između deizma i ateizma: s jedne strane nije opterećen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ograničen isključivošću ateizma pošto dopušta mogućnost da ipak postoji neki viši entitet nego što je to čovjek. Zbog gore navedenoga smatra se glavnim takmacem deizma i ateizma.
hvala sun sviđa mi se, malo ću prosurfati
a i na ovom topicu ću sigurno puno naučiti
ostaje još da mi netko odgovori na ovo pitanje što sam postavila
e to će ti morati neki okorjeli ateist odgovoriti
ja vjerujem u sunce, vjerujem da će sutra opet izaći 8)
Seni, zanimljivo razmišljaš i blisko mi je to - naravno da je u življenju vrijednosti ključ. Meni je zanimljiv aspekt roditeljskog stava prema katoličanstvu i religiji općenito, kojoj će dijete u velikoj mjeri biti izloženo tj. u njega uronjeno samom činjenicom življenja u Hrv. Zanimaju me kreativni odgovori na dječja, sasvim konkretna pitanja, pitanja. I je i nije mi daleko razmišljanje o pitanjima mog djeteta o religiji, jer sam svjedok pitanja starijih nećakinja MM-a i mene o religiji koja legitimno postavljaju i onda dolazi do nama smiješnih (ali trudnimo se ne smijati) kurzschlussa kao što je nećakinja sve fino povezala - i Boga, Adama i Evu kao prve ljude - tj. majmune. I načina na koji se mogu dati odgovori na ta pitanja a da se sve nekako posloži - taj dio mi je poglavito zanimljiv.
Jer, realno gledano, vjerojatno će i naše dijete iz logističkih razloga (kuda s jednim djetetom u razredu, šestogodišnjakom, dok su svi drugi na vjeronauku koji je usred školske satnice, izdvajanje jednog bidnog đaka, a osim toga - zašto da ne čuje neke osnove iako se MM s time ne slaže i to nam je već sad big issue) ići na školski vjeronauk, biti izloženo religioznim sadržajima, imati prijatelje koji idu u Crkvu, ići u Crkvu po običajima - vjenčanja, krštenja...
Mene, anima, zanima, prije nego odgovorim u što vjerujem, na kkavu vrstu vjerovanja misliš? Zašto misliš da ateisti moraju u nešto vjerovati?
A propos straha od smrti, to je za mene nekako isto ne neko pitanje jednom i za svagda riješeno. To je nešto čemu se vraćam, ali u ovom trenutku mog života religija i zagrobni život na način katoličanstva ili reinkarnacija na način istočnjačkih religija nisu za mene odgovori. Nikad ne reci nikad, u mom slučaju, i ne mogu garantirati da se u nekoj za mene teškoj situaciji, tragediji, starosti itd. ne bih okrenula nekoj religiji. Ja uopće ne znam definitirati svoj stav - jesam li ja ateist, agnostik ili nešto treće. Iskreno, meni to nije važno, važno mi je da sama sa sobom i okolinom sa svojim stavovima u ovom trenutku (dobro, koji traje nekih 38 godina mog života) dobro i koherentno živim.
A propos animinog pitanja - ja vjerujem da svako vjeruje u nešto - ili u Boga ili u neku višu silu ili u neke svoje osobne vrijednosti. Svako se ponaša po nekom svom sustvau vrijednosti. Meni osobno čak i nije toliko bitno da ja to kod sebe raščlanim i vidim u kojoj sam "grupi". Stavovi o raznim stvarima su meni samoj jasni (iako možda djeluju konfuzno i proturječno), ali ne mogu se svest pod neku grupu, a, iskreno, nije mi to niti cilj. Ako već moram, najbolje pod, što je ovdje neko rekao, "nesvrstane"
Maslačkica je načela temu ponašanja u Crkvi. Ja ustajem i sjedam sa svima drugima, prekrižim se kad se drugi križaju, izmolim Oče naš i Zdravo Marijo jer znam te tekstove, govorim "usliši nas" kad se nekom želi sretan i blagoslovljen ulazak u brak ili miran odlazak u zagrobni život, dam drugima mir (to mi je najdraže), ali se ne lupam u prsi za moj grijeh (to mi nikako nije drago i okajavam se na neke druge načine). Opet napravim tu neki svoj "miks" - a razlozi su da se pridružim na neki načim željama svih drugih, a i nekako - zašto ne bih izmolila molitve koje znam. MM ustaje i sjeda, ali ne govori molitve i ne križa se. Mise i obrede koje vodi don Ivan u Splitu mi je gušt poslušat jer se ima dosta toga zanimljivog i poticajnog za čuti pa se rado priključuje prijateljima vjernicima. A naša splitska nećakinjica, to mi je posebno drago, je u nekom kontekstu njenog razmišljanja u stilu tko ide u Crkvu i tko ne, i tko je dobar čovjek i tko ne, baš MM-a uzela kao primjer dobrog čovjeka koji ne ide u Crkvu
O, i Maju na način koji je gore opisala bih skroz potpisala - nekako tako slično razmišljam/osjećam i ja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom