prijavak!

Ne razmišljam baš puno o tome. Odrasla sam u obitelji u kojoj se nije pričalo o vjeri kao Božjoj. Zahvaljujem roditeljima što su mi ostavili izbor kršenja/nekrštenja, vjere/nevjere u doba kada se mahnito pokrštavalo djecu (početkom rata, 90-tih godina).
Ne miješam vjeru i crkvu kao instituciju, iako je ova druga imala dosta negativnog utjecaja u mom pogledu na vjeru (Boga ili sile ili energije...)

Djecu nisam krstila, niti neću. Na vjeronauk u školu neće ići. Ako budu htjeli sami, neka idu u crkvu, neka vide i sami odluče. To je moja vjera, dozvoliti svakome da sam odluči.

Upravo zato poštujem vjernike i nevjernike, kršćane i budiste, crne i bijele, jer svatko zna što je za njega najbolje.

Ja samo želim slobodu. Jer sam takva.