bibai prvotno napisa
Imunosustav nikada ne djeluje na cijelog (u ovom slučaju) uzročnika već na niz njegovih dijelova koji su sposobni potaknuti imunoreakciju. Njih nazivamo antigeni. I uvijek ih je jako puno jer si je na taj način priroda svela na minimum mogućnost "rupe u sustavu". Tj ako ne postoje adekvatne imunostanice koje će ragirati na jednog, reagirati će na drugog, trećeg, 100-tog. Po tom su principu koncipirana i pojedina cjepiva. Npr acelularni pertusis kod kojeg su izabrane 2,3,5 komponenti koje kvalitetno potiču obranu, ali nisu (tj manje su) reaktibilne nego kompleks cijele bakterije koja ima i preko 100 poznatih antigena. Ili recimo, toxoid difterije, tetanusa je bitan za stvaranje imuniteta jer ono što stvara kliničke simptome i što je opasno za čovjeka nije bakterija već toksin koji luči.
Vjerojatno u prirodi ima tvari koje na neki način stimuliraju imunosustav (ehinacea?), a sigurno ima onih koji su iskorišteni nakon što su prepoznati iz samog organizma kao interferon npr, no oni ne mogu ciljano potaknuti izlječenje od pojedine bolesti tako što se stvore protutijela ili specifične ubojite stanice protiv bolesti x i y pa si ti sada imun, već aktiviraju cijeli imunosustav na borbu. To je skraćano ono što sam već rekla - dovode organizam u kondiciju u kojoj će lakše izvojevati pobjedu. Ali samo kod ljudi bez izraženije imunodeficijencije.
Jer kod imunodeficijencija (prirođenih, stečenih, iatrogenih) problem je što nedostaju karike na koje možeš djelovati.
Odgovori s citatom