nije fora u tome da se djetetu ne smije reći i upozoriti ga na opasnost, nego je fora u tome da hihkanje i jaukanje i kojekakve zabrane ne trebaju biti osnova komunikacije s djetetom jer je to stvarno iritantno za slušati.
 |
|||
|
|
|||
nije fora u tome da se djetetu ne smije reći i upozoriti ga na opasnost, nego je fora u tome da hihkanje i jaukanje i kojekakve zabrane ne trebaju biti osnova komunikacije s djetetom jer je to stvarno iritantno za slušati.
tko je rekao da nema visokih tonova, nerviranja i cičanja?!sofke prvotno napisa
o, itekako ima...
ali, to je ono što se tiče MENE: JA se ne mogu kontrolirati, JA sam odabrala takav način komunikacije...
i to mi ne daje za pravo da sebe na neki način štitim upozorenjima kako će se dogoditi ovo ili ono ako me ne posluša.
naravno, neću dopustiti da se penje po ogradi balkona.
neću dopustiti ni da joj priđe.
ali sam puštala da istražuje, da se popikava, da pada sa kreveta i stolca...
naravno da smo uvijek bili u blizini i da svakako ne bismo dopustili nešto što bi izazvalo neke kardinalne posljedice.
ali, ako se malo čvakne o rub stola, ili zapne nogom o zid... to je škola koju sama uči, ne trebam joj ja nabijati na nos.
ako se penje po stepenicama, jedina poruka koju joj svojom "nemoj, past ćeš" je da nije sposoban da bude samostalan.
zapravo, još jedna poruka: ja lažem, jer dijete nije palo, nije se razbilo... već se sasvim uspješno i samo stalno popelo po stepenicama (uz obavezan nadzor, naravno)...
i, nitko ne kaže da sva uvjeravanja idu glatko... o, itekako se živci istanje...
sofke X, kao da govoriš o mom djetetu.
I ove spike, uči na pogreškama aha, ako danas nije pala, sutra/preksutra sigurno hoće, ja to iz iskustva...
apri tabure je okrugli, ona ga je polegla u valjak i ona bi se valjala po njemu, strgala bih se u roku odmah....
ako liže rukohvat u tramvaju, objasnim da se to ne radi, da je zamazano i udaljim je. nikako ne spominjem da će završiti u bolnici jer prvo - nisam baš uvjerena u to, drugo - i ovako se boji doktora, i time je ne želim zastrašivati.
Ne ucjenjujem je npr gledanjem crtića, jer to nije nagrada za dobro ponašanje. To je "doživljaj" kad nas dvije sjednemo na kauč, pokrijemo se dekicom, uzmemo nešto za popiti, gledamo crtić, mazimo se i komentiramo. Sladoled jede max 1 dnevno, ako je lijepo vrijeme i nije prehlađena - to isto ne smatram nagradom za lijepo ponašanje.
Nikad je ne lupam niti se prijetim time. Kad izludim, izderem se. Al nije da tako rješavamo svaki sukob, razilaženje mišljenja. I njoj je dozvoljeno deranje na mene.
U odnosu s MMom (pogotovo prije) bi mi nakon svađe trebalo neko vrijeme da se oddurim i prestanem ljutiti. Sa Keti je drugačije, jer ona mi dođe, pogleda me onako skroz naivno i poželi dalje raditi nešto sa mnom. Ne kuži zakaj se durim. Da hoću ne mogu se dugo ljutiti na nju.
Ovo mi je tako poznato, a pogotovo u odnosu MM-a i mlađe curke - on niti ne zausti da će dreknuti (a to stvarno mora biti nešto jako gadno da on drekne na nju), a ona ga već grli i govori "tata ja tebe lolim"...
jel ti stvarno misliš da bi ona nešto slomila?
ja u to ne vjerujem i ne vjerujem: prvo, mali su, gipki su, tabure je ne baš visoko od poda...
sutra će u vrtiću skakati sa 11. prečke na švedskim ljestvama...
Kaj ti stvarno misliš da ti znaš bolje dotičnu situaciju od mene?
Da, mislim da bi to za nju bilo opasno!
ne.
tražila si naša mišljenja, ja sam svoje dala, referirajući se na svoje dijete, jer tvoje ne poznajem...
ali, ako ćemo se ograđivati od tuđih primjera, onda ni forum nema smisla; svatko od nas je u specifičnoj i svojoj situaciji.
a sam Bog zna koliko je moje dijete tvrdoglavo.
ok, ja sam jedna od onih mama koja će pustiti trogodišnje dijete da na Bundeku ide na sve penjalice.
i kolutat ću očima na svakog roditelja koji viče "premala si", "ne možeš"...
ti nisi.
pa to napiši na početku, da se ne petljam u topic.
Potpisujem. Za dvogodišnje dijete.
mi nemamo sistem nagrada, uvijek sve može dobiti ako je to ok..npr. ako si vani poželi sladoled, a ne puše sjeverac i ne pada snijeg ili kaj ja znam onda ga i dobije, nema nikakvih uvjeta, da je dobra i sl.
ali kad ručamo, a ona ne može sjediti na miru da pojede dva zalogaja za redom (a ima 3,5 godine i ja više neću trčati sa žlicom za njom) onda je eto ucjenjujem da neće npr. dobiti sladoled-čista apstrakcija jer će ga ionako uvijek dobiti, a nju to nekim čudom prikuje za stolicu..ostala uvjeravanja uopće ne pale, ne doživljava me, mislim da me i ne sluša osim ako se ne počnem derati..a deračenje mi je isto, sorry, totalna koma
a to da se ja derem na dijete pa da se onda dijete može derati i na mene mi osobno i nije neka taktika
a da se znam izderati, znam se..derem se onda kada je ona prešla svaku granicu, a radi to namjerno..i mrzim se derati, ali ona mi nije ostavila drugu opciju..i ne znam baš da bi dozvolila u takvoj situaciji da se ona još i dere na mene
apri nisam ni pitala što tko misli o penjanju na tabure, nego o "taktici"
nije tada bilo BundekaPotpisujem. Za dvogodišnje dijete.
(ali, imam fotke gdje se moje devetomjesečno dijete penje do vrha stepenica bez ograde: tata nad njom na 30 centimetara, ali bih si prije jezik odgrizla nego joj zabranila.
taj pogled pun samopoštovanja... to je Nešto!)
pa moja taktika je da je pustim.
dakle, potpuno suprotna taktici zastrašivanja koju netko koristi.
samo što to nisam napisala u jednoj rečenici nego sam se RASpisala.
takav mi dan
Kako misliš da se tiče samo TEBE?tko je rekao da nema visokih tonova, nerviranja i cičanja?!
o, itekako ima...
ali, to je ono što se tiče MENE: JA se ne mogu kontrolirati, JA sam odabrala takav način komunikacije...
Zar misliš da se tvoje vikanje i nerviranje ne odražava na dijete?
Mene uvijek peče savjest kad se ne uspijem iskontolirati, već se izvičem
tako što nije uvjetovano niti ljutnjom niti ičim što bi dijete realno izazvalo (pa, djeca su), nego nečim što ja nisam taj dan riješila sama sa sobom, pa se ventiliram na dječji podražaj.
bez ucjene, bez prijetnji... čista deračina.
jer, kako bih inače opravdala dvije potpuno različite reakcije na istu dječju "psinu"...
i, ne sekiram se previše oko vikanja, to je kod mene normalno.
Razgovarati sam počela s frendicom na foru slijedećeg teksta:
http://forum.hr/archive/index.php/t-20949.html
Ali, sjećam se onog ozbiljnijeg razgovora koji se razvio iz bezazlenog komentiranja ovog crnog humora.
Ono što želim reći je da objašnjenja drastičnih posljedica i emocionalne ucjene mogu kod djece izazvati fobije u sličnim situacijama kada se zaista u njima i nađu. Zato sam osjetljiva kada pročitam da ih roditelji koriste.
Moj maleni ima 15 mjeseci i sumnjam da bi skužio razliku između "nemoj" i "slomiti ćeš vrat". Svejedno nikada ne koristim prijetnje, predviđanja ili ucjene zbog sebe, kako se kasnije, kada bude razumio, ne bi razvila neka negativna posljedica u nečemu.
Ali, tvrditi da učenje djeteta uzročno - posljedičnim vezama neke radnje dovodi do razvoja nesigurnosti kod djeteta malo mi je nategnuta :/
Moje dijete je trenutno u fazi penjanja - penje se na sve i svašta, 100x na dan. Ja ga upozorim da će pasti ako si dovoljno ne približi kanticu do stola, i to kažem možda 2x dnevno, kada mu zapravo i pomognem da ne padne jer to još nije savladao.
Kada i padne, ne pravim frku oko toga, on sam začuđeno kaže:
"pau, tu...". I sve je znatiželjniji, a ne nesigurniji. Mislim da je važno ne omlavažavati, a to se radi prečestim ne, ne, dogoditi će ti se to i to...
Sorry, malo sam odužila.
Ja sam s drugom kćeri postala opuštenija što se tiče penjanja i istraživanja, nešto kao što Apricot samo s razlikom da je meni trebalo malo duže
Nakon što sam počela čitati ovaj topic, pazim da Lanu (stariju) ne upozoravam stalno. Ona npr. obožava sjediti na naslonu kauča i fotelje i par puta je pala a ja mislim da je to opasno. 1 m visine...
I što sad- pustiti je ili je maknuti ili upozoriti- našto će ona reći: Pazim! pa mi to baš upozorenje i nije bilo rješenje!
Imam još jedno pitanje, netko ga je gore već postavio pa ja podižem: Kako se postaviti u odnosu mlađe- starije dijete što se tiče guranj, grubosti, dal tu upozoravati i što ako (to u biti više nije tema, ali nek netko odgovori ako ima hoće) se dogodi nešto- udarci i sl.
Thanx!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom