Evo jučer sam slučajno otkrila nešto što je prvi put uspjelo da me Nina posluša. Počela je umakati ruke u čašu sa sokićem i naravno nisam joj to dozvolila nego sam čašu stavila na kuhinju i rekla joj da se to ne smije radit. Jer se proljeva i stvara se nered. Naravno, dreka, pokušaj uzimanja čaše...
Sjela sam na krevet i nisam znala što bih, pa sam odjednom krenula:
-mama te rodila
-mama te voli
-mama je došla po tebe u vrtić, dala ti jesti
-mama te kupa, čisti ti nosić, brine se o tebi, kupi ti čokoladu
-mama ti sve da a ti me nećeš poslušati
A onda odjednom plač i zalet k meni u zagrljaj i prestanak plaća :shock:
Prestala je plakati i onda sam ju lijepo podignula i objasnila zašto ne želim da stavlja ručice u sok a tu smo se i nasmijale...

Ista situacija i predvečer sa tabureom. Htjela je opet s njim izvodit čuda a ja ni pet ni šest nego sve ovo gore navedeno i
-mama se boji za tebe, slomit ćeš vrat, ići u bolnicu, što će mama bez tebe, ko će se brinuti za tebe u bolnici i sl... Opet upalilo :D

Evo to je prvi put da sam uspjela doći do nje i nešto joj objasniti i vidjeti da ona to shvaća i da me uopće hoće doživjeti...

Što vi drage Rodice mislite o toj taktici? Nekako nisam sigurna jel to ispravno pa eto da vidim...