Slazem se s prethodnim postom, provjerite opcije sto se tice metode ili osobe s kojom djeca vjezbaju. Ne treba ih siliti da hodaju, ali vjezbati sigurno treba (pravilni obrasci pokreta, poslije bolja stabilnost, ravnomjernija opterecenost muskulature, bla, bla).

Da se vratim na temu topica-Filip prohodao s 10 mj. i 9 dana (28.2), prije toga jedno mjesec dana pravio po dva-tri samostalna koraka od jednog oslonca do drugog. Ruku nikad nije htio dati. Ne pada puno, uglavnom se doceka na ruke ili guzu, ali dogadja se, sada prilicno redovito jer trci. Sad je u fazi penjanja i to je sreca i zivi uzas istovremeno-kaucevi, stolice na terasi, stolic u dnevnoj. Najvise gusta na stolu u dnevnoj, popne se (ne privlaci stolac nego se sav digne na ruke, nevjerojatno je uporan, samo sto se zubima ne vuce po stolu), ustane na noge i plese cerkajuci se jer stol skripi. A ja gledam i preznojavam se svaki put kad doplese do ruba.