Najsmesnije izjave koje ste culi kada ste rekli za usvajanje

[UmaBg]

Vec sam na drugoj temi pisala o tome kako ljudi kod nas nemaju pojama kako je tesko usvojiti dete, koliko se ceka, kolika je konkurencija ?
1) Psihijatrica u domu zdravalja : "Da li ste vec izabrali dete ?"
( mi smo tek skupljili dokumente i isli kod nje po lekarsko uverenje, usput nije nam ga dala nego nas uputila na Institut za psihijatriju, srecom pa smo sve resili u drugom DZ)
2) Moja rodjaka : "Da li ste razmisljali o polu deteta ?"
Kakav crni pol ? Nama je bitno da je dete, nikad nismo ni razgovarali o tome, jer nije bilo potrebe. Samo sto nas nije pitala za boju ociju i kose i broj godina/meseci deteta ?
Mislim da cak i parovi koji preferiraju jedan od polova naznace oba, jer su svesni da bi trazenjem deteta odredjenog pola sebi smanjili sanse za 50 %.
U svemu ovom najsmesnije /najtuznije je to sto su obe medicinski radnici, fakultetski obrazovane, stalno u kontaktu sa ljudima.
3) Ponekad kad ukucam "usvajanje" u pretrazivac baci me na neki forum gde clanovi na 5 starna razglabaju da li bi usvojili dete ili ne ? Jedni bi, drugi ne bi, treci bi voleli i sl.
Kao da su pali s Marsa :shock: ( a zene sa Venere ), da me na mrzi da se registrujem na svaki forum samo bi im napisala statistike broja usvojilaca i dece spremne za usvajanje, cime bi zavrsila njihove diskusije.
4) Pre dolaska na vas forum otvorila sam temu na jednom drugom, svasta su mi predlagali, od toga da idem u manastire i trazim decu ( kao da zivimo neposredno posle II svetskog rata), do toga da jedem grodze Sv. Smeona .
Bilo je tu jos toga, ali ovo je dovoljno da se tema zapocne...

[sorciere]

hm... mene zanima to grožđe... jel djeluje?

[UmaBg]

Bila sam na dijeti, tako da nisam probala

[čokolada]

Koja je to sorta grožđa?

Ne sjećam se da smo imali takvih iskustava, možda zato što smo i prije braka znali za moju neplodnost pa je okolina mogućnost posvojenja prihvatila sasvim "normalno".
Moj se tata , doduše, i dan-danas brine hoće li neka biološka rodbina "doći po A.".
A imam i jednu staru tetu bez djece koja me ovog ljeta, čuvši za trudnoću, sasvim ozbiljno pitala hoćemo li vratiti A. u dom jer "što će nam sad ona". (ubacila bih smajlića, ali baba nažalost uopće nije senilna!)

[Mariela]

Čokolada :shock: za tetu. Bože moj ne što sve neće ljudima pasti na pamet.

[nela]

A imam i jednu staru tetu bez djece koja me ovog ljeta, čuvši za trudnoću, sasvim ozbiljno pitala hoćemo li vratiti A. u dom jer "što će nam sad ona".

:shock: :shock: :shock:

[Zdenka2]

I mi smo se naslušali svakakvih bisera:

"Baš ste si ga lijepo izabrali!"
"Pa nećeš valjda uzimati tuđe dijete?"
"Je li tebi jasno da to dijete ima neke druge gene?"
"Ti njega doživljavaš kao svoje dijete?"
"Što ćeš ako ga majka bude htjela natrag?"
"On ne smije nikada saznati da je posvojen."
Osoba koja je shvatila brojčani odnos između posvojitelja i djece izjavljuje: "Pa vi ste zapravo imali sreće!" (valjda da je brojčani odnos drugačiji ne bismo imali sreće).

A za drugo posvojenje:

"Hm, jeste li sigurno da baš to trebate željeti?"
"Mislite da ćete imati sreće dva puta?"

A imam i jednu staru tetu bez djece koja me ovog ljeta, čuvši za trudnoću, sasvim ozbiljno pitala hoćemo li vratiti A. u dom jer "što će nam sad ona".

Ovo mi je :shock: :shock: , a za sada mi ipak vodi grođe sv. Simeona.

[mareena]

Osim gore nabrojanog:

-Lako je dok je ovako mali, čekajte dok dođe pubertet, pa kad geni prorade

-Najbolje da ga vratite u dom. (jednom prilikom kad se naljutio na mene što mu nisam htjela kupiti žvake)

-Vi ste tako divni ljudi, kako možete voljeti tuđe dijete?

...ima još, ali mi trenutno ne pada na pamet.

[Zdenka2]

Ovo s pubertetom smo i mi čuli.

[sorciere]

Ovo s pubertetom smo i mi čuli.

je, sva sreća da biološku djecu ne puca pubertet...

btw - dobila sam mailom nešto kao "dječja usta"...
učiteljica je pitala djecu - koja je razlika između biološke i posvojene djece. javila se jedna djevojčica i rekla:

ja znam, ja sam posvojeno dijete.
biološka djeca rastu u maminom trbuhu, a posvojena u maminom srcu...

[Zdenka2]

Čuj, Sorcie, to valjda ljudi misle: "Pa neće me valjda vlastiti geni z........?"

[sorciere]

Čuj, Sorcie, to valjda ljudi misle: "Pa neće me valjda vlastiti geni z........?"

ma jok... oni se tješe da ima neki roditelj koji pati više od njih...

[AdioMare]

Čuj, Sorcie, to valjda ljudi misle: "Pa neće me valjda vlastiti geni z........?"

Međutim, tko će kome, ako neće svoj svome?

[UmaBg]

ja znam, ja sam posvojeno dijete.
biološka djeca rastu u maminom trbuhu, a posvojena u maminom srcu...

Predivna recenica

[sanja74]

A imam i jednu staru tetu bez djece koja me ovog ljeta, čuvši za trudnoću, sasvim ozbiljno pitala hoćemo li vratiti A. u dom jer "što će nam sad ona". (ubacila bih smajlića, ali baba nažalost uopće nije senilna!)

Bila sam trudna kad smo posvajali K, i sijaset ljudi se čudio kako nismo odustali od posvojenja kad ćemo sad imati "svoje" dijete. Ja bi im zgroženo odgovorila da K. JE moje dijete, koliko god to neko dijete može biti, od prvog dana kad sam čula za nju.

[anna]

Znam da nije tema ovog topika, ali samo zelim reci Sanji 74 da sam pogledala Ketine nove slike (inace ih pratim od pocetka); ona je predivna, preslatka s tim neodoljivim okicama, smjeskom, kikicama.... i saljem joj jednu veliku pusu!

[leonessa]

Grodze Sv. Smeona ..Stvarno svašta ima, ne mogu reći da sam nailazila na neke uvredljive primjedbe ili ono "šta će biti ako.....", kod nas je najčešće dobri ste ljudi (jedna reakcija je bila divno, kako ste vi dobri, hvala vam, hvala vam ), baš imate sreće i sl.

[klara]

Kad sam ostala trudna više puta sam čula rečenicu u stilu: "super što ćete ipak imati svoje dijete", i to od vrlo bliskih ljudi

Kad smo razgovarali o posvojenju (Sunčica je začeta tek u 6-tom ivf-u), kod jednog dijela obitelji je bio problem što bi to tuđe dijete (budući što smo MM ija jedinci) trebalo nasljediti obiteljsku kuću i sve ostale materijale stečevine (kao da smo grofovi ). To je bilo više puta izrečeno i jako me je rastuživalo. Sad su svi sretni jer ipak imamo naše dijete

(to se odnosi samo na jedan dio obitelji, od nekih smo imali bezuvijetnu podršku)

[ina33]

Većina reakcija je slična - ajme, tuđi geni, zar vas nije strah i groženje s pubertetom - tipa tad će dijete htjet ići svojim "pravim" roditeljima. Sad kad sam trudna imam dojam da je mami čak i, ma ne mogu reći žao, nego je zbunjena, jer nas je nekako zamišljala s malim ili malom dvogodišnjakinjom, a ne bebom. Puno joj je posvojenje približila njena prijateljica čija pokćerka ima dvoje posvojene dječice (žive u Austriji), upoznala je tu dječicu pa joj se sve to približilo. Tako da je od početnog stava - ajme, ne posvajaj, kud ćete s djetetom koje možda ima sidu ( :/ , tako je ona to zamišljala), preko ma što će vam to, došla do toga kako mi pokazuje sličice te posvojene dječice. Ljudi se boje i imaju predrasude u odnosu na ono što im je daleko, kad im se približi, velika većina normalno reagira i puna je podrške. Sad kad im govorimo da nismo odustali od posvojenja, nego ga odgodili, prijatelji nas u biti ne shvaćaju skroz ozbiljno, ali ne kopaju dublje po tome.

Mislim da je reakcija koju je opisala čokolada - tipa sad vratite dijete - meni ipak najšokantnija.

[Vlvl]

Baka od mm je godinama uzdisala tko će se o nama brinuti u starosti, i nabrajala nećake kao moguće kandidate a kad smo kupili stan najozbiljnije je pitala tko će taj stan naslijediti. Kad smo objavili posvojenje, ona je sretno odahnula, jer je mogla razriješiti ta važna pitanja - i to su nam najsmješniji komentari. Ona je najnetaktičnije ispitivala dijete o prvoj familiji, ali imala je već 90 godina, nije za zamjerit.

Komentari koji su me smetali, dolazili su od raznih slabije poznatih: te plemeniti, te hrabri, svaka čast, djetetu je pala sjekira u med, je li on svjesan, itd... Pa kažemo: ljudi, mi smo to željeli, a oni suosjećajno: ali ipak...

[ninaXY]

čokolada me sad podsjetila na izjavu Roberta Zubera da su njega pitali "viđaš li se još uvijek s tim ljudima?" (koji su ga udomili) :shock:

[kloklo]

Čokolada, jesus, ja sam fakat zanijemila od užasa na onu izjavu o vraćanju djeteta! Fakat ima ljudi koji nose kamenčugu umjesto srca :/

ja znam, ja sam posvojeno dijete.
biološka djeca rastu u maminom trbuhu, a posvojena u maminom srcu...

Ovo je divno

[UmaBg]

Posetila sam tvoju online radosnicu, mala ti je mnogo slatka.
:D
Nadam se da cu uskoro biti u prilici da te zamolm za pomoc oko izrade ovakvog sajta
A i sve druge cekalice...

[bfamily]

Komentari koji su me smetali, dolazili su od raznih slabije poznatih: te plemeniti, te hrabri, svaka čast,

Oprostite mi što sam možda neznalica ali i ja ovako razmišljam.
Smatram da je jako plemenit čin i divim se ljudima koji su posvojili dijete. Molim vas da mi objasnite zašto vam to smeta, ne pitam to s podsmjehom, stvarno bi volila da mi pojasnite kako se vi osjećate kad čujete takve izjave.
Jer ja koja nisam baš razmišljala o posvajanju nemogu znati kako se vi osjećate koji ste sve to prošli i htjeli.
Molim vas nemojte se ljutiti na moju izjavu, samo želim ako moje mišljenje ljuti nekoga da ga možda uz vaše savjete i priče promjenim.

[sorciere]

bfamily, možda nisam najpozvanija da govorim o ovoj temi... ipak, reći ću ti kako ja to doživljavam, jer sam jedan mali djelić i sama osjetila...

kad su moji prijatelji posvajali curicu - ja sam ju jednako žarko željela za sebe. bez ikakve primisli o plemenitosti ili hrabrosti... (ja sam odradila sve od molbe do rješenja, s tim da sam ja bila i ta koja je rekla da ju hoćemo )

jednostavno sam se zaljubila u nju, i željela sam ju iz ljubavi - kao što svaka majka želi svoje dijete.

[Mariela]

Sorciere je to jako lijepo objasnila. Mi smo naše dijete posvojili zato što smo željeli biti roditelji, a ne da bismo "usrećili, spasili, napravili dobro djelo djetetu". Motiv posvajanje je želja za djetetom, isti razlog zbog kojeg ljudi i inače žele djecu. Tako da nam priče o nama kao dobročiniteljima ne sjedaju dobro.

[UmaBg]

To je, naprosto, roditeljski nagon. Obicno nase price idu ovako, nekoliko neupselih pokusaja vantelesne, minimalne sanse za uspeh i usvajanje. Mada sam ja odmah, cim je otkriveno da MM ima los spermogram htela da usvojimo dete.
Dete usvajano iz potrebe da imamo jedno malo bice kome cemo okruziti ljubavlju, neznoscu, paznjom, a ne da bi nas neko gledao u starosti i da ne bi imovina koji su sticali nasi preci i mi propala, posle nas.
To nije nikakvo herojsko delo, nego nagon, potreba, stalno mislis o tome, boris se sa birikratijom, boris se sakupljajuci informacije, boris se deleci iskustava sa drugim zenama po ovakvim forumima i na sve moguce nacine da bi dobio dete.
Nama je to nesto najnormalnije na svetu i zato nam smetaju epiteti o plemenitosti i hrabrosti, jer sve to ne dozivljavamo tako.

[Vlvl]

Da, to je to što su cure rekle.
U posvojenje smo krenuli zbog sebe, zbog želje da imamo dijete. Osjećam se kao prevarant kad dobivam takve nezaslužene komplimente. Međutim, od njih mi je samo neugodno, stvarno me smetaju kad se govore u blizini djeteta, tako da on može čuti.

Inače, slatko je kad ljudi objave da posvajaju dijete, onda oko njih krenu priče svih koji su ikad znali ikog tko je posvojio, slično kako oko trudnice svi pričaju o svojim i svojih poznatih ranijim trudnoćama.

[kloklo]

Posetila sam tvoju online radosnicu, mala ti je mnogo slatka.

Fala ti

Nadam se da cu uskoro biti u prilici da te zamolim za pomoc oko izrade ovakvog sajta
A i sve druge cekalice...

I ja se nadam i svima vam od srca želim da tako bude

[leonessa]

U posvojenje smo krenuli zbog sebe, zbog želje da imamo dijete. Osjećam se kao prevarant kad dobivam takve nezaslužene komplimente. Međutim, od njih mi je samo neugodno, stvarno me smetaju kad se govore u blizini djeteta, tako da on može čuti.

Potpisujem.

[camel]

bfamily, mogu samo potpisati ovo što su cure već rekle.
zamisli da tebi ljudi počnu - joj kako je plemenito što si rodila enolu, to dijete je pravi sretnik, kako ste vi divni ljudi itd.
a ti si samo željela dijete. jer želiš biti mama. želiš zadovoljiti svoju potrebu da budeš roditelj.
ja se osobno ne osjećam nimalo plemenito što sam posvojila, niti mislim da sam to dijete spasila od bilo čega jer da je nismo mi posvojili, na desetke potencijalnih posvojitelja bi to drage volje učinilo.
čak naprotiv.
kako sam ja posvojenjem postala mama drugi put, pitam se...

[Zdenka2]

Bhanny, ja u tome mogu samo potpisati sve ostale cure. Mi smo posvojili dijete, jer smo željeli biti roditelji. Tu smo isti kao svi ostali roditelji. Naše roditeljstvo nije isto kao biološko, jer naša djeca imaju dva para roditelja i tešku priču u svojoj prošlosti, ali naš odnos prema našoj djeci i obratno, isti je kao i u svim drugim obiteljima. Rizici postoje, ali oni postoje i u biološkim obiteljima. Veličanje nas kao posvojitelja je pogotovo smiješno kada se zna da na svako dijete ima otprilike desetak parova, kandidata za posvojenje, o čemu je Camel pisala. Mene su neki poznati ljudi hvalili i hvalili zbog posvojenje, maltene kao "sveticu" i velikog humanista, a dok su me oni tako hvalili, u meni je rasla ljutnja do te mjere da sam nerijetko osjetila potrebu da ih udarim. Mi smo naprosto imali veliku sreću što smo se uspjeli provući kroz sustav i stvorili svoju obitelj.. Ponekad mi se događalo da ljudi promijene ploču kad su shvatili da posvojitelja ima više nego djece: "Pa vi ste zapravo imali sreće!". Da, dobro jutro! Jesam li imala sreće zato što je situacija na „tržištu“ nepovoljna po posvojitelje ili sam imala sreće zato što sam dobila dvoje prekrasne djece kakve bi si svatko poželio?
Jedna meni inače draga osoba je rekla da „meni treba podići spomenik“, kad je shvatila da želimo posvojiti još jedno dijete. Ja sam joj rekla da i njoj onda treba podići spomenik, jer i ona ima dvoje djece. Tada je ona rekla: „Ali to nije isto...“. Ta rečenica i tri točkice koje iza nje slijede su ono što nas vrijeđa, jer podrazumijevaju da naša djeca nisu jednako vrijedna. Ja sam takve primjedbe uvijek doživljavala kao uvredu svoje djece, kao da su oni manje vrijedni od mene i tate koji smo ih posvojili. Što se tiče toga da smo promijenili život djece i prekinuli začarani krug nesreće, jesmo. Ali i naša djeca su prekinula začarani krug nesreće u nama, svojim roditeljima. Moj odgovor na takve primjedbe je uvijek bio: ne znam tko je tu kome više dao. Znam da svojoj djeci dajem mnogo, ali često mislim da oni meni daju još i više.

[ina33]

„Ali to nije isto...“. Ta rečenica i tri točkice koje iza nje slijede su ono što nas vrijeđa, jer podrazumijevaju da naša djeca nisu jednako vrijedna.

Bfamily, mislim da je ovdje sukus toga zašto se posvojitelji na to vrijeđaju, a svaki roditelj je jako osjetljiv na svoje dijete !

[leonessa]

kako sam ja posvojenjem postala mama drugi put, pitam se...

Jesam ja nešto propustila :? ?

[UmaBg]

Potpisujem vas cure
Nego setila sam se jos necega. Rekla sam drugarici da zelimo da usvojimo dete, a ona svojoj sestri, koju poznajem.
Reakcija njene sestre bila je : Nisam zanala da je ona toliko EMANCIPOVANA !
Inace, to mi je drugarica sa fakulteta, zivimo u velikom gradu i njena sestra je zavrsila faks. Tim mi je njena reakcija bila cudnija, kao da zivimo u planinskom seocetu, nalik na Hajdi Bdw, sad mi prodje kroz glavu i Hajdi je njena majka dala "stirki sa pasnjaka" tako je pisalo u prevodu knjige koju sam imala,ostavila je sa dedom na neodrejedno vreme. Hajdi sve vreme zivi bez roditelja, ide u onu bogatu porodicu, kod Klare... uostalom svi vec znamo sta se desava.
Poenata je da je Hajdi OK devojcica, iako ne zivi sa roditeljima, druzi se sa kozarom Petrom , pomaze slepoj baki skupljajuci zemiceke , tj odvajajuci od usta, raskravi dedino srce na kraju i bolesna Klara prohoda .
Mozda ovu knjigu treba citati deci, sta mislite ?
Moje osobine : plemenita, hrabra, emancipovana, obrazovana, nacitana...

[nela]

Ja sam takve primjedbe uvijek doživljavala kao uvredu svoje djece, kao da su oni manje vrijedni od mene i tate koji smo ih posvojili. Što se tiče toga da smo promijenili život djece i prekinuli začarani krug nesreće, jesmo. Ali i naša djeca su prekinula začarani krug nesreće u nama, svojim roditeljima. Moj odgovor na takve primjedbe je uvijek bio: ne znam tko je tu kome više dao. Znam da svojoj djeci dajem mnogo, ali često mislim da oni meni daju još i više.

X

Ja uvijek razmišljam da je moje dijete meni dalo više. I baš sam onako ponizno zahvalna na tome što sam ga dobila. Nikad nisam ni u zadnjem zakutku mozga pomislila ili se upitala da li bih s nekim drugim djetetom, npr. rođenim, bila ispunjenija i sretnija. To mi se čini nezamislivo, nemoguće. Ali se zato često preispitujem jesam li ja njemu dobar roditelj.

[Mariela]

Nela je napisala:"Nikad nisam ni u zadnjem zakutku mozga pomislila ili se upitala da li bih s nekim drugim djetetom, npr. rođenim, bila ispunjenija i sretnija. To mi se čini nezamislivo, nemoguće. Ali se zato često preispitujem jesam li ja njemu dobar roditelj."

Ovdje se potpuno nalazim. Trenutno prolazimo kroz teško razdoblje, preko glave u problemima i naravno da nemam dovoljno ni strpljenja niti sam dobro raspoložena tako da se svaki put kad podignem glas na dijete jer više ne mogu izdržati upitam je li on mogao proći i bolje."

[čokolada]

Predpostavljam da problem počinje kad posvojitelji nastoje nekome dokazati da su "jednakovrijedni" roditelji i da je i bio- i nebio-roditeljstvo jednako. Nekako s tim do sada nisam imala problema (ili nisam nailazila na sugovornike kojima bih trebala to objašnjavati?).
Međutim, kako uskoro trebam roditi, već me par jako dobronamjernih žena (biološ. majki) razdragano "pripremilo": ma, vidjet ćeš sada kako je to postati mama, kad privineš dio svog tijela uza se!
Slažem se da je to posebno iskustvo, ali u takvim rečenicama se UVIJEK implicira da je ovo "posvojeno" iskustvo ne samo drukčije nego i manje intenzivno, skoro pa manje vrijedno jer, eto, nije se stvorilo iz vlastitog tijela i nije proizašlo iz "porođajnih muka".
TO me jako smeta! I kad mi to kažu uopće ne razmišljaju da sam zapravo ja ona koja je uopće u mogućnosti usporediti, ako se već ti osjećaji moraju pod svaku cijenu uspoređivati.

[a zakaj]

Slažem se da je to posebno iskustvo, ali u takvim rečenicama se UVIJEK implicira da je ovo "posvojeno" iskustvo ne samo drukčije nego i manje intenzivno, skoro pa manje vrijedno jer, eto, nije se stvorilo iz vlastitog tijela i nije proizašlo iz "porođajnih muka".

Čokolada, ja bas nekad, kad citam ove price vas posvajalica i potpomognutih, imam dojam divljenja prema svemu sto prolazite za svoju djecu, u usporedbi s lakocom kojom sam ja dobila svoju. Nikad ne bih rekla da se kod posvajanja radi o manjem intenzitetu.
Naravno da takve usporedbe uopce nemaju smisla, ali eto, i to moze biti nekakva perspektiva.

[Zdenka2]

TO me jako smeta! I kad mi to kažu uopće ne razmišljaju da sam zapravo ja ona koja je uopće u mogućnosti usporediti, ako se već ti osjećaji moraju pod svaku cijenu uspoređivati.

I mene baš zanima kako ćeš se osjećati. Pročitala sam u jednoj knjizi izjavu majke koja je prije imala posvojenu djecu, a potom je rodila još jedno dijete. Rekla je da je presretna da je mogla roditi to dijete i osvjedočiti se da je njezin majčinski osjećaj potpuno isti.

Ovo što tebi govore naprosto nije korektno. Bilo bi mi prihvatljivo da kažu da je divno roditi dijete i privinuti plod svoga tijela na sebe. Reći majci koja ima dijete da će tek sada osjetiti kako je to postati majka je ignorantski i bezobrazno, a što se tiče "dijela tijela", drugi čovjek je drugi čovjek, a ne dio nečijeg tijela.

[leonessa]

Međutim, kako uskoro trebam roditi, već me par jako dobronamjernih žena (biološ. majki) razdragano "pripremilo": ma, vidjet ćeš sada kako je to postati mama, kad privineš dio svog tijela uza se!

Dobronamjernih žena :shock: ?

[ina33]

Ne znam stvarno. Slično i ja čujem sad od majki, sad kad sam trudna, a znali su da se trudimo i za posvojenje i da smo emotivno bili tome orijentirani. Neke baš opisuju taj fizički aspekt - krv moje krvi, a neke onako pređu preko toga, ma je, posvojenje je dobro, ali ovo je bolje. Ja ih nekako pustim da pričaju jer čim to mogu reći, a šta da im obrazlažem, vjerujem da bi im bilo jasnije da su u mojoj koži. Ja nisam u situaciji Čokolade pa ne mogu uspoređivati. Ali se mislim pa zar bi to rođenje išta mijenjalo u mojoj ljubavi, bila bi jaka jednako. Gledam na primjeru ljubavi prema nećakinjama, koja je prva usporedna stvar u mom životnom iskustvu. U drugom su gradu pa baš znam čeznut za njima i užasno se veselit kad im idemo ususret. Pri zamišljanju na te male pametne okice, na te obraščiće, na te male ljude, doslovno mi dođu leptirići u trubuhu i nekakva slatka zaljubljenost, ne znam to drugačije definirat. Moja ljubav prema nije primarno nastala zbog toga što su mi rod i sestrina djeca, nego je nastala zbog toga što ja to dvoje dječice poznajem, što su mi bliski, što ih svaki dan pratim barem na telefon, što sam tu (makar virtualno) u svakoj njihovoj nevolji i svakoj i maloj i velikoj pobjedi i porazu, i ponosna kad je starija krenula u školu, i ponosna kad je mlađa prvi put izgovorila slovo "h" (ovih dana, u riječi "mjehur" ). A propos izjava "dio tijela", njih sam slušala u obrnutoj verziji, od moje mame - tipa šuti ti, ja sam tebe rodila (i još dalje što mi se ne prepričava što implicira da sam nastala od njenog tijela) - i na to mi se u principu kostriješila kosa na glavi, jer je uvijek bilo izrečeno u svađi i impliciralo da sam mami dužna i obavezna.
A propos teškog puta ostvarenja roditeljstva, barem moja "borba" teže nekako izgleda ovako ispisana med. kraticama u potpisu, a nekako mi se sad čini da je to sve išlo usputno i nadam se da nas nije pretjerano traumatiziralo jer je nama to bilo nekako normalno. Ne znam, stvarno se nadam da ćemo se trudit izbjeći zamke nekih očekivanja i sl. za dobrobit našeg djeteta i nas i da ćemo našu zajedničku priču započet u stilu Edit Piaff
"Non, Rien De Rien, Non, Je Ne Regrette Rien
Car Ma Vie, Car Me Joies
Aujourd'hui Ca Commence Avec Toi".

[klara]

ina33 što to znači, hajde molim te prevedi nama koji ne znamo francuski?

Sigurna sam da bi majčinski osjećaj bio potpuno isti da je Sunčica usvojena. Znam da bismo propustili trudnoću, prve dane i dojenje. Ali krv i geni... što mi to znači. Ne promatram je uopće kao dio mog tijela niti moju nasljednicu ni tko zna što. I nadam se da neće naslijediti krivu kičmu i alergije od mene.

Ali čitam vas što pišete o razmišljam o tome kako je meni zapravo lakše ovako. Jer ne moram se boriti s vjetrenjačama niti nikoga uvjeravati da je ona moje dijete. I imam podršku cijele obitelji, čak i onog dijela koji je bio protiv usvajanja. Ponekad mi se to čini malo licemjerno.

[Zdenka2]

Ja zauzimam stav: nek' misli tko što hoće, samo neka pazi što govori preda mnom i pred mojom djecom. Ne zamaram se time da uvjeravam bilo koga u ono što osjećam i u svoje iskustvo, ali ne dopuštam da netko tko nije posvojitelj misli da zna kakvo je moje iskustvo i da zna kakav sam ja roditelj. Mi znamo kakvi smo roditelji i kakav nam je odnos s djecom, a za ostalo... educiram, ali imam previše godina i pametnijeg posla nego da ispravljam sve krive Drine na ovom svijetu. Dok mi netko ne takne u djecu, a onda se u meni budi moja lavlja narav . Rekla sam sto puta i ponavljam: ne da ne žalim za biološkim roditeljstvom nego mi je drago što nisam rodila, jer želim upravo onu djecu koju imam. Ovo je moj put i ne bih ga mijenjala ni za čiji drugi.

[ina33]

Klara, evo da se nadovežem i na tebe i na Zdenkin završni zaključak:

Non, Rien De Rien, Non, Je Ne Regrette Rien
Car Ma Vie, Car Me Joies
Aujourd'hui Ca Commence Avec Toi".

"Ne, ni za čim, ne, ne žalim ni za čim,
jer moj život, jer moje radosti,
danas počinju... sa TOBOM."

Tako nekako, nisam pjesnica kao Vlvl - ugrubo ti je to smisao .

[otocanka]

Ja zauzimam stav: nek' misli tko što hoće, samo neka pazi što govori preda mnom i pred mojom djecom. Ne zamaram se time da uvjeravam bilo koga u ono što osjećam i u svoje iskustvo, ali ne dopuštam da netko tko nije posvojitelj misli da zna kakvo je moje iskustvo i da zna kakav sam ja roditelj. Mi znamo kakvi smo roditelji i kakav nam je odnos s djecom, a za ostalo... educiram, ali imam previše godina i pametnijeg posla nego da ispravljam sve krive Drine na ovom svijetu. Dok mi netko ne takne u djecu, a onda se u meni budi moja lavlja narav . Rekla sam sto puta i ponavljam: ne da ne žalim za biološkim roditeljstvom nego mi je drago što nisam rodila, jer želim upravo onu djecu koju imam. Ovo je moj put i ne bih ga mijenjala ni za čiji drugi.

Ovako se i ja osjećam


A izjava smo imali raznih - od "Ti si naša Angelina Jolie!" - na ovo sam se nasmijala jer sam asocijaciju s Brad Pittom imala na psiho-testu (možda će se "starije" cure sjetiti )

A najviše sam pop..... na pitanje muževog bivšeg kolege s posla - "Zar ste toliko očajni da ćete posvojiti bolesno dijete?"
Njegova, a i naša sreća je bila što to nije rekao meni u facu jer je pitanje da li bi naši kikači danas bili s nama.

[otocanka]

E da, i zaboravih onu famoznu "čestitku" - "Joooj, krasno/super, sad ćete možda dobiti i jedno svoje. Znam ja jedan par koji je posvojio, a onda su dobili još jedno/dvoje/troje... svoje djece." :?

Tu se napravim "glupom plavušom" i kažem da ne razumijem kako to misle jer mi već imamo svoju djecu, i ne namjeravamo povećavati broja članova obitelji .

[otocanka]

I sjetih se još jedne "biserke"
Žena je defektolog-logoped, a rekla mi je da je moja kći "teret koji sam si natovarila na leđa" .


Uma, obećajem da više neću pisati na ovom topiku

[bfamily]

I sjetih se još jedne "biserke"
Žena je defektolog-logoped, a rekla mi je da je moja kći "teret koji sam si natovarila na leđa" .

Ovo je više nego odvratno.

Nikad ni na sekundu nisam pomislila da su majke koje su posvojile svoje dijete manje vrijedne ili da je to dijete drugačije od dijece koju njihove majke rode. Znam da sve mi volimo svoju diječicu najviše što možemo i to je ono najbitnije.

Samo bi htjela raći da ti ljudi koji vas hvale i smatraju plemenitima ne misle ništa zlonamjerno i definitivno ne misle reći da su vaša djeca manje vrijedna. Zato im to nemojte uzeti za zlo jer ne kažu da vas to ljuti, oni misle da vam daju kompliment.

[UmaBg]

Otocanka, samo ti pisi, tvoji postvi me uvek podsete na tvoje male "miseke" .
A ta defektolog - logoped je ocito izabrala krivo zanimanje,takve osobe prekrizis i furas dalje