mokad= nikad(pišem u marku!)
Ma nisu neizbjezne, ali su moguce... No, kod mene je bio problem u tome sto sam rodila na cr i nije mi bilo izvedivo drzati bebinu glavu i dojku drugom rukom dok lezim bocno... tu su krenule ragade koje su potaknule sve probleme kasnije. I jos nesto, nisam znala koja je bol normalna a koja nije. Boljelo je a ja sam mislila da tako mora boljeti, jer bol je bila izdrziva. No, ocito ta bol nije bila normalna, nego "ragado-stvarajuca". kad sam to spoznala, vec je bilo prekasno.printemps prvotno napisa
totalno me impresionirala tvoja upornost i tvrdoglavost sto se tice dojenja i jos jednom me uvjerilo u tezu da svarno svaka zena moze dojiti i onda se jos vise ljutim na mame koje odbace ciku radi svoje svoje slobode i komoda
za tvoju tvrdoglavostmeni je ovo sve nevjerovatno; jer ja sam jedna od onih sretnica kojoj dojenje od pocetka ide bez ikakvih vecih preblema (kuc, kuc, kuc u drvo da se ne ureknem)
Pronasla sam ovu temu jer sam se htjela prisjetiti teskih pocetaka, danas kad je moja M malo poprilicno prehladjena i bez apetita, dojenje je spas. Ima 25 mjeseci i jos dojimo s puno ljubavi i bez ikakvih problema.
Neki dan sam prelistavala prezentaciju dr. Newmana s RMK3 i nasla slucaj slican nasemu. Beba je slabo vukla, lose dojila, gubila na tezini, dr. je zbog loseg dojenja posumnjao na urinarni infekt i bio u pravu. Mojoj je curici trebala jaka upala bubrega i temperatura skoro 40 s 2 mj da doktori vide da nesto ne stima (isto je imala e coli ali je stanje organizma vec bilo pred sepsu). Nitko naime nije probleme s dojenjem povezao sa bolescu, a da je, vjerujem da puno kasnijih problema ne bismo ni imale.
A sad, kao Anchi76 rece, ali i nasa prijateljica Dora the explorer, mogu se samo okrenuti i reci: Uspjeli smo, uspjeli smo, yes we did it![]()
Ali ne bih uspjela bez nekih od vas, nadam se da cete se prepoznati...![]()
Lucija Ellen prvotno napisa
![]()
tek sam sad pročitala priču, i draga lucija ellen, skidam kapu na upornosti![]()
Svaka čast, to se zove upornost!Nadam se da se beba oporavila od infekcije i da i dalje dojite.
Svaka čast žene! I mi smo bili uporni, isplati se!
Priča mi je prije promakla (jer sam valjda bila u svojim dojilačkim problemima u to doba) i baš mi je drago da si je podigla. Plakala sam nekoliko puta čitajući je. I baš mi se sviđaju zaključci koje si donijela - razumijevanje za one koji ne uspiju na istom putu, i dojenje, kao i život bez dugoročnih odluka... iz dana u dan. Problemi kroz koje prođemo nam postanu dragi kad vidimo kakve su nas velike stvari naučili.
Mnogih nasih problema ne bi bilo, bar ne u toj mjeri, da se skuzilo ranije d ami beba ima urinarnu infekciju. Da opet imam bebu i pri najmanjoj sumnji da nesto ne stima s dojenjem, stvarno bih trazila pregčed lijecnika i osnovni pregled urina. Bez odgode. Kod tako malih beba svaka minuta je vazna kad je infekcija u pitanju...
Hvala svima![]()
i ja tek sad vidjeh pricu, svaka cast na upornosti![]()
Bravo! Lijepa priča i svaka čast na upornosti, lijep primjer za sve nove mame. Ja sam rodila prirodnim putem, bez epiduralne, i doktori i babice su bili savršena podrška, a najveća je bila naravno ona mog muža koji je bio samnom cijelo vrijeme, i bebach je bio s nama prvih sat vremena, i odmah je počeo sisati,...Bili su to prekrasni i pre-dirljivi trenuci,...no neću sad o tome jer bi nastala još jedna mega priča. he he. Htjela sam reći da uza sve to što je beba bila samnom odmah nakon poroda trebalo mi je 3 dana da nadođe mlijeko, imala sam ragade na obje dojke i to skoro mjesec dana i da boli ko sam vrag,...Probala sam izdajati, ja za razliku od tvoje priče u sat vremena uspjela bih izdojiti max30 ml i ručno ili na izdajalicu-jenostavno nije išlo, probala sam silikonske bradavice, bočice, plakala dok je dojio koliko je bolilo, ali eto izdržali smo,... o dojenju i njegovom gubljenju težine i privremenom uvođenju AD sam već pisala na drugom podforumu, ali smo na kraju ipak uspostavili dojenje - ali prepoznajem se u opisima tvojih osjećaja i plakanja, stvarno počneš svašta razmišljati...Nekom dojenje ide lako, nekom jako teško,....jedno je sigurno - upornost se isplati, a dojenje je stvarno kad se uspostavi prekrasno, posebno, ispunjava emocionalno jer znaš da svojoj bebi daješ samo najbolje...I da-definitivno je podrška tvojih najbližih jako bitna...Još jednom hvala što si podjelila priču, sigurno će ohrabriti mnoge nove mame.
Divna priča, hvala ti![]()
svaka čast na upornosti i požrtvovnosti![]()
iza tvog muža
Saljem prijateljici link na temu, pa evo da malo dopisem. Dojim vec u kontinuitetu 6.5 godinaPrvu sam curicu nagovarala da prestane i uz pregovore je prestala nakon godina i godina divnog dojenja koje mi s njom valjda nikada nije bilo naporno, za razliku od moje drugodojilice s kojom imam faze "uskoro prestajemo" ali brzo me prodje i dojenje se nastavlja i kako sad stvari stoje trajat ce jos nekoliko lijepih i katkad napornih godina.
Tebi i tvojim ljepoticama!
Stvarno priča nije karikirana ni u jednom detalju - čak te tvoje ragade što spominješ su me tad bile zgrozile koliko su bile strašne.