Kako stititi djecu od ozljeda - prenosim tekst
sa PLIVAzdravlje
Ozljede u djece
Ozljede i nesretni slučajevi predstavljaju najčešći uzrok smrti u djece iznad prve godine života, a treći po učestalosti razlog bolničkog liječenja. Djeca su, od trenutka kada njihova snaga dozvoli samostalno pokretanje, što znači od 3.ili 4. mjeseca života, podložna ozljedama. Vrsta ozljeda je dijelom ovisna o dobi djeteta, a rizik ozljeđivanja je moguće umanjiti do ukloniti, tako da za većinu nesreća krivnju snose isključivo odrasli koji se brinu za dijete. Aktivnim i svjesnim pristupom tom problemu Švedska je uspjela za nekoliko puta smanjiti stopu ozljeđivanja djece u posljednjim desetljećima.
Kako mi štitimo svoju djecu? Gdje sve vrebaju opasnosti? Što učiniti u slučaju ozljede?
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Mala djeca se najčešće ozljeđuju u kući i oko kuće.
Dojenčad je podložna padovima s neograđenih površina (najčešće stolova za previjanje), jer njihova pokretljivost kretnjama puzanja, omogućava brzu promjenu položaja i orijentacije tijela na površini.
Obzirom na to da je glava najteža, padovi se uglavnom događaju na glavu. Srećom , većina padova završi dobro i bez posljedica, ali one mogu biti značajne, i stoga je vrlo važna mjera, koja mora biti refleksna, uvijek držati dijete jednom rukom kada dohvaćamo stvari za vrijeme kad je dojenče na stolu, i nikada ne ostavljati krevetić potpuno otvoren.
Druga je opasnost kod novorođenčadi i male dojenčadi gušenje jastukom ili pokrivačem, mekanom igračkom... Stoga stavljajte novorođenče i malo dojenče u krevetić na ravnu podlogu, bez jastuka, bez igračaka oko uzglavlja, omotano ili lagano pokriveno tankim pokrivačem, u položaju na boku. Pazite da mačke nemaju pristup dječjem krevetiću ili kolicima (one se mogu smjestiti na lice djeteta i ugušiti ga!).
Dijete koje puže i tek prohodalo dijete može samo dohvatiti različite predmete i povući na sebe nešto što bi ga moglo ozlijediti. Treba voditi računa o sitnim predmetima koje može progutati, udahnuti ili ugurati u nos ili uho. Takvi predmeti (kuglice, igračke iz sitnih dijelova) moraju biti strogo izvan dohvata djece.
Poštujte naputak proizvođača o dobi za koju je igračka prikladna i ni u kojem slučaju ne nudite dijete ispod 3 godine kikirikijem, lješnjacima, orasima ili jelima u kojima se nalaze krupniji komadići sjemenki ili orašastih plodova, a i kod starije djece kad konzumiraju nešto takvo pazite da su mirna. Uslijed udahnuća nečega od spomenutog dijete se može ugušiti, a u najboljem slučaju vađenje stranog tijela iz dušnika ili bronhija zahtijeva opću anesteziju. Najčešće dijete udahne neki sitni predmet, vrlo često kikiriki ili sitan bonbon, koji mu sami roditelji daju, u dobi između 1,5 i 3 godine. Ulazi za jednjak i dušnik su vrlo blizu, koordinacija gutanja je nedovoljno razvijena, a uz sve to je dijete često još i fizički aktivno. Opasnost od gušenja predstavljaju i plastične vrećice koje dijete može sebi ili mlađem djetetu navući na glavu, tako da njima nema mjesta u blizini malog djeteta.
Gutanje stranog tijela najčešće nema posljedica, jer i šiljasta strana tijela, a pogotovo kuglasta, budu izbačena stolicom za dan-dva.
S poda valja ukloniti biljke čije otrovne listove ono može žvakati ili progutati (morate dobro poznavati biljke koje možete slobodno ostaviti).
Slijedeća opasnost su električne utičnice. Zaštitite sve dostupne utičnice u stanu posebnim poklopcima, koje možda treba i zalijepiti.
Kupanje djeteta u kadici nosi rizik utapljanja. Nikada se ne smije dojenče, mada čvrsto sjedilo, kao niti malo dijete, ostaviti samo niti trenutak u kadici u kojoj se nalazi voda. I visina od 10 cm je dovoljna za utapljanje, ako dijete klizne licem prema dolje i nos i usta mu dospiju pod vodu. Prohodala djeca se znaju poskliznuti u velikim kadama, kada mogu udariti glavicom, ostati bez svijesti i utopiti se.
Dob malog djeteta nosi, osim spomenutih opasnosti, još i neke nove. Samostalna pokretnost, penjanje, dohvaćanje stvari koje mu i nisu direktno pri ruci, uz prirođenu znatiželju, nose najrazličitije rizike. Tu spadaju ozljeđivanja oštrim predmetima, slučajna trovanja, opekline.
Moramo biti svjesni činjenice da dijete promatra odrasle u njihovim radnjama, te čeka priliku oponašati ih, odnosno, ako nije dovoljno upoznalo neke predmete koje je vidjelo, vjerojatno će ih potražiti kad je samo, da ih u miru prouči. Stoga, nikada nemojte pred djetetom uzimati lijekove, koji su najčešći uzrok trovanja, držite ih izvan dohvata, po mogućnosti zaključane. Isto vrijedi i za kemikalije u kućanstvu.
Kod baratanja noževima, škarama ili iglama, pokažite mu ih izbliza, neka ih i opipa i upozorite ga da su to opasni predmeti i da bi ih jako boljelo da se njima ozlijede, te da ih ni u kom slučaju ne diraju, već da uvijek zovu vas ako im zatrebaju. Djeca poštuju pravila i redovito će vas poslušati, a i zadovoljili ste njihovu znatiželju.
Jedna vrsta vrlo teških, a na žalost čestih ozljeda su opekline, i to opekline vrelom tekućinom ili parom. Takve ozljede su isključiva odgovornost odraslih. Prilikom kuhanja i korištenja pećnice držite dijete podalje, a posude u kojima kuhate stavite na žarnjak blizu zida. Kod prenošenja vrele vode budite sigurni da dijete nije u blizini ili negdje oko vaših nogu.
Nikada ne ostavljajte vrelo glačalo odloženo bez nadzora, a da je malo dijete u blizini, a pogotovo ne vrelu vodu u nekim posudama na podu ili sl. Uvijek je lakše povesti dijete sa sobom, ako napuštate prostoriju gdje je nešto vruće bez nadzora. Opasnost predstavljaju i slavine s vrućom vodom. Najsigurnije je imati mješalicu i uvijek je ostaviti na srednjem položaju, no u slučaju da imate odvojene slavine za vruću i hladnu vodu, a dijete ih može dohvatiti, pažljivo ga upozorite da ne dira onu za vruću vodu i demonstrirajte što će se dogoditi u suprotnom.
Ne treba smesti s uma niti kuhinjske električne uređaje (noževi, mikseri, sušila za kosu), koji djecu jako privlače, a kojima današnja kućanstva obiluju. Oni mogu biti izvor mehaničkih ozljeda, opeklina ili strujnih udara. Najbolje ih je držati izvan dohvata, a u slučaju da to nije moguće, paziti da su isključeni, te svakako upozoriti djecu da ih ne diraju i objasniti opasnosti. Sve te okolnosti treba provjeriti i prilikom posjete, jer će dijete istraživati njemu nepoznat prostor ako svrnete pozornost od njega.
Što se tiče penjanja i padova s visine i niz stepenice, tu ne možete spriječiti nezgode, i ne pokušavajte odgovoriti dijete od takvih aktivnosti, već ga "trenirajte" kako da ih najspretnije obavi. Gledajte ga dok se penje, ohrabrujte ga da se drži i da pazi, te postavite neke prihvatljive granice.
Jedino nikada ne ohrabrujte dijete da gleda kroz prozor ako ste na višem katu, niti s odraslim koji ga pridržava, jer nikad ne znate trenutak kada će se samo popeti, i kada će nešto privući njegovu pažnju da se suviše nagne.
U domaćinstvima s okućnicom, vrtom, alatima i strojevima vrebaju još brojnije opasnosti i važno je uočiti ih, te ukloniti sve potencijalno opasno iz okoline gdje dijete boravi, a malo dijete držati neprekidno na oku.
Dob školskog djeteta nosi nove opasnosti ozljeđivanja u igri, gdje je dijete nerijetko bez nadzora odraslih, u grupi koja može imati opasne inspiracije, ozljeda u prometu, te onih vatrenim oružjem. O ovom potonjem ne mora se ništa više reći nakon niza nesretnih slučajeva u kojima su stradala djeca, a za što krivnju snose isključivo odrasli.
Što se tiče ozljeda tijekom igre, nepromišljenih pothvata u grupi i sl., treba s djetetom prodiskutirati moguće opasnosti i posljedice, te apelirati na njegov razum i zrelost.
Za djecu kao sudionike u prometu, bilo kao pješake, bicikliste ili suvozače važno je poduzeti sve što je u našoj moći da ih zaštitimo. To s prvenstveno odnosi na uporabu zaštitnih rekvizita kao što su biciklističke kacige, autosjedalice prilagođene veličini djeteta, u kojima se dijete fiksira pojasom (to se, naravno, kao i posebne dječje sjedalice za bicikle kojima upravljaju odrasli, odnosi na mlađe uzraste djece), zaštitni pojasevi u automobilu.
Djeca pješaci moraju znati put kojim se kreću svakodnevno, poznavati osnovne propise i poštovati pravila, čemu ih valja učiti od rane dobi. Zaštita od te vrste ozljeda, nažalost, najčešće nije u našoj moći.
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Roditelji ili odrasli koji se brinu za dijete moraju biti upoznati s osnovnim mjerama koje će poduzeti u slučajevima ozljeđivanja.
Najbolje da imaju i osnovno znanje o mjerama održavanja životnih funkcija (reanimaciji), koje uključuju davanje umjetnog disanja i masažu srca. Te mjere su naročito važne prilikom utapljanja ili nakon strujnog udara.
Prva pomoć pri opeklinama bilo kojim izvorom topline jest hlađenje zahvaćenog dijela tijela tekućom vodom. Ni u kojem slučaju ne stavljajte na opečenu površinu ulja, bjelanjak jajeta ili neke masti, niti ne pokrivajte kožu nekim pokrovom, jer to može dovesti do infekcije, a potrebno je i neko vrijeme da se utvrdi stupanj opekline. U slučaju nastanka mjehura, javite se liječniku.
Kod gušenja treba osloboditi dišne puteve polijeganjem djeteta na ravnu podlogu i omogućiti dotok čistog zraka. U slučaju gušenja nekim predmetom dojenče i malo dijete okrenuti glavom nadolje preko lijeve ruke, a desnom nekoliko puta energično udariti po leđima u visini između lopatica, dok kod starije djece valja pokušati izvesti Heimlichov hvat, pri kojem obuhvatimo dijete s leđa, i skupljenim šakama izvršimo nekoliko naglih brzih pritisaka u području ispod prsne kosti što, uslijed trenutnog povišenja tlaka u prsištu, dovede do izbacivanja stranog tijela iz dišnih puteva.
Različite mehaničke ozljede, koje su i najčešće u roditeljskoj praksi, u većini slučajeva mogu se riješiti konzervativnim mjerama, bez pomoći liječnika. Međutim, u slučajevima ozljede glave, a naročito ako dođe do gubitka svijesti, dugog sna, povraćanja, potrebno je odmah se javiti liječniku. Isto je tako bolje da ozljede oštrim predmetom vidi i obradi liječnik, jer postoji opasnost od ozljeda dubljih struktura ili infekcije.
Za kraj podsjećam još jednom roditelje i sve one koji se brinu za djecu da učine sve u osiguranju djetetove okoline, te da u trenucima kada čuvaju dijete, naročito ono između 1-3 godine, ništa drugo ne smije biti važnije. Kratka je nepažnja dovoljna da se dogodi nezgoda, koja može imati i trajne posljedice.
mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić
specijalist pedijatar
 |
|||
Odgovori s citatom
Baš mi je žao tvog malog mišeka i nadam se da će sve dobro proći. 
mamazika prvotno napisa
) a i tad legne njemu pod noge.
