Nakon nekog vremena mamin LD postaje teže izazvati nego prvih par mjeseci. Kad se to događa - individualno je, usudim se tvrditi.

I moja beba je isto lijepo papala kad je najednom počela zvjerati okolo (negdje oko 6 mjeseci), počne dojiti pa pusti, pa se okreće, pa brblja, pa se vrati (čitaj: ja ga vratim), pa čeka na cici, pa onda sve opet ispočetka.... a kad mlijeko konačno krene, beba kao i prije - umiri se i papa. Tako je još uvijek, a sad ima već 11 mjeseci. Samo, ja se nisam namještala u neke posebne položaje. Ostala bih ležati na boku, pridržavala bih bebu da ne spuzne s kreveta (kad počne sjediti i puzati ovo pridržavanje postaje još zahtijevnije ) i kad mi dosadi čekati da on ponovno prione dojiti, jednostavno ga polegnem kraj sebe i ponovno dam tiki.

Kod nas je dakle (bio) LD. Možda je i kod vas to. Možda baš to objašnjava zašto joj se sviđa kad si četveronožno - LD lakše 'ide' u tom položaju zbog gravitacije. Ne dovodi se do bolnih leđa i upaljenih živaca u kralježnici, pokušaj biti uporna u položaju u kojem vam je objema najugodnije dojiti. Bebice su ti jako pametne, brzo skuže stvari. 8)

Neke mame to pobrkaju s prestankom dojenja objašnjenjem da 'beba više nije zainteresirana za dojenje'. Mislim da vam je još jaaako rano za to.