Mi smo (na faksu) učili zimzeleno i nikad nismo dijelili biljke na dvije vrste zimzelenih.
No da, zimzeleno bilje je ono koje je i zimi zeleno.
Četinjače su točno određena botanička skupina bilja (za njih znamo reći i crnogorica) u koje spada jela, smreka, bor, ali npr i ariš i močvarni čempres, koji jesu četinjače ali nisu zimzeleni.
Zimzelene su i biljke koje nisu četinjače: npr lovorvišnja, ružmarin, božikovina. Zimzelen je i zimzelen, puzava biljka samonikla u našim krajevima - znak po kojem su se prepoznavali ustanici u seljačkoj buni (a ja sam godinama mislila da su zataknuli za šešir grančicu bilo kakve zimzelene biljke).

Termini - od mame sam naučila svašta o jeziku, a prvo i osnovno: jezik nije uvijek logičan - bar ne na prvu loptu. U jednoj knjizi sam pročitala što mi je falilo da se kockice poslože: svakodnevni govor nema potrebe za strogom određenošću i definiranjem kao što ima znanost.
Npr. u svakodnevnom govoru dopustivo je riječi red i niz koristiti kao sinonime, a u jeziku znanosti (matematike) nije.
Tako plava kosa nije plava, nit je bijelo vino bijelo, ali se nitko oko toga ne pojeda. I pridjev zimzelen označava zimi zelenu biljku - naglašena je njena osnovna razlika od biljaka koje zimi nisu zelene - ostatak godine se, što netko reče, podrazumijeva. Zimzelene biljke mogu biti zapravo šarene, žućkaste, plavkaste (tzv "silber" jele) - ali nema ih potrebe zbog toga zvati zimplavim, osim iz štosa.