 |
|||
Moja baka nije dojila a mama je
Baka je imala užasne mastitise pa zato nije dojila, i to joj je vječna trauma, pa tako svaku ženu s malom bebom odmah pita jel' beba na prsima i onda slijedi njena tužna priča kako nije mogla dojiti svoju djecu. Eto, moja baka i nakon šezdeset godina osjeća krivnju.
Evo vrlo brzo se nadamo nasoj prvoj bebi i moje znanje o dojenju je, naravno, teoretsko. Medjutim, nakon svega sto sam procitala, cula na tecaju za trudnice... odlucna sam da dam sve od sebe i da dojim bebaca sto je duze moguce.
Kao nova buduca mama, trazila sam neke spiskove sta sve treba za bebu (BTW, zakon je ono sto sam isprintala s naseg foruma :D)
Sta mislite sta je na broju 1. kod popisa za bebu sto sam ga dobila od prijateljice? 1. Bocica, 2. bebi hrana (ne znam sad NUK 0 ili vec sto), 3. duda varalica :shock:
MM dobronamjerno kaze da je to mozda iz predostroznosti, nek' se nadje u kuci, na sto ja bjesnim, pa nece dijete umrijeti od gladi ako se malo potrudimo oko dojenja (a i ne zivimo u Tunguziji da se ne moze svakog momenta do dezurne ljekarne ako je bas, bas kriza!).
Naravno, ako ne ide, iz ovog ili onog razloga - ne ide, ali ja sam za to da se pokusa! Ja inace vjerujem u prirodno (koliko je danas to moguce)
Zato sam i kupila blender da mixam voce, makar time ubila dio vitamina, ali ja ne vjerujem bas u sokice bez konzervansa koji traju tri mjeseca :? :shock: Jesam li blesava? :? 8)
pa mislim da svi osjecaju neku nesigurnost, osim mozda vec veteranki dojenja. ja dojim skoro 5ipo mjeseci a uvijek imam kutiju (kršitelj koda)a iako nikad nisam dala malome jer se bogu hvala nije ukazala potreba, ali se bez obzira na zelju i na kraju ipak uspjesnost dojenja osjecam sigurnije kad to imam doma.
Nina
Nisi blesava
Zaista te sve stvari na listi nisu potrebne... imati adaptirano mlijeko u kuci je zaista velika pogreska... Vecina majki je nesigurna kad krece s dojenjem (to uvelike i ovisi o podrsci okoline!), i cinjenica da joj adaptirano stoji na par metara udaljenosti samo ce odmoci u nekim kriznim situacijama... kao npr... dijete ti place... i svi te uvjeravaju da je gladno, i predloze kad vec imas ad. mlijeko, da mu probas dati da vidis jel gladno - i on naravno pojede i spava nakon toga (jer mu je adaptirano puno teze za zeludac i teze ga je probaviti) i svi ti kazu: "evo vidis da je bio gladan".... Da tog adaptiranog nije bilo doma, ova prica bi mozda drugacije izgledala....
Mlijeko je u majcinim grudima, i nikud ono ne nestaje... ono je tu... i kad god je dijete gladno moze dobiti jesti.... a za kupiti adaptirano uvijek ima vremena.... nece mlijeko nestati u 3 u noci pa da sad nemas sto djetetu dati jesti... to se ne desava, mlijeko ne nestaje, pa nema ni razloga za paniku....
Vjeruj mi... puno sam cula mama da kazu:"jooj, bilo mi mi je tako tesko... e da sam u tom trenu imala adaptirano pored sebe, sigurno bih posegnula za njim... sva sreca pa nisam imala, kriza je prosla i sve je bilo ok"
Educiraj muza o dojenju, zasto je to tebi vazno... bitno je da imas njegovu podrsku jer tvoj uspjeh u dojenju ovisi i o njegovoj podrsci
Sretno
na kraju krajeva mislim da svi u vezi djeteta imaju neke osjecaje krivnje sta god napravili. ja sam imala osjecaj krivnje sta sam rodila na carski, osjecala sam se kao da nisam bila uz svoje djete u tom najvaznijem trenutka, pa kad sam to preboljela citajuci po forumu sam dobila osjecaj krivnje sta mi beba spava u svom krevetu a ne sa nama i tako...valjda se uvijek nadje nesto u cemu mislis da nisi dovoljno dobar?
I ja sam imala osjecaj krivnje sto sam rodila na carski (al me brzo prosao, fala Bogu), ali jos uvijek imam osjecaj krivnje sto sam mu dala dudu varalicu
ja sam dusu isplakala kad sam u pocetku imala sve one probleme i mislila da cu ostati bez mlijeka a i patronazna mi je rekla da ce tako biti....
mogu misliti kako je onima kojima se to i desilo :/
ja bih samo nadodala da ste cure imale sreće......... jer ono šta sam ja doživjela u bolnici nakon poroda bilo je na granici sloma živaca..... sto upala i neprospavanih noći, temperatura.... itd. A znate od kuda je sve počelo? Iz bolnice... Dakle, u mojoj sobi su bole već dvije iskusne mame kojuma je mlijeko odmah špricalo, a meni NULA...I pozovem ja sesre već prvi dan, Kažem im: "ovo mi je prvo dijete, molim Vas možete mi pogledati grudi, pokazati malo "stavljanje na cicu" . Ona kaže: "joj evo budem , samo da odnesem druge bebe po sobama". Nije se vratila. Bila sam uporna i dva dana "maltretirala" sestre da mi nešto pokažu, mali je stalno plakao, moje bradavice su bile uvučene, a položaj ukočen i nepravilan (Pročitala sam ja sve o dojenju, ali se uvjerila da je praksa drugo) . Moj mali je povraćao prva dva dana puno plodne vode, te vjetovatno zato nije htio odmah. Nakon dva dana bez mlijeka, ja već luda....sestre su me počele izbjegavati, ja se počela plakati. napokon dođe jedna pogleda cice i kaže. Hm, kupite si sprey za nos, bit će tu mlijeka, al ide sporo.... Kupio mi muž sprey, a meni mlijeko došlo preko noći.... prva upala. Ja vrištim a "vještice" se guštaju tiščući mi cice tri sata. Rezultat grubog tiskanja ujutro bile su još više uništene bradavice, otvrdnula koža, i refleks otpuštanja= NULA. Molila sam Boga da odem doma četvrti dan, moj muž je zvao vaš telefon te mi je donio KUPUS
A, vidiš, mene su upravo višerotkinje spasile - pružale mi podršku na sve načine, masirale grudi, izdajale... Hvala im na tome!pietra prvotno napisa
Tko žapošljava te žene????? :/ Vjerujem da bi svi htjeli dojiti, ali prvih par dana je najbitnije. Zašto ne stave prvorotkinje u iste sobe, dofuraju neku sestru koja će se brinuti samo za njih??? Ja bih to tako riješila
moje cimerice nisu bile takve...njima je čak "smetalo" što moj mali toliko plače
moje nisu bile bas takve,ali nisu bile ni daleko od toga....moje cimerice nisu bile takve...njima je čak "smetalo" što moj mali toliko plače
mozda bi bilo bolje da nadjes neku strucnu pomoc, neku sluzbu koja se stvarno dobro kuzi u dojenje, a mogu doci doma. pretpostavljam da u NL toga ima. nekad je jednostavno nemoguce shvatiti neke stvari citajuci, a onaj tko npr. savjetuje, neke stvari moze vidjeti samo uzivo, kad su neke kompliciranije situacije.
kod tebe je problem najvjerojatnije kombiniran i vjerojatno ces trebati paziti na vise stvari.
ne znam jel imate la leche leadere u nl?
i da me ne bi krivo shvatila, samo citaj i dalje
Pietra, i moje je iskustvo sa SD slično, noćna mora. Srećom, moje cimerice su obje bile super (jedna isto prvorotka, druga drugorotka). Što se tiče dojenja (i plača naših mališana) sve tri smo bile na rubu živaca i međusobno smo si pomagale (bebe su prestale plakati samo kad nisu bila kod svoje mame
Mi dojimo već više od 10. mjeseci.
Više nikad na SD.
ja sam imala isto odurnu upalu i dosta dugo mi je iz bradavice isla krv, a kad sam plakala u bolnici jer nisam znala kako cu dojit isto su se derale na mene da izvolim izdajat ako necu antibiotike i prestanak dojenja. pomogla mi je zena u sobi koja je rodila vec trecu bebu.
mislim se ako imaju sestru koja ide od sobe do sobe i pokazuje vjezbe protiv tormboze, zasto zaboga nemaju jednu koja pokazuje dojenje jer sestre na odjelu misle samo na ciste plahte a one sa pedijatrije ti vicu i uvjek se zure!
Zato što ogromna većina njih ne zna dovoljno o dojenju da bi mogli pomoći kad nastane problem ili ga, još bolje, spriječiti.
Evo ja ću reći da sam s prvim djetetom imala istu priču kao Mina. Sve žene izdajaju na čaše, a ja u papirnatu maramicu... doma nismo imali ni flašice ni adaptiranog, zbog upute u bolnici smo nabavili ali nakon 2 tjedna činilo se da je mlijeka više, i ja (ne znajući da se to tako ne radi) potpuno prekidam adaptirano i kombiniram cicu i ruke MM-a (bio je ili na cici ili ga je MM nunao - tako da se nije uspio previše ni rasplakati od gladi). Nakon 2 dana počinju zelene stolice (mala zelena točkica na peleni), prije pregleda kod pedijatra smo dali bočicu adaptiranog i kad smo došli doma imao je jednu stolicu (obilnu) kao varivo od špinata... a pedijatrica je rekla da je malo dehidriran... i jurimo na Rebro (petak navečer, naravno) i dobijamo dijagnozu poremećaj prehrane. I uputu, pazi sad, izdajajte se, izmjerite i do nekog volumena ne znam više kojeg dajte čaj da ne ide na to gladno crijevo odmah adaptirano, a da se rehidrira. Ja ne mogu izdojiti ni 10 ml... dojim i dajem čaj po osjećaju.
Nakon par dana smo prešli na režim dojenje+adaptirano, poneki obrok bez. Velika greška: dojenje na 3 pa na 4 sata, ograničeno trajanje (2*20 minuta). Izdajam kad god mogu. I tako dojili uz adaptirano do 13 mjeseci.
Drugo dijete, opet carski, dobivam tek 3. dan jer je bio u intenzivnoj. Mlijeka ima 2. dan nakon poroda (izdajam se) a onda odjednom puno manje jer sam izvan sebe što su me s bebom stavili u sobu s ženom koja ima gripu (petrova, rooming in). Ovaj puta postepeno ukidam formulu (nisam znala za SOS telefon, ne znam da li ga je tad i bilo (ožujak 2002) nego to radim po nekom osjećaju, po tome da li bljuca (znači previše adaptiranog) ili zadovoljno zaspi nakon samo dojenja (znači dosta mu je)) i nakon 2 mjeseca izdajanja, kompresije i dojenja na zahtjev dijete je sasvim na mom mlijeku. Dojili smo do 15 mjeseci i žao mi je što nismo i duže.
Uz sve to, ipak nisam sigurna da li bi, da sam isto postupila i prvi put, uspjela izbaciti adaptirano. Čini mi se da su moje cice "napredovale" od prve trudnoće, i da sad opet rodim da bi od početka sve bilo bez dodataka.
Rahela je bila 3 tjedna u bolnici na Rebru. Ja sam se sve vrijeme izdajala svaka 3 sata (možete si misliti muke, al dobro (kršitelj koda)ova sisalja je zakon) da bude što više mlijeka. Kad sam dolazila tamo u posjetu izdojila sam i po 3 dcl samo da njoj bude više mog mlijeka.
Kad je nakon 3 tjedan došla doma ja sam ju stavila na prsa i od tad dojimo. Nikad nije poslije bolnice ni okusila adaptirano. 6 mjeseci je samo dojila.
Zato mi je smiješno kad netko odustane zbog gluposti.
Mamazika, evo sad si mene malo utješila da će sa drugim biti bolje...A i sad znam još puno više. Pokazale su mi nešto sestre u bolnici, nešto došlo s vremenom... Imala sam puno teorije, ali nimalo prakse... Prije poroda sam pročitala svašta, isprintala neke tekstove, ustvari napravila dvije knjige i ponijela sa sobom u bolnicu (i čak pokraj žena koje već imaju djecu ja jedina skužila da jedna mama ne zna izdajati i rekla joj da ne radi dobro i kako ide)...ali nigdje dotad nisam uočila da nekad nema mlijeka i to me još više zbunilo... Valjda nisam razmišljala da ga neće biti odmah pa nisam ni tražila takve tekstove nego uobičajene o bolnim bradavicama, zastoju, izdajanju...
Ali eto, svatko ima svoju priču i tu se više ne da ništa izmijeniti, prošlost ne možemo promijeniti... Ali možemo pomoći budućim mamama da riješe svoje probleme i uspješno doje, više ih informirati i pokazivati u praksi... Sviđa mi se ideja o nekoj vrsti radionica o dojenju... ili bi možda bilo super da ima u rodilištima npr. jednom tjedno obilaženje novih mama i da one mogu pitati sve što ih muči i da ih netko stručan može savjetovati i pokazati... Trebao bi to biti posao sestara, ali pošto ga one većinom ne obavljaju možda bi se našlo ljudi koji imaju vremena i volje za tako nešto... Ili kao što netko napisa da sve prvorotke budu zajedno i da je sa njima sestra koja bi im pomagala...Mislim da se svi slažemo da je najveći problem u neznanju... I što mame koje prvi put rode nemaju prakse... (a još i svi oni osjećaji nakon poroda) i onda ako ih nema tko savjetovati, objasniti i pokazati nastaju problemi i mnogi uz nedostatak podrške i odustanu. I na tome treba još puno raditi... Informirati i vikati na sav glas da svi čuju...
Ovako raspravljajući stvarno samo potićemo osjećaj krivnje mamama koje ne doje, a on je ionako prisutan... Znam, jer ga i ja osjećam... I puno puta sam se pitala zašto meni mlijeko ne curi i gdje sam pogriješila i zašto se to događa baš meni... Možda bi i odustala i osjećala još veću krivnju da nisam imala sreću i naišla na prilično dobre sestre i pedijatricu koji su govorili samo neka ustrajem i pokušavam da će doći... I okolinu koja je isto govorila pa pokušavaj, ali i tješila me ako ne uspijem da nije smak svijeta... I pomalo je mlijeko došlo, nedovoljno, ali ipak nismo samo na adaptiranom i za mene je to uspjeh i sad sa vremenom ne želim razmišljati da sam ja kriva i vjerujem da sam dala sve od sebe, iako će netko reći da je neuspjeh što nisam isključivo dojila i da sam se mogla više potruditi
Nije lako kad si mama cije mlijeko dolazi tek peti dan ili kasnije, a za to vrijeme slusas kako druga djeca na par metara udaljenosti zadovoljno i halapljivo gutaju u potocima i na kraju junacki podrignu...
Kako smo svi razlicitog apetita, imamo razlicite potrebe za spavanjem, razlicitu probavu, dakle razlicite fizioloske osobine, mislim da imamo i razlicitu laktaciju. Neke se mame fizioloski sklonije odgodjenoj i slabijoj laktaciji od drugih. O tome bas nisam cula, ali cini mi se da je tako.
Ili se ipak veliki dio slucajeva moze svesti na nedostatak prave informacije i podrske okoline?
I ja volim vidjeti onu ohrabrujucu recenicu "svaka zena moze dojiti", iako znam da ta recenica nije sasvim tocna.
Evo - napisala sam upravo poduzi post i naslonila se na tipku esc i sve se obrisalo...
Mene ljute izjave tipa- Mlijeko ti je slabo! ili Nemas kvalitetno mlijeko! - Upravo su takve izjave krive sto su neke moje prijateljice i poznanice prestale dojiti. Poznato je da se majcino mlijeko ne moze proizvesti umjetnim putem zbog svojih specificnih sastojaka- pa zar onda netko moze na prvi pogled procjeniti kvalietetu mlijeka? Zar netko isprobava okus tog istog mlijeka pa na temelju toga moze zakljuciti da ono nije dovoljno dobro? Da je mlijeko jedne krave kvalitetnije i bolje za necije dijete od majcina mlijeka?
Moja sestra ima tri curice. Prvu je dojila godinu dana, drugu svega 2-3 mjeseca i trecu jos uvijek doji (2 god i 3 mjeseca). Nedavno sam ju pitala zasto je drugu curicu dojila tako kratko- odgovorila mi je da nije imala vise mlijeka- sto me zacudilo. Zapravo radilo se o bebi koja nije htijela sisati i smanjila se proizvodnja mlijeka. I danas ta curica jede jako malo i dosta je izbirljiva. Takva sam i ja bila kao dijete i isto nisam htjela sisati duze od 3 mjeseca. Pa kako u takvoj situaciji nastaviti sa dojenjem?
Imam i prijateljicu koja je rodila 4 sina- i koja mi je rekla da ih nije dojila jer nije htjela- zbog stresa i zato sto nije imala vremena za dojenje- jer je morala brinuti i o ostaloj djeci.Ali ta ista prijateljica mi je u rodiliste donjela knjigu o dojenju- koja mi je prvih dana bila velika utjeha.
Jedna druga prijateljica je dojila samo 10 dana- razlog prestanka dojenja je bio plucni infarkt- 10. dan nakon poroda- zavrsila je u bolnici, pila jake ljekove, trpjela strasne bolove...Za njeno prvo dijete- kaze da je imala mlijeka ali je bilo vodeno- to joj je rekla patronazna - kad ju je malo izdojila- i stvarno je bilo vodenasto! Nastavila ju je dojiti- ali je uz dojenje uvela i mlijeko i keks.- Nikad joj nisam rekla da je imala dobro mlijeko- vec da u pocetku mlijeko bude vodenkasto- ali do kraja podoja pocne curiti i ono kaloricno i gusto. Ne zelim da zbog toga osjeca krivnju- jer tako i tako vise ne moze nista uciniti.
Jos jedan razlog kojeg sam cesto cula je - stres. Radi se o mojoj buducoj sogorici- i posto namjerava imati jos djece- potrudit cu se da joj dam sto vise informacija kako bi joj drugo dojenje bilo uspjesno.
Ali kakva korist od toga da joj sad kazem da je mogla nastaviti dojiti - kad vec ima veliku curicu i i kad ju sad muce drugi problemi.
Znam i puno majki koje su dojile do 4 ili 6 mjeseci- taman onoliko koliko se mora (njihove izjave)- ovisno o tadasnjim preporukama o dohrani.
I da- nedavno sam pricala sa bratom bas o dojenju- on jos nema djece- ali sam mu govorila o tome kako se neki ljudi zgrazaju kod dojenja u javnosti ili kod produzenog dojenja i kakvi se sve savjeti daju- pa mi je rekao da mu je tata uvijek pricao kako nasa baka nije imala mlijeka- pa ga je nosila u selo kod neke druge zene na podoj i da je to bilo skroz normalno.
i moja je baka dojila jos jedno dijete uz moju mamu pa je uvijek govorila da mama ima i brata po mlijeku.
Naravno da je normalno. To se radilo od kad je svijeta i vijeka...
Jedino sad uz sve te boleštine nitko to baš ne prakticira. Ali zato dati ruku da ti natoče transfuziju... e to je kao bez rizika
I moja mama i ujak su imali dojilju, jer baka nije mogla dojiti.
A transfuzija .. ha, sjećam se naše rasprave o AIDS-u i tranfuziji kad se dogodio onaj slučaj proljetos. Mislite li da sam razmišljala o tome kad su mi na porodu dali transfuziju? Nisam
tebi su to mozda gluposti a nekome je to ozbiljna stvar.
svi smo mi inividue i drugacije razmisljamo i reagiramo.
to sto je tebi bila glupost nekom drugom je bila stresna situacija zbog koje je mozda ostala bez mlijeka.....tebi svaka cast sto su uspjela u tome ali nije li zlocesto smatrati ako si ti uspjela da moraju i drugi?
Slazem se da ne mozemo suditi druge na osnovu sebe - nismo svi isti, i to nije fer prema drugima....
Samo bih se htjela osvrnuti na ovo
zbog svih drugih cura koje se educiraju o dojenju pomocu ovog foruma htjela bih reci da se prilikom stresa ne moze ostati bez mlijeka... Bez mlijeka se ne ostaje tek tako - to je jedan poduzi proces, i preko noci ga ne moze nestati... moze se polako poceti smanjivati kolicina mlijeka, ali nestati ne moze...
Tjekom stresa dolazi do jedne druge stvari - mlijeka ima, cak je dokazano da ga se stvara vise (jer se razina prolaktina povisuje), ali tjekom stresa se mlijeko tesko otpusta jer stres utjece na oksitocin... i u tim trenucima se majka mora opustiti i koristiti neke tehnike relaksacije da bi se mlijeko otpustilo djetetu (doktor cak moze prepisati umjetni oksitocin koji se moze spricnuti u nos i na taj nacin pokrenuti otpustanje mlijeka)....
Eto samo toliko... sorry sto sam uletila
i ja sam citala jednu studiju o tome kako se pod stresom stvara jos vise mlijeka, jer se priroda pobrinula za to (valjda dok nije ni bilo industrije) ali da se ne izlucuje oksitocin pa to moze bit problem.
Dajte to pošaljite doktorima koji mamama govore da će im mlijeko nadoći kad se prestanu živcirati
e kod ovakvih situacija mislim da je takticnost presudna-kako reci istinu, a da ne povrijedis osobu da se ne osjeti krivom.Nikad joj nisam rekla da je imala dobro mlijeko- vec da u pocetku mlijeko bude vodenkasto- ali do kraja podoja pocne curiti i ono kaloricno i gusto. Ne zelim da zbog toga osjeca krivnju- jer tako i tako vise ne moze nista uciniti.
vjerujem ako joj to na lijep nacin kazes, da ti nece uzet za zlo.
covjek se uci dok je ziv i nema si smisla zamjerati za nesto sto si nekad (pogresno)mislio i radio, jer je to najbolje sto si tada znao.
ali mislim da ipak treba upozoriti o cemu je zapravo rijec, jer inace se takvi mitovi("vodenasto mlijeko") nastavljaju i dalje prenositi.
a mozda je to onda lakse uciniti tako da nekome posudis neki tekst ili uputis na Rodu
U potpunosti se slažem
He,he... samo znate i sami koliko je teeeško relaksirati se kada ste napeti.... Ja sam taj problem uočila sama, jer sam imala veliki problem otpuštanja mlijeka, ali sam primijetila da dok sam spavala, mlijeko je počelo curiti samo
Tražeći nešto o zaostalim kvržicama nakon prestanka dojenja naletim na ovu temu i kako me već 3 mj. muči osjećaj krivnje što ni s drugim djetetom uz svu pripremu i informiranje o dojenju nisam uspjela u dojenju želim se i ja javiti. Po mnogima koje su se ovdje javile ja spadam u grupu onih koje ne žele dojiti, ali to ne priznaju već traže isprike za svoj slučaj (uvučene bradavice, kvržice, ragade, preeeeviše mlijeka u dojkama, mali teško hvala bradavicu itd.).
I iako je sve počelo savršeno (porod bez epi i pucanja, susretljive sestre u Merkuru, podrška kod kuće, savjetnice na SOS-u...) nekako se sve uspjelo zakomlicirati i kvržice su se počele proširivati i penjati da više nisam znala na koju stranu ih istiskivati, ragade nisu prolazile i ja nakon previše suza i nervoze nakon 3,5 tj. odlučim prestati s tom agonijom. Za usporedbu mene i jedne moje prijateljice koja mi je došla pomoći tjedan dana prije nego što sam odustala: ona kaže da je ona imala veće kvrge i puno gore rane na bradavicama, ali je izdržala. To vam samo govori da nismo svi isti i da neke stvari nekoga više potresu, nekoga manje. Meni je slaganje bočice (iako adaptirano ne preporučam) puno manji problem nego moje dojenje kad sam i po pola sata namještala dijete na dojku, a kad je on uspio uhvatiti više nisam gledala jel me boli niti hoće li mi napraviti rane, već sam samo bila sretna što je napokon uhvatio i što će se najesti. I tako i drugi put trauma u vezi dojenja... tada sam rekla da ću treći put odmah popiti bromergon nakon poroda i da neću više ni pokušavati s dojenjem. Sad mi je već žao unaprijed i to treće dijete osuditi na adaptirano, pa tražim ono u čemu sam pogriješila da je mlijeka bilo previše i štopalo se. Treću put ću jesti i piti minimalno, samo onoliko koliko mi je potrebno da preživim, jer kod mene mlijeka očito ima i kad ne jedem. A ja sam živi dokaz da mlijeka ima i kad smo pod stresom. A ako i tada budem imala kvržice... I zato poručujem svima onima koji pitaju Pa zašto žene ne doje-DOJENJE JE TEŠKO! Mislim da malo žena odustaje od dojenja unaprijed (barem se ja nisam s nijednom susrela), već odustaju zbog poteškoća.
Moj sedmogodišnjak je dojen 10 mj.
Preživjeli smo razdvajanje u rodilištu,njegovu žuticu,moju dehidraciju i relaktaciju sa tri mjeseca,povratak na posao i stanke za dojenje sa šest jer nisam mogla izdojiti dovoljne količine.
Dojenje je završilo sa njegovih deset mjeseci zbog štrajka kojeg su uzrokovali zubi.
Drugi put je sve pošlo "krivo".
Saznala sam u trudnoči da beba ima kompliciranu srčanu grešku.
I znala sam da ja ne mogu izdajati ,bar ne mogu izdajati dovoljne količine za obrok.
I onda smo skupa preživjele odvajanje po produ i njezin transport u drugu bolnicu.Počela sam izdajati taj dan popodne,na prazno ...
Drugi dan otišla sam biti uz nju popodne.I tada sam izajala na prazno,ona je bila u ikubatoru.
Treči dan sam tražila otpust iz bolnice i od tada sam provodila svaki dan od 11-19 uz nju.Tražila sam da mu ja stavljaju na dojku uz vaganje prije i poslije,izdajala sam po 20 mililitara.
Nakon tri tjedana joj se pogoršalo i mogla je jesti samo na sondu,izdajala sam osam puta dnevno da bi ona po obroku dobivala barem 20 ml. mog mlijeka.
Nakon tri tjedna je operirana,na respiratoru je provela osam dana ,na kisiku još osam.Jela isključivo na sondu.
Izdajala sam se i dalje,izdojena količina se nije povečavala,ali svaka kap mi je bila važna.
Nakon osam tjedana izašla je iz bolnice i čak je nekoliko dana željela dojiti barem malo,ostalo je jela adapirano.
I onda više nije htjela ni blizu dojci,refleks se bio slab,isprobala sam razne metode relaktacije,ali nije išlo.Izdajala sam tri mjeseca i onda mi je postalo naporno i frustrirajuće jer su količine bile minimalne.
Bila sam sretna što ona uopće jede i dobro napreduje.
Bila sam tužna jer joj ne mogu omogućiti najbolju hranu za nju i to je teško.
Jedna moja rodica je kroz trudnocu stalno pricala da zeli dojiti da se informira i da je to najbolje.
Naravno lako nas je lagala dok se beba nije rodila.Od prvog dana daje flasicu i tvrdi da joj se odmah nakon poroda POKVARILO MLIJEKO.
"Pa kako zeno draga"?Ne zna kako ali tako je i ne zeli dalje nista da prica,navodno je jako tuzna zbog toga.......
Kad danas sagledam prve mjesece M. života mogu samo zaključiti - sretne su, a da ni ne znaju koliko, one kojima dojenje krene otprve i bez većih problema.
Unatoč silnoj vlastitoj edukaciji i svoj mogućoj pomoći koju sam od Roda-savjetnica i prijateljica imala, meni nije uspjelo dojiti prvih mjesec dana (M. nikako nije prihvaćala cicu, padala na težini). Izdajanje mi NIKAD nije osobito išlo (10-20ml), a samo me vlastita tvrdoglavost držala da ne odustanem od očekivanja čuda koje se i dogodilo 34. dana kad je M. ničim izazvana sramežljivo počela sisati i kad smo počele relaktaciju.
A cijeli taj projekt i njegove posljedice (do 3. mj. života zatvoreni krug izdajanja 0-24, zastoja, upala, gljivica, blistera i svega što prati konačno uspostavljanje ponude i potražnje) nisu ostale bez traga na starijem djetetu odnosno cijeloj obitelji. Za A. ja jednostavno nisam postojala
Da nije bilo Rode i podrške njenih članova i forumaša niti u ludilu ne bih dojila. Zato razumijem sve one koje su bez podrške u cijeloj priči i koje nisu spremne žrtvovati ostatak obitelji kad se suoče s velikim problemima kod dojenja. Nije ista borba kad ti je novorođenče jedino dijete i kad te već jedno doma jako treba.
Moja je prica slicna tvojoj, Čoksa, s tim da ja nisam imala starije dijete koje je trebalo mamu, pa mi je utoliko bilo lakse. I danas uistinu razumijem mame koje nakon uzasnih problema jednostavno kazu "dosta je". Mene je izvukla moja tvrdoglavost, ali osim dana provedenih u bolnici s M-ina 2 mj., to mi je bilo najteze razdoblje zivota. I mene slike vracaju u njega i nerado ih gledam, jos i danas. A proslo je vremena, M je danas skoro 17 mj.
Ne moram ni reci da nakon tako gadne bitke, cuvam dojenje ko malo vode na dlanu. Jos dojimo i dojit cemo dok god ona bude zeljela a ja budem mogla.
Hvala ti, osjećam to! Dosta sam slušala vezano za osjećaje grižnje savjesti, ma ne toliko grižnje, nego kako to da meni ne ide, a druge uspijevaju, sam prošla i sa sestrom, koja je pričala da će dojiti još kad je bila u 1. razredu srednje škole jer je dosta orijentirana na zdravlje i zdrav život i kako nije OK da je nas mama dojila samo 3 mjeseca (kao i većina mama tada), da je dojenje jako bitno za imunitet i ostale informacije. Ona je, dakle, jako htjela, uložila trud, s prvim djetom i uspjela, ali tako da je prvo za svaki obrok išao podoj, pa bočica, s drugim nije nikako išlo, vjerojatno je djetetova motorika bila u pozadini problema, imala je i veliku podršku Rodinog ST dijela koji daje podršku dojenju, ali išlo je tako kako je išlo (nije išlo).
Osobno, super mi je gledat mame kako doje, nemam niti žala, niti ljubomore, samo divljenje
dobro kažeš ina!
ja sam baš happy što nam je dojenje uspjelo tako neproblematično iako sam nekako polazila od toga da bi moglo biti problema - uopće ne znam zašto... žalosno mi je čuti i čitati o problemima na koje su žene sve naišle i razumijem da im je bilo užasno teško. potpuno shvaćam one koje su prestale i divim se onima koje su unatoč velikim problemima ustrajale. sumnjam da bi ja to uspjela... zato sam tako zahvalna što nam dobro ide :D
Ja sam se jedva oporavila od soka da mi ni drugi put nije islo glatko, iako sam dojila kroz celu trudnocu to veliko dete (kad se Izi rodio Novi je imao 3 godine i 3 meseca).
Osecala sam se bukvalno nesrecno. Toliko sam morala da prodjem, a nisam mogla da dobijem tu nagradu da bar ovaj put ide lakse.
Mleka je bilo i previse, LD je bio prejak, ragade su bile prebolne i ogromne... pri tom je Izi dobijao jos i manje nego Novi, a s Novijem sam mesec dana navlacila mleko koga je bilo stvarno malo.
Dva i po meseca bila sam bukvalno u 24-casovnoj boli.
Strasno nesto.
Srecom, oko treceg meseca sve je proslo, a kako smo vec 20-ak dana u virozi zbog ove sulude zime i temperaturnih oscilacija, srecna sam sto dojim, i to obojicu
Neverovatno je kako Noviju, koji sad ima 3 godine i 7 meseci, temperatura pada dok sisa... O malenom da i ne govorim....
prvih mj. dana L. je dojila iskljucivo samo lijevu. desnu nije mogla zadrzati u ustima.
uz hiperprodukciju, prejaki LD, imam srece da je sve to donekle "glatko" proslo (mislim, dojila je 35mj.) i uvijek govorim, sreca sto je htjela barem jednu. toliko sam se napatila dok nije prihvatila desnu, ne znam da li bi imala snage da su u pitanju bile obje....
Pa to sam napisala na onom topicu zašto dojite...Iz LIJENOSTI...na stranu činjenice o dobtobitima dojenja, ovo je jedan dobar dio...nema tog boga koji bi mene natjerao da se uz cicu koja je na raspolaganju dižem tri puta po noći i ubijem minimalno 15min na mućkanje, porvjeravanje temperature...
kakva bočica, dok ja ugrijem vodu, ohladim zmiskam i još malcu dam već ga stoputa mogu nahraniti sikom.. a on uživa..
meni su najgluplje rečenice mojih prijateljica nemam mlijeka.. halo, pa kud je otišlo??a razlog je samo što im se neda više vaditi siku, a neće priznati jer bi time ispale kao nemajke i sl..
po meni svatko ima odabir , ali vidim po svom djetetu da je majčino mlijeko najdragocjenija stvar koju mu mogu dati(osim neizmjerne ljubavi)
moje dijete neće ni blizu bočice, ni dude ni adaptiranog.. e sad i to je dvosjekli mač jer je stalno vezan za mene..
i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji..
I mene je moj muž neki dan time utješio, jer sam opet čitajući forum pala u depresiju zbog nedojenja. Rekao je da se ljepše odnosim prema našoj djeci i bolje ih odgajam i brinem se za njih nego par žena koje mi poznamo, a dojile su duuuugo.
Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji..
Imam i ja jednu kolegicu koja se doslovce zgrazala sto "jos dojim" tada sestomjesecno dijete. Potkrijepila je zgrazanje argumentom da se njoj povracalo pri pomisli na dojenje i da je maloj dala bocicu cim se rijesila rodilista. Ismijavanje i izrugivanje itekako moze ici u oba smjera. No, to je do covjeka, a ne do toga dojis li ili ne dojis. Mene ce danas za moje dojenje netko pohvaliti a netko (pokusati) ismijati. Ipak, meni je najvaznije ono sto je u mom srcu i pogledu moga djeteta. Uvjerena sam da cinim ispravno i osjecam da je moje dijete sretno zbog naseg izbora ali i nase mogucnosti. Lako je moglo biti drukcije, jako lako.
Koliko ne dam da me diraju ismijavanja, toliko i pohvalu uzimam samo kao pohvalu, a ne kao putokaz sto dalje niti potvrdu da je to sto cinim dobro. Potvrda je, kako rekoh, u ocima moga djeteta. I u meni samoj.
Pa čuj, najbolje da je izbjegavaš, tako da ona neće doći ni u priliku smijati se što dojiš, a ni ti da razmišljaš kako bi je trebala nazvati.Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji..
x
A ta nije cula za gravitaciju!Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji..
Ne zamaj se !
Čekam topljie dane k'o Boga da mogu sjesti pored nje na klupicu i podojiti LauruA ta nije cula za gravitaciju!Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji..
Ne zamaj se !baš ću guštati!!!
Ne mogu je izbjeći, susjeda mi je, zgrada do moje i vidimo se skoro svaki dan.
Kad se meni netko nasmije što dojim dijete, pa to je meni baš razlog da se ja nasmijem duplo više.
Nedavno sam dobila savjet: "Nemoj je dojiti na zahtjev. To će ti poslije biti problem, jer kad odraste neće imati naviku da jede kad i vi svi ostali već će jesti kad ona hoće" :shock: :shock: :shock:
Još uvijek ne razumijem što je pjesnik htio reći :/
xxx
za svaku sigurnost,uvijek prije polaska u rodiliste pripremim kutiju adaptiranog.
i svaki put na kraju ta kutija zavrsi neotvorena u smecu.
i sad mi jedna stoji neotvorena na polici,a moj osmomjesecni bebac jos uvijek iskljucivo dojen na zahtjev i za dohranu ni da cuje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom