Ima problem i molim upućene (koji su imali slični situaciju), da mi pomognu savjetom.
Naime, kako sam već prije pisala, moju curicu staru 2,8mjeseci, jako malo (gotovo nimalo), čuvaju baka i deda.
Recimo da je pričuvaju vikendom 1x u 4 mjeseca, deda se često nudi ali rijetko bude prilika da se organiziramo..
Dogovorili smo ovaj vikend (danas), da je deda pričuva na par sati, da mi možemo ići u kino. No, kad je došlo vrijeme da odemo kod njega, T. se rasplakala, odbija ić kod njega.
U vrtiću se jedno 2x rasplakala kad je došao po nju, nače je sve do sada bilo u redu.
Da malo pojasnim dinamiku njihovih susreta; djed i baka su razvedeni, međusobno već godinama ne komuniciraju,svatko ima nove partnere. Baka kupi malenu 3x tjedno, deda je kupi 1xtjedno. KAd je pokupe, pričekaju nas cca sat vremana u stanu dok dođemo s posla.

Svi kontakti se manje više svode isključivo na kupljenje iz vrtića. Nema čubanja preko vikenda, nema nekog zajedničkog vremena provedenog u šetnji, kazalištu, itd s unucima, ne postoji šablona po kojoj dijete zna da je to i to vrijeme, taj i taj dan rezerviran za baku ili didu.. Oni naprosto nisu takvi tipovi kojima je baka servis na primarnom mjestu. Ja ih stoga ne osuđujem.
Osobno mislim da dijete ne treba forisrat na odlazak kod dide/bake ako neće, dok muž misli da je ne treba slušati, da joj je to samo faza. meni takav izlazak di ostavljam dijete koje se ne veseli susretu s didom,neće bit opuštanje i odmor.
Muž je totalno suprotnog stava,tako da se večer, zamišljenja kao večer izlasaka i opuštanja, pretvorila u večer teže svađe, u kome me MM optužuje da sve popuštam malenoj, a ja mislim da je rijetko druženje unuke sa bakom i djedom (radi se o mm starcima inače, moji su 500kn daleko), naprosto rezultiralo ovim stanjem.
Ko je u pravu?