pustiti dijete da se isplace?

[mina30]

Pokusala sam sve kombinacije sa plakanjem u pretrazniku i nisam nasla nista o ovome za djecu do godine dana, pa ak ima, moderatorice pliz link.
Moje dijete ima 8 mjeseci i kad ga stavim u gajbu (ogradicu,vrtic) urla jer hoce van. Dakle, nije gladno, nije upisano i ukakano, ne vidim razloga da urla. Vecinu vremena se igram s njim, ali kad trebam oprati posudje ili rasiriti ves, stavim ga u gajbu. On se pocne derati iz petnih zila, slini, cure mu balci ali ne prestaje sa deranjem dok ga ne uzmem. Jednostavno hoce van. Znam da mu rastu zubi ali ne verujem da je to u pitanju.
Zanima me da li treba tako malo dijete pustiti da se isplace, da li odgoj poceti vec sa ovako malim djetetom? Treba li biti dosljedan kao sa starijom djecom pa ce prestati plakati? Ne zelim da mi u buducnosti dijete dobiva stvari na dreku i urlanje. S tim da bih htjela znati strucno misljenje o tome, moze li to imati posljedice na djetetovu sigurnost i slicno, a ne odgovore tipa: ja svoje pustim da urla i bas me briga.

[Deaedi]

Strucno misljenje nemam...
Kao mama, mogu reci samo da nisam pustala svoju curu da place ni minutu.
Znam da je tesko izvesti da se posvetis samo djetetu uz kucanske poslove, ali mislim da pustanjem da place se samo stvara kontra-efekt.
Dijete ce shvatiti da stalno mora plakati da dobije paznju.

[maxovamama]

A kaj da ti velim?

Jel ti voliš bit u kavezu? Ak misliš da ćeš dijete odgojiti tako da ga pustiš da plače, onda na ovom forumu pretpostavljam nećeš dobiti savjet.
Možda sam malo gruba, ali nemrem si pomoć.

[@n@]

Odgoj djece ide u dva smjera: pustiti dijete da se isplače ili gledati njegove potrebe i ne dopustiti mu da plače (ako mu možemo pomoći).
Mislim da ovdje nema puno pobornika prve, cry out metode...

Moja Laura je također mrzitelj vrtića iliti gajbe.
Vrlo rijetko je stavim unutra i to samo kad vidim da je fakat dobre volje, pa je još ja malo za početak animiram nekom igračkom i dalje se igra sama.
Naravno da to nije dugo, ali ipak nešto malo napravim.

Djeca u ovoj dobi su mali istraživači i normalno je da žele slobodno puzati ili štoveć po prostoru i otkrivati stvari.
Moje dijete je obično na podu.
Zbog pasa usisavam 'stoput' dnevno, ali je ona zaista sretna tako slobodna.
I dok kuham, stavim joj prostirku na pod i kuhače, lonce i svašta, pa se tako lijepo igra meni u vidokrugu.

Svi sretni i zaovoljni.

PS: Neke veće stvari obavljam dok ona spava.

[Lucija Ellen]

Neodgovaranje na djeteteov plac meni nije opcija. Dijete u toj dobi place jer ima potrebu za necim, a mi moramo odgonetnuti sto je to.

Pogledaj ovaj tekst:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=1892

Roditelji trebaju shvatiti da djeci zauvijek i nepovratno škode ako ih puštaju da plaču umjesto da reagiraju. Živčani sistem se mijenja, tako da djeca čiji je plač stalno ignoriran postaju preosjetljivi na traume.

[anki]

s prvim djetetom sam bila mlada i padala sam dosta pod utjecaj okoline. slušala sam kaj mi govore babe oko mene, jer "one znaju" pod tim podrazumijevam da sam imala i hodalicu, i vrtić i kinderbet na drugom kraju sobe, i čajeke i sokiće...i da sad ne nabrajam.

L. ima 7mj. uopće nemamo vrtić. ne vidim svrhu :/ . on je cijelo vrijeme na podu, puzi kud god ja idem (dobro, nekad odluta i nekim svojim putem ) zahtjevno je dijete, znači nema onog da se zaigra sam, pa ja imam sat vremena mira. uključujem ga u sve što radim, tak da ja ipak nešto stignem, a i on je zadovoljan.
evo npr. ako trebam objesiti veš, onda je on na podu pored mene, ja objesim par stvari, pa ga malo dignem ako kenjka, pa mu dam neku igračkicu, pa opet mogu objesiti par stvari...nije da stignem puno, za velike stvari imam vikend ili noć (zato imam podočnjake do poda ) - evo, jučer sam recimo prala ulaz u pol 1 (tak da nije da samo bušimo u gluho doba noći ).

da sad ne preotegnem, moj zaključak je, kad usporedim prvo dijete koje sam isto ponekad "odgajala" tako da sam ga ostavljala da se isplače i ovo koje stvarno rijetko plače, da je ova druga metoda puno bolja, jednostavnija, ugodnija. i donosi puno više zadovoljstva i djetetu i mami

mina30, vjerujem da si ti i umorna, pa bi htjela na miru obaviti neke stvari, a opet hoćeš biti sigurna da se djetetu ništa neće dogoditi dok si ti npr. na balkonu. i to je ok. ali probaj prvo ovak kak sam ti napisala, vidjet ćeš da ćete se brzo uhodati i onda će ti biti nezamislivo nešto raditi, a da ti štruca nije negdje oko nogu.

jel imate neki kutak na podu, s puzzlama ili dekicom i igračkama?

[a zakaj]

da sad ne preotegnem, moj zaključak je, kad usporedim prvo dijete koje sam isto ponekad "odgajala" tako da sam ga ostavljala da se isplače i ovo koje stvarno rijetko plače, da je ova druga metoda puno bolja, jednostavnija, ugodnija. i donosi puno više zadovoljstva i djetetu i mami

i moje iskustvo je ovakvo.

[mina30]

A kaj da ti velim?

Jel ti voliš bit u kavezu? Ak misliš da ćeš dijete odgojiti tako da ga pustiš da plače, onda na ovom forumu pretpostavljam nećeš dobiti savjet.
Možda sam malo gruba, ali nemrem si pomoć.

Nema potrebe za iskljucivoscu i agresijom sto je bas na ovom forumu cesto. Ja ne pustam svoje dijete da place i protiv toga sam, bas zato trazim strucne argumente kako bih objasnila okolini koja me napada i mm-u zasto ne zelim da mi dijete place.

[mina30]

Zaboravih reci da place i u autosjedalici, sta da ga onda ne vozim u autosjedalici samo da ne bi plakalo?

[Mima]

Joj mina30, a što će ti stručni argumenti. Pa reci da ti srce puca kad plače

[Inka]

ni mi nemamo vrtić i uopće nam ne treba. kad idem kuhati i prati suđe, onda je posjednem u hranilicu i vozim sa sobom u kuhinju. dam joj tu i tamo koji komad plastičnog kuhinjskog pribora, ona se igra i smije dok joj ja pričam i pjevam. zabavi se i skidanjem i stavljanjem magneta sa frižidera. kad usisavam ista stvar, vozim ju svud po stanu. mijenjam posteljinu, i ona je na krevetu i uživa pod "naletima" svježe i mirišljave posteljine dok ju rasprostirem... uglavnom, i ona "sudjeluje" u kućanskim poslovima

[mina30]

jel imate neki kutak na podu, s puzzlama ili dekicom i igračkama?

Hvala, anki, sad sam ovo vidjela. Probala sam ga stavit na pod, na puzle. Nazalost moj stan je prilicno mali a dijete tako zivahno i brzo da se zacas uspenje po necemu ili naleti na neki ostri rub, a ja jednostavno ne mogu obloziti cijeli stan. Ni ja bas ne volim kavez ali to mi je jedina sigurna verzija dok se ne preselimo u kucu.

[anki]

ma to ti je super! mali stan - teže za izgubiti dijete
i mi imamo mali stan, pun uglova, struje, stakla, cvijeća....zato ga uvijek moram imati na oku. mi smo kupili onaj veći paket puzzli u TL-u i to smo nekak rasporedili između trosjeda i kuhinjskog šanka i tu mu je baza, polazna točka. od tuda razvlači igračke svud po stanu

[mamma san]

Mina30,

anki ti je u stvari već lijepo odgovorila.

Činjenica je da bi ti bila mirnija potrebno je da malo reorganiziraš pokućstvo ili učiniš što god možeš kako bi dijete bilo što sigurnije u kućnom okruženju.

Nešto na tu temu imaš ovdje.

Za te znatiželjne malce normalno je da vole istraživati. Pogotovo sad kad su otkrili neke čari kretanja / puzanja. I normalno je da ih pustiš, ali u što sigurnijem okruženju.

Zato i ne vole boraviti u tim tzv "vrtićima" jer baš kako i ti sama kažeš, nalaze se u gajbi.

No, ako u nekom određenom trenutku u stanu moraš nešto NEODGODIVO obaviti i znaš da bi ti malac mogao biti ugrožen, normalno da ćeš riskirati tu minutu njegovog plača.

No iskreno ja isto nikada nisam došla u (ne)priliku u kojoj bih morala ostaviti dijete i na minutu samo. Vrtić nikada nisam imala.

Kuhanje, peglanje, i sve ostale kućne poslove ostavljala sam za ono doba kad bi MM došao kući. Do tada sam bila u potpunosti okupirana svojim djetetom. Sve u svemu mi smo se malo preorganizirali i sve je dobro klapalo.

[ivana7997]

u tom slucaju, mozda mozes pokusati nekako ga sprijateljiti s gajbicom. ili se igrate blizu toga, pa ubacujete neke loptice ili igracke u gajbu, pa ti uzimas, pa pustis da dijete uzme... ako ga ostavis unutra, ostani pokraj, zabavljaj, pjevaj, ubacuj igracke.... moj je volio kad bi vrtic bio natrpan balonima, pa se iza njih sakrivao, bacao ih van, bacao se po njima...

zivjeli smo sami samcati, mm je bio u vojsci, znam o cemu pricas i znam da nekad treba imati mogucnost ostavljanja na nekoliko sekundi. ali tek nakon sto dijete to mjesto ne dozivljava kao kaznu ili tesku bedaru

[Mima]

mina, ako ti dijete sjedi i imaš hranilicu stavi ga u hranilicu dok npr. pereš suđe ili kuhaš, i zabavi ga nečim. To je čakdapače i preporučljivo, da dijete ima i neku mirnu aktivnost. Daj mu kocke, oblike za ubacivanje, uskoro možeš i bojicu, zaigraj ga i onda radi svoj posao. Vjerojatno će biti mirniji ako je u tvojoj blizini.

[Riana]

ja sam puno koristila hranilicu kad sam bila u kuhinji. bila je super zadovoljna, em je bila blizu mene, vidjela je kaj radim (to joj je i danas važno), em sam joj svako malo nekaj novo dodala (posudicu, pl.žlicu, čašu, nekaj za grickanje ), i puno toga sam napravila
tak da je to super ideja i savjet

[MGrubi]

ja sam puno koristila hranilicu kad sam bila u kuhinji. bila je super zadovoljna, em je bila blizu mene, vidjela je kaj radim (to joj je i danas važno), em sam joj svako malo nekaj novo dodala (posudicu, pl.žlicu, čašu, nekaj za grickanje ), i puno toga sam napravila
tak da je to super ideja i savjet

i jam sam koristila hranilicu tako, nije htjela biti u vrtiću jer joj je dosadno samoj, no ako bi se igrala s njom onda bi htjela biti u njoj
s 8mj ti počinje (otprilike) i faza straha od odvajanja, strah da se nečeš vratiti i sl. ja samo sve radila Neri na oku, onda bi koliko-toliko bila ok
a i sling mi je super, s njom u slingu sam veš rastirala vani, brisala prašinu i tako..
no kad bih išla na WC, obvezno bi ju stavila u vrtić, nekad je plakala n, nekad ne, nastojala sam dovući vrtić do vrata kupatila da me vidi - to je smatrala prihvatljivim "dogovorom"
i na svako negodovanje bih joj govorila: eto me, samo malo, tu sam, doći ću .. da zna da je čujem i vidim i razumijem ali ovi tren ne mogu do nje


sad je veća pa sa mnom "pere" suđe

[Lutonjica]

već je skoro sve rečeno, ja bih samo napomenula da odgoj kreće od rođenja i da odgajati ne znači braniti, kažnjavati i puštati da se plače. navedeno mogu biti nečije metode odgoja, ali iz mog iskustva puno su manje efikasne od npr. APovskih ili juulovskih ili svih ostalih odgojnih metoda koje poštuju dijete, vode računa o razvojnim fazama i djetetovim potrebama.

[Lutonjica]

Zanima me da li treba tako malo dijete pustiti da se isplace, da li odgoj poceti vec sa ovako malim djetetom? Treba li biti dosljedan kao sa starijom djecom pa ce prestati plakati? Ne zelim da mi u buducnosti dijete dobiva stvari na dreku i urlanje.

razmišljam što da ti na ovo odgovorim, svašta si tu nešto pomiješala.
dosljednost da, ali ne u smislu u kojem ti pišeš.

gledaj, ja uvijek odgovaram na plač i ne puštam djecu da plaču, ni margitu, a ni zaru.
a zara nikad, ama baš nikad nije imala tantrume i vrištanja nasred dućana, niti je pokušala dobiti stvari na dreku i urlanje. uvijek smo funkcinirali na temelju dogovora.
u tome je poanta, ako od početka reagiraš na plač i zadovoljavaš djetetove potrebe, ono će naučiti da si tu za njega, da ga slušaš i da ga poštuješ. i takvo dijete će imati puno manje potrebe za histeričnim vrištanjem u bilo kojoj situaciji jer će najvjerojatnije znati da može samo pitati ako nešto želi/ treba i da ćete se dogovoriti

[MGrubi]

da se nadovežem na Lutonjicu
kako dijete shvati na koji način ti ćeš komunicirati s njim tako će se prilagoditi
ako ga ignoriraš, neće imati drugu opciju do li one najgore; vrištanje, deranje , histerično plakanje ..
ako dijete shvati da ga čuješ , tj. da razumiješ i gunđanje i "govor" neče imati potrebe komunicirati drukčije

najbolji su ti primjer bebe s 24h roomingom i one odvojene od mama pri rođenju
bebe s 24h roomingom ne plaču odmah: prvo mrgođenje ili ritanje nogicama, ako nastaviš odmah reagirati na taj signal, bebica neče plakati da ti kaže : trebam nešto, nego će nastaviti slati takve znakove
bebe odvojene od mama nitko ne obadava dok ne počnu plakati: nauče da se reagira na plač, ostali znakovi nisu dovoljni

ja sam plakala za sve (odvojena u rodilištu)
Nera ne (24h rooming)

[Lutonjica]

da, margita u rodilištu nijednom nije zaplakala, baš nijednom

evo najbanalniji odgovor na tvoje pitanje

moze li to imati posljedice na djetetovu sigurnost i slicno,

jedan dan dijete nešto treba, plače, ti ne reagiraš
drugi dan dijete nešto treba, plače, ti ne reagiraš
treći dan dijete plače, ti ne reagiraš
četvrti dan, dijete uopće ne plače. ne zato što više nema potreba, nego zato što je naučilo da mama neće reagirati bez obzira što njemu nešto treba

što misliš, ima li to ili nema utjecaja na njegov osjećaj sigurnosti, i na njegovo buduće samopouzdanje i samopoštovanje?

nije gladno, nije upisano i ukakano, ne vidim razloga da urla

mina, poznajem te pa sam 100% sigurna da ne misliš da su bebine jedine potrebe da bude sita, suha i naspavana. beba osim tih fizioloških ima i puno drugih potreba, emocionalnih, intelektualnih, socijalnih. i zbog bilo koje od njih može "urlati". a njihovo zadovoljenje je jednako, ako ne i više važno od tjelesnih potreba.

[leonisa]

cure su sve lijepo rekle a ja bi jos dodala da je moje misljenje da tako malom djetetu treba zadovoljiti SVE potrebe u skladu sa nasim mogucnostima.

stoga- ne zeli lezati, ne zeli sjediti, ne zeli whatever, na meni je da joj udovoljim.

inace ne vidim ni jednu svijetlu stranu tog "vrtica" ili "ogradice" ili kako je vec sve zovu.

u toj dobi sam je pustala na tepihu a ja sam bila uvijek u istoj prostoriji s njom (kuhinja i dn. boravak su povezani) a kad je trebalo ici u kupaonu stavila bi je npr. u hranilicu.

nikad je nisam sputavala i kad je htjela biti u narucju, bila je.
kad je htjela moju paznju, dobila je.
kad se htjela maziti, mazila se.
zar nisam doma upravo radi nje?

[Storma]

ja te vrtice zove zatvor, jer mi bas tako izgleda. dobili smo jedna, ja ga ne bih kupila. anita nije htjela biti unutra ni par minuta u komadu, na cudenje okoline jer su "njihova djeca provodila dane u vrticima".

htjela sam je drzati u vrticu dok kuham, kraj sebe, jer bi mi bilo puno brze (kuham za puno ljudi), no ona ne podnosi granice takve vrste. pa smo imali paradoks da bi se na dekici na podu igrala max 20-30 min, a u vticu ni 10

[Storma]

ja te vrtice zovem zatvor, jer mi bas tako izgleda. dobili smo jedan, ja ga ne bih kupila. anita nije htjela biti unutra ni par minuta u komadu, na cudenje okoline jer su "njihova djeca provodila dane u vrticima".

htjela sam je drzati u vrticu dok kuham, kraj sebe, jer bi mi bilo puno brze (kuham za puno ljudi), no ona ne podnosi granice takve vrste. pa smo imali paradoks da bi se na dekici na podu igrala max 20-30 min, a u vticu ni 10

[traktorka]

gledaj, ja uvijek odgovaram na plač i ne puštam djecu da plaču, ni margitu, a ni zaru.
a zara nikad, ama baš nikad nije imala tantrume i vrištanja nasred dućana, niti je pokušala dobiti stvari na dreku i urlanje. uvijek smo funkcinirali na temelju dogovora.
u tome je poanta, ako od početka reagiraš na plač i zadovoljavaš djetetove potrebe, ono će naučiti da si tu za njega, da ga slušaš i da ga poštuješ. i takvo dijete će imati puno manje potrebe za histeričnim vrištanjem u bilo kojoj situaciji jer će najvjerojatnije znati da može samo pitati ako nešto želi/ treba i da ćete se dogovoriti

Meni sve ovo fakat ima smisla,ali ne u našem slučaju

Od prvog dana sam reagirala na Rokov plač,itekako. Na svaki njegov plač sam odgovarala bez imalo odstupanja ali nažalost ne mogu potvrditi da je i kod nas kao kod vas. On uvijek prvo nešto pokušava iznuditi plačem. Histerija po trgovinama nam je poznata,nekada jače,a nekada ipak manje. Oduvijek imamo jako razvijenu komunikaciju,ali mi se čini da njegov temperament ipak čini svoje.
Naravno da ovime ne aludiram na ne odazivanje na dječji plač,samo eto stavljam do znanja da to kod nas nije imalo nikakve veze.

[Lucija Ellen]

Slazem se s Lutonjicom. Iako nemam toliko roditeljskog staza, uvijek reagiram na bebin plac. Cak i kad je nisam mogla umiriti, nisam dopustila da place sama.

[Lutonjica]

Histerija po trgovinama nam je poznata,nekada jače,a nekada ipak manje

jel se držite svih pravila?

- ne ići u dućane ako je dijete loše volje, nervozno, umorno, ljuto etc etc (tad će 100% doći do općeg kolapsa)
- prije odlaska uvijek povesti razgovor o tome kud se ide, po što se ide, a po što se ne ide (inače će biti zbunjeno)
- podsjetiti na postojeće dogovore (npr. kod nas je da može izabrati jednu stvar van onoga po što se ide)
- u dućanu, uvijek, ali uvijek reagirati na dijete i njegove potrebe, odgovarati mu na pitanja i gledati ga u oči, iako će kupovina u tom slučaju trajati i trajati (histerije vlo često nastaju kad dijete nešto treba, a mi žurimo da sve obavimo i zapravo ga ne slušamo)

eto, zato ja izbjegavam dućane i voditi djecu u dućane


i na kraju, da, neka djeca su jednostavno teža, a neka lakša po tom pitanju.

[traktorka]

Usudit ću se reći da radim barem 90 % od svega što si napisala !
Uglavnom mi imamo pripreme za sve.

I debelo ću potpisati da nisu sva djeca ista,kud baš mene dopao jedan "teži slučaj" ?

[meri78]

ja sam do prije dva dana vrtić koristila kao odlagalište za igračke s kojima se ne igra. ovaj vikend smo slavili rođendan pa je valjalo spremiti đumbus i oslobodila sam vrtić ako neka mama hoće staviti dijete unutra. u jednom trenutku smo ga napunili balonima s kojima smo mislili okititi stan, a M. je u jednom trenutku htjela unutra i uživala u "bazenu s balonima" vidi u potpisu slike pod prvi rođendan.

sada čekam da se baloni ispušu pa da opet tovarim igračke s kojima se ne igra

[cvjetic27]

moj ima isto osam mjeseci ali moram reći da mi koristimo
vrtić, ja ga ne bih smjela ostaviti ni sekundu na podu bez nadzora jer može
lupiti glavom o drveni rub kauča ili stola
lupiti glavom od parket
trebam li dalje nabrajati

ja natrpam igračke u vrtić

[Lutonjica]

lupiti glavom o drveni rub kauča ili stola
lupiti glavom od parket

već smo zaključili da to nije ništa strašno

ja bih radije da pada, ali slobodno istražuje, nego da bude ograničena u zatvoru

[mina30]

Hvala Lutonjice, tebe sam cekala ,
inace nemam jos hranilicu, i kad ga stavim u gajbu uvijek je na pola metra od mene i stalno mu se obracam, i ja takodjer vucem gajbu do vrata od kupaone da me vidi, par puta sam ga nosila sa sobom i na wc , hvala na svim savjetima, zapravo me zanimalo ovo sto je Lutonjica rekla. Mozda drugi put postavim pitanje na pp

[Lutonjica]

il me na kavu pozoveš

[Lutonjica]

i sad si me podsjetila na hranilicu, ni mi ju još nemamo (zarina danas ima totalnu drugu funkciju i ne možemo ju koristiti) i uopće mi nije padalo na pamet da nam treba, dok nije podivljala od srece kad je bila u hranilici kod sase
mislim da je ovih dana idemo kupiti

[Cubana]

Mi smo koristili vrtić zbog specifičnosti života sa svekijima injihove totalno neprilagođene dnevne sobe i kuhinje (neke stvari ne možeš mijenjati), ali nikad nije u njemu plakala ni 10 sekundi, istog je trena bila vani. Isto tako nisam ju ni stavljala unutra osim ako nisam morala nešto na brzinu opeglati ili na WC. Zato valjda nije to doživljavala kao zatvor ili kaznu već kao mjesto gdje se ponekad malo poigra.
Ali prava svrha dotične stvarčice bilo je koš za igračke

[mmmama]

Marsela (7 mjeseci):
...plakala je u kolicima dok nije počela sjediti, pa kolica gotovo da nismo koristili.
...počela je plakati u AS kad je imala 4 mjeseca i traje do sada (zato ne idemo na dulja putovanja, a često ni na kraća ako ne moramo).

To su bili jedini slučajevi kad je plakala. U ležaljci za bebe u stanu bila je uvijek zadovoljna i mirna.

S pet i pol mjeseci je propuzala, sa 6 i pol počela se dizati na noge. Otada plače kad je pokušamo staviti:
...u hranilicu (pa je ne koristimo).
...sack n seat (dva puta bio zanimljiv, poslije više ne).
...u ogradicu (nula bodova).
...u podmornicu na napuhavanje, punu loptica (nezanimljivo).
...u sling (koji je do nedavno voljela).
...u mei tai (osim kad je pospana).

U fazi je kad je u stanu zanimljiv jedino tepih i parket. I svi oslonci za dizanje.

Ali, sad su uporabu ušla donedavno omražena kolica. Otkad sjedi, kolica su joj cool.
Možda će uskoro prestati plakati u AS, htjeti sjediti u hranilici...

Ne znam što je sljedeće, to je dio čari.

[kajsa]

mi ne koristimo 'vrtić'

a i hranilica je rijetko u upotrebi, uglavnom kad jede ili kad mi jedemo.

i na WC ide samnom. u kupaoni ima prazne bočice od šampona, omekšivača, ... igra se s njima, baca ih u vešmašinu...
nemam izbora, da se zaključam u WC-u, on bi plakao ispred vrata...

[leonisa]

lupiti glavom o drveni rub kauča ili stola
lupiti glavom od parket

već smo zaključili da to nije ništa strašno

ja bih radije da pada, ali slobodno istražuje, nego da bude ograničena u zatvoru

x
a isto tako dijete je u "prirodnom" okruzenju i tako ce pravilno nauciti kreati se- npr. nauci ce da se treba nogicama dici da bi ustalo a ne rukicama se povlaciti o ogradicu.

dok se jos nije kretala imala je na podu svoj kutak od puzzli i dekice i igracaka oko i iznad nje. kasnije sam je mamila da "napusti" svoj kutak.

ona je od samog pocetka uz rubove, stekere, kablove, video, komp.....i nikad nije "posegnula" za tim niti je doma pukla glavom o rub necega jer od starta zna sta je "opasno".

[Anci]

Mi imamo tzv. vrtić, dobili na poklon ali se ne sjećam kad su bilo jedna bilo druga voljele biti unutra. Doduše, moje 3.5 godišnje ga sad obožava, penje se stalno po tome i igra se!

Znala sam je staviti i dovući do kuhinje na par minuta i pričati s njom, a sad dok se kreće uglavnom praši po stanu. I pada, of kors, ali i toga je sve manje, već je glavninu prepreka skužila!!!

[Honey]

Mi smo kupili vrtić baš zato da se maleni ne izubija dok ga ne mogu gledati (lupao je glavom svuda 5-6 puta na dan, cijela prostorija mu nije bila dovoljna koliko se vrtio s 4-5 mjeseci).
Prvi dan, stavim ja njega unutra s nekoliko igračaka. On lijepo leži, uzme si nešto, žvače ili premješta po rukama. Ja sjedim vani na podu. Kaže meni svekar "Mama, nemoj bit tužna, meni je dobro unutra" (oponaša malog, koji se očito ne buni) Pročitao je izraz mog lica.
Drugi dan, stavim ja njega opet unutra, idem skuhati ručak. On leži, igra se, vrti lijevo-desno. Hoću vidjeti baš koliko će izdržati. Buni se nakon pola sata, pa ga vadim van.
Nakon tjedan dana zaključim da mi dijete u tom zatvoru niš posebno pametnog ne radi, dok vani istražuje, vježba se, svakim danom je sve spretniji.
Neko vrijeme je vrtić služio kao spremište za igračke, a onda smo ga sklopili iza ormara.

[Deaedi]

Imali smo vrtić. Dobro dodje dok ides na WC, nesto na brzinu napravis u kuhinji, ako je bila zadovoljna....Rekla bi da smo ga koristili 10 min dnevno kroz 3,4 mjeseca...Ne bi ga nikako nazvala zatvorom. Jer iz zatvora ne ides van kada zelis. A ona je isla van cim je to htjela. Stvar je samo u tome kako i za sta ga roditelji koriste i kako ga dijete dozivljava. Moja cura se npr. nije dala u klokanicu i maramu, mislim da je imala osjecaj da je sputana i ogranicena u kretanju i gledanju...A neko vrijeme ni u kolica. Sve ovisi o djetetu.