Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 50 of 81

Thread: Napad panike ~ posvajanje djeteta

  1. #1

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default Napad panike ~ posvajanje djeteta

    Naša priča seže unatrag godinu i pol dana, kada mi je operativnim zahvatom odstranjena maternica i jedan jajnik. U prvi mah, tadašnji zaručnik (danas suprug) i ja bili smo neutješni, jer smo izgubili mogućnost imati biološko dijete o kojemu smo - kao i brojni mladi parovi - maštali.

    Kada su se emocije malo smirile, uvidjeli smo da postoji rješenje našeg problema... i da naša želja nije potpuno neostvariva.

    Dva mjeseca nakon moje operacije udala sam se za, meni, najdivnijeg čovjeka na svijetu. Odlučili smo da je najmudrije pričekati malo s posvojenjem i pokušati srediti vlastiti stambeni prostor. Za nas i naše dijete. Pronašli smo kuću koja nam se sviđa, međutim to nam se malo zakompliciralo zbog dokumentacije oko kuće, pa smo za sada još uvijek na mrtvoj točki - kupujemo tu kuću, ali čekamo da se riješe dokumenti. Dok se to ne riješi, ne možemo početi sređivati kuću.

    Budući da sam redovito na Rodi (samo čitam, ne pišem ) shvatila sam da postupak posvojenja dugo traje, pa smo se odlučili ipak krenuti u akciju (prije nego uspijemo kupiti kuću).

    Kako mi nije bio potpuno jasan postupak, napisali smo zamolbu koju sam poslala na sve Centre za socijalnu skrb u Hrvatskoj, 5. studenog ove godine. Nekoliko dana nakon toga počeli su nam stizati odgovori sa svih strana Lijepe naše, osim iz našeg nadležnog Centra. A prošli tjedan je stigao i njihov odgovor. Gdje nam zakazuju sastanak za ovaj tjedan.

    I sad MM i ja imamo blagi napad panike jer ne znamo što možemo očekivati za taj prvi susret?

    I da, postoji još jedna bojazan. Naime, MM je kao i puno naših muških s 19 godina otišao u Domovinski rat i cijeli rat proveo na ratištu. Danas, kao i bezbroj njih, pati od PTSP-a... Mišljenja sam da taj podatak ne bi trebalo zatajiti pri razgovoru u Centru. Jesam li u krivu?

    Savjetujte me, molim vas!

  2. #2
    Osoblje foruma čokolada's Avatar
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Zagreb
    Posts
    13,097

    Default

    Makenna, dobrodošla na naš pdf!
    Bilo je već sličnih tema, napr. ova http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=52507.

    Na prvom razgovoru socijalni radnik će pokušati dokučiti vašu motivaciju za posvojenje, ispitati da li zadovoljavate osnovne uvjete za posvojitelje (kakav-takav krov nad glavom, stalne prihode i sl.) odnosno napraviti "obradu" (pročačkaj po postovima, jako se puno o tome pisalo). Razgovor sa psihologom sljedeći je korak. Ne znam puno o PTSP-u, ali razum mi govori da ga vrlo opsežni testovi neće uspjeti prikriti, pa mi se čini mudrije otvoreno porazgovarati o tome.
    Pri posvojenju je, inače, potrebno priložiti i liječničku potvrdu da posvojitelj ne boluje od težih psihičkih i fizičkih bolesti, možda bi bilo dobro posavjetovati se i s osobnim liječnikom (kako se PTSP klasificira?).

    U svakom slučaju nemate što izgubiti. Sretno!

  3. #3

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Prije svega, hvala na dobrodošlici.
    Jako sam sretna što postoji ovakvo mjesto, gdje možeš vidjeti druga iskustva i čuti dobre savjete.

    Quote Originally Posted by čokolada
    Pri posvojenju je, inače, potrebno priložiti i liječničku potvrdu da posvojitelj ne boluje od težih psihičkih i fizičkih bolesti, možda bi bilo dobro posavjetovati se i s osobnim liječnikom (kako se PTSP klasificira?).
    Nisam sigurna, ali mislim da se to klasificira kao psihički poremećaj. Međutim, liječnik je rekao da dijete, odn. posvojenje, može pomoći MM. I da će mu napisati takvo mišljenje.


    Hvala na potpori.

  4. #4

    Join Date
    Jun 2007
    Location
    Zagreb
    Posts
    442

    Default

    Makenna dobrodošla .

  5. #5

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Quote Originally Posted by leonessa
    Makenna dobrodošla .
    Hvala lijepo.

  6. #6
    Zdenka2's Avatar
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    6,448

    Default

    Nikakve relevantne podatke nije dobro skrivati. Uvijek je dobro ići s istinom van, pa što bude. Vidim da je liječnik dobronamjeran i vama naklonjen, a bitno je i kakav ćete dojam ostaviti kad vas budu zvali.

  7. #7

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Quote Originally Posted by Zdenka2
    Nikakve relevantne podatke nije dobro skrivati. Uvijek je dobro ići s istinom van, pa što bude.
    Tako smo nekako MM i ja danas i razgovarali.
    Nema smisla muljati... a sve se ionako lako može saznati.

    U svakom slučaju, hvala vam svima na savjetima.

  8. #8

    Default

    nemaš nikakve bojazni i moj je muž krenuo u rat sa devetnaest i ima isti problem i to je nas na početku mučilo ali danas smo roditelji dviju prekreasnih djevojčica i on je naj divniji otac na svijetu. Naravno da smo u našem i u centru naših djevojčica to rekli prošao je sve testove dobio potvrdu od psihijatra tako da nije to nikakav problem čak mislim pošto je centar iz kojeg su naše cure bio pogođen sa ratom bilo normalno da je su dečki krenuli u obranu bilo bi jako nepošteno da su zakinuti sa pravom na posvojenje zato samo hrabro naprijed i želim ti puno sreće

  9. #9

    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    1,049

    Default

    Makenna, dobrodošla! I ja mislim da ne treba ništa skrivati, niti da se može sakriti. Puno sreće!

  10. #10

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Quote Originally Posted by ivančica15
    nemaš nikakve bojazni i moj je muž krenuo u rat sa devetnaest i ima isti problem i to je nas na početku mučilo ali danas smo roditelji dviju prekreasnih djevojčica i on je naj divniji otac na svijetu.
    Ne mogu ti opisati koliko me ovo ohrabruje.

    U četvrtak imamo prvi susret u Centru.
    Već me sada hvata neka blaga nervoza u želucu.

  11. #11

    Default

    znam da ti nije lako to smo i mi sve prošli ti se samo opusti i sve će biti ok, želim ti puno sreće i javi kako je prošlo.

  12. #12

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Hvala. Budem se javila.

  13. #13

    Join Date
    Nov 2005
    Location
    Mkd
    Posts
    1,667

    Default

    sretno i uskoro da bude sve iza vas a vase djete kod vas

  14. #14

    Join Date
    Oct 2007
    Location
    Zagreb
    Posts
    390

    Default

    Puno sreće vam želim.

  15. #15

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Sutra u 11 smo u Centru.
    Ne znam kako ću noćas zaspati.

  16. #16

    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    9,949

    Default

    sretno

  17. #17
    ina33's Avatar
    Join Date
    Jan 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    29,257

    Default

    Sretno!

  18. #18
    Anvi's Avatar
    Join Date
    Nov 2005
    Location
    Zagreb
    Posts
    953

    Default

    Držim fige!

  19. #19

    Join Date
    Jun 2007
    Location
    Zagreb
    Posts
    442

    Default

    Samo hrabro .

  20. #20

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Hvala vam.

  21. #21
    magda_'s Avatar
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    B&H
    Posts
    335

    Default

    sretno

  22. #22

    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    5,207

    Default

    sretno

  23. #23

    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    330

    Default

    Makenna, dobro došla!

    Kako je prošao razgovor?

  24. #24

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Kao što sam vam gore napisala, prije razgovora smo i MM i ja imali blage napade panike. Često mi se tako događa kad želim da sve ok prođe, a kada ne znam što mogu očekivati.

    Uglavnom, nakon tog prvog razgovora moram priznati da su napadi panike bili bezrazložni. Socijalna radnica je mlada žena, s kojom smo obavili razgovor otprilike onim tijekom kako ste neke već ovdje i pisale (posebno zahvaljujem otocanki ).

    Odmah smo dogovorili i razgovor kod psihologice za 13.12.
    Btw, i psihologica je mlada žena.

    Zašto naglašavam ovo da su obje mlade žene?
    Zato što mi se čini da mi je nekako lakše s njima razgovarati, nego za starijima.

    U svakom slučaju, napravili smo prvi veći korak.

  25. #25

    Join Date
    Jun 2007
    Location
    Zagreb
    Posts
    442

    Default

    Makenna samo hrabro dalje :D .

  26. #26

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Hvala!

  27. #27
    rada km

    Default

    Zelim ti puno srece i da sto pre ostvaris svoj cilj.Ja sam prosla kroz to i znam kako se osecas ali budi jaka i sve ce doci na svoje.Pozzz

  28. #28

    Join Date
    Oct 2007
    Location
    Beograd
    Posts
    126

    Default

    Vidi, morate biti hrabri i pokusti da eliminisete tu paniku, zezajte se, razgovarajte, usmerite paznju na nesto drugo.
    Vi tek cinite prve korake, a vec panicite, to nije dobro, sta ce biti kad vam nadju dete i zovnu vas iz CSR. :?
    Znam da je lakse pricati, nego biti u nekoj situaciji, ali i MM i ja smo prosli sve sto smo trebali, sa strucnjacima svih profila i kao sto sam negde vec napisala ja sam ih tretirala samo kao ljude koji rade svoj posao, ravnopravne sagovornike, pitala sta me zanima, cak smo se na skoli roditeljstva svi zezali i smejali sa jos jednim parom.
    Bdw i MM i ja imamo nesto preko 40, a svi u ekipi iz CSR su bili nesto mladji, pa se stvorila dobra atmosfera.
    Srecno i sto pre do cilja

  29. #29

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Nisam se javila neko vrijeme...
    Uglavnom, prošla sam psiho-test. MM ide sljedeći tjedan, jer onoga dana kada sam ja bila na testiranju on je imao temperaturu i bio prehlađen. Pa ga je psihologica poslala kući, jer se bojala da se neće moći dobro koncentrirati.

    I da... malo nas je isprepadala... u stilu da vjerojatno nećemo biti prvi izbor za posvojitelje zbog dijagnoze MM (PTSP). No, jasno sam joj dala do znanja da mi od svoje namjere ne odustajemo, a da u životu djeteta može biti i puno gorih stvari od PTSP-a.

    Zvuči malo frustrirajuće kada ti odmah u startu kažu da vjerojatno nemaš šanse. :/

    No, nema predaje!

  30. #30
    ina33's Avatar
    Join Date
    Jan 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    29,257

    Default

    Sretno !

  31. #31
    Zdenka2's Avatar
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    6,448

    Default

    Meni se sviđa što ste bili iskreni i pošteni u startu. Borite se, nadam se da će vam se želja što prije ostvariti.

  32. #32

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Quote Originally Posted by Zdenka2
    Meni se sviđa što ste bili iskreni i pošteni u startu.
    Tako smo odlučili odmah.
    A i ovdje sam pročitala da je najbolje odmah biti iskren.

    Iskreno i otvorena srca, MM je kopirao svu liječničku dokumentaciju koju ima od psihijatra (ide redovito jednom mjesečno na razgovor), te mišljenje psihijatra (koji je napisao da misli da bi za njega čak bilo dobro i pozitivno da ima dijete). Vidjet ćemo šta će biti kada i on prođe psiho-test.

  33. #33
    zhabica's Avatar
    Join Date
    Nov 2007
    Location
    u radosti ...
    Posts
    3,922

    Default

    dobro ste odlucili! to samo pokazuje vasu kvalitetu kao osoba! samo hrabro i od srca vam zelim srecu!

  34. #34

    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    330

    Default

    Dobro ste postupili. Sretno!

  35. #35

    Default

    Makeena, samo hrabro naprijed! Panika je relativno normalna stvar koja, cini mi se, uvijek nekako ide PRIJE ovakvih, ali i svih vaznih stvari. No, vecinom, u samom trenutku te situacije čovjek si nekim automatizmom posloži sve kockice (toga niti nismo svjesni) i većinom sve "odigra" kako treba. Kasnije kada analiziramo, sto se dogodilo - opet nismo svjesni koja nas je snaga na to natjerala. Čovjek ima puno snage, to vidimo tek kad prodjemo teške situacije.
    Meni se dogodilo da sam noc prije no sto smo MM i ja išli na razgovor s psihologom - cijelu noc bila s mamom u bolnici (bilo joj je jako lose). Iz bolnice sam kratko došla kuci, nabrzinu spremila stvari za posao, otisla raditi i onda poslije posla na razgovor kod psihologa. Kad sam došla na razgovor mislila sam možda i napomenuti što mi se dogodilo noc prije, ali nisam. No, iako sam bila jako pospana jer nisam cijelu noc spavala i u brizi zbog mame, sve je proslo dobro.
    Želim vam puno srece!

  36. #36

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Hvala vam svima na podršci.


    MM je danas bio na psiho-testu. Veli da je mogao i bolje, ali da nije bilo loše. Sad čekamo da vidimo što biti dalje.

  37. #37
    Osoblje foruma čokolada's Avatar
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Zagreb
    Posts
    13,097

    Default

    Makenna, ima li kakvih novosti?

  38. #38

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Ima novosti... ali nisam se javljala jer neprestano imam grč u želucu.

    Kao što sam vam napisala u jednom od svojih prethodnih postova, bili smo na obradi u Centru.
    Moral i poštenje nalagali su nam da budemo potpuno iskreni, pa smo tako odmah iskreno rekli da suprug pati od PTSP-a, predočili svu njegovu postojeću liječničku dokumentaciju... i na tom prvom razgovoru s psihologicom odmah smo isprepadani. Rečeno nam je da zbog PTSP-a vjerojatno nećemo biti prvi izbor za posvojitelje...

    No i to smo prošli... nekako... a onda smo u ožujku 2008. godine telefonski pozvani u naš Centar. Mislili smo da nas zovu da dođemo na još neke dodatne razgovore i na dogovor kada stručni tim može doći u naš dom. Ali, dogodilo nam se upravo suprotno. Obaviješteni smo da nismo pogodni za biti posvojitelji, jer moj psiho test nije zadovoljavajuć. No, niti taj moj psiho test, tada se pokazalo, nije najgore što nas je moglo zakočiti. Kao što sam i ovdje napisala, moj suprug ima PTSP i stručni tim se držao samo toga. Toga da on ima PTSP i da zbog toga baš i nismo prvi izbor za biti posvojitelji. Nije ih interesiralo niti mišljenje suprugovog liječnika psihijatra niti išta drugo. Tim je donio svoj sud i od toga nisu odstupali.

    Bili smo beskrajno razočarani.
    I kada se sjetim da se je cijeli razgovor sa timom vrtio oko suprugovog PTSP-a, nisam se mogla oteti dojmu da bi možda bilo puno bolje ili da nismo priznali taj prokleti PTSP ili da uopće nismo išli zajedno na posvajanje (da sam možda išla sama).

    A onda sam postala ljuta. Jer ništa napismeno nismo dobili. Dobili smo tek usmenu informaciju. Koja niti mene niti supruga nije zadovoljavala. Smatrala sam da imamo pravo znati što to s nama nije u redu. Pa sam tražila pismenim putem Centar da nam se službeno, pismenim putem očituje.

    Kako nismo dobili ništa konkretno, u lipnju 2008. godine nadležnom ministarstvu sam poslala prigovor na rad našeg Centra. Odnosno, prigovor na obradu. Nakon još jedne požurnice, sredinom prosinca (pred Božić) dobili smo odgovor da je Centar korektno proveo obradu, da shvaćaju našu razočaranost, te da moj suprug nije stigmatiziran zbog PTSP-a, kako se to nama činilo.

    Teško nam je pao i taj odgovor ministarstva, ali iskreno nismo niti mislili da ćemo dobiti nekakav drugačiji. I taman kada nas je malo popustilo, danas - 2. siječnja 2009. godine - stiže nam rezultat obrade nadležnog Centra, koja je u Centru provedena u ožujku 2008. godine! Trebalo je SAMO 9. mjeseci da na svoju kućnu adresu dobijemo mišljenje Centra. Čitajući rezultate obrade, naišli smo na nekolicinu netočnih podataka (npr. naša financijska primanja su prikazana znatno manjima nego što ustvari jesu).

    Ne znam šta bih vam rekla. Beskrajno smo tužni. I suprug i ja.
    Nemamo namjeru odustati od našeg nauma, ali nekako imam osjećaj da se borimo protiv OGROMNIH vjetrenjača.

    Ima li tko od vas kakav pametan savjet?
    Kako dalje?

  39. #39
    Zdenka2's Avatar
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    6,448

    Default

    Draga makenna, žao mi je što ste se našli u takvoj situaciji.

    Suosjećam s tobom i tvojim mužem, ali mi je teško dati ti konkretan savjet kad ne znam o čemu se konkretno radi, koje su to zapreke koje su se timu u Centru činile nepremostivima. U svakom slučaju, učinila bih sve što mogu da te zapreke uklonim. Na neki način, ne zamjeram im njihov možda pretjerani oprez - mi posvojitelji nismo njihova glavna briga nego su to djeca.

    Ja bih na tvom mjestu stala na loptu i ispitala sve mogućnosti koje imam i onda donosila odluke. Mimo vašeg Centra ne možete ići, jer se obrade provode isključivo po mjestu stanovanja. Možda je moguće naći neki zajednički jezik s njima i u nekim novim okolnostima proći novu obradu. Također bih se raspitala i o mogućnostima inozemnog posvojenja - ne znam mnogo o tome, ali mislim da se neke šanse otvaraju.

    Želim ti da ne kloneš i da budeš jaka.

  40. #40

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Draga Zdenka, hvala na tvome odgovoru.

    Znam da je teško išta konkretno napisati, jer svatko od nas ima specifičnu situaciju. Svi smo mi individualci, razlikujemo se kao obitelji...

    Ono što sam vjerojatno izostavila napisati riječi su psihologice u Centru... da ovo nije konačno i da se mi možemo ponovo javiti sa svojim zahtjevom u Centar za godinu - dvije. Godina je, evo, već prošla. Ali, kao što si mi savjetovala, konsolidirat ćemo malo svoje redove, pa ćemo tek onda krenuti od početka.

    Razmišljam o sebi i svojoj psihi od prije godinu dana.
    Bila sam dosta nezadovoljna svime. Prošlo je taman godinu dana od moje operacije (kojom sam izgubila mogućnost postati majkom), muža su prisilno umirovili jer je postao višak na poslu (bio je djelatna vojna osoba), bili smo u fazi kupnje kuće koja se taman u to vrijeme zakomplicirala, ponavljala sam prvu godinu na fakultetu (koju sam pala jer sam bila u bolnici i nisam mogla davati ispite), imala sam trzavice sa svekrvom, neka sitna natezanja s mojim roditeljima...
    Vjerujem da je sve to utjecalo da moj psiho test pokaže da sam nezadovoljna osoba.
    No, puno se toga od tada promijenilo. Na bolje, naravno. I promijenit će se još.

    Međutim, rastužilo me i razočaralo da je moj muž, prema mišljenju Centra, glavna prepreka. Odnosno, njegova bolest. A i ovdje, a i u životu, sam naišla na ljude koji su usprkos toj dijagnozi uspjeli posvojiti i vrlo su dobri roditelji svojoj djeci.

    Jedno samo znam. Odustati nećemo. To je sigurno.
    Ako su nam se posložile sve druge stvari u životu, posložit će se i ovo. Nekako.

    U svakom slučaju, Zdenka, hvala na podršci.

  41. #41
    Zdenka2's Avatar
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    6,448

    Default

    Draga makenna, i sama kažeš da se u tebi mnogo toga promijenilo u protekloj godini. Iz tvojih riječi se naslućuje da se sada osjećaš jačom, a to znači da ima još mogućnosti da nešto učinite.

    Ako ne odustanete i pokažete da ste ustrajni i čvrsti u svojoj namjeri i kao obitelj, vjerujem da će i Centar to razumjeti i da ćete doći do svoga djeteta.

  42. #42

    Join Date
    Nov 2008
    Posts
    121

    Default

    draga makenna želim vam svu sreću ovg svita i da ubrzo postanete m i t od

  43. #43

    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    1,049

    Default

    Draga Makenna, žao mi je što ste dobili negativan rezultat obrade, i što ste se toliko namučili da uopće dođete do obrade.
    Ali nadu pruža mišljenje psihologice da se možete javiti ponovo. Prošla si težak period, čega si i sama svjesna. Sad je to iza vas, nadam se da će vam bit lakše krenuti dalje, a kad se osjetite spremni ponovo u obradu.

  44. #44

    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    2,389

    Default

    makenna, nemam nikakav savjet samo ti zelim poslati podrsku i pozeljeti svu srecu svijeta. Iz tvojih rijeci se cita da si jaka osoba i Centar ce na kraju to prepoznati. Vjerujem da se na kraju ipak kockice sloze i da sve sjedne na svoje mjesto.

    Puno srece ti zelim

  45. #45

    Join Date
    Jun 2006
    Location
    ~Tu i tamo~
    Posts
    23

    Default

    Hvala vam svima od srca na podršci.

  46. #46

    Join Date
    Jan 2009
    Posts
    20

    Default

    slučajno sam se zaletila na ovaj topić, jedno pitanje draga makkena.
    Zašto ste spominjali muževu dijagnozu, ako smatrate da ona ne bi utjecala na odgajanje "vašeg bebača"?
    nisam čitala sve od početka, ali ako je to nekakva "sitna" dijagnoza, čemu ta iskrenost?

    Ja i moj suprug smo se odlučili za posvajanje, i trenutno smo na obradi, prošli smo dva razgovora i dva psiho testa, za 10-tak dana stižu nam doma.
    Što misliš, da sam napisla da sam nekad nervozna ili da se pokaram sa mužem.
    Ti i tvoj suprug ste se odlučili za taj korak koji je veoma hrabar po meni i sami ste svjesni koliko ste sposobni odgojiti dijete, mislim da ste s tim korakom pošteni ljudi, tako ste se trebali i njima prikazati kao dobri i pošteni ljudi.

    Moj savjet: ne znam gdje živite, ali odite u neki drugi najbliži centar, ne vjerujem da su komjuterski povezani i krenite ispočetka.
    I budite pošteni i iskreni prema sebi, jer jedino Vi znate jeste sposobni kvalitetno i sa srcem odgojiti dijete.

  47. #47

    Join Date
    Dec 2008
    Location
    blizu Splita
    Posts
    154

    Default

    koliko ja znam ne mogu traziti obradu od drugog centra vec onog kojem pripadaju lina1li.a i moj savjet je svima da budu iskreni jer se ipak kod obrade sve vidi i sazna(mislim na potvrde,rjesenja itd.) makenna zelim vam da pokusate napraviti novu obradu i da bude uspjesna,naravno!kad ljudi imaju veliko srce kao vi sve se poslozi kako treba i kad je vrijeme!

  48. #48

    Default

    ne predajte se, puno sreće vam želim

  49. #49

    Join Date
    Jan 2009
    Posts
    20

    Default

    sima, nemoj me krivo shvatit, djelomično se slažem s tobom.
    Iskrenost je lijepa stvar.
    A, ne znači da se lijepe želje događaju dobrim ljudima.
    Samo smatram da živimo u takvom društvu, gdje ljudi s novcem imaju prednost i kupuju dijete, a gdje je tu moralnost.

    A, makenna , mogu promjeniti adresu stanovanja, ukoliko imaju vikendicu ili kuću na selu i prijavit se u drugi centar.

    Vjeruj mi, slažem se za iskrenost i poštenje, ja i suprug postigli smo u Centru jako dobre rezultate i pohvalu, jer smo im iskreno odgovorili na mnoga pitanja, između ostalog i da kad vidim " buduće dijete" da se neću rastopit ka cukar, već da će mi trebat vremena i meni i bebeču da mi postane nešto najvrijednije na svijetu.

    Ali, nažalost u našoj lijepoj državi moraš kalkulirati.
    I ja samatram da u ovoj situaciji, djevojki kojoj je odstranjena maternica, dok joj se suprug borio za istu državu, a ta ista država na svaki način onemogućava joj da postane majka, jer ti isti ljudi u Centru ne priznaju potvrdu o sposobnosti njihova doktora.
    Gdje je tu iskrenost, odgovori mi?
    Tko tu predstavlja Boga?

  50. #50

    Join Date
    Dec 2008
    Location
    blizu Splita
    Posts
    154

    Default

    ma sve ja kuzim sta ti kazes,ali ova nasa drzava je prica za sebe i tema za neki drugi forum.ja sam samo htjela rec da ce istinu saznat ako ne na obradi onda kad budu skupljali dokumente kad dobiju dijete,pa bi im bilo teze da im onda zakompliciraju stvari a dijete je tu.neka oni pokusaju ponovo i budu uporni jer kad dodje dijete sve ce muke zaboraviti.

Page 1 of 2 12 LastLast

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •