Pod lupom u javnosti

[Mariela]

Imate li vi osjećaj da ste stalno pod lupom u javnosti. Okolina stalno prosuđuje kako se odnosite prema djetetu i nikad im ne možete udovoljiti. Ako ste stroži i ne dopuštate mu neke stvari koje ni oni ne bi dopustili svojoj djecu u očima im čitate: "Ne bi oni tako da su ga rodili." Ako je pak dijete nervozno, nerasoloženo ili ima npr. "terrible two" ispad ili se boji pa plače kod liječnika: "Previše ste vi njega razmazli, vidjet ćete kako će vam teško kasnije biti s njim" . Uglavnom uvije smo nešto krivi. Već sam jako umorna od toga. Ne kažem da smo savršeni roditelji, ali se sigurno jako trudimo i činimo najbolje što znamo, ali se nama sve zamjera za razliku od bioloških roditelja koji mogu uraditi maltene što god hoće i to je normalno.

[MalenaMM]

Ne brini, tako je kod mnogih ljudi jer upravo ONI znaju kako bi postupili, jer ONI to nikad svome ne bi dopustili, jer ONI bi našli rješenje...

Često su to ljudi koji ni nemaju svoje djece, ili onih koji čak te "greške" ponavljaju...

Nemoj da te to dira.
Nemoj ih ni primjećivati.
Stvar je u tome što ćeš se počet zamišljati nad tim govorkanjima, čak i od onih koji ne znaju genetski kod malenoga bića...I umorit će te...

Vi ste roditelji, trudite se, učite, radite na vašem odnosu.
A djeca su djeca, prolaze kroz faze, ispituju, istražuju, gledaju i uče.

Ne boj se zlih komentara jer njih doživljavaju gotovo svi, na različitim područjima.

Jel ste vi sretni i zadovoljni? Jel skupa rastete i učite? Ako da, onda ste na pravom putu, bez obzira na kodove i biologiju

[Zoranova draga]

Okolina stalno prosuđuje kako se odnosite prema djetetu i nikad im ne možete udovoljiti.

Prosudjivanju okoline su izlozeni i roditelji koji nisu usvojili decu. Mislim da se ova citirana recenica odnosi na sve roditelje (jedino bih mozda rec nikad zamenila nekom blazom).

Drugim recima, uzivaj u svome detetu, i ne obracaj paznju na to sta ko misli.

[MalenaMM]

ZD, da, odnosi se zbilja na sve roditelje. A ono NIKAD, pa vjerujem da če to biti oni koji NIKAD nisu zadovoljni niti zadovoljeni s bilo kojim drugim aspektom života....

Mariela, uživajte....

[Mariela]

Ma i ja sam trenutno malo više iztiritirana jer ne mogu svakoj babi u trgovini objašnjavati da je moje dijete alergično i da mu ja ne mogu kupiti ni čokoladu ni bombone i ni sokić iako on to traži i da zbog toga nisam mama bez duše (koja ga nije rodila, a to u ovom premalom gradu skoro svatko zna - jer da sam ga rodila ne bih mu imala srca to odbiti). Malo mi se nakupilo ... svega.
Nama ide dobro, dječak je presladak, nježan, dijete kakvo sam ja uvijek željela i ne bih voljela da je imalo drukčiji. Srce mi se topi od miline kad mi dođe u zagljaj i kaže nešto kao: "Ti si moja najdraža pučica" (jer je on beba paučić - tako se sam prozvao). Ili kad vidi da baš i nisam raspoložena dođe do mene, nasmiješi mi se onim naljepšim osmjehom i kaže:"Mama ja tebe puno volim". Jako voli moju blizinu i uvijek mi se nastoji smjestiti u krilo, tako da počesto gulim krumpir s njim u naručju.

[Vlvl]

Nismo imali takvih iskustava. Nama bliski ljudi nisu svojim komentarima ni postupcima nikad doveli u pitanje našu sposobnost roditeljstva općenito ili u pojedinim pitanjima. Drugi nisu imali prilike niti bi me zanimalo što će reći.
U našoj obitelji najgore su prošli s komentarima dvoje koji su prvo dijete imali mladi, a izgledali su još mlađe - oni nisu mogli napravit tri koraka cestom da ne dobiju savjet.

[Vlvl]

Mariela, zaboravila sam tebi i malom paukiću. Vjerujem da ti takve situacije dignu tlak, ali probaj zanemariti.

[čokolada]

Nisam se susrela s tim...tu i tamo bi mi tata znao uletit's komentarom tipa zašto ju "još uspavljujemo", nek se čeliči , ali to se tiče ionako općenitog stava (to je valjda tako kad u mladosti radiš 24/7, pa ne primijetiš kako djeca odrastaju i što trebaju).

[Zdenka2]

Ja isto kao i Čokolada (valjda znam prostrijelit' kao zmaj). Ponekad uzmem u obzir neki savjet, dam se poučiti, ako mi to kaže netko relevantan i ako je konstruktivno, a raznorazne primjedbe me uopće ne diraju. Mnogo više me dira kada sama znam da nisam dobro postupila.

[otocanka]

Ma i ja sam trenutno malo više iztiritirana jer ne mogu svakoj babi u trgovini objašnjavati da je moje dijete alergično i da mu ja ne mogu kupiti ni čokoladu ni bombone i ni sokić iako on to traži i da zbog toga nisam mama bez duše ...

Juuhuu - tu sam jedino što mene to (više) ne iritira. Ustvari, najveći "rat" vodimo sa svekrom čiji je stav : "sve su to gluposti".
Upravo zato ju ne ostavljamo s njim nasamo (jer mu ne vjerujemo da joj neće dati kolač, kruh, keks i sl. ).

Ostatak ekipe (poznate i nepoznate) rješavam pomoću tehnike Pogled ispod obrva + nekoliko kratkih i jasnih "ne, ne smije to jesti" i više nikome ne pada na pamet da mi bilo šta prigovori (a kamoli da joj nešto tutne u ruku ) .


Slažem se s curama da su svi roditelji pod lupom. Kada se radi o odnosu drugih prema mojoj djeci tada reagiram. Pogotovo na svekrvino "ja ću tebe ukrasti i nitko te neće pronaći" ili "ne, to ne smijemo, mama će nas tući" i slične "pa-ne-mislim-ja-to-ozbiljno-samo-se-tako-šalim" izjave .

Uviđam kod drugih roditelja neke postupke ili riječi koje ja ne bih koristila sa svojom djecom. Ako smatram da je to osoba koja će prihvatiti sugestiju ili savjet, tada im skrenem pažnju i popričamo o tome. U suprotnom prešutim.
Naravno, isto bih očekivala i od drugih (da mi kažu, ne da prešute ).

I potpis pod ovo što kaže Zdenka - puno više me uzruja kada kontam da li sam pogrešno odhendlala neku situaciju. :/