Koliko se užive u igru?

[Linda]

Zanima me ima li još slučajeva kao što je kod nas.
Moja Megi jako ozbiljno shvaća igru i sva se uživi, pa je tako već mjesecima mama i sva oprema za bebu mora biti "prava", uopće se ne zadovoljava improvizacijama. Baš se brine za bebu, sva je u komi ako je mora ostaviti doma i onda s knedlom u grlu komentira "kao da je sad čuvaju njezini dobri deda i baka, može?", po noći spava u krevetiću pored nje, obavezno je pokrije, navine sviralicu da je uspava... iz dana u dan se čudim njezinoj dosljednosti i kako joj ne dosadi i zna mi faliti moja Megica koja se već tjednima odaziva na "gospođo" i priča o dojenju, podrigivanju... slatka mi je u tom svom svijetu, a opet zna biti naporno...

Slično je bilo i s princezama, čak je znala i spavati u haljinama, a ne jednom smo bile vani u šetnji umaskirani. Tko zna što me čeka kad prođe ova faza?

[lara01]

Ja sam svojevremeno imala "pravu" trgovinu.
Čak su mi nabavili i nekakvu staru, pokvarenu blagajnu.
Strina mi je radila kao trgovac u obližnjoj trgovini, bila sam fascinirana prostorom, blagajnom, novcima pa su mi jednu prostoriju pored garaže pretvorili u dućan.
Imala sam police sa hrpom proizvoda (sve živo iz kuće sam odvlačila u tu svoju trgovinu), svi su morali kupovati kod mene, imala sam dvokratno radno vrijeme (kako je i strina imala), mantil...
Trajalo je to jedne godine od proljeća do jeseni.
Bila je živa frka kada smo odlazili na more, a ja nisam imala dostojnu zamjenu
Brat je bio naravno kauboj i dnevna soba nam je bila staja
Šta reći, mami sigurno nije bilo dosadno.
Ja se ne sjećam toliko detaljno tih svojih uživljavanja, više je to po pričama roditelja, sjećam se bratovih i sestrinih i jedva čekam da lavić dođe u tu fazu.

[Anci]

I moja je Lana donedavno bila mama, dojila, vodila bebu doktoru, uspavljivala..
Sad je u fazi Kralja lavova pa svi moramo puzati za njom, čak se ni Jeleni više neda (a nedavno je izašla iz faze puzanja!).

Meni je to baš slatko!

[Linda]

Ajme, lara, sad si me podsjetila da sam ja imala svoju knjižnicu. Mogla sam se satima igrati izdavanja i vraćanja knjiga, a tata mi je (bio je ravnatelj u jednoj školi) donio one džepiće i kartice koje se nalijepe iznutra u knjige i to mi je bio najljepši poklon ikad. Sve sam knjige iznutra oblijepila i označila i sva sam si bila glavna kao knjižničarka. Čak sam i žig s datumom uspjela nabaviti. Nedavno sam donijela neke od tih njiga u stan, glada mm i čudi se koliko imam nevraćenih knjiga iz knjižnice.

A čudim se na kog je Megi.

[Luna Rocco]

Ja sam bila sutkinja, imala sam neke kartončiće koji su bili kao fol spisi (opis slučaja i sl.) i stajali su u posebnim binderima.

Strašno. Ali tu sam već išla u školu.

[Linda]

Mogu te zamisliti kao sutkinju. 8)

I ja sam išla dobrano u školu kad sam bila knjižničarka, da ne bi bilo zabune.

[Mima]

Ja doktorica, imala sam kartone djece sa detaljnim vođenjem bolesti, i učiteljica, imala sam imenik, ocjene, pripreme za nastavu. Išli smo i u kazalište, karte sam preštepala sa malom šivaćom mašinom da se mogu otrgnuti kuponi. Odavno sam već išla u školu (možda sam već i hodala sa MM-om :? )

[Anci]

I mi se igramo doktorice. Ali najsmješnije mi je što Jelena koja sad ima 13 mjeseci super prati igru. Već neko vrijeme ona cijepi bebe- uvijek glumi sestru, a Lana je , naravno, mama. beba se kao udari pa dolazo na cijepljenje(nam baš smisla jel da? ).

Ispričala sam to našoj sestri kod pedice pa je pukla od smijeha (kad je vidjela kome smo povjerili njenu ulogu!)

[Loryblue]

Linda skroz te razumim jer smo i mi u tim igrama.
moja je stalno mama koja vodi djecu u vrtić, a ja sam teta.
prvih pola sata je ok, ali sve nakon toga me "upili" jer pobogu ne mogu višeeeee bit teta ivka i budit dicu, i stavljat dicu spavat i pričat "mami" jesu li dica jela, pila, kakila, pišila, spavala, bila dobra ili zločesta

a "gospođa mama" (tako joj moram kazat kad dođe u "vrtić" po dicu) se toliko iščuđava svojoj dičici, ljubi ih, grli da je to za krepat od smija.
btw, ja sam teta koja čuva ni manje ni više nego 12 dice jedne "gospođe mame", a sva su dica plišane životinje koja imaju ime i prezime (naravno po pravoj dici iz vrtića i ja moram pamtit kako se ko zove i preziva). auuuuu

i tako iz dana u dan, već par miseci

[tanja_b]

Zanimljivo, primjećujem da se mahom curice tako jako uživljavaju u igru.
Kod Andreja nisam primijetila taj način igranja. Iako, ima još vremena...

[mama courage]

ja sam se igrala učiteljice. al tad sam već bila 5/6. osnovne. i muštrala moju mlađu sestru i sestričnu. sve što bih ja taj dan naučila u školi, one bi morale poslijepodne sa mnom učiti... tako da je moja šestogodišnja sestrična morala računati u zagradama.

zxuja se zna zaigrati, al bolje sama, nego sa mnom. i baš voli svoju dječju sobu i samo čuješ iz sobe kako melje bez prestanka...

[Veki]

Kad već o uspomenama..
Ja sam bila dugo bolničarka. Ne doktorica, već bolničarka- terenac. Spašavala sam okolo ljude, imala sam torbicu sa velikim crvenim križem i sve uredno posložen pribor za prvu pomoć. Uvijek sam nekog spašavala.
Baš me zanima šta te uloge govore o nama
Moja curka obožava se uživljavati u uloge, ali sve sa imaginarnim stvarima i likovima. Stalno ima neke "nevidljive prijatelje" i stalno joj se nešto dešava.
Njoj ne treba niti bebica niti bilo koja igračka, sve je u njenoj glavici. Vidim da uživa, a uživam i ja dok je gledam i slušam kako si sama stvara svoj svijet mašte. To mi je prekrasno, da joj ne trebaju vanjski poticaji, već bogati i razvija svoj unutarnji svijet šta mislim da je najvrijednije šta čovjek nosi

[Deaedi]

Jako se voli igrati onoga sto je i sama doživjela. Odlazak u zoo, kazalište...I puno improvizira, bilo koja igračka moze biti bilo što. No, kada joj se jednom dodijeli odredjena uloga, to je to. Nema promjena. Megablock kocka je čaša i ni prava čaša više ne prolazi.

I jako je maštovita, voli organizirati igru...

[paci]

ja sam dugo bila učiteljica, a učenica je bila moja teta čuvalica i bome sam ju drilala, čak je i engleske pjesmice sirota žena morala učiti

moja starija curka je u kralju lavova već godinama - tamo negdje od kad je imala 2,5g.
sve ostalo joj dođe i prođe, ali ovo je zauvijek, ona je simba zauvijek, koji riče, plače, bori se i sve ono što simba već radi. jedino me smeta kad iz čistog mira zariče na ljude koji nemaju pojma u kojem je ona filmu

[Nina]

Moj curica je jos relativno mala,ali najdraza igra joj je glumit.
Voli glumit da place-skriva lice,jauce,jeca...bas je uvjerljiva.
I voli glumit da je zaspala-zmiri,opusti se,da se cak i pokrit(dok je budna nema sanse). Jucer je tako lezala par minuta. Ja naravno "povjerujem" da place ili da spava,pa ju moram tjesit ili nosit u krevet,onda se ona jako zabavlja kako me je prevarila.

Nisam prije imala pojma da su vec tako mala djeca u stanju takve stvari izvodit.

[Linda]

Svi su tako (a i mi smo bile, mora se priznati).

Čujem sinoć iz dječije sobe Megin glas "Moramo ostvariti plan napada" (očito u tom trenu nije bila gospođa roda)

[apricot]

Zanimljivo, primjećujem da se mahom curice tako jako uživljavaju u igru.
Kod Andreja nisam primijetila taj način igranja. Iako, ima još vremena...

tanja, evo... ova curica je totalno površinska (da ne kažem - površna).
sve može, ali i ne mora.
svaka igra u trenutku može biti zamijenjena nečim drugim.
nikakva pretjerana brižnost prema lutkama, ali svaka mora imati i mamu i tatu, i baku i baku, i didu i didu...

[a zakaj]

O, moze to uhvatiti i decke, itekako!
Toncek je odmalena bio zoolosko-paleontoloske orijentacije, pa se najcesce igrao zivotinja i oponasao ih. Prosao je razne faze: tigar, t-rex i skakavac su bile najizrazenije.
Kad je bio tigar, oblacio je samo prugaste majice, crtali smo mu brkove i za hlace vezali trakicu-rep. I rikao je non-stop, i hodao cetveronoske.
Kad je bio skakavac, nosio je ekstra majicu koju bi navukao samo preko glave, a rukavi su leprsali (to je bio jos jedan par ruku), i jos prsluk na to (to su bila krila). Po mogucnosti sto vise zelenog. I skakanje.
Kad je bio t-rex (a to je bila najzesca i najdugotrajnija faza, s brojnim recidivima, pa i do danas), do savrsenstva je skinuo kretanje tiranosaura (hod na prstima, veliki koraci, dva prsta na rukama kao kandze, rikanje i plazenje jezika) i jedno vrijeme mu je takav nacin kretanja postao toliko uobicajen da se morao koncentrirati ako bi htio hodati normalno. A izgledalo je stravicno.

[MalaSirena]

Sam ne baš, ali kad se igra sa svojom najboljom frendicom, onda se ufuraju. Glavne igre su pesek i beba. On je pesek, ona gazdarica, da mu zdjelicu za hranu, pokrije ga dok leži na podu, a ona spava na krevetu, šeće ga po sobi i sve super dok njemu ne dojadi i ne počne čitati njene knjige.

U igri bebe ona je beba, a on tata, ona spava u krevetiću, a on obavlja poslove po kući i kad beba počne plakati brže-bolje joj uvali bočicu u usta (onu za bebe).

[tanja_b]

O, moze to uhvatiti i decke, itekako!
Toncek je odmalena bio zoolosko-paleontoloske orijentacije, pa se najcesce igrao zivotinja i oponasao ih. Prosao je razne faze: tigar, t-rex i skakavac su bile najizrazenije.
Kad je bio tigar, oblacio je samo prugaste majice, crtali smo mu brkove i za hlace vezali trakicu-rep. I rikao je non-stop, i hodao cetveronoske.
Kad je bio skakavac, nosio je ekstra majicu koju bi navukao samo preko glave, a rukavi su leprsali (to je bio jos jedan par ruku), i jos prsluk na to (to su bila krila). Po mogucnosti sto vise zelenog. I skakanje.
Kad je bio t-rex (a to je bila najzesca i najdugotrajnija faza, s brojnim recidivima, pa i do danas), do savrsenstva je skinuo kretanje tiranosaura (hod na prstima, veliki koraci, dva prsta na rukama kao kandze, rikanje i plazenje jezika) i jedno vrijeme mu je takav nacin kretanja postao toliko uobicajen da se morao koncentrirati ako bi htio hodati normalno. A izgledalo je stravicno.

Joj, sjećam se kad si pisala o ovome svojedobno i umirala sam od smijeha Ali tebi vjerojatno i nije bilo uvijek do smijeha.

[Mima]

I moj nećak je imao fazu igranja dinosaura, pa kukca, a danas ima laboratorij, meni je najbolje što su i njegovi starci totalno usvojili terminologiju pa najnormalnije kažu da je M. u laboratoriju

Lea se jako puno sama zaigrava, hoda po kući i mrmlja nešto ispod glasa, glavni rekviziti u igri su joj strgani dječji usisavač i jedna žuta špaga , igra se Pika, Hobita, Hlapića, Petra Pana, sad joj je glavno da je Nany iz Petra Pana pa hoda četveronoške i pokušava nositi nešto na glavi i smrtno se uvrijedila na baku kad je ova mislila da je Piko a ne Nany. Ali nije ovoliko predana igri, i to posebno ne nekoj određenoj.

[a zakaj]

pa uglavnom smo se i mi zabavljali, osim kad ujutro npr. nismo mogli naci ni jednu prugastu majicu.
a i taj t-rex hod mi je znao ruzno izgledati. Onak, vidis malo slatko dijete, a on hoda ko sumanut, beci oci, plazi jezik i rice. Vjerojatno su se neki pitali koja mu je dijagnoza.
Ali ocito u skoli to vise ne radi Jer, bije ga glas da je jako fin i fino odgojen.

[tanja_b]

Jedino uživljavanje u igru ove vrste kod nas dolazi do izražaja na izletima.
Kad mu se ne da hodati, dovoljno je da netko od nas povikne: a tko će biti lokomotiva? Andrej drekne: JA!!! I onda nas postroji: on je lomotiva, a MM i ja smo vagoni i onda tako hodamo jedno iza drugoga.
Blaženi vlakići...

(ali nedavno je odustao od igre vlakova i počeo nas je postrojavati po brojevima: on je broj 1, MM broj 2, a ja sam (tek) broj 3 )

[Linda]

Kad smo kod vlakića, Lindi je svako postrojavanje ili red, vlakić. Npr. kad se kupa, na rub kade poreda sve šampone i viče "mama, jakić!" Isto radi s voćem, keksima... i onda se oduševljava s "jakićima".

[AdioMare]

(ali nedavno je odustao od igre vlakova i počeo nas je postrojavati po brojevima: on je broj 1, MM broj 2, a ja sam (tek) broj 3 )

Andreeeeej
Ne znam bih li mogla pojmiti tu silnu ljubav za brojeve, da nisam vidjela na vlastite oči "bilo kuda, kalkulator svuda!"

[Dijana]

Lea se jako puno sama zaigrava, hoda po kući i mrmlja nešto ispod glasa,

Evo, ovako i Kristina. Sve manje traži da ja sudjelujem u njenoj igri. Stalno nešto priča igračkama, posloži lutke jednu do druge pa im nešto objašnjava, ali ja pol toga ne čujem.
Zajedno najviše igramo memory i čovječe ne ljuti se. Inače je maher za memory, koncetrirana, prati kartice u maniri pravog kockara. Moram se dobro skoncetrirati ako mislim pobijediti, a nekad mi čak ni tada ne uspije.
Da, jako se voli igrati da je ona mama, a ja dijete. Onda umire od smijeha kad nju glumim.

[Zorana]

Totalno ste me raznjezile s pricom o knjiznici, igri posudjivanja i vracanja knjiga....meni je to bila opsesija. Isto sam sve knjige imala polijepljene s onim kartoncicima, koristili smo tatin pecat...ja i sestra smo znale sate provesti igrajuci se toga
Moja Zorka je u zadnje vrijeme jako uzivljena u igru skole. Ja sam, naravno, uciteljica....pa Jasenu kao vodimo u predskolsku grupu....po citave dane isti scenarij.
Sto se tice Jasene, ona jos nije bila u takvim fazama. Ali, kad slaze npr. puzzle, ona se toliko zadubi u to da mogu valjda i bombe okolo padati, ona to nece primijetiti.