Ma naravno, mene općenito u kuhanju vodi ideja M. Pollana da je hrana ono što bi moja prabaka prepoznala kao hranu, kako kažeš, elementarne namirnice, i manje više se držim Rodinih tablica i kombinacija unutar njih... napravim nježni rižoto od namirnica koje ona smije, pa pred kraj odvojim za nju, naš začinim, pa svi skupa jedemo.
Što se tiče biranja, stavim ju pred tanjur raznog voća koje smije, pa si sama bira.

Naravno, uvijek bira najcrveniju ili najveću voćku.
Jedino sam kruh dala malo ranije jer je danima inzistirala, ali se trudim da imam neki kvalitetan kruh.
Ali, zbunjuje me to što u BLW knjizi i u ovom tvom linku može maltene sve, a mi tako pažljivo. No, valjda je i to samo pitanje pristupa.