čitanje s 4 godine

[petra]

Petra ide u 2 razred vrtića (to bi kod nas bila srednja grupa) i počela je s učenjem čitanja - meni to izgleda prerano i nisam tome previše pridavala pažnje, ali sad mi zaostaje, valjda jer se nisam s tim pozabavila
Do sada su naučili nekih 20ak slova i počinju ih slagati 2 po 2.
Petri ide slovo po slovo, ali kad su po dva nema šanse da pročita p-a i da reče da tu piše pa.
Zna prepoznati svoje ime, mama itd, ali mislim da to više prepoznaje kao sliku a ne kao pravo čitanje. Jer recimo kad joj ja rečem m-a-m-a što piše, ona pojma nema
I sad, kako dalje?
Znate li mi pomoći kako da joj nekako pomognem, posebice jer ona baš ne iskazue posebni interes stoga joj moram ne samo pomoći da svlada slova već ju i motivirati.

[Mima]

Pa dobro, da li je to što zaostaje važno, mora li ona sada naučiti čitati :?

Lea npr. zna sva slova ali ne povezuje ih u riječ, to je normalna stvar za djecu do neke dobi, ona čita V-L-A-K a kad ju pitam koja je to riječ kaže kuća! Kad je ta dob kad se djeci dogodi klik u glavi pa to skuže stvarno ne znam, ali 4 godine mi se nekako čini prerano.

[VedranaV]

Ona ni nema pune 4 godine, zar ne? Koliko ja znam o tome, sinteza nije nešto što se može isforsirati prije nego što se dovoljno razvije taj dio mozga. I mislim da prvo savladaju razdvajanje, pa tek onda spajanje. Možda tako možeš pomoći, da prvo razdvajate slova, igrate se koje je prvo slovo, a koje poslije toga, pa se onda dogodi klik i dijete shvati da ono što je razdvojilo može i spojiti.

[aleksandra70vanja]

Pa dobro, da li je to što zaostaje važno, mora li ona sada naučiti čitati :?
.

to i mene zanima
mene čudi da se uopće na tome radi, to je puno prerano
moja curka je 6 mj starija od tvoje, ne pada mi na kraj pameti da bi je učila čitati, zna svoje slovo V, moje A i tatino M
i to je sve, i tako će ostati dok ne pokaže dalji interes
ako vi baš morate, ne znam, da nabavite neku slovaricu, kocke se slovima, nemam ideju, jednostavno mi je bezveze da to traže od djece koja još nemaju 4 godine

[petra]

nažalost mora, to je dio programa. Ovdje se s 5 kreće u školu.
A u školu dolaze s poznavanjem slova - počinju odmah s pisanim slovima.

Petra odlazi s veseljem u vrtić i jako voli biti tamo. ne želim da počne imati osjećaj da zaostaje... stoga bih htjela to preduhitriti i pomoći joj.

[Lutonjica]

ajme meni, nikako mi se to ne sviđa
zara ima 4 godine, prepoznaje samo A i ne zanima ju više od toga. nema šanse da bih išta uspjela kad bih je mimo njene volje učila slova :/
ali što ne dolazite vi poslije božića u zagreb? izdržite do onda.

[tanja_b]

ajme meni, nikako mi se to ne sviđa

Ni meni.
Naročito nakon čitanja knjige "Pametni pokreti", u kojoj je objašnjeno zašto se djecu ne bi smjelo prerano podučavati čitanju (od nezrelosti oka i očnih mišića, pa do spremnosti mozga). I što Vedrana kaže, sinteza se ne može isforsirati prije nego je mozak spreman na to.

Meni osobno 4 godine ne čini se prerano za čitanje, ali samo ako dijete samo pokazuje interes za to i ako je spremno - tu mislim, neurofiziološki spremno. A ovaj sistem: svi moraju znati čitati prije 5. godine, čini mi se pretjeran (da ne upotrijebim neku drugu riječ).

[Amalthea]

Hrvoje zna pročitati "M-A-N" - MAN! (luduje za kamionima).

A zna i "S-O-N-IPSILON" - TELEVIZOR!


Ah, on zna slova, ali ne čita.
Domagoj je isto rano znao sva slova prepoznati, ali naučio je čitati tek kad je krenuo u prvi razred.

Ja nisam za forsiranje. Ako dijete pita, ok, ako ne - čemu ga maltretirati.

4 godine mi se čini prerano za "muss".

[Mima]

I ja sam mislila da je 4 godine prerano za "muss", inače ne mislim da je prerano za čitanje, ja sam čitala sa 4 godine.

[Riana]

moja je negdje od 18 mjeseci počela pamtiti slova. ali onako. slovo M je mama, slovo T je tata, itd., na tom principu.
njoj je to jako zabavno. sad već zna gotovo cijelu "abecedu", ali po riječima. veli tu piše iba (riba), kod slova R
čak i razlikuje različite fontove slova.
počele smo s onim slovima-magnetima po frižideru, pa pisanjem/crtanjem po papiru.
možda bi joj to bilo interesantno i približilo joj slova?

[paci]

nažalost mora, to je dio programa. Ovdje se s 5 kreće u školu.

To je pretpostavljam isto kao onaj nizozemski sistem.
Ni meni se ne sviđa, a koliko sam shvatila, to s 5 godina (dakle, ne kreće se s novom školskom godinom već s petim rođendanom) nije škola kao naš 1. osnovne, već više nalik vrtiću ili "maloj školi".

Moja starija curka je naučila pisati svoje ime s oko 4 g i cijelu godinu nije baš pokazivala interes za nešto više. Sa punih 5 se počela malo više zanimati za slova, da bi unazad mjesec dana odjednom došla i počela mi pisati sva slova, vjerojatno iz vrtića, iako su na zadnjem roditeljskom tete naglasile da ih od ove godine one počinju animirati za slova, ali ih ne uče slova kao takva, jer to mora samo sjesti (sjećam se da sam ja isto s 5 i nešto praktički preko noći savladala abecedu, dok su mi svi oko mene nabijali neke kretenske osjećaje jer je moja sestra naučila s 4 pa sam ja kao kasnila, baš se sjećam tog lošeg osjećaja)

[Sirius Black]

Meni se ne čini prerano pogotovo zato jer djeca u toj godini upijaju informacije ko spužve, pa je najmanji problem zapamtiti 30-ak slova. Ja sam znala slova s tri a čitati s 4 godine i nitko me nije forsirao (baki i dedi je valjda bilo dosadno pa su me učili :D ) Zapravo sam im jako zahvalna na tome jer sam inače uvijek bila strašno sramežljiva, a to mi je dalo veliku dozu samopouzdanja kad sam krenula u školu. Mislim da je onima koji su s 6-7 godina počeli učiti prva slova bilo puno teže.

[Lutonjica]

I ja sam mislila da je 4 godine prerano za "muss", inače ne mislim da je prerano za čitanje, ja sam čitala sa 4 godine.

gle, ja sam čitala s navršene 3 godine
ali moraš biti dijete koje to zanima, kao rianino npr.
moju zaru slova uopće, ali uopće ne zanimaju (vjerojatno dijelom i zato što joj mozak nije na to spreman) i ja je ne mogu na silu učiti slova. mogu se postavit naglavačke, ali ona to ne bude zapamtila.
u tome je stvar

[Mima]

I ja sam mislila da je 4 godine prerano za "muss", inače ne mislim da je prerano za čitanje, ja sam čitala sa 4 godine.

gle, ja sam čitala s navršene 3 godine
ali moraš biti dijete koje to zanima, kao rianino npr.
moju zaru slova uopće, ali uopće ne zanimaju (vjerojatno dijelom i zato što joj mozak nije na to spreman) i ja je ne mogu na silu učiti slova. mogu se postavit naglavačke, ali ona to ne bude zapamtila.
u tome je stvar

Pa to sam i ja napisala. Prerano je da bi dijete moralo znati čitati, nije prerano da bi čitalo ako ga to zanima.

[Lutonjica]

Ja sam znala slova s tri a čitati s 4 godine i nitko me nije forsirao

ali nisu svi takvi
mene ne da nisu forsirali, nego me nisu ni učili. samo sam počela čitati jedan dan i svi su pali na guzicu

Meni se ne čini prerano pogotovo zato jer djeca u toj godini upijaju informacije ko spužve, pa je najmanji problem zapamtiti 30-ak slova.

upijaju informacije koje ih zanimaju i na koje je njihov organizam spreman.
ne mogu naučiti voziti auto, ili rješavati jednadžbe s 2 nepoznanice, koliko god njihov mozak bio spužva.

[petra]

ne, kreće se u normalni prvi razred - ne s rođendanom.
ma to je više učenje kroz igru, nije da ih posjednu u klupe i forsiraju učenju. I ja sam to shvaćala kroz igru dok se sad nije pokazalo da ona ne zna spojiti dva slova i pročitati.
Razdvojiti slova zna, ali ne zna pročitati. Znači zna reći z-e-b-r-a ali pojma nema da to piše zebra.
Glede našeg povratka - vraćamo se na kraju školske godine. I ne želim da ona počne osjećati ili da uopće misli, na bilo koji način, da ona zaostaje za svojim vršnjacima. Pogotovo jer je u drugim područjima super - crtanje, slikanje, kolaž, ples...
Ne znam zvuči možda glupo :/
i dalje ne znam kako ju motivirati.... ili kako joj uopće objasniti to spajanje slova. kad je slika u podlozi - ide po slici.

[petra]

i ne znam jel problem u dvojezičnosti - iako mislim da nema veze.
U školi to sve rade na nizozemskom, ja s njom radim na hrvatskom.
Ma vjerojatno nema veze jer ona super barata s oba jezika, ali može li joj to možda stvarati neki dodatni problem?
Posebice jer se G na primjer u nizozemskom čita H i tako :/
Ma joj, znam da sam zatupila.

[petra]

i ne radi se o forsiranju - radi se o tome da je to dio programa, pa pretpostavljam da je prilagođen nekom prosjeku, a ne lumenima...
Tako da ne mogu samo slegnuti ramenima i reći "prerano je" jer očito da nije :/

[Eci]

Nemam ti ništa pametno za reći, ja muku mučim sa Erikom koji ima 7 godina i ide u 1. razred i MORA naučiti čitati. Njegovo je čitanje na nivou tvoje curice. Isto mu sinteza još nije razvijena.
Zato moja Ira čita i to je naučila sama, tu i tamo me pitala koje je neko slovo.
Nju zanima, njega ne. Djeca su vrlo različita, a za to što traže od njih mi je puuuno prerano.

[ronin]

Ja sam počela čitati(odnosno prokužila sintezu ) sa 4.5
godina

Kad je Josip navršio 4 kupila sam mu Sunčicu među slovima i ubrzo je naučio cijelu abecedu,čak i slova s kvačicama i dupla slova

Evo proslavio je 5.rođendan no sinteza mu ne ide
prepozna svoje ime ali kao sliku

ako piše npr. riječ drvo on će uredno pročitati d r v o a neće znati reći riječ

samo dakle čekam da mu proradi "kliker"
tako je bilo sa mnom...kaže moja mama da je dojila moju sestru a ja sam se igrala u sobi s kockama na slova-kaže kako sam se udubila,sva preznojila ,došla za stol,uzela novine i pročitala naslov

[petra]

kupili smo neka slova na magnete.
i slova od drva i od papira i od svega mogućeg.
ali još uvijek su najnezanimljivija stvar............
rastaviti ih nekako zna, ali sastaviti - nikako.
ne zna ih ni poslagati u točnom redu (dam joj slova od njenog imena da napiše petra - ne ide, samo bude p na točnom mjestu).
pokušat ću sa sunčicom (jel to ono sunčica među slovima?).

[tanja_b]

petra, žao mi je da se mučite s nečim što bi djetetu trebalo biti veselje i užitak.
Nemam neki pametni savjet, nisam pedagog niti učitelj. Vjerujem da i doma dosta čitate zajedno - to mi se čini jedina prava motivacija. Jednostavno će joj u nekom trenutku "sjesti" i to je to.

[petra]

ma mislim da ću se malo opustiti - možda joj krene kad ja prestanem juriti za njom sa slovom a, b, c ....
bacit ćemo se na njenu jaču stranu - i poticati što voli. a u vrtiću, a što ću, čekat ćemo zagreb :/

[tulip]

Moj je jako rano naučio sva slova igrajući se na onim spužvastim puzzlama na slova, koja smo mu stavili na pod (jeftino, dosta toplo za sjedit na podu, jedino treba često prati). Bez ikakvog forsiranja, skakao je od slova do slova i bilo mu je fora vikati ne koje je slovo skočio.

Ali to je čisto memoriranje slika, zna reći npr. D kao deda, ali onda kaže npr. B-kao "ime bake", a ne baka. Nema šanse da rastavi ili sastavi riječ.

Slažem se da ne forsiraš doma previše, meni se pokazalo da forsiranje oni vrlo brzo prokuže pa onda baš za inat neće (moj npr. sad neće sam jesti, jer sam ga htjela motivirati da lijepo sam jede u vrtiću...sad vrišti TI ME HRANII...tako nam i treba, a savršeno je sposoban sve sam)
Idem sad tražit je l bio neki topic o motivaciji...

[stray_cat]

zaboravila sam ti dodati da ovdje klinci masovno nisu u stanju citati ni sa 7-8 godina tako da ne kuzim sto ti zaprvo hoces od nje

to sto ih te priucene uciteljice forsiraju da rade neke stvari ne znaci automatski da to djeca usvajaju ali kao sto sam rekla, pravilo je takvo pa ajmo na metodom kojom su ucile prabake uciti klince citati

[fegusti]

Meni se ne čini prerano pogotovo zato jer djeca u toj godini upijaju informacije ko spužve, pa je najmanji problem zapamtiti 30-ak slova.

nisam stručnjak, ali mi se čini da nije stvar samo u upijanju informacija i prepoznavanju slova kao grafičkih znakova, već u koordinaciji uho-mozak-mozak-ruka i pretvaranju čujenog/izgovorenog u napisano.

mislim da uzrastu od 4 godine nije primjereno takvo sustavno učenje slova i njihove primjene. neki to mogu, ali većina ne.

[tulip]

Ako ste čitali Brzo čitanje od Buzana, on tamo komentira da je cijeli ovaj naš način učenja čitanja totalno loš. Da se prekida čim djeca nauče osnove čitanja, umjesto da se dovede do stupnja koji nam naše oči i mozak stvarno omogućavaju. Osim toga, spominje da je disleksija npr. prečesto dijagnosticirana i da disleksičari mogu naučiti čitati uz bolje metode. Malo sam otišla s teme...

[roby]

Ja sam znala slova s tri a čitati s 4 godine i nitko me nije forsirao

ali nisu svi takvi
mene ne da nisu forsirali, nego me nisu ni učili. samo sam počela čitati jedan dan i svi su pali na guzicu

Meni se ne čini prerano pogotovo zato jer djeca u toj godini upijaju informacije ko spužve, pa je najmanji problem zapamtiti 30-ak slova.

upijaju informacije koje ih zanimaju i na koje je njihov organizam spreman.
ne mogu naučiti voziti auto, ili rješavati jednadžbe s 2 nepoznanice, koliko god njihov mozak bio spužva.

Malo off topic.
Moja Ivona sada sa tri godine ne zna niti imena djece u vrtiću. Slavili su rođendan i teta ih je slikala i ja kod kuće spojim fotkać na TV i pitam je kako se zove ova cura, pa ova-ona pojma nema. Zna 3 curice i to je to.
A nikako ni da zapamti da će se seka zvati Dunja, Kaže eeeeeee, opet ne znam!!!
Valjda će nadoći.

[petra]

Petri nije toliko problem prepoznati slova, već ih spojiti, pa makar samo dva.
te spojeve slova sad uči kao slike i prepoznaje mama, tata, petra i druge jednosložne riječi. Meni se u početku činilo kao da oni njih uče da prepoznaju slovo po slovo pa pročitaju što piše - ali ne radi se zapravo o slikovnom prepoznavanju kompletnih riječi. Znači ne o čitanju.
Ali kao metoda (btw zove se globalna) zapravo i nije tako loše.

[marta]

I ja sam mislila da je 4 godine prerano za "muss", inače ne mislim da je prerano za čitanje, ja sam čitala sa 4 godine.

gle, ja sam čitala s navršene 3 godine
ali moraš biti dijete koje to zanima, kao rianino npr.
moju zaru slova uopće, ali uopće ne zanimaju (vjerojatno dijelom i zato što joj mozak nije na to spreman) i ja je ne mogu na silu učiti slova. mogu se postavit naglavačke, ali ona to ne bude zapamtila.
u tome je stvar

u potpunosti potpisujem.
sve su djeca razlicita. moja trojica su totalno razliciti. A je naucio citati tek u skoli. L prepisuje slova s tastature i "pise" pisma...

[tanja_b]

te spojeve slova sad uči kao slike i prepoznaje mama, tata, petra i druge jednosložne riječi. Meni se u početku činilo kao da oni njih uče da prepoznaju slovo po slovo pa pročitaju što piše - ali ne radi se zapravo o slikovnom prepoznavanju kompletnih riječi. Znači ne o čitanju.
Ali kao metoda (btw zove se globalna) zapravo i nije tako loše.

Za ovu metodu sam čula, ali ne znam ništa o njoj, ako ima netko tko je stručnjak u tom području, voljela bih čuti nešto više!

Inače, primijetila sam da i Andrej "čita" na taj način - daleko je on još od pravog čitanja, ali neke riječi bez greške prepoznaje napisane, i to upravo na taj način - kao slike. Očito mu tako odgovara (nitko ga to nije učio), valjda je vizualni tip. Ne znam samo kako je onda s djecom koja nisu vizualni tipovi.

[MalaSirena]

te spojeve slova sad uči kao slike i prepoznaje mama, tata, petra i druge jednosložne riječi. Meni se u početku činilo kao da oni njih uče da prepoznaju slovo po slovo pa pročitaju što piše - ali ne radi se zapravo o slikovnom prepoznavanju kompletnih riječi. Znači ne o čitanju.
Ali kao metoda (btw zove se globalna) zapravo i nije tako loše.

Za ovu metodu sam čula, ali ne znam ništa o njoj, ako ima netko tko je stručnjak u tom području, voljela bih čuti nešto više!

Inače, primijetila sam da i Andrej "čita" na taj način - daleko je on još od pravog čitanja, ali neke riječi bez greške prepoznaje napisane, i to upravo na taj način - kao slike. Očito mu tako odgovara (nitko ga to nije učio), valjda je vizualni tip. Ne znam samo kako je onda s djecom koja nisu vizualni tipovi.

Tak ovaj moj 'čita' natpise na DVDima s crtićima, bez greške.

[Elly]

E ima isto 4 godine, ne ide u vrtic ali je vrlo motivirana za citanje. Zapravo sam gotovo slucajno, prilikom jednog mog citanja, otkrila da ona i sama cita - polako i pazljivo, ali sva slova koja odmah prepozna, zna i procitati i polako sastaviti u rijec.

Kad sam vidjela da je za to JAKO zainteresirana, kupila sam joj nekoliko slikovnica sa velikim stampanim slovima, pa ih citamo zajedno.

S obzirom na to da smo joj u tome (moram napomenuti: i to izricito na njen zahtjev, o nikakvom forsiranju se ne radi) jedini "ucitelji" njen tata i ja, shvatila sam da joj je puno lakse pojedina slova procitati kao rijec ako ne slovkamo.
Znaci, recimo ne citamo "k-o-c-k-a", nego "ko-cka". Imam dojam da joj je time znatno olaksana sinteza, jer nakon sto kaze "ko-cka", automatski ispali "kocka!"

U Italiji je inace obrnuta situacija, iako rano krecu u skolu, u vrticu uopce ne uce citanje - citati i pisati uce tek u 1. razredu osnovne skole.

Ja sam pocela citati s 3, s 4 sam vec lijepo citala (bolje nego moja E sad, zapravo) i pisala, i priznajem da mi je radi toga u skoli bilo lakse.

E je pak na svoju ruku trazila da ju naucim slova, sad se vec lijepo zna potpisati i napisati neku kracu recenicu. Upravo smo u fazi pisanja Djedu Mrazu, ona mu sama pise pismo. :D (jest da smo poceli u subotu i jos nismo gotovi ali nema veze ). Citamo zajedno, polako, a pocela je sama od sebe pisati i brojeve jednom prilikom dok je s mojom tetom gledala Bingo i nakon toga trazila od mene da ju naucim pisati i brojeve. Zasad zna napisati 1, 3, 6, i 0.

Nas problem kod citanja je to sto mi citamo dvojezicno, i na talijanskom i na hrvatskom, i problem nam se javlja kod duplih slova.
Primjer: treba procitati "leggero" a ona pocne le-ge-ro, ne pretvara talijanski gg u dj - iako je svjesna da je slikovnica na talijanskom.
Na hrvatskom joj citanje ide jednostavnije bas zbog izostanka duplih slova.

Zna li netko kako to svladati?

[tanja_b]

Znaci, recimo ne citamo "k-o-c-k-a", nego "ko-cka".[/b] Imam dojam da joj je time znatno olaksana sinteza, jer nakon sto kaze "ko-cka", automatski ispali "kocka!"

Sličnu stvar čula sam od kolegice, njezin sin je na istu foru naučio čitati s 4 godine - bit je u prepoznavanju i povezivanju slogova, a ne pojedinačnih slova.

[petra]

ja se isto baš ne kužim, ali kad sam se "zabrinula" što Petra ne spaja slova i popričala s učiteljicama, skužila sam o čemu se radi.
Znači, ne očekuje se od djece od 4 godine da slovkaju i pročitaju riječi, već da slikovno prepoznaju sve više i više riječi - koje nisu samo jednosložne, jer u primjerima ima čokolada, zrakoplov itd...
dijete tako prepoznaje riječ kao sliku i kao "čita" te riječi koje zapravo poznaje.
S druge strane, uopće se ne očekuje da dijete zna napisati tu istu riječ koju zna pročitati - radi se znači samo o vizualnom prepoznavanju i kontekstualizaciji.

[momtobe]

Ovo mi je baš zanimljivo.
Hana ima 19 mjeseci, i "čita". Dobili smo za poklon magnetna slova za friđ i to nam je svakodnevna igra. Zna 15-ak slova, jako su joj privlačna i prezadovoljna je kad joj je neko slovo poznato. Kad setamo gradom, gleda ona slova-naljepnice po izlozima, u slikovnicama primjećuje slova i pita koja su, pa onda jede u juhi tjesteninu-slova i pogađa koje je koje...
Ništa nismo forsirli, njoj je zanimljivo, i to mi je tako slatko! Kupa se u kadi, i govori- "b-a-b-itoton (ipsilon!)" (brand na kadi)

[tanja_b]

pa onda jede u juhi tjesteninu-slova i pogađa koje je koje...

Molim te, reci gdje nabavljate tjesteninu-slova za juhu! Želim skuhati "pismenu" juhu već godinama i nemam blage veze gdje da nađem ta slova, kao da ih nigdje nema za kupiti!

(znam da je totalno OT, ali nije teško zastranjenje, nadam se )

[Ancica]

Ja nemam pojma kad sam ja pocela citati, ali i Petra i Robi su poceli citati sa cetiri godine i na tome sam beskrajno zahvalna.

Citanje nismo nikad forsirali u smislu "citat ces htio ti to ili ne" ali poticali na citanje uvijek jesmo. Osobno mislim da je puno lakse i ljepse kad se pocne rano pa se ide polako, nego kad se ceka (jer kao nisu spremni) pa onda udri u prvom razredu sa sedam ili kolko vec godina.

I Robi i Petra su poceli citati tako da smo se koncentrirali na jednostavne rijeci (tzv. consonant-vowel-consonant oliti suglasnik-samoglasnik-suglasnik, ok, znam da sad postoje neke nove hrvatske rijeci za to) i otud je krenulo.

Kaj se tice volje ili ne volje, prepoznavanja ili neprepoznavanja slova, slazem se da je stvar djeteta ali i stvar toga kolko si ti kao roditelj proaktivan.

Petra je prepoznavala slova prilicno rano, mada ne bih znala tocno reci kada jer me to nije tada (niti me sada) brinulo. Znam samo da je sa cetiri godine i par mjeseci, taman prije nego je krenula u predskolu, pocela citati jednostavne rijeci (mi smo isli, sad kad vas citam, mada tu nije bilo nikakve tehnike nego jednostavno intuitive) odmah na sintezu+fonetsko citanje (poceli smo citati na engleskom, hrvatski je slijedio iza toga).

Robi nije imao (naizgled) nikakav interes za slova i brojke do negdje 3 i pol, cetiri godine. Onda je polako krenuo i isto sa cetiri godine poceo citati, polako ali sigurno (CVC-rijeci). Sad sasvim fino cita, po nekoliko stranica odjednom, i komplicirane rijeci.

Naravno, sve je ovo islo skoro iskljucivo kroz igru plus rad u pred/skoli.

Sad mislim, kad gledam unatrag, i kad gledam oko sebe, da je u stvari ucenje citanja u ovako ranoj dobi jako dobra stvar gledajuci s mnogo strana.

Broj jedan, nikud ti se ne zuri i samim tim ne ulovis se u klopku ocekivanja (skole) i frustracije su skoro pa minimalne (opet, jer "ima vremena").

Broj dva, toliko toga oko nas, i u skoli, je u pisanom obliku da je, ukoliko si savladao citanje, sve puno lakse (i zanimljivije).

Trece, klinci se osjecaju dio tog veceg svijeta, slova i rijeci ih ne odvajaju od ostalih. Kad stoje na tramvajskoj stanici, ne osjecaju se kao ovcice dok im roditelj veli - da ovo je nas tramvaj, ne ovo nije nas tramvaj. Oni su sami u stanju prepoznati jel je ili nije i daje im osjecaj vaznosti i moci.

Cetvrto, ako pocnes citat rano, bez presinga, onda i stignes uzivat u ljepotama koje ti knjige donose, nemas osjecaj da ih stalno citas pod mus (jer je to za zadacu, za lektiru i sl.).

Peto, ako pocnes citat rano, tvoj vokabular, pismenost i brzina citanja su znatno veci sa sedam godina nego sto bi bili da si tek tad poceo, mozes se koncentrirati na sve druge zanimljive stvari o kojima se u skoli prica i samim time bauk skole puno je manji.

Jos bih htjela naglasiti da za citanje i uspjeh i ljubav za citanjem najvazniju ulogu igra okruzenost djeteta knjigama. Znaci cak ne tolko koliko roditelji i drugi djeci citaju (iako je i to vazno), kolko je vazna okruzenost knjigama i njihova dostpunost.

Takoder, puno je lakse klince odmah od pocetka upoznavati i s velikim i s malim stampanim slovima. Ako mogu zapamtiti jedno, onda mogu zapamtiti i dva. Ako mogu trideset, onda mogu i sezdeset. Rijetko kada ce klinci naici oko sebe na kombinaciju iskljucivo velikih stampanih slova, a uostalom, u praksi niti ne pisemo tako. I ako uce oba otpocetka, pocinju i samostalno kuziti osnove pisanja (da svaka recenica pocinje velikim slovom i zavrsava tockom, da se imena pisu velikim slovom itd.). Klinci su pametni, pametniji nego sto im cesto priznajemo. Mi smo ti koji se moramo skockati.

[momtobe]

pa onda jede u juhi tjesteninu-slova i pogađa koje je koje...

Molim te, reci gdje nabavljate tjesteninu-slova za juhu! Želim skuhati "pismenu" juhu već godinama i nemam blage veze gdje da nađem ta slova, kao da ih nigdje nema za kupiti!

(znam da je totalno OT, ali nije teško zastranjenje, nadam se )

Kupila integralnu u novom bio-dućanu "Gea" u Varšavskoj, blizu ćoška s Gundulićevom. I ja sam ju tražila

[tanja_b]

momtobe, hvala

Vezano uz učenje čitanja... ne znam kako to ide po fazama ni kako se zapravo uči čitanje (ja se te faze svog života uopće ne sjećam ), ali kod svog djeteta primjećujem sljedeće: osim pamćenja i prepoznavanja cijelih napisanih riječi (što sam već spomenula), u zadnje vrijeme nas stalno ispituje kojim slovom započinje neka riječ, a kojim završava. Valjda je to sljedeća faza, štoli? I isto tako sam primijetila da uglavnom točno zna kojim slovom započinje riječ, ali isto tako da uglavnom krivo zaključuje kojim slovom završava, što mi je isto pokazatelj da mu mozak zapravo još nije spreman za čitanje s razumijevanjem. Zasad nam je sve igra (a odlazak iz vrtića zna potrajati, jer na ovaj način moramo proanalizirati sva imena djece iz grupe, idući od vješalice do vješalice )

[Ancica]

Ovo je super da ga zanima i s kojim slovom rijec zavrsava I super je ovo s imenima na vjesalicama.

Sjecam se kad sam prije par godina prisustvovala u razredu Petrine predskole pa sam imala priliku vidjeti njihovu jutarnju rutinu, odmah po dolasku. Inace im je svakodnevna rutina bila izvlacenje iz koverte (nasumce) imena vode razreda i zamjenika (i onda su oni imali posebne zadatke tijekom dana, tipa odnijeti popis prisutnih u glavnu kancelariju, voditi red tipa voda je na pocetku reda a zamjenik na kraju itd.).

Ono sto me je fasciniralo je kako je uciteljica poticala klince na razmisljanje - kada bi izvukla ime iz koverte (sva su bila napisana velikim slovima, na plastificiranom papiru), pokrila bi sva slova osim zadnjeg i onda bi klinci nabrojali sva imena u razredu koja zavrsavaju s tim slovom. Pa bi onda uciteljica otkrila jos jedno slovo i klinci bi pogadali koja imena preostaju i tako skroz dok ne bi ostalo samo jedno ime kao opcija. Bas me bilo odusevilo.

[tridesetri]

zanima me kad su vasi rani citaci poceli pisati?
naime meni je interesantno da je m. naucila pisati prije nego citati pa me zanima da li je to kod svih tako?

inace m. puno crta pa je kroz to pocela "crtati" i slova, te je tako ubrzo naucila pisati svoje ime, zatim neke jednostavnije rijeci, a sada vec pise sve ako joj diktiras slovo po slovo, a ako vidi ispisanu rijec, potpuno je pravilno prepise.

sto se tice citanja, rano je pocela prepoznavati brandove, tj. logotipe i neke poznatije rijeci ali mislim da nije povezivala slova u rijeci. tek od neki dan je bas pocela kuziti povezivanje slova u slogove, te slogova u rijeci ali samo kad su stampana slova.

[aleksandra70vanja]

vaša su djeca stvarno napredna
mi nastavljamo potragu za Vanjinim talentom
glavno da je ona meni živa i zdrava

[seni]

ancica, super si napisala.

[mamaduda]

zanima me kad su vasi rani citaci poceli pisati?
naime meni je interesantno da je m. naucila pisati prije nego citati pa me zanima da li je to kod svih tako?

i kod nas je ovako! :D
moja Matea ima 4 godine i negdje sa navršene tri je naučila prepoznavati sva slova, pola godine poslije i pisati.
momentalno piše svoje ime, sekino, mama, tata, baka... i te neke jednostavnije riječi
pročitati zna ono što i napiše i još neke kraće riječi
jako je zainteresirana za slova, prije ljeta dok su u vrtiću svi crtali ona je samo pisala, tek je sada na jesen počela crtati
kad joj čitam, često mi zna reći da bi i sama voljela čitati, tako da se sada vraćamo na one prve slikovnice sa velikim štampanim slovima

malo sam odužila
uglavnom potpuno se slažem s time da ako je dijete spremno i ako dijete to želi, zašto ne
a u slučaju kao u prvom postu kada dijete "mora" naučiti čitati treba tome pristupiti na što zabavniji način

[Mejra's mommy]

Ne citamo sa 4 godine. Mejra pise i raspoznaje slova a, b, o, m, w, l i to je to. ne sastavlja ih. dosuse kuzi pomalo kada npr. ja kazem m a m a ona neke rijeci skonta a neke ne. npr. namjesto l o p t a ja kazem lop ta onda naravno pogodi...

[Ancica]

Jedna stvar u kojoj sam se ja lovila dok smo radili na citanju (uvijek radimo na citanju, al ovo je bilo u pocetcima) je da sam"krivo" slovkala.

Tendencija nam je da, kad izgovaramo zvukove slova, da dodamo na kraju onaj zvuk kaj se inace u rjecnicima oznacava kao e unatraske. Da velimo L umjesto LLLLLLLL, da velimo N umjesto NNN. Neznam kak bih to opisala. Uglavnom, ako klinci citaju svako slovo na ovaj "produzen" nacin, bez unatraske e zvuka, onda im je lakse spajati (uostalom, tako ih i mi spajamo).

Znaci, ne ici L O P T A vec
LLLLLLLLLLLOOOOOOOOOPTAAAA

I, naravno, ne ici s velikim rijecima odmah u glavu nego se uhodavati s kratkima. Jedan nacin je da, dok im citamo, kad u tekstu naidemo na neku rijec koja ima tri slova ili manje, da ih potaknemo da je procitaju. Dobrobit je mnogostruka: nije obeshrabrujuce, imaju se prilike odmoriti, ne gube tok price, sudjeluju u procesu, osjecaju se (kao) da i oni sami citaju pricu.

Mislim, ja sad zvucim kao da prodajem neke teske filozofije. Al u stvari samo hocu podijeliti dio mog i naseg rasta kroz ovaj proces.

Kaj se samog prepoznavanja slova tice, preporuca se da se tome pristupi istovremeno na nekoliko nacina, jer klinci uce na razlicite nacine, pa da se pokrijes. Cetiri su komponente (ako ih dobro pamtim): kineticka, vizualna, auditorna i motoricka.

Vizualna je naravno izgled slova (i u velikom i malom obliku), auditorna je izgovor (al opet je naglasak na ono gore kaj sam pisala), kineticka je povezivanje zvuka s nekim pokretom, motoricka je pisanje slova.

Npr. L moze biti, u kinetickom obliku,

LLLLLLLLLizalica, uz pokret kao da lizes lizalicu.

I na sve cetiri komponente treba raditi istovremeno, ne u fazama.

Igrnorirajte me ako previse pricam.

[tanja_b]

pa onda jede u juhi tjesteninu-slova i pogađa koje je koje...

Molim te, reci gdje nabavljate tjesteninu-slova za juhu! Želim skuhati "pismenu" juhu već godinama i nemam blage veze gdje da nađem ta slova, kao da ih nigdje nema za kupiti!

(znam da je totalno OT, ali nije teško zastranjenje, nadam se )

Najprije nastavak i zaključenje off-topičarenja: nabavili smo slova za juhu (momtobe, hvala na informaciji ), što je bio pun pogodak, jer je jeo slovo po slovo da bi mogao razaznati koje je koje.

A nastavak na temu: ovo o čemu piše Ancica, i ja sam primijetila da recimo bez greške prepoznaje kratke (troslovne) riječi. Dulje još ne može. A danas je proveo dosta vremena pišući na kompjutoru imena djece iz vrtića, i većinu ih zna napisati posve samostalno (istina, sad su u modi kraća imena!)
Jedna prijateljica preporučila mi je, za učenje čitanja, ispisati mu slogove i kombinirati ih. To mi je nekako na tragu ovoga što se i na ovoj temi provlači.
S tim da mi još uvijek muku mučimo s izgovorom, jer mnoge suglasnike uopće ne izgovara, a razlikuje ih napisane (npr. K i G točno zna koje je koje, ali zvuče kao C i D). Tako da nam auditorna komponenta gadno šteka :/
(i ne, zbilja nam nije bila namjera učiti ga čitati prerano, on je sam pokazao interes za slovima koji smo podržali i pomažemo mu koliko treba)

[Zorana]

Moja Zorka je slova i brojeve vec odavno naucila preko onih gumenih puzzle za pod.

[Elly]

zanima me kad su vasi rani citaci poceli pisati?
naime meni je interesantno da je m. naucila pisati prije nego citati pa me zanima da li je to kod svih tako?

I E je pocela pisati puno prije nego sto je pocela citati (godinu dana prije - nesto oko 3 godine je pocela pisati, s nesto oko 4 godine je pocela citati).

Jedino, ona bas nije bila nesto super-turbo zainteresirana za crtanje, tako da je pocela puno ranije pisati nego crtati.

Jos uvijek sama pise pismo Djedu Mrazu (to ce biti citaba ).

Znaci, ne ici L O P T A vec
LLLLLLLLLLLOOOOOOOOOPTAAAA

E da, upravo sam na to mislila kad sam opisivala kako mi to radimo.
I zaista pomaze da ide lakse