Nadam se da će našoj čokoladici krenuti na bolje sa dojenjem; meni su u vinogradskoj jako često donosili vida dok sam bila na intenzivnoj i ostavljali bi ga dosta dugo sa mnom...joooj kad se sjetim tih prvih dana, te divote
šav prvih nekoliko dana dosta boli, ali kad prijeđe na odjel već će joj biti lakše, nevjerojatno je kako ta nepodnošljiva bol popusti u samo nekoliko dana - moći će i hodati i funkcionirati bez problema.
za dojenje nek zove cure na SOS-u, nek se informira na sve strane da joj uspije i krene kako treba, nek vuče sestre za rukav...
meni je jako pomoglo što sam pročitala knjigu "sve o dojenju" prije, a i imala sam ju uz sebe u rodilištu ko prava štreberica
carski ne mora biti nikakva prepreka dojenju, vid je rođen sa 4070 g, a izašao je iz bolnice sa isto toliko, krenulo nas dojenje i nije uopće ništa izgubio na porođajnoj težini.
također su ga dohranjivali što mi je išlo užasno na živce pa sam ih molila da mi ga stalno donose, čim kmekne da mi ga dofuraju, i tako je i bilo, skoro pa konstantno je bio sa mnom /zato što sam ja to tražila/.
ma za puno stvari se u našim bolnicama na žalost moraš "izboriti"... :/

mamasanka, pozdravi čoksicu i ohrabri je, bit će sve o.k., samo nek ne gubi samopouzdanje i nek uživa u svojoj maloj buhtlici