Ne! po guzi

[Vodenjak]

Ne znam ni sama što želim reći otvaranjem ove teme, ali jedan današnji događaj me potresao i želim ga ispričati.
Bila sam u banci i jedna mlada trudnica je sjedila sa svojim djetetom. Dječak je stalno pokušavao ustati, a ona mu je prijetila da će ga istući, da će izvaditi "šćap" pa ga je na kraju i lupila po guzi. On je samo plakao i govorio Mama, jubi, jubi (Mama, ljubi, ljubi) i pokazivao je na guzu. Pitala sam je koliko ima godina, a njen odgovor je bio godinu i deset mjeseci. Odmah sam se sjetila svog M. koji je samo mjesec dana stariji od ovog dječačića. Mama je otišla do šaltera, dječak je sjedio minut-dva i kada je pokušao ustati pao je na pod i počeo plakati. Mama se isti tren okrenula i kada bi svatko pomislio da će ga uzeti, zagrliti i pokušati utješiti, ona ga je još jače istukla.
Marina nisam nikada udarila, niti mi je palo napamet. Kada je nestašan, znam dići kažiprst i reći mu da to što radi ne valja. Poslije ovoga danas, osjećam se jako loše. Loše zato što moj M. ima istu onu tužnu facu kada vidi da ga opominjem, kao što je imao onaj dječak jutros u banci. Osjećam kao da sam ga udarila, svaki put kada sam dignula prijeteći kažiprst.

[MGrubi]

[maria71]

podizanje kažiprsta nije isto što i kad netko tuče dijete

i ja ponekad podižem prst ( mašem s njim lijevo-desno ) i ponekad glas

i zbog toga se ne osjećam nimalo krivom

a to što će netko s ovog foruma smatrati da sam čudovište ,e pa neka mu / joj

[MGrubi]

ja znam povikati, znam imati ljutu facu ali pazima da nikako ne povrijedim integritet Nere (njenu osobnu)
pazim na izraze , pazim da kažem da je postupak pogrešan, ne i ona, ona je dobra, pametna i volim ju
pustim je da odlučuje u što više sitnica, pa makar i odluke bile pogrešne
neka uči,
dovoljno sam pametna da procjenim razvoj situacije i štetu/korist od posljedice
nikad je ne optužujem za loše posljedice (razbijena šalica)

[MGrubi]

ne kažnjavam, to mi je besmisleno

[maria71]

što sam starija uviđam da moraju postojati granice...kad mene su daleke ,ali postoje


danas sam sat i pol riješavala posljedice permisivnog odgoja, ne zamjerite....

[spajalica]

prosli vikend, kad sam vec bila sama s dvoje djece sam poludila i BC je prvi put dobio po peleni . poslije toga sam plakala i nisam se mogla smiriti. zvala sam MM-a koji je bio van HR na putu i plakala mu na telefon da doleti sto prije , potom sam zvala frendicu, koja mi je najbolja ali ni ona na zalost ne zivi u HR i njoj sam plakala. uglavnom eto pukla sam. stidim se toga. poslije sam mu se ispricavala, a cijena mog pucanja ce mi doci u omotnici HT-a. uglavnom za malog klinca, jer fakat od tako malog djeteta nije ni za ocekivati da sjedi u banci mirno :/

[MGrubi]

permisivan odgoj ne poštiva granice roditelja
to nije dobro
ja svoje granice uvijek "branim"
bez kazne, kazna nije logična posljedica djelovanja, sama posljedica jest
nijedna materijalna stvar nije iznad osobe mog djeteta
kazna je vježbanje autoriteta, ja u autoritet ne vjerujem (sama sam sklona rušenju istog, bilo bi licemjerno tjerati Neru da se klanja autoritetu)

[maria71]

ja bez autoriteta ne bih funkcionirala u razredu.....

i da, imam autoritet....mene slušaju ( od 7 do 4 srednje )

radimo, učimo, ponekad se zabavimo i to je to, ali kad ja kažem da idemo raditi, e onda se zapne i napravi se posao

i doma imam autoritet. i u banci. i na poslu općenito.

očito sam autoritativni dinosaur preživio iz jure

[sorciere]

da li si joj nešto rekla?
barem ju grdo netremice gledala, tako da shvati da radi #%&$@ ???

[babyiris]

ja bez autoriteta ne bih funkcionirala u razredu.....

i da, imam autoritet....mene slušaju ( od 7 do 4 srednje )

radimo, učimo, ponekad se zabavimo i to je to, ali kad ja kažem da idemo raditi, e onda se zapne i napravi se posao

i doma imam autoritet. i u banci. i na poslu općenito.

očito sam autoritativni dinosaur preživio iz jure

Koje to metode koristiš da te tako slušaju? Moram doći k tebi na instrukcije.

[Honey]

Ne mogu se pohvaliti prevelikim strpljenjem.
Često povisim glas, ne da mi se uvijek objašnjavati do besvjesti.
Ali od dvogodišnjaka ne očekujem da će sjediti mirno i čekati na red u banci.
Danas smo maleni i ja bili u hzzo-u, išla sam pred komisiju produžiti bolovanje u trudnoći. Čekali smo 45 minuta. A inače ni on ni ja nismo jutarnji tipovi. On se još unervozi u prostorijama koje su pune nepoznatih ljudi. Nitko nam nije ni ustupio stolicu, pa nisam ni pokušavala sjesti s njim. Vrijeme smo potrošili igrajući se "tobogana" na ogradi stepenica, šetali smo po hodniku i čitali na ulaznim vratima što je na kojem katu, proučavali vatrogasni aparat, ne znam više ni sama što smo radili. Nekoliko puta je počeo cendrati, pa sam ga i nosala amo-tamo. E da su me vidjeli ljudi iz komisije, zatvorili bi mi bolovanje samo tako
Kao što sam napisala, ja baš i nisam strpljiva osoba :/

[ninaXY]

Jednom sam vidjela jednog tatu koji je malca od cca 2 godine kad se popiknuo i pao preko neravnog kamenja jako udario po guzi, i nisam se mogla suzdržati, nego sam počela vikati na njega. Poslije mi je MM taktično rekao da moja reakcija nije bila primjerena, jer je dotični tata mogao i mene odvaliti, pa bi ja završila mejsec dana u bolnici a on možda koji dan u zatvoru, i to ako. Ali totalno mi nije jasan mentalni sklop roditelja koji umjesto utjehe djetetu pruže batine

[maria71]

@ babyiris nisam popustljiva, direktno kažem pravila i ne dam se zafrkavati,ni od koga

[MGrubi]

ja bez autoriteta ne bih funkcionirala u razredu.....

i da, imam autoritet....mene slušaju ( od 7 do 4 srednje )

radimo, učimo, ponekad se zabavimo i to je to, ali kad ja kažem da idemo raditi, e onda se zapne i napravi se posao

i doma imam autoritet. i u banci. i na poslu općenito.

očito sam autoritativni dinosaur preživio iz jure

druga je to stvar, to su tuđa djeca, ko zna kakav oni imaju odgoj, ne možeš njih preodgajati
ja govorim samo o odnosu tata/mama - dijete
za svoje učenike ti si vanjski faktor
mama/tata imaju jaču poziciju, oni su unutarnji faktori, njihovo mišljenje o nama jako utječe na naše vlastito mišljenje o sebi

[maria71]

stvar je u tome da i doma Marko ima granice koje sam ja postavila ,a ti npr ne bi...

po nekima sam preliberalna ,a po nekima čudna u majmanju ruku jer imamo određena pravila i rutine...

no ja uvijek velim, što odgovara meni i mom djetetu, ne odgovora nekome drugome

[Irena001]

meni je to strašno

[mama courage]

ne kažnjavam, to mi je besmisleno

ja kaznjavam. prosle nedjelje nismo otišli do 2 njoj drage osobe (prvo do jedne, a onda do druge - takav je bio prvi plan), nije smjela gledati crtić i morala se smirit u spavaćoj sobi... onda sam dodala da još ima spremiti svoje igračke (kad sam već bila krenula ). molila sam je lijepo i na kraju brojala do 3. kad nije htjela poslušati, nego se demonstrativno odšetala - rekla sam: idemo doma. onda je tek nastao pičvajz i cijela se kuća tresla i derala se dok nismo došle doma, al smo otišli doma i sve kazne je stoički podnijela (ionako se ubrzo smirila) i pomirile smo se.

predvečer je nacrtala crtež i nešto naškrabala na njemu i onda mi je to pročitala:"mojoj dragoj mami i ne smije se pušiti cigarete" (ovaj drugi dio zato jer mm puši). koja uvlakuša

[mama courage]

nikad je ne optužujem za loše posljedice (razbijena šalica)

ovo ni ja ne činim. dovesti nanervirana dijete u banku i očekivati čuda - sama sam si kriva. al ja znam zabaviti svoje dijete u takvim situacijama, dam joj nešto da gricka, pije, a sad je dovoljno velika da ju mogu i zamoliti da se malčice strpi, da će sve biti brzo gotovo. ako vidim da je kilometarski red, i ne ulazim u takve prostorije. nastojim nju ne optužiti za greške za koje sam ja sama kriva, kad se dovedem u nezgodnu situaciju i kad mi počne cendrati i sl (druga je priča kad je ona kriva).

[ninet]

Ne znam ni sama što želim reći otvaranjem ove teme, ali jedan današnji događaj me potresao i želim ga ispričati.
Bila sam u banci i jedna mlada trudnica je sjedila sa svojim djetetom. Dječak je stalno pokušavao ustati, a ona mu je prijetila da će ga istući, da će izvaditi "šćap" pa ga je na kraju i lupila po guzi. On je samo plakao i govorio Mama, jubi, jubi (Mama, ljubi, ljubi) i pokazivao je na guzu. Pitala sam je koliko ima godina, a njen odgovor je bio godinu i deset mjeseci. Odmah sam se sjetila svog M. koji je samo mjesec dana stariji od ovog dječačića. Mama je otišla do šaltera, dječak je sjedio minut-dva i kada je pokušao ustati pao je na pod i počeo plakati. Mama se isti tren okrenula i kada bi svatko pomislio da će ga uzeti, zagrliti i pokušati utješiti, ona ga je još jače istukla.
Marina nisam nikada udarila, niti mi je palo napamet. Kada je nestašan, znam dići kažiprst i reći mu da to što radi ne valja. Poslije ovoga danas, osjećam se jako loše. Loše zato što moj M. ima istu onu tužnu facu kada vidi da ga opominjem, kao što je imao onaj dječak jutros u banci. Osjećam kao da sam ga udarila, svaki put kada sam dignula prijeteći kažiprst.

Pretjerujes!
Granice moraju postojati.....a ti bi se vjerovatno jednako lose osjecala jer bi M napravio istu tuznu facu i da nikad nije bilo kaziprsta, nego da si ga samo strogo pogledala...


Stoga...glavu (i kaziprst po potrebi) - gore

[Timmy]

Ja medju svojim frendicama vazim za freakushu koja nikad nije viknula na svoje dijete a kamoli nesto drugo. Medjutim, zadnjih dana pucam po savovima, osjecam kako me skaklje u stomku od ljutnje i imam osjecaj ako zavicem na malu da ce joj kosa vijorit pet minuta kao na buri. Imam dojam da cu se razbolit od suzdrzavanja i pocela sam opet jogirat da malo smirim glavu ali mislim da bih prije trebala ici na box i dobro iskefat neku vrecu.

Moja L je dvogodisnjakinja koja u zadnje vrijeme stalno trci u suprotnom smjeru od mene, a kad je konacno sustignem sa svim vrecama i torbama koje (pre)cesto nosim kao najgora kobila Suzy, ona se izmigoljava kao lignja da bi na kraju legla na pod i pravila se da spava uz izgovor kako je straaaaaaaaaaaaaasno umorna. Danas mi je to napravila u javnoj garazi, a ja je nisam mogla podignut zbog "lignja" efekta. E sad, ja bih tu mogla nju molit dobrih sat vremena ili ju ignorirat ili prijetit da cu otic i ostavit je tu samu, a sve bez rezultata. I tako sam je danas primila za ruke i doslovno vukla po podu kao ranjenicu dok su to drugi ljudi gledali . Kad sam je napokon uspjela posjest u autosjedalicu, pocele su mi ic suze sta od napora a sta od srama, a ona me je gledala sasvim mirno te rasirila ruke i kao da mi pravi uslugu rekla "dodji mama, zagulit cu te, ti si moja draga". Ma koma........Cini mi se da bi me bila poslusala da sam ranije povisila ton. Sve mi se cini da mi je to sljedeca tehnika obuzdavanja odbjegle dvogodisnjakinje.

[Anci]

Mislim da ti je to skroz normalno u terrible two godini, imaš par topica na Izazovima roditeljstva o tome- moja je bila u toj dobi, sad seka ulazi!!!

[MGrubi]

skužila sam da roditelji koji rimjenjuju fizičku kaznu (što se mene tiče to de odnosi na bilokakvu kaznu) koriste iste one argumente koje koriste oni ka šta su talibani ili naši zadrti muškarci, kada brane pravo da fizički kaznu ženu
nisu djeca niti žene polu-ljudi ili polu-bića koje treba "ispraviti"
žena je čovjek
dijete je čovjek
kompletne ličnosti
i zato smatram da su kazne i treniranje autoriteta jednako nekvalitetni načini komuniciranja između ljudi bilo da je u pitanju žena ili dijete ili muškarac

da meni dođe M i pokuša mi nešto nametnuti pozivajući se na svoj autoritet (tj, patrijahalnu hijerarhiju), letio bi preko praga on i njegov autoritet
...

[sale&ivana]

Mgrubi ja se slažem u mnogo stvari s tobom i nadam se da ću moći dobro odgojiti svoju bebicu bez ikakvih kazni jer mislim da stvarno nisu potrebne. Moje djetešce je još u stomaku, ali imala sam iskustva s djecom koju je moja mama čuvala. Posebno je bila tu jedna meni jako draga i vrlo inteligentna curica koja je kad bi bila kod nas bila anđeo od djeteta (nikada se niije morao na nju povisiti glas), a kod kuće bi postala pravi mali vrag. Stvar je bila u tome što mama na nju nije obraćala previše pažnje i ona ju je onda morala na razne načine privlačiti, a roditelji da je smire dopuštali bi joj sve što želi. Prijetilo se s glupostima kao što su: vidjet ćeš ti kad tata dodje i sl. Stvar je otišla tako daleko da je mala plakala za mojom mamom svaki put kad bi ju dovela kući, a njenu mamu to uopće nije diralo :? . To je sve potrajalo dok joj mama nije ostala treći put trudna. Ne možete ni zamisliti koliko mi je žao te curice, ponajviše zbog toga što je jako inteligentna i pametna, a kod nje u obitelji to nitko ne primjećuje niti se s njom igra.
Sada moja mama čuva jednu drugu curicu u sređenoj obitelji i nebiste vjerovali što se sve može postići ljepim riječima, ja osobno poslušnije dijete nisam vidjela. A najviše mislim da je tako jer joj roditelji pružaju jako puno pažnje (iako su malo s njom), svaki put ju ljepo zamole kada žele da nešto napravi, pitaju da li nešto želi i sl.
Jednom sam se ja igrala s njom i morala nešto napisati, a ona je htjela kod mene u krilo. Držala sam je dok se nije počela migoljiti i onda spustila dolje (moram reći da dok sam to pisala sam pričala s nekim i nisam obraćala pažnju na nju), a ona je otišla do kraja sobe, okrenula se bočno, spustila glavicu i žalosno uz treskanje bradice zaplakala. Ne možete ni zamisliti koliko mi se srce stislo i odmah sam je uzela, mazila i igrala se.

[MGrubi]

ja se nadam da ću moći odhrvati teretu prošlosti (moja mama je koristila šibu i kazne..)
koliko puta sam sebi jezik pregrizla i ruku zaustavila :/ ... a nije joj niti 2g

za 10g imati ću samokontrolu ko nonjđa

[mama courage]

da meni dođe M i pokuša mi nešto nametnuti pozivajući se na svoj autoritet (tj, patrijahalnu hijerarhiju), letio bi preko praga on i njegov autoritet
...

o ovome smo mgrubi pričali već sto puta. neusporedivo je. tvoj muz (osim ako inače nije neki moron) će tebi sigurno lijepim reći i objasniti ti neke stvari koje su za tvoje dobro, a ti, ako si pametna i razborita (u što ne sumnjam da je žena tvojih godina) ćeš i poslušati. eh, sad ako si ti nerazborita (smanjeno neubrojiva ) pa ga nećeš poslušati, nego i dalje činiš štetu sebi - recimo opijaš se, voziš u alkoholiziranom stanju (sebe i dijete!), kockaš, drogiraš se itd itd - on itekako može (pokušati) nametnuti svoj autoritet. a ako u tome i ne uspije - može te još uvijek poslati u klinac i okrenuti se i otići.

a mi sa svojom djecom pod jedan: nemamo mogućnost okrenuti se i otići i ostaviti ih da rade što žele. mi moramo biti autoriteti - jer uz to što smo neraskidivo povezani - pod dva: oni su još djeca i ne shvataju posljedice svojih ponašanja.

zašto je moja nedavno dobila "rigorozne" kazne. jer je bosa hodala kod moje bake koja tih dana nije dobro grijala stan, a ispod nje ionako nitko ne živi, pa je hladno. nekoliko puta sam lijepo ponovila da obuče papučice, čak ih donijela (ko poslušni sluga) ispred nje i zamolila, priprijetila da ćemo u protivnome ići kući (odbrojala do 3), ona je samo nonšalantno preskočila preko njih. ja prihvaćam da je to faza - ispituje dokle može ići - eh, pa ispitala je i vidjela. njeno ponašanje je imalo za posljedicu da smo se odmah spremile kući i nismo otišli u još 2 posjete kojima se radovala. smatram da je moja skoro pa četvorogodišnja curica dovoljno velika da shvati da se papučice moraju obući jer je hladno (a i osjeti kako joj zebu nogice). ja nemam namjeru praviti od sebe majmuna, niti je moljakati na koljenima, a bome niti liječiti upalu mjehura.

i da ne bude zabune... ti si pričala o fizičkoj kazni /za koju ja svakako nisam/ ali si dodala:"(što se mene tiče to de odnosi na bilokakvu kaznu) " pa sam se osjećala prozvanom.

nisu djeca niti žene polu-ljudi ili polu-bića koje treba "ispraviti"
žena je čovjek
dijete je čovjek
kompletne ličnosti

prvo miješaš kruške i jabuke /zene-djeca/. drugo: s ovim da dijete stavljaš na isti rang s odraslima samo govori koliko ti imaš slična razmišljanja kao talibani. u hrvatskoj djeca ispod 14 godina kažnjivo se ne mogu goniti (u demokratskim zemljama se priznaje da djeca do određene godine nisu kažnjivo odgovorna), kod talibana bilo da je dijete od 3 godine ili muškarac od 33 god - ako ukrade jabuku - odsjecaju mu ruku. mislim, čemu izmišljati toplu vodu ? djeca su djeca - i nek budu, biti dijete ne nosi samo manjak prava, nego i manjak odgovornosti. tako i treba biti.

[koalica]

Granice i pravila moraju postojati i roditelj treba biti dosljedan u njima. Kazna za kršenje pravila mora postojati i biti primjerena. Kao što mc kaže naša je dužnost kao roditelja našu djecu naučiti kakvo ponašanje je prihvatljivo a kakvo nije. Definitivno sam protiv fizičke kazne i protiv grubih riječi, ali mislim da je zabrana gledanja crtića (ili nešto slično) sasvim primjerena kazna za djecu.

[Zullu]

Pa vjerovatno cu sada ispasti neki freak, ali smatram da puc po guzi nece biti smak svijeta, kada sve dijaloske metode ne upale (i ne postoji bas prevelik prostor za manevar kada je u pitanju 1.5 godisnje dijete), a nema prostora za neku drugu vrstu uskracivanja ili kazne.
R. je vec u par puta dobio rukom po peleni i sem njegovog ego-a nista drugo nije bilo povrijedjeno, a cendranje je trajalo ravno minut, dok se nismo okrenuli novoj aktivnosti i napustili onu koja je bila sporna i branjena.
Mislim da je svaka vrsta iskaljivanja sopstvene frustracije izazvane okolnostima ili djetetovim ponasanjem pogresna ukoliko se radi cisto zato sto ''eto ne znamo sta cemo vise'', pa cemo ga namlatiti. Fizicki povrijediti dijete je ravno zlocinu za mene.
Mama me je u par prilika fol ispucala po guzici, a od oca sam samo jednom u zivotu dobila kaisem preko guzice. ( i dan danas to pamtim ).

U sustini jako puno gresaka u nasem odnosu sa djecom proizilazi kada nasa frustracija,ocaj i beznadje, kako se postaviti prema djetetu, preuzme kontrolu i tada roditelji koji bas i nisu obdareni strpljenjem, a ni narocito razumnim ponasanjem kako se vidi iz prilozene price, naprave tako kardinalne pogreske spram djeteta, gdje ama bas nista pozitivno nisu napravili ni za sebe, a pogotovo za djete.

Dalje, djeca su programirana da nadju slabu tacku roditelja. Kada je nadju, ko pihavice su na njoj. Tako da sto mogu cesce ne dozvoljavam da me krokodilske suze ganu kada se nesto zeli dobiti po svaku cijenu. (lazem sada malo..najcesce popustim na kraju pa dobije to sto hoce :/ ). Mada znam da je pogresno, eto meni je tesko da mu nesto uskratim :/
Jedino sto mislim da sam do sada ispravno radila je ne preveliko panicarenje kada se spotakne, padne, udari u svojoj zurbi i trci. Tada samo prvo osmotrim njegovu reakciju i lice, vidim da li se zaista udario i da li ga boli ili je samo malo preplasen od pada. Najcesce je ovo posljednje i posto vidi da ni kod mene nema neke panike, samo ustane i nastavi dalje sa trkom i igrom. Nema placa ni prenemaganja. Sto mislim da je super.

[apricot]

kada sve dijaloske metode ne upale (i ne postoji bas prevelik prostor za manevar kada je u pitanju 1.5 godisnje dijete), a nema prostora za neku drugu vrstu uskracivanja ili kazne.

da, odlična logika: nije dovoljno odrastao da mu objasnim, ali je dovoljno odrastao da ga udarim

[oka]

Zullu je napisala/o:
kada sve dijaloske metode ne upale (i ne postoji bas prevelik prostor za manevar kada je u pitanju 1.5 godisnje dijete), a nema prostora za neku drugu vrstu uskracivanja ili kazne.

:shock: :shock: Nee mogu zamisliti da svoju 1,5 curicu niti malim prstićem dam po guzi :shock: :shock: srce mi se stegnulo ko na minus deset!!!!!!!

[Deaedi]

R. je vec u par puta dobio rukom po peleni i sem njegovog ego-a nista drugo nije bilo povrijedjeno

EGA ! Zar dijete od 1.5g ima ego? Ima i te kako, ali ne onom negativnom smislu i s konotacijom koju izaziva rijec "ego". Ono ima dusu, a i dusa boli, nekad gore nego fizicka bol.

[lamia]

Moj deda je uvijek govorio,dijete se ne udara,do 7 godina ne razumije,i da ga udaras nece razumijeti.
A od 7 pa navise razumije i mozes mu objasniti

[dorotea24]

Zullu ja ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bih udarila svoje dijete koje je nešto mlađe od tvoga. Nemoj to raditi. Možda ti se čini kao da mu to nije ništa i kao da mu se "samo" povrijedio ego, ali tim ga činom ne samo ponižavaš nego mu i pokazuješ kako je fizički obračun prihvatljiv način komunikacije. Djeca kopiraju naše ponašanje.

[ja_mama]

ja svog klepim po guzici a on se okrene i smije mi se

[mati]

Evo ja sam izgleda jedina koja ce se sloziti sa Zullu.
Cak sam danas u novinama procitala da je u spanjolskoj(sada i zakonom )dozvoljeno plesnuti djete po guzi u datom momentu.I da se mnogi psiholozi slazu da udarac pomaze da djete shvati granicu.Naravno da se prije toga prica i pokusava na druge nacine, ali kad je situacija van kontrole...kazu da se opravdava. I profesori i roditelji kazu da se ne smje eliminirati ta praktika iz odgoja.

[Luna Rocco]

Ne znam, cure... Što god savjetovali ili nesavjetovali, meni bi srce stalo istog trena da udarim osobu koja mi znači više od svih ostalih zajedno u životu, koja me gleda očima prepunim ljubavi i povjerenja, koja u meni nalazi utočište, spas i sigurnost... Umrla bih. Ne mogu zamisliti što bi se trebalo dogoditi da ga udarim, prođe me jeza pri samoj pomisli na tu scenu.

[sanja74]

Zašto se prema djeci ne ponašate onako kako želite da se okolina ponaša prema vama?
Što? Mali su, pa samim time i glupi, pa jedino batine razumiju?!

Roditelji su tu da ih zaštite, a ne da ih uče "život je težak i okrutan". Kakve veze ima što ste gdje pročitale!
Zar vam odgovor o tome da li ili ne tući dijete ne leži u srcu?

[Honey]

Dosta je velik prostor za manevar između dijaloga i udarca, i kad je u pitanju puno manje dijete.
Postoji i odvraćanje pažnje s nedopuštene radnje, fizičko odvajanje, ponavljanje i ponavljanje. Jeste li znali recimo da je uskraćivanje pažnje djetetu čak i na minutu-dvije vrlo upečatljiv potez? Uskraćuje ono što je djetetu najvažnije, a šalje i poruku: Dok se tako ponašaš, ne želim s tobom imati posla.
Također ne treba očekivati od djece previše u određenoj dobi. Meni udarac nije garancija da mi dijete neće slijedeći put gurnuti nešto u utičnicu od struje. Zato imamo zaštitu u svakoj. I ako mu uzmem nož iz ruke, pa udarim, drugi puta će si uzeti nož kad ja ne gledam. Baš njega briga što je to opasno, glavno da ja ne vidim. Pa se umjesto ozljede od noža boji mene. Nikakva je to "edukacija" batinama.

[Deaedi]

... Što god savjetovali ili nesavjetovali, meni bi srce stalo istog trena da udarim osobu koja mi znači više od svih ostalih zajedno u životu, koja me gleda očima prepunim ljubavi i povjerenja, koja u meni nalazi utočište, spas i sigurnost... Umrla bih. Ne mogu zamisliti što bi se trebalo dogoditi da ga udarim, prođe me jeza pri samoj pomisli na tu scenu.

Potpis. Tocno tako se i ja osjecam.

[vissnja]

Ne znam, cure... Što god savjetovali ili nesavjetovali, meni bi srce stalo istog trena da udarim osobu koja mi znači više od svih ostalih zajedno u životu, koja me gleda očima prepunim ljubavi i povjerenja, koja u meni nalazi utočište, spas i sigurnost... Umrla bih. Ne mogu zamisliti što bi se trebalo dogoditi da ga udarim, prođe me jeza pri samoj pomisli na tu scenu.

X

[koalica]

Cure, pa ne radi se ovdje o mlaćenju djece, nego o laganom pljesku po guzi/prstićima, čisto simbolički.......Da se razumijemo, i ja sam protiv toga ali ne bih baš tako jako šikanirala one koji primjenjuju te pljeske.

[sanja74]

Cure, pa ne radi se ovdje o mlaćenju djece, nego o laganom pljesku po guzi/prstićima, čisto simbolički.......Da se razumijemo, i ja sam protiv toga ali ne bih baš tako jako šikanirala one koji primjenjuju te pljeske.

Jel neko tebe tako malo "simbolički"?

[koalica]

Ne sjećam se Očito nije ostavil odovoljno traga na meni

[donna]

a šta kad mene moja tuče?

[sanja74]

Ne sjećam se Očito nije ostavil odovoljno traga na meni

Mislila sam da li te netko SADA "simbolički" lupa. Kako bi se osjećala u takvoj situaciji?

Ili to kad pređeš 5tu, 10tu ili koju-već godinu nije tako popularna metoda jer si "veliki" i "pametan"?!

[sanja74]

a šta kad mene moja tuče?

Ovo je STVARNO pitanje? Da pogledaš malo po forumu i portalu nešto na tu temu?

[gitulja]

Moram reći da mi lupanje, pa makar i "simbolično" ne pada na pamet. Mi se raspravljamo u beskraj, ponekad i povisim glas, a mahanje prsto i ne,ne je omiljena zabava moje G. A i kakvu poruku da joj dam batinama? Ako misliš da netko nešto radi krivo udari ga???

[donna]

a šta kad mene moja tuče?

Ovo je STVARNO pitanje? Da pogledaš malo po forumu i portalu nešto na tu temu?

pa da jer kako postupiti kada te dijete udara..ignorirati? jesam sto puta pa ne vrijedi tj još gore ...vratiti? jer masu puta kada sam razgovarala s drugima kažu "pa vrati joj" da joj pokažem da to nije uredu i da boli.. :?

[Zullu]

Hmm..promovirate razborit odnos prema djetetu, dakle prije svega promisljen, a ne impulsivan, a opet vidim krenuli ste od prvog pa do skoro posljedneg komentara ''impulsivno'' i ''shokirano'' reagirati na moj komentar , sa cini mi se povrsnim pristupom onog sto sam rekla.
Napravite razliku izmedju ''udaraca'', ''tuche'', ''dreke'' i ''maltretiranja'' djeteta i ''puca'' po guzi preko pelena, stramplica i trenerke.
To je sve.

I dalje smatram da sam u pravu, s obzirom da 3 silna puca koje je za ovo vrijeme moje jadno, istraumirano djete dobilo, a s kojima su bile prekinute radnje koje su u tom momentu bile u najmanju ruku opasne za njega i gdje nikakav milozvucni glas, njezne molbe, strogi glas, autoritativni glas, izlaganja o opasnostima takvog ponasanja, nisu imale efekta. :/
Djeca testiraju ''granice''. To rade, to trebaju da rade.
Nase je da te granice postavimo.
Opet ponavljam svoj stav. U nekim momentima, ta granica je puc. Nema dalje. Necu umilno uvjeravati svoje hiperaktivno (hiperaktivnost je ponekad stanje koje se treba lijeciti ili korigirati, pa mozda ovo nije ispravan izraz), izrazeno neovisno djete i milkiti ga po glavi, dok on svaki put pokusava ukljuciti plin, otvoriti rernu ili stajati na vrhu trosjeda. Jer sve te stvari ce pokusati iznova i ponovo, a u jednom momentu se to moze desiti bez supervizije starije osobe i sta onda?!
Sigurnost i bezbjednost mog djeteta, prevazilazi moju tugu i slamajuce srce zbog jednog puca preko guza.

Demant necijeg koment-a na to da malo dijete nema ego. Kako nema? Ako ga nema..kako moze zaplakati jer je povrijedjen, ali ne u ''fizickom'' smislu?! Kontradiktorni ste..

Pa nema ego odraslog covjeka naravno, ali to je licnost i osoba od momenta rodjenja i ego se izgradjuje i gradi empirijski od tog momenta.
Nisam bas neki psihic, ali mislim da je ovo cista logika. Moguce da moj izbor rijeci ''ego'' u ovom primjeru nije adekvatan i tu opasku prihvatam.

Uostalom malo googla-nja...

Id, ego, and superego are the three components of the human mind in the psychoanalytic model introduced by Sigmund Freud.
The mind of a newborn child is regarded as being completely "id-ridden", in the sense that it is a mass of instinctive drives and impulses, and demands immediate satisfaction. This view equates a newborn child with an id-ridden individual - often humorously - with this analogy: an alimentary tract with no sense of responsibility at either end...

Na kraju..sa mnogo cime se slazem i uopste nisam u neslaganju sa svima vama, dakle 100% vas podrzavam, ali ne kreirajte sliku savrsenog odnosa sa djetetom, jer ona ne postoji. Prosto zato, jer ne postoji savrsen roditelj. I ne tezite savrsenstvu u tome, nego odnosu koji ce funkcionirati u najboljem interesu i na najbolji nacin za vas i vasu djecu.

Pozzz

[oka]

Nemam puno vremena pa ću samo nabzaka reći da čim je veća moja reakcija na nešto što ne smije tim je njoj interesantnije izazivati ju. Jer to joj je nešto novo i neuobičajeno, npr. utičinicu kad dira i ja reagiram naglo i glasno viknem, tako me lijepo pogleda nasmije se i ide opet ona i čeka moju viku, a dok smireno kažem i objasnim pa po mogućnosti skrećem na novu temu, :shock: moje malo pametno ide i to prihvati i tako je u npr. 95% slučajeva.
Istina je da za to trebaju dobri živci i samokontrola, ali mislim da je to daleko isplativije i bolje za moje dijete nego udarac po guzi. Što bih joj time poručila :? , apsloutno ništa dobro već poruku da se smije udarati plus more negativnih stvari što taj udarac znači za moje dijete. Stoga i dalje mislim da je udarac najgore što neki roditelj šalje svojem dijetetu nakon kojeg more djece niti ne prestaje tu radnju već plačom sili dalje i želi opet to raditi nakon čega sljede nove batine i plač djeteta.

Ne mislim da sam savršena, naprotiv ne uspijem se uvjek kontrolirati i zato i povisim ton ponekad, ali to je najdalje do kud ću ići i pokušat ću i njega maknuti jer kao što sam rekla već smirenost i razgovor su mi dali daleko više boljih rezultata i ona i ja smo bile sretnije i zadovoljnije.
I da, težit ću i dalje što boljem odgoju svog djeteta, što ne znači da težim savršenstvu jer je to naprosto nemoguće, ali to onda ne znači da se moram prestati truditi, održavati samokontrolu i udarati svoje dijete onda kad me najviše treba.