Hmm..promovirate razborit odnos prema djetetu, dakle prije svega promisljen, a ne impulsivan, a opet vidim krenuli ste od prvog pa do skoro posljedneg komentara ''impulsivno'' i ''shokirano'' reagirati na moj komentar , sa cini mi se povrsnim pristupom onog sto sam rekla.
Napravite razliku izmedju ''udaraca'', ''tuche'', ''dreke'' i ''maltretiranja'' djeteta i ''puca'' po guzi preko pelena, stramplica i trenerke.
To je sve.

I dalje smatram da sam u pravu, s obzirom da 3 silna puca koje je za ovo vrijeme moje jadno, istraumirano djete dobilo, a s kojima su bile prekinute radnje koje su u tom momentu bile u najmanju ruku opasne za njega i gdje nikakav milozvucni glas, njezne molbe, strogi glas, autoritativni glas, izlaganja o opasnostima takvog ponasanja, nisu imale efekta. :/
Djeca testiraju ''granice''. To rade, to trebaju da rade.
Nase je da te granice postavimo.
Opet ponavljam svoj stav. U nekim momentima, ta granica je puc. Nema dalje. Necu umilno uvjeravati svoje hiperaktivno (hiperaktivnost je ponekad stanje koje se treba lijeciti ili korigirati, pa mozda ovo nije ispravan izraz), izrazeno neovisno djete i milkiti ga po glavi, dok on svaki put pokusava ukljuciti plin, otvoriti rernu ili stajati na vrhu trosjeda. Jer sve te stvari ce pokusati iznova i ponovo, a u jednom momentu se to moze desiti bez supervizije starije osobe i sta onda?!
Sigurnost i bezbjednost mog djeteta, prevazilazi moju tugu i slamajuce srce zbog jednog puca preko guza.

Demant necijeg koment-a na to da malo dijete nema ego. Kako nema? Ako ga nema..kako moze zaplakati jer je povrijedjen, ali ne u ''fizickom'' smislu?! Kontradiktorni ste..

Pa nema ego odraslog covjeka naravno, ali to je licnost i osoba od momenta rodjenja i ego se izgradjuje i gradi empirijski od tog momenta.
Nisam bas neki psihic, ali mislim da je ovo cista logika. Moguce da moj izbor rijeci ''ego'' u ovom primjeru nije adekvatan i tu opasku prihvatam.

Uostalom malo googla-nja...

Id, ego, and superego are the three components of the human mind in the psychoanalytic model introduced by Sigmund Freud.
The mind of a newborn child is regarded as being completely "id-ridden", in the sense that it is a mass of instinctive drives and impulses, and demands immediate satisfaction. This view equates a newborn child with an id-ridden individual - often humorously - with this analogy: an alimentary tract with no sense of responsibility at either end...

Na kraju..sa mnogo cime se slazem i uopste nisam u neslaganju sa svima vama, dakle 100% vas podrzavam, ali ne kreirajte sliku savrsenog odnosa sa djetetom, jer ona ne postoji. Prosto zato, jer ne postoji savrsen roditelj. I ne tezite savrsenstvu u tome, nego odnosu koji ce funkcionirati u najboljem interesu i na najbolji nacin za vas i vasu djecu.

Pozzz