Put do našeg anđela (stigla i seka!)

[KKK]

Neki dan u izlogu vidjela magnet sa natpisom: " NISAM ZNALA DA U MOJEM SRCU IMA TOLIKO LJUBAVI DOK ME NETKO NIJE NAZVAO MAMA "
Pitanje mamama posvojenih anđela; volite li ih kao da ste ih vi rodile ? Volite li te njihove okice iako nisu boje kao vaše? Osjećaju li se posvojena djeca ikada manje voljena, željena ?

[Rebbeca]

Eva me je na svojoj temi podsjetila o odnosu tata-kći... I kod nas je taj odnos u zadnjih 3-4 tj. počeo naglo ići uzlaznom putanjom: ako tate nema doma T. obavezno pita gdje je i kad će doći, vrlo često ima baš tati nešto za reći, izmislili su neku svoju igru: tata sjedi na trosjedu, T. sjedi njemu na ramenima i onda on kao počne bočno padati, a ustvari padne ona na trosjed. No, igra je neslavno završila, jer je u jednom "padanju" T. ispružila ruke, povukla zavjesu, iščupala karnišu iz zida, karniša je srušila tegle s prozora... I tako sada u dnevnom boravku nemam ni karniše ni zavjese...

[eva71]

T. ispružila ruke, povukla zavjesu, iščupala karnišu iz zida, karniša je srušila tegle s prozora... I tako sada u dnevnom boravku nemam ni karniše ni zavjese...

Vidim da Vam je uzbudljivo, ali i osjecam iz Tvog pisanja da na to gledas dobrodusno...I meni je to novo, sve "gluposti", koje bi inace zabranila ili malo strozije branila, sad mi se zapravo cine kao ugodne obiteljske aktivnosti...Moj sin je, da zafrkava sestru, jutro proveo tako da je ribao balone po svojoj glavi, da ih naelektrizira, i onda ljepio na zidove. Naravno tako visoko da ih sestra ni sa stapom nije mogla skinuti... kako je to zabavno imati sestru upola manju!