rebbeca prekrasna priča, zaslužujete to. od srca puno, puno čestika uživajte u svakim zajedničkim trenucima.
 |
|||
|
|
|||
rebbeca prekrasna priča, zaslužujete to. od srca puno, puno čestika uživajte u svakim zajedničkim trenucima.
Last edited by katarinam; 03.02.2011 at 20:04.
braci i seki i sretnim roditeljima
dvoje školaraca u istom razredu, predivnoo!
pusa velikom bratu i seki
Za B. i T.
Hvala vam cure
Nakon puno truda i muke napokon smo došli do tako željenog drugog djeteta!
Moja kći je prava curica, obožava tajice i suknjice, voli mi pomagati u kuhanju i pospremanju
Točno se vidi da ti je falila jedna curka
Za vas
ivanas, kad se čujem sa svojom mamom pa joj kažem da T. upravo, npr. briše prašinu ili guli mrkvu, mama kaže da mi zavidi
A svi koji me poznaju (dovoljno je čak samo i forumsko poznavanje ) znaju da sam baš tip za rozo, ljubičasto, pletenje pletenica...
Dobro je još moj B. prošao da mu nisam počela oblačiti haljinice...
Rebbeca, čestitke od srca!
Originally Posted by Rebbeca
sad ćeš tek uživati u robici za curice!
rebbeca, čestitam vam na divnom događaju! ljubi svoju curicu! divno je čitati o vašoj obitelji! sretno i veselo nek vam uvijek bude!
Cestitam, diiiivnoooPosebno mi se dopada sto deca idu zajedno u razred, bice podrska jedno drugom...
Čestitam svima, braci, seki, mami, tati...!
(mamice, potpis treba promijeniti...
Eh, što se tiče potpisa, htjela ga ja promjeniti, al sam zaboravila kako... davno je bilo kad sam ovaj stavljala
Molim naputke
U izborniku gore, uđi u Postavke. U njima, izbornik lijevo Moje postavke, a u njima - Uredi potpis.
Jedva ga čekam!
Prekrasno, čestitam!
Shanti, thanks... potpis promjenjen... skleroza me lovi!
Dječica okupana/istuširana, igraju se s legićima, danas su nekoliko sati proveli vani na dvorištu: vozili se na bicevima, rolali, reketali ( kak bi moja kći rekla), jurili... al budu pozaspali!!!
Jedan zavidni pozdrav! I moj mlađi hoće sjeckat povrće, ali nemam kome kupit haljine i špangice.
Rebbeca, čestitam
Vlvl... hitno nabaviti seku!!!
MM i ja bili smo jučer na informacijama: učiteljica ih oboje nahvalila
Nakon nekog vremenskog razdoblja prožetog ljubomorom našeg donedavnog jedinca, uplovili smo u neke mirnije vode, ispadi su vrlo rijetki
Baš su mi bili slatki!!!
Cestitam! Divno!!! Puno srece vam zelim!
a preslatki su!!
Krasno
Bravo, klinci!
Rebecca, tek sad vidim vaše novosti! Čestitam vam od srca na kćeri!!!
I tako mi je drago da se super slažu!
Rebbecca,
opet ću ponoviti:
a) čestitam na curki
b) veseli me da vam se ostvarila i želja za 2. djetetom
c) veseli me što su njih dvoje našli dom
d) nadam se da će sva djeca iz domova naći dom za sebe i divne roditelje
... i meni najvažnije:
e) hvala na svim iskustvima vas roditelja posvajatelja. Meni nekad tako lako pukne živac, ima dana kad mi je fitilj prekratak (baš su mi ovi dani neki takvi), ... a čitajući vaše postove, posramim se i pokušam vratiti napravi put - put ljubavi. Jer na kraju krajeva (ili početku početaka) i mi smo našu djecu dobili. Ne iz doma, ali od Boga. Koji nam ih je dao s povjerenjem, da se o njima brinemo i da ih volimo volimo volimo...
Hvala!
Čestitam od srca.
Prekrasne priče draga moja, ronila sam krokodilske suze.
Puno cmokića za vašu cijelu obitelj.
Mi smo nakon 5 godina braka dobili svoju Jelenu ali želja za posvajanjem idalje ostaje i nadam se da ćemo imati sreću da u naš dom stigne još jedno djetešce.
Lijepo je i utješno čuti kad netko kaže da posvajanjem djeteta njegov život dobio smisao. Najljepši dan u životu bio dan kad rodila sina.Volite ga i kad je u trbuhu, ali od onog trena kad vam ga tek rođenog stave na prsa ništa ne volite više od tog maleckog. Nadam se da će ovo što je rekla R. netko jednom reči i za njega, da će ga voljet više od bilo čega i da će moj malecki biti sretan. To mi najvažnije u životu.
Rebbeca, cestitke od srca na curici!
Prelepo mi je citati kako se bata i seka vole.
KKK znam puno roditelja posvojene dječice, i vjeruj mi, svima do jednoga je posvojenjem djeteta život dobio jednu novu dimenziju i pravi smisao
Posvojena dječica su duuugo željena djeca i njihov dolazak u obitelj je poseban blagoslov, meni su članovi moje šire obitelji rekli kako ih je jako dirnuo dolazak naše djece i otvorio vidike u nekim stvarima.
Neki dan u izlogu vidjela magnet sa natpisom: " NISAM ZNALA DA U MOJEM SRCU IMA TOLIKO LJUBAVI DOK ME NETKO NIJE NAZVAO MAMA "
Pitanje mamama posvojenih anđela; volite li ih kao da ste ih vi rodile ? Volite li te njihove okice iako nisu boje kao vaše? Osjećaju li se posvojena djeca ikada manje voljena, željena ?
Draga KKK, svoju dječicu volim potpuno isto kao da sam ih rodila, tužna sam i uplašena kada su bolesni, sretna kada su oni sretni... obožavam ih!!!
Oboje imaju oči vrlo slične mojima i tatekovim, razlika je u nijansama. Kosa isto tako, iako to nije pokazatelj pripadnosti.
Uz normalan, razuman odgoj koji uključuje puno ljubavi, razgovora i razumijevanja moja se djeca sigurno ne osjećaju manje voljenima ili željenima. Jedina sam mama u ulici koja gleda djecu dok se rolaju, voze biciklima, volim se s njima igrati loptom, bagmenton, školice...
Pošto su se gotovo sva posvojena dječica dugo čekala, teško da nisu željena...
Eva me je na svojoj temi podsjetila o odnosu tata-kći... I kod nas je taj odnos u zadnjih 3-4 tj. počeo naglo ići uzlaznom putanjom: ako tate nema doma T. obavezno pita gdje je i kad će doći, vrlo često ima baš tati nešto za reći, izmislili su neku svoju igru: tata sjedi na trosjedu, T. sjedi njemu na ramenima i onda on kao počne bočno padati, a ustvari padne ona na trosjed. No, igra je neslavno završila, jer je u jednom "padanju" T. ispružila ruke, povukla zavjesu, iščupala karnišu iz zida, karniša je srušila tegle s prozora... I tako sada u dnevnom boravku nemam ni karniše ni zavjese...
Znas KKK, nikad nisam od djeteta ocekivala da izgleda kao i ja, ima moje oci ili, ne dao bog, moju kosu.... sin je pokupio lude lokne od ne znam koje bake ili prabake, a kcer ima divnu crnu kosu; oni su meni najljepsi bas takvi kakvi jesu. A po karakteru je bas moja posvojena kcer na mene, "tvrdoglava ko mama", pa se u njoj skoro cesce prepoznam nego u sinu.... to ti bas nema veze da imaju iste oci.
Mislim uistinu da su djeca isto zeljena i voljena, samo sto posvajanju prethodi vise razmisljanja i, kad se posvoji veliko dijete, prilagodba i pocetak majcinstva su drugaciji nego sa bebom, ali ljubav je ista....
Ja ni rodeno djete nisam dozivljavala kao "dio mene" ili "krv moje krvi" i tako to...Posvojiti djete znaci prihvatiti ga kakvo je, bez ikakvih zelja ili ocekivanja da bude "kao mi", da izgleda kao mi ili da ima nase kvalitete ili mane (to osim toga ionako ne smijemo ocekivati od djece). Imati djete je voljeti ga i dopustiti mu da svoje kvalitete razvije u najvecoj mogucoj mjeri dok ne postane covjek....
Vidim da Vam je uzbudljivo, ali i osjecam iz Tvog pisanja da na to gledas dobrodusno...I meni je to novo, sve "gluposti", koje bi inace zabranila ili malo strozije branila, sad mi se zapravo cine kao ugodne obiteljske aktivnosti...Moj sin je, da zafrkava sestru, jutro proveo tako da je ribao balone po svojoj glavi, da ih naelektrizira, i onda ljepio na zidove. Naravno tako visoko da ih sestra ni sa stapom nije mogla skinuti... kako je to zabavno imati sestru upola manju!
Hvala Bogu što postoje ljudi kao ti Rebbeca. Ja dala svog maleckog jer nisam mogla brinut o njemu, i to je jednako ko da sam dala svoje srce i dušu. Navečer kad zaspim osjećam njegov miris, a kad se probudim kažem si da moram izdržat samo taj dan. Da mogu sve loše što ga u životu čeka uzela bih sebi. Tješi me kad vidim da ima ljudi kao ti.
KKK, tužna je tvoja priča
Ali, puno je divnih i dobrih ljudi koji svojoj posvojenoj dejci pružaju toliko ljubavi i sreće da nitko ni ne upita jesu li ih oni rodili
vjerujem kako ne prođe dan da ne pomisliš na svoje dijete, ali tada vjerojatno nisi mogla postupiti drukčije.
vjeruj kako je tvoj sin došao u neku divnu obitelj i da je sretan.
Evo ponovo malo mene...
Atmosfera je prava obiteljska, dječica su... prava djeca, ima dana kad se verbalno prepucavaju, ima dana kad se štipaju, a ima dana kad su taaaaako dobri, i prema nama, i međusobno.
Neki dan je B. uštipnuo T. tako jako da se rasplakala. Kad je skužio što je napravio, zagrlio ju je, i tješio
Primjećujem u zadnjih tjedan-dva da njihova pasta za zube nestaje brzinom svjetlosti, skužim da T. stavlja na obje četkice ogromne količine paste, od koje polovica odmah padne u umivaonik. Uletim pri jednom pranju zubi u kupaonu, pitam tko to i zašto stavlja toliko paste?
T. kaže: ja
B. kaže: ne ona, ja stavljam
... i sad si ti pomozi...
KKK žao mi je što si bila primorana tako postupiti, ali očito nisi mogla drugačije. Vjerujem da si ga dala u dobre ruke, da je voljen i željen kao da im je biološko dijete i da mu ništa ne fali. Neka te to bar malo utješi. Ako uspijem doći do svojeg sina ili kćeri, biti ću vječno zahvalna toj majci koja ga/ju je donijela na svijet i nama omogučila da dođemo do toliko željenog djeteta!
Rebecca, vidiš kako braco pazi na seku! Tako slatko!!! Priča o njih dvoje me tako raznježila da jedva čekam još jednu takvu priču, ovaj put vlastitu!
Rebecca, bas mi je drago cuti novosti. Bas su vidim razvili ono bratski, u dobrom i u zlu...
Moj veliki je puno "zlocestiji" u mojoj prisutnosti nego kas su sami : dok sam ja tu nagovara sestru da skoci s pete stenge, jer zna da me to izbezumi, a kad je on pored nje u parkicu, kaze "pazi nemoj tu skociti, to ti je previsoko!"...
U svakom slucaju je, kao i kod Tebe, puno uzbudljivije, burnije i veselije...
Eh, pa moraju se malo starija braća praviti važna...
Cure, da čujem savjete i komentare...
Naša T. se još uvijek pomalo "srami" tate, tj. kada ju on zagrli ona se najčešće izmakne s izgovorom da joj je vruće. To je jedino u toj situaciji, inače je vrlo otvorena s njim: kad ga nema doma, pita gdje je i kad će doći, voli pričati s njim, nije joj neugodno da je on u kupaoni kada se ona kupa, važno mu pokazuje prve dlačice ispod pazuha...
Nekako mislim da će to doći na svoje, al da probate s "spontanim" grupnim maženjem i valjanjem po kauču i škakljanjem, onako svi četvero, tako nema te jedan na jedan napetosti i odnosa??
Samo vremena tu treba.
Rebecca, moja kcer je manja a isto je sa MM je manje simbioticna. Ni ne srami se, stalno ga moljaka da ju nosi i skaklja, ali za puse nesto svoje "glumi" - vidi da bi mu bilo drago, pa se pravi vazna...
Mislim da su to vise godine...moj veliki se drzi ko da sam mu ucinila nesto strasno kad ga poljubim ili pogladim, a ne smijem ga ni bas zagrliti. A moj je oduvijek!
Evo, prije tjedan dana smo se vratili sa prvog ljetovanja u četvero. Klinci su uživali, pogotovo naša kćerkica koja nije izlazila iz vode. Iako je do sada u svome mladom životu na moru bila samo 3 puta, došla je kao vrlo dobra plivačica. A u tih 5 tj. koliko smo bili na moru je: usavršila plivanje, naučila roniti, kolute unaprijed i unazad, stoj na rukama... ma prava je ribica!!! Bilo mi je prekrasno gledati njene i sinekove igre po vodi! Tata ih je oboje morao bacati do iznemoglosti, što i nije tako lako s obzirom na njihovu veličinu ( i težinu ).
Počele su pripreme za novu šk. godinu: dječica su omotala knjige, naljepila naljepnice, ispisala imena, počeli smo malo i matematiku ponavljati....
Posting Permissions
Reply With Quote