Evo, odradili smo zadaću, radionicu u školi i večeru, i sad imam par minuta vremena do tuširanja, pa nastavljam:
Ujutro se mi spremni i sa voljom pojavljujemo u Domu gdje je bio smješten naš Prvo odrađujemo jedan razgovor, na kojem se čude našoj uputnici na kojoj piše da naš B. može odmah s nama doma, ali pošto je Centar zakon, oni će to poštivati. Saznali smo i da smo došli samo 2-3 dana ranije, nebi bilo ništa od odlaska doma, jer je naše zlato, kao i većina kikača tamo, imalo vodene kozice. Ajde, i tu smo dobro prošli... Na tom razgovoru su nam kucala ko luda, jer je gospođa zvala gore da donesu mladog gospodina upoznati mamu i tatu, i znali smo da nas samo minute dijele od pogleda oči u oči. Zazvonio je telefon i gosp. s kojom smo razgovarali se je javila, i za nekoliko trenutaka otvaraju se vrata, i ulazi jedna teta noseći njega, preslatku, predivnu, plavokosu i smeđooku bebu, sa trepavicama na kojoj bi mu pozavidjele i mnoge glumice, i to nakon mazanja sa maskarom koja ih povećava 100000 puta, a koje su mu i dan danas zaštitni znak, zbog kojeg mu se obraćaju mnogi nepoznati ljudi. Ta teta je promrmljala da mora odmah gore, i uvalila to malo stvorenjce od 8,5 mj. ravno MM u ruke, koji do tada nije imao često bebe u rukama, za razliku od mene. Kada se to stvorenjce razderalo, mislim da ga je čula cijela šira okolica , uzela sam ga i ja, zatim se i gospođa skinula s telefona, i ona ga nosala, ali ništa nije pomoglo. Uspjela ga je smiriti tek doktorica u ambulanti Doma, gdje ga je pred nama skinula i pregledala. Još u fazi plakanja su komentirale da ako bude i poslije spavanja tako plakao kad nas vidi, da nemože odmah s nama doma, a da mi odemo na kavu dok se klinci ne probude. Još se sjećam njegovog pogleda, očiju uplašenih kao srnica, sjećam se kako je bio obučen, brrrr i sad se sva naježim. I tako sjedimo MM i ja na kavi, opet bez riječi, njegov mobitel zvoni, zovu starci, kumovi... on objašnjava situaciju. Na povratku u Dom kupimo kompletić sa 3 zvečke, ali to nije bila prva igračka koju smo kupili, zaboravila sam spomenuti da je ponosni tata još onaj dan kad smo kupovali opremu, kupio svom sinku crvenog džipa na daljinski