Pakleni izlasci

[Luna Rocco]

Evo opet mene , samo što ovaj put nije nikakva dilema ili strah, nego mi trebaju ideje, savjeti i iskustva...

Pisala sam već o tome kako se Kaleb zaletava iz parka na cestu, ne želi davati ruku, juri posvuda... Zatim se prije neka dva mjeseca dogodio neočekivani obrat - naša inzistiranja urodila su plodom i Kaleb je počeo davati ruku za prelazak ceste i općenito u šetnji izvan parka, surađivati, skroz smo prestali koristiti kolica... Bilo je fenomenalno, usudila sam se s njim ići vlakom u Zg, landrati okolo...

Prije neka 2-3 tjedna se razbolio i onda nismo išli van par dana. Nakon toga je nastupio kaos koji traje sad već sigurno 2 tjedna i polako i sustavno ubija u meni volju da izađem s njim van.

Dakle, imamo 3 opcije izlaska, redom ću ih opisati:

1. Izlazak pješke - hoće se kretati u suprotnom smjeru od onog kamo moramo ići, ne želi na ruke (vrišti), ne želi dati ruku ni u kom slučaju, pa ni preko ceste (jučer se treći put bacio na pod kad smo prelazili cestu. Uopće vam ne želim opisivati kakva je to scena i koliko je to opasno, jer znate i sami). Počne se derati i promptno se baca na pod. Ja ga u tim slučajevima na silu uzimam na ruke (ne mogu ga ostaviti da leži na cesti, ako nismo na cesti, ostavim ga ili odmah idemo doma) gdje se nastavlja batrgati i derati. Pakao.

2. Izlazak u kolicima - već nakon 2 minute počne inzistirati da ga izvadim. Ako ga izvadim, ponavlja se scenarij opisan u situaciji 1, s tim da još uz sve imam i ta kolica za manevrirati, što čini situaciju dodatno opasnom. Ako ga ostavim u kolicima urla, baca se, vrišti, krokodilske suze.

3. Izlazak u marami - odmah traži da ga izvadim, kao i u kolicima.

Došlo je do toga da izbjegavam izlaske (a voli ići van) ili se motamo oko kuće... Ili stvarno odemo do parka ili tour de selo, ali to bude xy incidentnih situacija koje mi trenutačno šalju želučanu kiselinu u nozdrve...

Razgovor, uvjeravanja, pregovaranja, pokazivanja druge djece koja daju ruku, molbe, "ja želim", ignoriranje, povratak doma... NIŠTA ne pali.

Ništa ne bih rekla da nismo već bili u toj divnoj, idiličnoj fazi šetanja za ručicu... Čak je gledao da idemo na zebru. Ovo sad je mučenje, a ne šetnja.

:?

[Barbi]

Evo ti stereotipni odgovor: 8) to je tzv. terrible two, vjerojatno je sad vrhunac, i šlag na kraju PROĆI ĆE, TO JE SAMO FAZA.

Sad ozbiljno, kad je dobre volje i kooperativan fino ga pitaj bi li išao u šetnju/ park/ negdje. Vjerojatno će ti dati do znanja da bi. E onda mu reci može, ali ako mami daš ruku kad to mama traži, inače odmah idemo kući. Neće sigurno upaliti iz prve, ni iz druge, ali skužit će vezu između šize i odlaska doma. I prestat će. E sad, nikad nećeš znati je li prestao zbog navedenog procesa ili bi svakako prestao. A možda se njemu u nekom trenutku zapravo i ide kući.

[ninet]

Pa nesto mu moras pustiti....Npr kad idete u neobavezne izlaske nek sam bira pravac. Ono, ti biras pravac, ali onda mami moras dati ruku sve vrijeme....
Ili kad posizi skroz ODMAH kuci. Skontace, ako nista, pukim Pavlovljevim refleksom.
Nemoj ni pokusavati s maramom i kolicima.
Nafuraj ga na semafore....djeca to vole...crveni ciko, zeleni ciko itd....



I zvekni apaurin prije izlaska

[ana.m]

Joj luna, točno znam kako ti je...
Doduše, kod nas je ipak to bilo nekako blaže, htio je biti u kolicima (ja nisam htjela da bude, odvikavala sam ga od kolica zbog seke), u marami nije bilo šanse da ga nosim, da ga nosim uopće jer sam bila trudna...
Nije se doduše bacao po cesti ali mi se smijao i trčao koloiko ga noge nose, jednom je tako istrčao na cestu pred auto, sva sreća je ovaj vidio kaj se dešava pa je stao.
A od tada pa do dan danas ako ga vidim da mi trči prema cesti zaurlam da taj tren ostajem bez glasa koliko je u meni strah zbog toga.
Nekak mi se čini da sam imala sličan topic ovome nekako u to doba...
Riješenje! Pričanje, pričanje, natezanje, nagovaranje dok ne nauči.
Mislim da nema druge!
I da, kako kaže Barbi-proći će, to je samo (JEDNA OD) faza!

[ana.m]

Nafuraj ga na semafore....djeca to vole...crveni ciko, zeleni ciko itd....

Joj, ovo smo i mi radiloi samo naš je bio "striček"

[Luna Rocco]

Barbi, vjerojatno mu se ide, ali šize su jednako intenzivne i na samom početku šetnje.

ninet - puštam mu, oh, još kako. Više se nitko ne druži s nama jer nam je putanja kretanja krajnje nepredvidljiva Nema više onog - idemo s nekim u šetnju. Dakle, većina šetnji je neobavezna, ali:
a) ujutro moramo otići do dućana, jednostavno moramo nešto jesti
b) on ne voli biti na jednom mjestu i kad on vodi isto moramo prelaziti ceste i sl.

Nemamo baš semafora, samo zebre. :/

Drago mi je čuti da je riječ o FAZI.

[Sun]

ideja iz iskustva:
s premisom da kao moj voli nešto gurati. Kupi mu kosilicu malu plastičnu ili tačke male plastične (vjerojatno ima i drugih riješenja, ali ova su naša . Tačke su nam naj naj jer ga onda usmjeravam i dajem mu stalno nove misije i izazove: npr idemo baš tamo onim puteljkom po žireve. Ili na drugu stranu po kamenčiće. Ili vozimo lišće tamo prema onoj cesti gdje su bageri itd.. Naravno da ga putem još sto puta moram podsjetiti kamo smo krenuli tako da ima novi napad entuzijazma pa opet potrči u željenom pravcu .
I još kad se umori onda sjedne u tačke pa ga vozim (jest da kičma boli, ali nije strašno! Dadada, tačke male su nam trenutno ZAKON!!!

[ninet]

Viktor se malo uozbiljio glede trke po ulici kad mu je teta cuvalica jednom pokazla mrtvog goluba i objasnila sta se desilo doticnom pokojniku.
Bez prijetnje. Samo fakti.
Od tad je poprilicno oprezan i ne buni se dati ruku, a to je bilo prije cca godinu dana....

[Luna Rocco]

Sun, koja ideja! :D
Ima kolica za bebe koja rado vozi po kući... Možda bi moglo upaliti.

Ovako odokativno imam dva pitanja:
1. Kako preko ceste? Nema šanse da ga pustim da sam gura kolica preko ceste, a ako ga tražim ruku dok je zauzet kolicima, slijedi tantrum garant.

2. K. voli brdovite terene, penjanje po kosinama i sl... Ako će mu kolica zapinjati, to će ga izluditi (isto iz iskustva).

Razmišljala sam kupiti neki dobar triciklić s ručkom za guranje koji ima remen za vezanje... Možda mu to bude fora. Imamo ono kinesko smeće, ali to je već poluraspadnuto.

[Luna Rocco]

ninet, Kaleb još ne konta takvu visoku filozofiju, vjerojatno bi rekao da golub "šššš" (čitaj:spava )

[ninet]

ninet, Kaleb još ne konta takvu visoku filozofiju, vjerojatno bi rekao da golub "šššš" (čitaj:spava )

Nije na mamu, onda.....

[Luna Rocco]

ninet, Kaleb još ne konta takvu visoku filozofiju, vjerojatno bi rekao da golub "šššš" (čitaj:spava )

Nije na mamu, onda.....

Za sad, srećom, nije. :D

[Sun]

ček da ga sad uspavam pa bum ti odgovorila, oba pitanja su pokrivena

[dalmatinka]

A remenčići za hodanje?
Daje mu privid da je slobodan , ali nije... :?

[toma_06]

a sad cu ja malo kontru

zasto ga forsiras da te drzi za ruku?

Toma otkad je prohodao nije ni u ludilu htio dati ruku, osim ako se nekud nije mogao sam popeti, ali onda bi ga pitali "trebas pomoc" i on bi sam dao ruku.

preko ceste smo oduvijek isli preko zebre, pa i on sad vec zna i vice "zeba", ako treba preci neku cesticu di nema zebre onda mu kazemo stani, gledaj dal ima auti i onda polako s njim preko ceste. s nekih 16 mjeseci je skuzio onaj zvuk od semafora kad je crveno i zeleno do te mjere da sam dođe do semafora, stisne gumbić, s prstom pokaže ne,ne i čeka zvuk za zeleno svjetlo - kad ga cuje, nema sanse da ga netko zaustavi (ovo imam i snimljeno, ziva je fora za gledati).

hocu reci, nikada ga nisam forsirala da me drzi za ruku, da bi on sam nedavno počeo sam tražiti ruku kad se šetamo :D

jasan mi je strah kad se prelazi cesta, ali probati ga nauciti da se ide preko zebre, kad nema auta i biti dosljedan u tome. imali smo i mi situacija (i jos uvijek ih ima) gdje bi se on igrao nasred ceste ili gazio po lokvici ili nesto deseto - tu nema razgovora - jednom mu kažem, toma to je cesta idemo brzo, ako ne reagira u roku miliseknude ide na ruke pa skičao on kolko mu drago. i sve ovo ne znači da sam sigurna da moje dijete zna stati kod ceste - iako na svim označenim mjestima (semafor, zebra,..) stane, ipak jurim za njim čim je blizu ceste.

no poanta priče je - ne forsiram držanje za ruku, super mi je kad on sam traži, ali ne kužim zašto bi se tijekom šetnje stalno morao držati za ruku.

(šetnja određenim redom, stajanje na određenim njemu zanimljiv postajama i sl - oooo, da, al probam se ne uzbuđivati i ako idemo van uzmem si vremena).

[Sun]

Ovako odokativno imam dva pitanja:
1. Kako preko ceste? Nema šanse da ga pustim da sam gura kolica preko ceste, a ako ga tražim ruku dok je zauzet kolicima, slijedi tantrum garant.

2. K. voli brdovite terene, penjanje po kosinama i sl... Ako će mu kolica zapinjati, to će ga izluditi (isto iz iskustva).

Razmišljala sam kupiti neki dobar triciklić s ručkom za guranje koji ima remen za vezanje... Možda mu to bude fora. Imamo ono kinesko smeće, ali to je već poluraspadnuto.

Za početak krenite malo po offroad stazicama da vidiš funkcionira li.. Lukas je nekako skužio da su auti opasni (e sad, znam da je to kod vas veći problem jer ste u gradu, mi smo izvan velikog prometa, cesticu gdje živimo koriste samo oni koji tu žive). Recimo imamo dvorište pa puno vremena provodi na dvorištu. Svaki put, od kad je prohodao, a i prije smo se sklanjali kad bi dolazio neki auto, ja bih mu uvijek onako glasno i ozbiljno govorila - brzo brzo bježi na stranu ide auto... to je dovelo do toga da sad kad god nekud idemo on čim čuje auto ili netko kaže da ide auto, on odmah bježi uz rub i tu se ukipi dok auto ne prođe. Naravno ja ga još i dodatno držim i hvalim ga kao je pametan
Tako kad dolazimo do zebre sa tačkama, ja ga primam odozada za jaknu i govorim mu da tu jure auti. On staje i čeka, ja ga držim. Onda mu kažem da brzo brzo idemo preko i držim ga tako za jaknu (naravno da kad bi se desila nekakva situacija ludila i neposluha da bih ga odmah ulovila cijelog na ruke). Tako to funkcionira. I stalno mu moram ponavljati kuda i zašto idemo, da ne zaboravi pa krene u svom smjeru. Bagere sad oobožava pa su mi oni vječna inspiracija.

e što se drugog pitanja tiče - zato su nam tačke zakon! Mi idemo svakodnevno uzbrdo po jednoj šumskoj stazici, vrlo neravnoj i grbavoj. Tačke imaju samo jedan veliki kotač naprijed pa ih svuda može izgurati. Još su k tome lagana pa ih za ručke može dignuti čak i ako je neka stepenica u igri. Često si on unutra stavi neki alat koji bi mu mogao trebati u šumi (tipa bušilica, moja cipela, češalj i još štošta) pa to gura. Svi koji nas sretnu mi kažu da izrabljujem dijete, ja šećem a on crnči
Tačke je kupila moja mama i svaka joj čast (Lukas ih bio ugledao u nekom dućaniću kad smi bili kod miojih i nije se odvajao od njih.). Kad su bile nove jako su drndale, imale neki komad plastike koji je struga onako da se čuje gdje se dijete kreće. To mi je nakon par dana počelo ići na živce pa sam strgala, tako da sad nečujnim korakom idemo na detektivske zadatke.

Trokolica - kupila ja u mulleru u CC neku njemačku PUKY se zove trokolicu. Baš fora izgleda, ful solidna, onako od željeznih cijevi, a ne od plastike. Super je. Nema remene ali ja ih sama napravila, imala sam neke gurtne od nekih starih kolica. Ali na njima neće dugo, to ti dođe slično kao kolica - nemre još sam vrtiti, za odgurivanje mu smetaju pedalice, kad ga guraš brzo mu dosadi. Doduše išli smo do sada samo jedamput s njima u pravu šetnju i bio je dobar jer kad mu dojadi onda ja počnem ludovati, trčati, voziti slalom, ali nekako nije to još to. ovo je naša trokolica http://www.puky.de/homepage/produkte...aeder/2113.htm

i tak.. pitaj ak te još šta zanima

[vitekova mamuška]

Mene zanima kako riješavate situaciju kada ste negdje vani i želite negdje, recimo žuri vam se natrag doma, a on neće, stoji/čuči/baca se na mjestu :? Ja ga obično uzmem i nosim do doma, a on prosvjeduje...ali, sad je skužio da je to način na koji može dobiti povratak kući u mom naručju (a stvarno mi je jako težak). Dakle, treba mi neki drugi način. Ne pali fora: ajmo doma pa ćemo...nešto što voli, ne želim ga potezati za ruku (a i ne pali), ne pali čekanje (tvrdoglaviji je od mene ). Kako vi to riješavate?

[Sun]

toma06 ne priča ona o stalnom držanju za ruke, ona priča baš o tom prelaženju ceste ili hodanju uz rub. Pusti ona njega gdje može, ali ima djece koja se strašno otimaju baš u tim opasnim situacijama. I koja idu non stop nekim svojim smjerom, bez obzira na cestu i promet..

[toma_06]

Kaleb je počeo davati ruku za prelazak ceste i općenito u šetnji izvan parka, ... ne želi dati ruku ni u kom slučaju, pa ni preko ceste ...Ništa ne bih rekla da nismo već bili u toj divnoj, idiličnoj fazi šetanja za ručicu

sun, ja sam iz ovoga zaključila da bi ga trebalo držati za ruke ne samo preko ceste već u svakoj šetnji izvan parka

luna, sorry ak sam nekaj krivo skužila

moj malac je takav da nema teoretske šanse da ga se primi za ruku ako on to neće, pa ni preko ceste

i onda sam shvatila da mi je lakše da ga ne forsiram za ruku

mi inače svaki dan šetamo baš uz zagrebačku aveniju veći dio puta, prelazimo nekoliko cesti, na jednom parkiralištu (u biti i nije parkiralište ali se tako koristi- kod centra vrbani) ima nekakva ograda po kojoj se stalno vere i onda istrčava - samo ga pratim i gledam i predviđam kada bi mogao izjuriti pred neki auto (o mojim živcima neću )

uglavnom, toma ne voli pretjerano biti u parku, njemu je to dosadno, mi moramo šetati uzduž i poprijeko po cijelom kvartu - ali bez ruku.

[Luna Rocco]

Toma, krivo si skužila.
Za rukicu inzistiram samo kad hodamo uz cestu ili preko nje... Sve prijateljice mi se zgražaju koliku mu slobodu dajem, stvarno inače ne inzistiram na ruci. Kaleb je po tom pitanju kao i Toma. Također mu je park bezveze, njemu šetnja znači landranje naokolo. I stvarno ima slobodu, ali ovo s cestom... Ajme.
Osim toga, stvarno postoje situacije kad moram nešto obaviti, makar taj nesretni dućan. :/

Sad smo baš bili vani, pa sam totalno demoralizirana.

Sun, hvala, probat ću s nekakvim tačkama.

[sorciere]

Razgovor, uvjeravanja, pregovaranja, pokazivanja druge djece koja daju ruku, molbe, "ja želim", ignoriranje, povratak doma... NIŠTA ne pali.

nisi još probala kleknuti pred njega... :/

nisam super mama, nisam tukla dijete - ali nisam dozvolila ovakvo ponašanje nikada. dreknula sam tak da su čuli valjda u susjednoj zgradi. uz dreku sam imala ljutu facu i "strogi prst".

nekoliko puta je bilo dovoljno. nakon toga je i sam prst bio signal da se promijeni ponašanje.

i ne, to nije dovelo do nikakvih trauma. naprotiv. godinu dana kasnije je ona meni pokazivala prst uz ... ali do tada je već usvojila "može-ne može".

[Ana i mamino zlato]

A joj šta mene čeka

[Zdenka2]

I mi smo imali paklenih izlazaka, a rješavala sam to slično kao Sorciere. Povlačila sam granicu ispred meni potpuno neprihvatljivih stvari.

[retha]

Nisam sve stigla procitati..
No mozda pomogne Hlapic. Kod nas je sad naime aktualan crtic "Postujte nase znakove", Buba ga naprosto obozava..sve kuzi..zebra..semafor..
Kad smo vani sama pokazuje da se ne smije ici na cestu jer tako kazu Hlapic, Gita, Bundas..

[Luna Rocco]

sorcie, vjeruj mi da sam pokušala čak i to, baš kako si opisala (ja to zovem "priprijetiti"). I stvarno sam bila jako, jako stroga. Rasplače se. I drugi put ponovi isto. :/

[Luna Rocco]

Nisam sve stigla procitati..
No mozda pomogne Hlapic. Kod nas je sad naime aktualan crtic "Postujte nase znakove", Buba ga naprosto obozava..sve kuzi..zebra..semafor..
Kad smo vani sama pokazuje da se ne smije ici na cestu jer tako kazu Hlapic, Gita, Bundas..

Ovo je izvrsno! Baš je u fazi obožavanja Pika i Pink Panthera, možda uspijem ugurati i Hlapića u odabranu ekipu.

Gdje mogu nabaviti taj crtić?
OOOOOOOOODLIČNA ideja! :D

[sorciere]

sorcie, vjeruj mi da sam pokušala čak i to, baš kako si opisala (ja to zovem "priprijetiti"). I stvarno sam bila jako, jako stroga. Rasplače se. I drugi put ponovi isto. :/

onda i ti drugi put ponoviš isto. i treći, i četvrti...
peti put će dobro razmisliti prije nego što napravi ono što je opasno za njega, ili je neprihvatljivo na neki način.

"priprijetiti" je oblačno nebo s mogućnošću oborina.
moj pristup je bio - skloni se s obale, jer dolazi tsunami!

[sorciere]

Kad smo vani sama pokazuje da se ne smije ici na cestu jer tako kazu Hlapic, Gita, Bundas..

ok... da li to znači da su Hlapić, Gita i Bundas veći autoriteti od mame? :?

[white_musk]

blago Kikici

[sorciere]

blago Kikici

je . u drugom razredu smo skupljali stari papir, da na kraju godine imaju za sladoled. ja došla reći koliko smo skupili - a u razredu nered. učiteljica trudna, pokušava smiriti - ništa.

ja zamolim pristojno da se smire - ništa.

uzmem imenik, tresnem njime o stol - i zaurlam: TIIIIIŠINAAAAAAAAAA!!!!

učiteljica okrenula leđa razredu i .
klinci :shock: ... mir...
ja kažem svoje, i pristojno ih pozdravim na odlasku...

nakon toga, kikica dolazi doma ovak:

ja pitam kaj je bilo, a ona meni da su ju pitali jel ju mama JAKO tuče ?
(nije im palo na pamet da ju uopće ne tučem ).

[suzyem]

Ja valjda imam sreću ili zbog toga što sam se tako postavila, moje obje curke šetaju sa mnom za ruku, nema šanse da ih pustim. Zamisli se da si u mojoj situaciji, znači da imaš dva Kaleba, koju bi taktiku imala? Ja sam se jednostavno morala postaviti da nema zahebancije! Pokušale su izvlačiti ruku na početku, pa početi bježati, al sam im jasno dala do znanja da tako ne može! Jer one sad sve razumiju, ako počnu s glupostima, samo im se obratim: Idemo kući? Odmah mir
Znači, hladna glava, i u toj situaciji, prelaska ceste, hodanja uz cestu jednostavno ne popuštam, ne molim, ne kumim.... tu me se mora slušati, jer opasnost je OGROMNA, dovoljno je da mi samo jedna zbriše, pa koma, da se nešto desi, ubila bi se!

[Luna Rocco]

To sam si danas cijelo vrijeme mislila - što da ih imam dvojicu? :shock: Onda mi je odmah pala na pamet misao: "Takva dva se ne rađaju!" Zezam se malo. Nisam ja baš takva micica koja moli dijete da je posluša. Kad su opasne stvari u pitanju, nema cile mile. Kod drugih stvari pali (kad čuje "pec", ne pada mu na kraj pameti dodirnuti pećnicu ili šteker), ali kod ceste ne. :/

[Val]

joj, luna, bas sam htjela napisati isto sto i suzyem
mi zivimo u nesto mirnijem kvartu, ali svi smo inzistirali da nas slusaju dok smo vani tj secemo.
sada oboje pruzaju rukice i mozemo prosetati, u miru, i po nesto zahtjevnijoj prometnici. nadam se da ce ovako i ostat.

ono sto me muci je njihovo penjanje na regal. tu ne pomaze ni molba ni prijetnja ni prst. probali smo cak (sram me reci) i po guzi-no nije urodilo plodom jer su se smijali. ovo zadnje je zato sto je meni tesko kretat se (ukljesten zivac), a u par navrata su bili jako blizu jako ruznom padu-lagano mi zivci popuste.

kad prestaje faza "penjati i samo se penjati"???

[Romy]

Mi smo baš u centru, na samoj cesti, tako da baš i ne prakticiramo slobodu hodanja, osim, iznimno ako idemo do kioska i imamo za prijeći jednu malu ulicu. Opirao se jedno vrijeme, ali ne znam, valjda imam takav stav, u smislu "nema zahebancije", tako da je odustao od toga.

Kad nam se nekamo žuri, a on zvjera okolo i hoda u suprotnom pravcu, onda ga ili dignem na ruke i prekidam aktivnosti, tutanj mjesto gdje smo trebali ići ili ga stavim u kolica. Šizi, vrišti, povraća. Milijun puta sam mu rekla, "Žalim slučaj stari, žali se upravi vodovoda, ali tako će bit'". Totalno hladno, kažem mu da sam ljuta i ignoriram dok se ne pribere, pa mi kaže, "Mama, dođi" Dođem, i onda mi da pusu i napravi draga (rukom po licu) .
Naučio je. Toliko da sad kad počne padati u afan, dovoljno je da vidi kamo to vodi i već mi kaže, "Vodojoda" (Upravi vodovoda ).

Ne toleriram afane. Ja njemu ne skačem po glavi, neće ni on meni. Volim ga više od svega, ali imam svoje granice i pravila koja se moraju poštivati. Ne vjerujem u nasilje, ali vjerujem u odgoj.

[clumsy mom]

Ja valjda imam sreću ili zbog toga što sam se tako postavila, moje obje curke šetaju sa mnom za ruku, nema šanse da ih pustim. Zamisli se da si u mojoj situaciji, znači da imaš dva Kaleba, koju bi taktiku imala? Ja sam se jednostavno morala postaviti da nema zahebancije! Pokušale su izvlačiti ruku na početku, pa početi bježati, al sam im jasno dala do znanja da tako ne može! Jer one sad sve razumiju, ako počnu s glupostima, samo im se obratim: Idemo kući? Odmah mir
Znači, hladna glava, i u toj situaciji, prelaska ceste, hodanja uz cestu jednostavno ne popuštam, ne molim, ne kumim.... tu me se mora slušati, jer opasnost je OGROMNA, dovoljno je da mi samo jedna zbriše, pa koma, da se nešto desi, ubila bi se!

Ogroman potpis

Kod nas je isto slučaj kao kod Suzyem - blizanci su u pitanju i nije bilo teoretske šanse da uopšte razmišljam o tome da ih puštam da hodaju sami gde im je volja. Blizancima je volja obično suprotna, obojica polete u dijametralno suprotnim pravcima

Od starta sam im dala do znanja da se šeta samo ako se mami (ili tati ili bilo kome drugom ) da ruka. Nije bilo pregovora niti pokušaja sa njihove strane da me puste valjda jer sam bila kategorična u tome. Za sve ostalo je bilo lufta ali ovde nikako. Nije u našem gradu baš neki gust saobraćaj (provincija, živimo u centru i sve nam je blizu) ali auto je auto i ako si baksuz taj jedan dnevno koji prođe može biti koban.

Kad malo bolje razmislim, to je jedina situacija gde sam ih stvarno dresirala. To sam i javno izjavila jednog jutra na putu do vrtića kad je jedna mama govorila svojoj maloj:''Vidiš kako ovi dečaci lepo drže mamu za ruku'' .

E sad, Kaleb možda ulazi u terrible two, možda se oporavlja od bolesti, možda mu je naletela kratka negativistička faza (neko dete odbija da jede, neko ima regresiju kod skidanja pelena, neko ima night terrors...)Budi dosledna i nadam se da će ga brzo proći .

[suzyem]

Općenito gledajući, i čitajući kako curke imaju probleme, te ova faza, te ona... ne znam, ja stvarno nemam takvih problema s curkama... jednostavno si nisam mogla dopustiti taj luksuz. Al zato s prvim djetetom
I sad se nikako ne mogu s njom naći, stalno smo u konfliktu... nisam postavila granice kad sam trebala, previše sam i pričala i objašnjavala u situacijama kad u biti to nije bilo potrebno, kad sam se trebala čvrsto postaviti, sad mi se to definitivno obilo o glavu....

[sorciere]

nisam postavila granice kad sam trebala, previše sam i pričala i objašnjavala u situacijama kad u biti to nije bilo potrebno, kad sam se trebala čvrsto postaviti, sad mi se to definitivno obilo o glavu....

bingo

[Zdenka2]

Ne toleriram afane. Ja njemu ne skačem po glavi, neće ni on meni. Volim ga više od svega, ali imam svoje granice i pravila koja se moraju poštivati. Ne vjerujem u nasilje, ali vjerujem u odgoj.

Tako i ja. I slažem se sa svim curama koje pišu o dvoje djece. Ja ih sad odjednom imam dvoje i vidim da mnoga pitanja o tome što i kako jednostavno otpadaju. Disciplinirala sam M. dok je bio sam, a sad moram biti još stroža i dosljednija, jer inače, svatko na svoju stranu, a ja u ludnicu. A to ne može.

[Luna Rocco]

kad prestaje faza "penjati i samo se penjati"???

Kod nas još traje, ali ja je dopuštam. No, Kaleb je po tom pitanju jako razuman, točno zna svoje granice i vrlo je spretan, pa težih padova nismo imali.

[Luna Rocco]

Naučio je. Toliko da sad kad počne padati u afan, dovoljno je da vidi kamo to vodi i već mi kaže, "Vodojoda" (Upravi vodovoda ).

Vrištiiiiiiiim

[Luna Rocco]

nisam postavila granice kad sam trebala, previše sam i pričala i objašnjavala u situacijama kad u biti to nije bilo potrebno, kad sam se trebala čvrsto postaviti, sad mi se to definitivno obilo o glavu....

Ja nemam taj problem. Znam gdje su moje granice i bez problema ih postavljam i provodim. I u većini slučajeva to pali, ali u ovom ne. Odnosno, ne pali u ovoj fazi, donedavno je surađivao.

[pipi1]

A da odeš sa autom do negdje gdje je mirnije pa nek šeta gdje hoće dok ga ne prođe ta faza

[cvijetak]

Luna ... i kod nas je slično u šetnji (jedino se ne baca po podu)- rijetko da ruku, kad nekamo idemo ona se većinom zaigra na prvoj stepenici i nikamo ne stignemo bez muke (isprobala sam hrpu taktika).Neki su nam dan propustile čizmice na snijegu, auto daleko 15-ak minuta normalnog hoda, noge joj mokre, a ona se "posadila" i ni makac, jedva sam je odnijela do auta (nakon ispucanog svega što sam se sjetila). Štogod moram obaviti postaje mi krajnje mučno. Nekad se osjećam stvarno bespomoćno, a to STVARNO ne volim.

[Luna Rocco]

A da odeš sa autom do negdje gdje je mirnije pa nek šeta gdje hoće dok ga ne prođe ta faza

Ne vozim.

[magriz]

tu i tamo se dogodi da F neće poslušati i da se bacaka... ali to bude uglavnom kad je umoran i razdražljiv... tada je dovoljno da ga uzmem na ruke, počnem maziti i smiri se relativno brzo...
zadnje vrijeme problem je kako izaći van... neće, samo bi bio doma...
onda ga na silu i uz plač oblačim, i kad ga obučem, smiri se kao da ništa nije bilo, i juri prema vratima sretan...

[anki]

evo ti na! to ti je tvoj AP! i dojenje do starosti; i u javnosti! i ne cijepljenje! a kap koja je prelila čašu su platnene

[ana.m]

Ne toleriram afane. Ja njemu ne skačem po glavi, neće ni on meni. Volim ga više od svega, ali imam svoje granice i pravila koja se moraju poštivati. Ne vjerujem u nasilje, ali vjerujem u odgoj.

Tako i ja. I slažem se sa svim curama koje pišu o dvoje djece. Ja ih sad odjednom imam dvoje i vidim da mnoga pitanja o tome što i kako jednostavno otpadaju. Disciplinirala sam M. dok je bio sam, a sad moram biti još stroža i dosljednija, jer inače, svatko na svoju stranu, a ja u ludnicu. A to ne može.

Slažem s potpuno.
I Luna, sad Janko mene traži ruku i ponekad kad nismo na cesti, a na cesti obavezno...

[Luna Rocco]

evo ti na! to ti je tvoj AP! i dojenje do starosti; i u javnosti! i ne cijepljenje! a kap koja je prelila čašu su platnene

Daju ti da koristiš komp u zatvoru? :shock:

[Val]

kad prestaje faza "penjati i samo se penjati"???

Kod nas još traje, ali ja je dopuštam. No, Kaleb je po tom pitanju jako razuman, točno zna svoje granice i vrlo je spretan, pa težih padova nismo imali.

joj, i ja bih dopustala da se istovremeno ne penju na dvije razlicite strane!!!

[sorciere]

evo ti na! to ti je tvoj AP! i dojenje do starosti; i u javnosti! i ne cijepljenje! a kap koja je prelila čašu su platnene

Daju ti da koristiš komp u zatvoru? :shock:

ko je u zatvoru? :shock: