Što vas dovodi na sam rub strpljenja?

[ana.m]

Ok,ispravak-ne da nisam andeo.Vjestica sam
Sto je najgore-zapravo i nemam bas griznju savjesti zbog toga.
vidim da djeluje i da super suradujemo.Nakon toga se uvijek pomirimo izgrlimo i izljubimo i-idemo dalje( )
Ona npr.trga cvijece i nakon cijelog repertoara(objasnjavanja,molbe,skretanja paznje) se izderem,ona kao da se probudi iz svog transa u kojem nije dozivljavala sve ostale metode i onda veli pomirbeno-ne,ne i podraga i poljubi cvijet. Onda joj ja(normalnim tonom ) objasnim da to nije lijepo,pa se izljubimo.

Naravno,to je samo jedan od primjera i naravno da ne tece uvijek sve ovako,ali point je-kad nista ne pali,ovo kod nas djeluje.

Ovako je nekako i kod nas

[sorciere]

Ja kad sam ljuta psujem i sikćem kroz zube. Meni se to čini još gore od deranja.

godinama je kod nas psovanje bilo zabranjeno. ako je netko slučajno opsovao - morao se ispričati. puno puta sam jedva držala jezik za zubima , ali sam morala... i gosti su se morali ispričavati.

[sorciere]

vidim da djeluje i da super suradujemo.Nakon toga se uvijek pomirimo izgrlimo i izljubimo i-idemo dalje( )

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

[TeinaMama]

mene za sada ništa ne dovodi na rub strpljenja. Mislim, ništa što se Tee tiče. Stvarno je dobra. Na rub strpljenja me dovodi moj zadnji ispit koji je zadnji već pola godine pa ga ne mogu položiti. Dakle ja bih rado urlala na profesora, ne na Teu

[Zorana]

Kod mene u principu sve ovisi o tome u kakvom sam psihofizickom stanju. Nekad sam beskrajno strpljiva i nema toga sto bi me iznerviralo, a nekad puknem stvarno radi sitnice.
Sto se djecjih navika i ponasanja tice, najteze mi pada Zorkino zanovijetanje kad treba ici na spavanje. Ode ona u krevet, sve pet...i onda slijedi ono beskonacno "moranje na wc", "moranje ljubljenja Jelene za laku noc", dvadeset puta se ustaje po vodu u roku od dvadeset minuta itd. U principu i ovo ovisi o mom raspolozenju....
Jasena ima svoje bisere i otprilike idu u pravcu koji je Luna spomenula na onom drugom topicu. Znaci, trebalo nam je i vise od pola godine da je naucimo da se pri prelasku ceste uvijek mora dati ruku. Uz svu dosljednost, debele zivce i kojesta drugo, stvarno je bilo naporno. Pa su se tu odigravale uvijek iste scene: hoces dati ruku? Neces? Ok, onda ides u kolica...tu slijedi polusatni plac, ovisno o tome koliko nam treba do kuce. Nikad, ali bas nikad ne bi odustala od plakanja i protestiranja nego bi tako uplakana zaspala.
Sad se ponasa po slicnom obrascu, ali manje place i mrvicu lakse odustaje. Tu i tamo se uspijemo nesto i dogovoriti. :/
Jelena je jos premala pa nemam sta pisati.

[Luna Rocco]

veli kako ne trebam trcati za njom vec da velim "Lea stani. Lea vrati se". i kad joj ona to veli, Lea fakat stane i vrati se. nakon 10 min. treniranja, znaci da se ne micem sa mjesta i ne idem po nju vec cekam da mi dodje, makar bila 5m od ceste, Lea je fakat dolazila. ali cim je ona otisla i cim smo ostale nas 2 same, nije me fermala pola posto. ostala sam 30 min. duze vani jer nisam trcala za njom vec sam je zvala i cekala da se vrati. ali ona se nije vratila. cak su neki ljudi dosli pitati da li je to moje dijete koliko je otisla sama daleko od mene bez imale namjere da se odazove na moje "stani! vrati se!".
zasto je to tako? ne znam.

I-d-e-n-t-i-č-n-o. :/

[Luna Rocco]

Ja kad sam ljuta psujem i sikćem kroz zube. Meni se to čini još gore od deranja.

godinama je kod nas psovanje bilo zabranjeno. ako je netko slučajno opsovao - morao se ispričati. puno puta sam jedva držala jezik za zubima , ali sam morala... i gosti su se morali ispričavati.

Ovakav sam dogovor ja imala sa svojima u pubertetu. Prestrašno sam psovala , ali nisu ni oni bili cvijećke. I onda je pao dogovor da svatko za psovku daje kunu u kasicu. Bogme, kad iskeširaš 50 kuna u 3 sata, zamisliš se.

Što se tiče deranja tj. podvikivanja, izbjegavam se. Kaleba povišen ton jako uzrujava i povrijedi, a ne postižem njime gotovo ništa.

[Luna Rocco]

Jasena ima svoje bisere i otprilike idu u pravcu koji je Luna spomenula na onom drugom topicu. Znaci, trebalo nam je i vise od pola godine da je naucimo da se pri prelasku ceste uvijek mora dati ruku. Uz svu dosljednost, debele zivce i kojesta drugo, stvarno je bilo naporno. Pa su se tu odigravale uvijek iste scene: hoces dati ruku? Neces? Ok, onda ides u kolica...tu slijedi polusatni plac, ovisno o tome koliko nam treba do kuce. Nikad, ali bas nikad ne bi odustala od plakanja i protestiranja nego bi tako uplakana zaspala.

Jasena je srednja cura, rođena 26.3. Kaleb je rođen 24.3. Mrzim horoskop, ali sve što imam za reći jest: Ovnovi

[momtobe]

Jasena ima svoje bisere i otprilike idu u pravcu koji je Luna spomenula na onom drugom topicu. Znaci, trebalo nam je i vise od pola godine da je naucimo da se pri prelasku ceste uvijek mora dati ruku. Uz svu dosljednost, debele zivce i kojesta drugo, stvarno je bilo naporno. Pa su se tu odigravale uvijek iste scene: hoces dati ruku? Neces? Ok, onda ides u kolica...tu slijedi polusatni plac, ovisno o tome koliko nam treba do kuce. Nikad, ali bas nikad ne bi odustala od plakanja i protestiranja nego bi tako uplakana zaspala.

Jasena je srednja cura, rođena 26.3. Kaleb je rođen 24.3. Mrzim horoskop, ali sve što imam za reći jest: Ovnovi

I moja Hana je Ovca. A s njom se sve može dogovoriti. Divna je, ovo što pišete mi je totalna nepoznanica. Možda zato što sve govori i sve razumije? (ne pretjerujem)
Inače vjerujem u horoskop kao odrednicu karaktera.

[momtobe]

A do "blackouta" me dovelo 100-to noćno buđenje, bacanje sladoleda namjerno na pod, odbijanje hrane i tako neke stvari koje nisu same po sebi uopće problematične, ali ponekad se potrefi da sam umorna ili u žurbi i eto ga.

ja mislim da ti klevećeš svoje vlastito dijete ...

dakle, to dijete me vidjelo prvi put u životu. ja ju primim na ruke - u nepoznatom okruženju. mama sjedne u auto, i ode s autom dalje. a slatkica - ni "A"!!! :shock:

zaljubila sam se u nju

I ja sam zaljubljena u nju... Ima beskrajno povjerenje u ljude.

[mmmama]

Meni najteže pada CENDRANJE.

[Mejra's mommy]

Ja puknem na ignoriranje. Npr. Mejra nemoze docekati da izadjemo van. Moli me, muci me a kada dodje vrijeme onda ju nemozes uhvatiti za spremanje. Bjezi, obucem jednu carapu 10 min. poslije uspijem drugu. Ponasa se k'o jednogodisnjakinja uz veliki smijeh. Kao da je pjana, zabava joj zezati me. A ja zurim. Onda poludim vicem nekakvim tudjim strasnim tonom. Ona se smiri. A jos kada me nakon svega upita da li ju volim! ?:shock: Onda koristim priliku za jednu punoljubavnu lekciju. Objasnim joj da ju uvijek volim i kada se naderem. Ona naravno sva happy. Izljubimo se i onda za par dana ponovo. Zacarani krug...

[Anci]

Kod mene u principu sve ovisi o tome u kakvom sam psihofizickom stanju. Nekad sam beskrajno strpljiva i nema toga sto bi me iznerviralo, a nekad puknem stvarno radi sitnice

ovo je rijetko- da puknem
onda poviknem
ona se uplaši
kaže: mama, volim te, nemoj vikat
meni srce puca

Zaista se nastojim skulirati, već prodavačice u Konzumu komentiraju kako imam dobre živce. Moja Lana u principu nije neko divlje dijete, nismo imali tih situacija koje opisujete konkretno oko ceste i sl.
ali najgore je pred spavanje, neda se obući- ni sama ni da je ja, Jelena mi bude pospana i plače, a znate kako je to onda- ova mora spavat, ova neće, svi vrište a u tebi kuha...

Onda Jelena nakon 100 sisanja konačno zaspe a Lana vrisne- e tu viknem. I odmah mi bude žao.

To još moram izvježbati!!!

[leonisa]

Jasena ima svoje bisere i otprilike idu u pravcu koji je Luna spomenula na onom drugom topicu. Znaci, trebalo nam je i vise od pola godine da je naucimo da se pri prelasku ceste uvijek mora dati ruku. Uz svu dosljednost, debele zivce i kojesta drugo, stvarno je bilo naporno. Pa su se tu odigravale uvijek iste scene: hoces dati ruku? Neces? Ok, onda ides u kolica...tu slijedi polusatni plac, ovisno o tome koliko nam treba do kuce. Nikad, ali bas nikad ne bi odustala od plakanja i protestiranja nego bi tako uplakana zaspala.

Jasena je srednja cura, rođena 26.3. Kaleb je rođen 24.3. Mrzim horoskop, ali sve što imam za reći jest: Ovnovi

23.03.
'ajde bar ce se uspijet izboriti u zivotu
nama je neuropedijatar rekao kako su joj "draza" takva djeca ali neka nama bog pomogne....sa zivcima

[leonisa]

btw. onaj nocasnji post nije prosao "pregledajte" opciju jer me netko zvao iz kreveta, a nije bio MM

[fegusti]

vi to o maloj djeci?
čekajte da malo narastu!
kako tek onda znaju razvlačiti živce!

[mama courage]

nisam postavila granice kad sam trebala, previše sam i pričala i objašnjavala u situacijama kad u biti to nije bilo potrebno, kad sam se trebala čvrsto postaviti, sad mi se to definitivno obilo o glavu....

tko se prepozna u ovoj rečenici, nek se prepozna, ja sam na svu sreću već s godinu i pol prestala pričati i objašnjavati. kratke rečenice, objašnjenja, naredbe. brojanje do 3. time out u sobi.

jedan od savjeta je sigurno - ako je vaš partner pored vas, povući se iz situacije i prepustiti partneru dijete na trenutak. ja često znam izreći kaznu i onda se povučem na tren samo da se smirim. i mogu reći da mi više snage oduzme držanje ručne kočnice nego razgovor s njom. al ne pobjegnem iz neugodne situacije bez da sam riješila situaciju. ne bježim il ne prepuštam situaciju mm.

jednostavno, treba nekad ispasti i babaroga (il vještica ) za dobrobit naše djece, a ne uvijek ćuću muću moje zlato jedino, ne da mama. i da, sad s 4 godine mi više razvlači živce nego kad je bila dvogodišnjakinja. tad je bila anđeo nebeski.

[BusyBee]

Luna, proci ce.
Budi cvrsta i nepopustljiva u onome sto je po zivot vazno, u ostalim stvarima slusaj srce. (i ventiliraj se s nama)
Sve to ide u rok sluzbe.

Po nekima ovdje ja sam popustljiva cici-mici mama (a probala sam svakakve metode discipliniranja, osim batina), ali moje dijete gotovo uopce nema ispada, kad krene s nekim intenzivnim nezadovoljstvom, rjesavamo ga u roku od minute, vrlo rijetko prijetim i kaznjavam, i to samo kod ekstremnih situacija, a opet, jako dobro se zna tko je odgovoran za ekipu i cija je zadnja (ne doslovno, ali ipak me se poslusa, bez obzira sto komentira moje odluke) i razumijemo se ponekad jednom rijeci i pogledom... ponekad podignem glas, ali cesce je to onaj ton da skrenem paznju na sebe, nego ljutiti ton, ljutito vikanje je uzasno vrijedja i baca u inat pa ni ne koristim.
Drugo, od cetvrte godine na dalje, broj ispada se drasticno smanjio i u ucestalosti i u intenzitetu, tako da je pogorsanje s godinama isto vrlo individualno. Mi se sad jako dobro kuzimo i krize najcesce rijesimo u roku odmah. Dogovorno, nenasilno i s obostranim uvazavanjem (ovo je bilo jako bitno kod moje cure, da ona vidi i osjeti da i ja nju uvazavam).

Edit: Opisujem curku koja je imala slicnih "ispada" kao tvoje dijete, samo ne na sred ceste, ali npr. stajala je na rubu provalije na Golubinjaku urlajuci uvrijedjeno da joj se ne priblizavam, a nije se htjela spustiti dolje (jer sam je opominjala da se ne udaljava od mene ili da mi da ruku).

[Storma]

veli kako ne trebam trcati za njom vec da velim "Lea stani. Lea vrati se". i kad joj ona to veli, Lea fakat stane i vrati se. nakon 10 min. treniranja, znaci da se ne micem sa mjesta i ne idem po nju vec cekam da mi dodje, makar bila 5m od ceste, Lea je fakat dolazila. ali cim je ona otisla i cim smo ostale nas 2 same, nije me fermala pola posto. ostala sam 30 min. duze vani jer nisam trcala za njom vec sam je zvala i cekala da se vrati. ali ona se nije vratila. cak su neki ljudi dosli pitati da li je to moje dijete koliko je otisla sama daleko od mene bez imale namjere da se odazove na moje "stani! vrati se!".
zasto je to tako? ne znam.

I-d-e-n-t-i-č-n-o. :/

zato sto ZNA, istinski zna, da ces doci po nju.

[Arwen]

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

ovo i ja uvijek govorim
a i sikčem i vičem i psujem psovanje nastojim skroz izbaciti
pa mi je sad glavna psovka usmokve ali neznam bi li me ikad poslušao
da povremeno ne dreknem

prije par dana sam ga udarila(nije bio neki udarac ali ...) i objašnjavam
ja njemu da se nesmije nikoga tući i da je mama pogriješila i bla,bla..
a on meni;ma znam mamice ti mene voliš najviše na svijetu uvik

[leonisa]

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

x
pogotovo dok bi joj cistila nos jer je to nesto prestrasno...

i uvijek bi joj se ispricala

[Mony]

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

I ja isto, a sada uz moje ponavljanje, ponavlja i on
Pa ispada kao da sam sebe tjesi, slatkis

[leonessa]

Budi cvrsta i nepopustljiva u onome sto je po zivot vazno, u ostalim stvarima slusaj srce. (i ventiliraj se s nama)

Ja potpisujem ovo gore. Svako dijete je svoj mali posebni čovjek i sa svakim treba drugačije a ti ćeš slušajući svoje srce najbolje znati kako postupiti sa svojim djetetom. Kod moga sina NIKAD nisu palila nikakva strogost/deranja/poguzi ili slično već isključivo objašnjavanje i razgovor. Nije to uvijek lako ali kad se shvati da ne ide drugačije onda se lakše prihvati. MM i meni su zato najbolje došli savjeti od Juula i od kada je to naša "biblija odgoja" svi skupa smo smireniji i sretniji .

[Tiwi]

Na ovo cu ti odgovoriti kad vise ne budem trudna jer me sad SVE dovodi na rub i sva sam u black outu....pa me stid.

i potpis

[ninet]

Trudnjace moje, zao mi je sto smo neURozne, ali mi je drago da nisam sama i da mi trudnoca nije izlika za urodjeni "pasjaluk"...

[Zdenka2]

Ja i dalje puno govorim i objašnjavam, ali poslije. Inače, u momentu kad se nešto događa izgovaram jednu do tri rečenice. I gotovo. Kada treba npr. dati ruku pri prelasku ceste nema šanse da ja pola sata objašnjavam i molim ih da daju ruku. To se pogotovo odnosi na takve male kao što je Kaleb. Sličan je bio i moj M. - dijete koje nije znalo za opasnost. A živimo u jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica. Da sam mu dozvolila da jurca po svom i da mi ne da ruku, već bi 100 puta bio mrtav. Ja bih ga zgrabila za ruku, držala ga kao s kliještima i nije bilo druge opcije.

Kad je M. bio sasvim mali, reakciju sam prilagođavala situaciji. To znači, ako mi dijete od 3 godine odmagli na bicikliću, ja ću stati i dozivati ga. Neću ići za njim, ali samo ako reagira brzo. Znalo je biti situacija da je stvarno daleko odmaglio i tada sam morala učiniti ono što je on zapravo i htio, to jest potrčati za njim, jer stvarno nisam znala što mu se može dogoditi ako ga je ne vidim i ne dostignem. Ali, tada smo zaokretali za 180 stupnjeva i išli doma. Kad je imao tantrume, ovisilo je gdje je to. Najteže mi je bilo kad se to dešavalo vani. Budući da je to dugo trajalo, nije dolazilo u obzir da ga pustim i čekam nego bih ga uzimala i vrištećeg nosila doma. Kad smo bili doma, pokušavala sam ga staviti u drugu sobu, što je teško išlo, jer on je trebao publiku. Kad je MM bio doma, ja sam se povlačila i tada su tantrumi kraće trajali, jer su bili namijenjeni mami, a ne tati. U takvim situacijama ponekad je palilo tješenje - zapravo je trebao zagrljaj i tješenje. Svako dijete je drugačije i treba mu prilagoditi odgojne postupke, ali moja je generalna preporuka: ne ustručavajte se odgajati dijete.

[BusyBee]

Ja i dalje puno govorim i objašnjavam, ali poslije. Inače, u momentu kad se nešto događa izgovaram jednu do tri rečenice. I gotovo. Kada treba npr. dati ruku pri prelasku ceste nema šanse da ja pola sata objašnjavam i molim ih da daju ruku. To se pogotovo odnosi na takve male kao što je Kaleb.

x
Iako ni veci ne vole prodike u vrucim trenucima.

[saška]

Ja kad sam ljuta psujem i sikćem kroz zube. Meni se to čini još gore od deranja.

Ovo je istina jer deranje moju djecu uopće ne tangira, ali ja ugl. nisam bijesna kada na njih vičem, već iznervirana i više mi je onako, očaj u glasu . MM sikti kada je ljut i to izaziva jedan izuzetno nelagodan osjećaj i kod mene i kod djece. Ne zato što on ima 190 cm nego upravo zbog te emocije, ja bi rekla bijesa koji se "čuje" kroz zube. Psovanje mi nije tako strašno . Iako pokušavam koristiti psovke tipa "šarenih mu bobica", ali ne uspijevam baš uvijek...
Neću nabrajati naše konfliktne situacije jer nemam toliko vremena, a ni vi za čitanje, ali meni, ako se konflikt događa u kući u posljednje vrijeme gotovo u 100 % slučajeva pali vijanje. Jednostavno ih počnem vijati oko stola i po sobi i prestaju sa svim i počinju trčati. Oni se istrče, ja se istrčim. Sve 5. Svaki drugi tjedan drugo rješenje...

Dobijem urtikariju kad pokušava srušiti ogledalo, paliti/gasiti televizor 1.574,000 puta za redom (isto i s kompjuterom - kojeg je tako pokvario), vaditi detergente i pokušavati piti Finish za sjaj suđa.

Olakšaj si život i TV preljepi debelim kartonom, ogledalo makni na neko vrijeme, a svu kemiju podigni visoko.

[anek]

luna, dijete mi je ovan, ja sam ovan...mislim...kužiš
do jedno njegove godine i pol dana, on mene stvarno, ali stvarno ničim nije mogao izbaciti iz takta, ali onda....krenule su ove fore koje radi i kaleb, i još puno novih koje ćeš vjerojatno iskusiti; tantrumiranje, inaćenje i raznorazne stvari tipične za 2-godišnjake, koje stvarno roditelje mogu dovesti do ruba.
u tim situacijama se tješiš da su to sada takve faze i da će to proći i da je to normalno, ali bude stvarno teško, pogotovo ako je dijete samo po sebi temperamentnije.
znam točno situacije kad on šizne negdje vani, a oko tebe pogledi i komentari "razmaženo derište, trebalo bi ga po guzici", ili druga krajnost tipa "namajko jedna, što mu to radiš da se tako dere jadan.."

najgore nam je bilo oko druge godine, i meni i M-u je bilo jako teško - naravno ispočetka te zateknu takve situacije i tvoji osjećaji i reakcije u tom trenutku /"ajme, pa gdje smo pogriješili..?"/, ali trudiš se postupiti ispravno - bez deračine /jer time ne postižeš ništa/, a ipak želiš biti jasan i odlučan u svojim stavovima, postavljanju granica.
uglavnom ne popuštamo i čekamo da se smiri, razgovaramo i objašnjavamo kad se "ohladi", kasnije.
najviše me izbacuje iz takta kao i zdenku 2: deračina, vrištanje, žicanje.

[lucky day]

vidim da djeluje i da super suradujemo.Nakon toga se uvijek pomirimo izgrlimo i izljubimo i-idemo dalje( )

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

ovo i ja...

i tredim se verbalizirati sve vrste emocija koje prepoznajem kod sebe, njega, teletubbiesa, tate, prolaznika...
dakle i osim - mama je ljuta, mama je tuzna mamu je strah - imenujem i (prije mi je to bilo blentavo) mama je sretna, mami je fino, bas uzivam...

znaci ovo mi je postavljanje temelja...

a za trenutke 'pregaranja svih sinapsi' - nemam nekih savjeta osim - pokusati toliko biti sama u kontaktu sa sobom da sam u stanju prepoznati pucanje PUNO PRIJE nego se ono dogodi...
i njegovo ali ponajprije - moje...

pa tako:
kad pucam govorim, vicem, urlam: 'zar ti sto puta moram reci da se ne penjes tamo', 'prekini vec jednom', i jos neke gore stvari i psovke koje se sramim uopce napisati...

ako se uhvatim nesto prije pucanja: 'ne penji se past ces', 'ne diraj to'...

ako se uhvatim jos ranije - 'sidji dolje da ne padnes', 'sidji dolje ja cu ti dodati xyz', 'sidji dolje odi se ovdje (drugo mjesto) penjati, tu se smijes penjati' i sl...


no skuziti sebe i svoju sposobnost 'navodjenja' u danom trenutku mi nije lako...
vidim da je tako vecini nas smrtnika - i najbolje sto mogu je skuziti koji su to triggeri koji me POCINJU izbacivati iz takta - a ne vec oni koji su krajnji...

i najzanimljiviji uvid u cijeloj prici mi je da - ti triggeri uglavnom nemaju APSOLUTNO NIKAKVE veze sa lukom i njegovim ponasanjem...$imaju s mojim ocekivanjima od njega, mene , prirode i drustva...
a ta ocekivanja su cesto pre visoka da bi mi bila od ikakve koristi... na zalost...
:/

[Zorana]

Slazem se da nekad treba odmah reagirati. Ali, mislim da i tako mala djeca nekad dobro reagiraju na objasnjavanje. Ok, nekad objasnjavanje urodi plodom tek nakon petnaest minuta....Valjda sve ovisi o procjeni roditelja u kakvom je stanju dijete, momentalnoj zivcanosti ili nezivcanosti roditelja, o situaciji itd.
Meni se nekad znalo desiti da npr. idem s njih dvije van...onako u neobaveznu setnju.Dodjemo do ceste, Jasena neda ruku. Onda joj objasnjavam sto, kako i zasto...pa pokazujem zeleno svjetlo na semaforu koje se upali kad smijemo prijeci cestu, milion cuda. I poslusa.
Ali nekad se znalo desavati da sta god napravim krivo je i tu nista ne bi upalilo nego momentalno uzimanje i odnosenje ili stavljanje u kolica.
Sjecam se jedne scene od prije par mjeseci. Vani nevrijeme; kisa lije u potocima, vjetar bjesni. Muz radi i nije bilo nikakve sanse da on ode po Zorku u vrtic. Znaci, vracamo se doma i dolazimo do ceste, ona nece dati ruku. E da, a prije toga nije htjela biti u kolicima pa sam je kao pustila da malo seta. I sta se desava...Ja jednom rukom guram kolica za koja se drzi Zorka, drugom rukom vodim Jasenu, vjetar divlja, ne vidim prst pred nosom od kise. I nakon pregovaranja zgrabim ja nju za ruku, krenemo preko ceste, i tu je mlada dama odlucila nasred ceste da cucne. Ni tamo ni vamo. Vjetar nosi kolica, Zorka place, ja se trudim kolica zadrzati i nju nekako dovuci do trotorara. To je bio totalni kaos. Kad smo napokon presli cestu, doslovno sam se tresla od muke. Odmah sam je stavila u kolica i scenarij dalje poznat: plakala je sve do zgrade, kad smo stigli pred zgradu zaspala je u kolicima.

A zna prirediti i dobar test za zivce. Neki dan izlazimo van. I kao prvo ce ona obuci rukavice pa sve ostalo. ´Navukla je jednu rukavicu, onda se predomislila pa navukla cizme, nakon toga kapu, pa jos jednu rukavicu. Onda je obukla jaknu i tu skontala da ne moze zatvoriti patent dok ima rukavice na sebi. I muz joj objasnjava da nece moci tako, pita treba li joj pomoci....i pokusava on tako i onda ko za vraga napomene da se rukavice zadnje oblace. I tu ona odluci biti dobro dijete, skine sve sto je do tada obukla kako bi poslusala tatu i navukla rukavice tek na kraju. :/

Uvijek se Jasenu ceka jer ona mora i hoce sve sama, uvijek je plac kad nije ona kako ona hoce. I hajde sto je plac, nego sto ona mjesecima oko jednih te istih stvari pokusava progurati svoju volju.
OTkad se Jelena rodila, ona uvijek spava u sredini tako da moze biti kod mene. I sinoc je Zorka htjela da ona jednom spava kod mene. Kad eto Jasene sva vazna, smije se i euforicno kaze: veceras JAAAAA spavam u srediniii!!!!Mislim ono, tko je svo ovo vrijeme spavao u sredini, haloooo????? I naravno da je plakala sve dok nije zaspala. Plakala je blaga rijec za to. Eto toliko.

[Zorana]

Lucky, razumijem ovo sto pises. Ali, meni je najgore sto ja tocno prepoznam trenutak prije pucanja, totalno svjesno pucam i opet se puno puta ne mogu suzdrzati. Znaci, znam da nesto radim krivo i opet me to povuce, tj. nekad bude jace od mene.

[Trina]

Do ludila me dovodi vrištanje bez razloga.Ja imam vrištalicu koja ,kad se zroji,vrišti bar par sati dnevno.Razlozi su razni.Od toga da ju je netko krivo pogledao do toga da joj je nešto palo oa joj se neda podgnuti.Na te stvari poludim i imam osjećaj da ću eksplodirati kad počne.Koliko izdržim pustim je ali nakon par minuta više ne mogu

[Zorana]

A najbolji su mi razlozi tipa: Placem jer je ona prva otvorila vrata, a JA sam htjela.

[Trina]

A najbolji su mi razlozi tipa: Placem jer je ona prva otvorila vrata, a JA sam htjela.

E baš to.Ili "Plačem jer je njegova čaša na mojoj polovici stola."ili "Vrištim iz sveg glasa jer mi je rekao da će se on javiti na telefon kad idući put bude zvonio.I nemam namjeru prestati idućih 39 minuta"

[Zorana]

Zaboravila si dernjavu jer je "ONA prva ugasila tv, a ja sam trebala". Ili: JA sam prva trazila vodu, a NJOJ si dala.
Par puta mi se desilo da sam slucajno pustila vodu nakon odlaska u wc, to su tek bile scene: Jaaaa sam htjelaaaaa!!!
Luna, pratis li nas?

[Trina]

[Anci]

OTkad se Jelena rodila, ona uvijek spava u sredini tako da moze biti kod mene.

kod nas JA spavam u sredini, a jedna mala Jelena s jedne strane a "velika" seka s druge strane

[BusyBee]

Uvijek se Jasenu ceka jer ona mora i hoce sve sama, uvijek je plac kad nije ona kako ona hoce. I hajde sto je plac, nego sto ona mjesecima oko jednih te istih stvari pokusava progurati svoju volju.

Jel' trebam napomenuti da malena opravdava ime? (iako se jos uvijek strecnem kad je spominjes imenom)

[Anci]

A najbolji su mi razlozi tipa: Placem jer je ona prva otvorila vrata, a JA sam htjela.

ISTO TO!!!

Zašto je ona prva ušla u kadu, ja sam htjela prva, ja UVIJEK moram prva. Izvadi je vaaaaan!!!!

Ja neću i kažem: sutra ćeš ti prva.

[anima]

na rub strpljenja me dovode jedino situacije kad sam u žurbi/stisci s vremenom a ona se ne da, sve drugo mi je ok, može mi i po glavi skakat

[Zorana]

Pcelice

[mara]

čekajte da malo narastu!
kako tek onda znaju razvlačiti živce!

ja se bojim ovoga


Inače i ja imam jednu ovnicu ( kad se već razgovaramo o zvijezdama) i ona je prilično razumna, kod nje pali objašnjavanje, no ja ponekad kao i Zdenka ne dozvoljavam njenu volju (prelazak preko ceste sa rukicom)
Moj problem je moja vodenjakica
Teško podnosim njeno ignoriranje i inaćenje, no tješim se da je prolazno.

A kad puknem to je vulkan.... obično urlam.... poslije se ispričavam

[anek]

ja sam uvijek ponavljala (i to mi je bilo jako važno): mama te uvijek voli najviše na svijetu, i kad je ljuta, i kad viče... UVIJEK!

ovako i ja.

mara, čekaj da ovnica malko stasa, pa će pokazati rogiće...

meni MM uvijek govori da će mene vid uvijek prije izbaciti iz takta, i da ćemo se prije sukobiti jer smo tako slični karakterno /isti dan smo rođeni, ja by the way ne brijem baš posebno na astrologiju, a opet - ponekad mi se čini da tu ima nešto.../

[ms. ivy]

meni MM uvijek govori da će mene vid uvijek prije izbaciti iz takta, i da ćemo se prije sukobiti jer smo tako slični karakterno /isti dan smo rođeni, ja by the way ne brijem baš posebno na astrologiju, a opet - ponekad mi se čini da tu ima nešto.../

no ja to ne pripisujem zvijezdama nego genetici.

[anek]

meni MM uvijek govori da će mene vid uvijek prije izbaciti iz takta, i da ćemo se prije sukobiti jer smo tako slični karakterno /isti dan smo rođeni, ja by the way ne brijem baš posebno na astrologiju, a opet - ponekad mi se čini da tu ima nešto.../

no ja to ne pripisujem zvijezdama nego genetici.

a i to što kažeš

[saška]

Zorana, Trina, kao da ste bile kod nas u gostima pa sada pišete kako je bilo...

[Zorana]

Znaci, kod svakoga "isti film".

[a zakaj]

Zaboravila si dernjavu jer je "ONA prva ugasila tv, a ja sam trebala". Ili: JA sam prva trazila vodu, a NJOJ si dala.
Par puta mi se desilo da sam slucajno pustila vodu nakon odlaska u wc, to su tek bile scene: Jaaaa sam htjelaaaaa!!!
Luna, pratis li nas?

kod nas je THE ISSUE paljenje svjetla na hodniku. Neki dan su susjedi izlazili na hodnik gledati sto se zbiva, a tonka je lezala na podu i urlala, jer je toncek upalio svjetlo.

[nevena]

samo da pohvalim topic. trenutno upijam tudja iskustva

Ono sto mi trenutno najvise digne zivac je cendranje. I moram priznat tesko mi je ostat cool na to.

Bio je jedan kratak period kad se legla na pod ako neto ne zeli i to u haustoru uvijek. onda sam ju jednostavno uzela i odnijela doma (na 04 kat) i kad se smirila objasnila zasto ne prihvacam takvo ponasanje. Nakon cca 1-2 mjeseca takvih ispada i upornog objasnjavanja odustala je od toga.

Nisam objasnjavala u fazi lezanja , onda sam samo kratko rekla, ne zelim da to radis, uzela ju i na rukama odnijela doma. ona je obazveno isplakala svoju dozu placa, i kad sam vidjela da se smiruje pocela objasnjavati da to za mene nije prihvatljivo ponasanje.

Iz ove persepktive kad se sjetim te faze, rekla bi cak da je bila laksa od cendranja. Ili je mozda cendranje ono sto se desva sad pa zato mi se tako cini. ne znam