Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 197

Tema: Što vas dovodi na sam rub strpljenja?

  1. #101

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    86

    Početno

    Svaki put kad idemo setati u grad, on vise nece sjediti u kolicima, luđacki se gura van, ja ga izvadim van i onda pocinje nocna mora - juri ko lud, trci, ( samo gledam u panici kak ce pasti, i jurim za njim s kolicima ), uolazi u ama bas svaki ducan, haustor, penje se na sve sto moze, pa se baci na pod i hoce voziti autice, nema teorije da da rukicu ni sekunde, ne obazire se kad ga zovem, ili se okrene, nasmije i dalje po svom, a jos ako je guzva po gradu, pa samo gledam kako ce ga neko slucajno srusiti na pod, jer on juri, ne gleda kud ide - uglavnom on kao da sam ga pustila s lanca, a ja sva znojna i izluđena, pokusavam ga uhvatiti, ugurati u kolica, on se dere ko da ga koljem, ljudi gledaju...horor. Trudim se kontrolirati, najrađe bi i ja vristala, i u glavi si samo mislim kak je ovo zadnji put da smo isli setat po gradu...A onda me naravno drugi dan prođe, pa uskoro opet ista prica...

  2. #102

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    86

    Početno

    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Ja kad sam ljuta psujem i sikćem kroz zube. Meni se to čini još gore od deranja.
    Veliki debeli POTPIS

  3. #103

    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    250

    Početno

    Citiraj Zorana prvotno napisa

    A najbolji su mi razlozi tipa: Placem jer je ona prva otvorila vrata, a JA sam htjela.
    I kod nas je počelo s otvaranjem vrata, onda su nedavno shvatili da mogu sami pozvati lift, pa kako nedam da se svaki put zovu dva lifta, nakon nekoliko puta ljutnje i vikanja, postavih pravilo da na odlasku od kuće zove K, a na povratku B. A tek svađe oko toga tko će prvi u auto, da bi sjeo u prvu sjedalicu, pa onda ostali moraju ili preskakati preko njega ili ići na druga vrata. Za izludit! I sve to nekako trpim i smirujem situaciju dok mi to nisu napravili na kiši, pa sam pukla. Sad i za to imamo rješenje, svaki put drugi ima pravo birati gdje će sjedit i dogovorimo se o tome prije ulaska.
    Ono što me najviše izbaci iz takta je njihovo nemilosrdno međusobno svađanje, otimanje i udaranje.
    Pa čak i da imam oči na leđima i da mogu uvijek vidjeti sve, teško je biti fer i dosljedan. Npr. Lucija je otela Karlu nešto s čim igra, ali ne direktno iz ruke već s poda i on urla, ali i on je maloprije slično napravio njoj, a ona nije tako reagirala. Ovakvih izluđujućih situacija doživim bar 20-tak puta dnevno i užasno me sve to iscrpljuje.

  4. #104
    clumsy mom avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,302

    Početno

    Mi dva puta zvonimo, dva puta otključavamo auto, čekam uredno kod suvozačevih vrata da mi se dva puta otključaju, goste ispraćaju dva puta, od dve identične čaše za vodu izaberemo 'pravu' tako što ih ja sakrijem iza leđa pa oni pokazuju ruku koju žele...

    Ja cooliram takve situacije. Smešni su mi tako poistovećujući, kao da sve mora biti isto iako ih ne odgajam tako. Ipak, konfliktne situacije tipa ko će u kojoj AS sedeti rešili smo tako što smo ih od početka stavljali uvek na isto mesto pa se sada zna ko gde sedi. Ista priča je i za mesto za stolom, za krevetiće, mesto na maminom krilu

  5. #105

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj magnolija27 prvotno napisa
    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Ja kad sam ljuta psujem i sikćem kroz zube. Meni se to čini još gore od deranja.
    Veliki debeli POTPIS
    meni je najgora kombinacija - oboje ili cak troje - 'uspjela' sam sikcuci izvikavati psovke... katastrofa...

    Citiraj Zorana prvotno napisa
    Lucky, razumijem ovo sto pises. Ali, meni je najgore sto ja tocno prepoznam trenutak prije pucanja, totalno svjesno pucam i opet se puno puta ne mogu suzdrzati. Znaci, znam da nesto radim krivo i opet me to povuce, tj. nekad bude jace od mene.

    i ja sam primjetila isto - ALI kad recimo vec treci put svjesno pucam - cetvrti put kao da se nesto ipak okrene - kao da mi je prije pucanja ipak laske dodje neka ideja - jer znam kamo sve vodi...
    i preduvjet je da je u sva ta tri puta trigger slican ili isti...

    i jos nesto - kad vec tako jako dobro prepoznajem trenutak prije pucanja - znam da je sad na redu da prepoznam - trenutak prije trenutka prepoznavanja pucanja...

    pa makar to bilo i samo 'zurim se, pod stresom sam - ovo bi mogao biti dobar teren za pucanje'...
    ako onda poradim na ideji kako da se opustim i/ili si dignem raspolozenje - vece su sanse da cu to i uspjeti... nego kad je u principu kasno i samo mogu 'krpati' savove kako znam i umijem...

    to , po meni, uopce nije odgojna situacija u kojoj nesto efikasno mogu prmjeniti i alternative mi samo ukazuju vjestinu krpanja savova...
    onih pola sata - sat prije toga su dobar teren za osvjescivanje i rad...

    recimo - jedan trik da se opustiti ili odmoriti treba PRIJE nego nas umor vec svlada se meni pokazao dosta dobrim... super je u rukavu imati masu nacina i ideja za relaksaciju da, gdje god se nalazimo mozemo koju izvuci iz rukava...
    zatim - svjesno malo produbiti disanje PRIJE nego stres pocnem i fizicki osjecati se isto pokazuje fantasticnim... a ako ne uspijem prije duboko disanje i cak jako glasno puhanje mi se pokazuje super (no to je meni vec nagovjestaj krpanja al bar dok pusem ne psujem )...

  6. #106

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    X

  7. #107

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Mogli ste biti i malo rjecitiji. Ni poneki primjer ne bi bilo lose navesti..

  8. #108

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,884

    Početno

    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    Ja mislim da to ovisi o osobi. Ne iznerviraju nas sve iste stvari. Isto tako su mi svi uvijek govorili da je najteže razdoblje prvih mjesec, dva s bebom, a meni je to bila pjesma, čista idila.

    Najgore scene kojima sam u životu nazočila (a mamama koje su to hendlale bih ručno isklesala spomenike) izazvali su 2-3 godišnjaci.

  9. #109

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Ja npr. sa Zorkom nikad, ali nikad nisam prolazile kroz ovakve situacije koje prolazim s Jasenom. Ona je jednostavno drugacije. Ne da i ona nema svojih bisera.....

  10. #110

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    Ja mislim da to ovisi o osobi.
    i ja...

    ali meni je lakse kako je sve veci...
    no ujedno sam primjetila da JA pocela sve vise micati fokus sa njega na jos neke stvari koje me zanimaju (ili pak opterecuju )- pa mi dodje na isto...

  11. #111
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Mi smo s Lanom imali ne baš puno takvih situacija. Ali na Jeleni već sad vidim da će biti drugačije!!!SAmo čekam terrible two.

  12. #112
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    A je mi hrvatski...

  13. #113
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Mi dva puta zvonimo, dva puta otključavamo auto, čekam uredno kod suvozačevih vrata da mi se dva puta otključaju, goste ispraćaju dva puta, od dve identične čaše za vodu izaberemo 'pravu' tako što ih ja sakrijem iza leđa pa oni pokazuju ruku koju žele...
    Clumsy mum, tvoji su mi dečki zakon. Srele smo se već na par tema. Super su!!!!

  14. #114
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,219

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    X
    Pa ne kažu bezveze :"Malo dijete-mala briga, veliko dijete-velika briga". Moje još nije toliko veliko, ovo prvo, ali već vidim da je to tak prava istina.

  15. #115

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,765

    Početno

    Citiraj Zorana prvotno napisa
    Slazem se da nekad treba odmah reagirati. Ali, mislim da i tako mala djeca nekad dobro reagiraju na objasnjavanje. Ok, nekad objasnjavanje urodi plodom tek nakon petnaest minuta....Valjda sve ovisi o procjeni roditelja u kakvom je stanju dijete, momentalnoj zivcanosti ili nezivcanosti roditelja, o situaciji itd.
    Meni se nekad znalo desiti da npr. idem s njih dvije van...onako u neobaveznu setnju.Dodjemo do ceste, Jasena neda ruku. Onda joj objasnjavam sto, kako i zasto...pa pokazujem zeleno svjetlo na semaforu koje se upali kad smijemo prijeci cestu, milion cuda. I poslusa.
    Ali nekad se znalo desavati da sta god napravim krivo je i tu nista ne bi upalilo nego momentalno uzimanje i odnosenje ili stavljanje u kolica.
    Sjecam se jedne scene od prije par mjeseci. Vani nevrijeme; kisa lije u potocima, vjetar bjesni. Muz radi i nije bilo nikakve sanse da on ode po Zorku u vrtic. Znaci, vracamo se doma i dolazimo do ceste, ona nece dati ruku. E da, a prije toga nije htjela biti u kolicima pa sam je kao pustila da malo seta. I sta se desava...Ja jednom rukom guram kolica za koja se drzi Zorka, drugom rukom vodim Jasenu, vjetar divlja, ne vidim prst pred nosom od kise. I nakon pregovaranja zgrabim ja nju za ruku, krenemo preko ceste, i tu je mlada dama odlucila nasred ceste da cucne. Ni tamo ni vamo. Vjetar nosi kolica, Zorka place, ja se trudim kolica zadrzati i nju nekako dovuci do trotorara. To je bio totalni kaos. Kad smo napokon presli cestu, doslovno sam se tresla od muke. Odmah sam je stavila u kolica i scenarij dalje poznat: plakala je sve do zgrade, kad smo stigli pred zgradu zaspala je u kolicima.

    A zna prirediti i dobar test za zivce. Neki dan izlazimo van. I kao
    prvo ce ona obuci rukavice pa sve ostalo. ´Navukla je jednu rukavicu, onda se predomislila pa navukla cizme, nakon toga kapu, pa jos jednu rukavicu. Onda je obukla jaknu i tu skontala da ne moze zatvoriti patent dok ima rukavice na sebi. I muz joj objasnjava da nece moci tako, pita treba li joj pomoci....i pokusava on tako i onda ko za vraga napomene da se rukavice zadnje oblace. I tu ona odluci biti dobro dijete, skine sve sto je do tada obukla kako bi poslusala tatu i navukla rukavice tek na kraju. :/

    Uvijek se Jasenu ceka jer ona mora i hoce sve sama, uvijek je plac kad nije ona kako ona hoce. I hajde sto je plac, nego sto ona mjesecima oko jednih te istih stvari pokusava progurati svoju volju.
    OTkad se Jelena rodila, ona uvijek spava u sredini tako da moze biti kod mene. I sinoc je Zorka htjela da ona jednom spava kod mene. Kad eto Jasene sva vazna, smije se i euforicno kaze: veceras JAAAAA spavam u srediniii!!!!Mislim ono, tko je svo ovo vrijeme spavao u sredini, haloooo????? I naravno da je plakala sve dok nije zaspala. Plakala je blaga rijec za to. Eto toliko.
    imam i ja istih situacija, s tim da je sami nesto veci od tvoje mladje curice, pa cesto i nece u kolica. Onda ostanem na sred ceste sa dvoje djece koje drzim za ruke i kolicima s kojim ne znam sta cu. Jedino zubima da ih guram
    I na kraju podjemo sve troje plakat
    Zamisljam te kako ti je sa troje 8) Ja kolica mogu pustit nek ih vjetar nosi u hendek, ali ti ne mozes

  16. #116

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,765

    Početno

    zaboravila sam napisat da je Edita drugo dijete ako smo bez Samija. Dobro, nekad podivlja pa ne da ruku (obicno kada vidi stariju djecu kako idu bez roditeljskog nadzora, pa onda i ona pozeli biti velika), ali uglavnom joj uspjevam objasnit zbog cega mami mora dati ruku. I razgovaramo kao dvije prijateljice. Ali, kada je Sami tu, sve je ravno katastrofi. Ona pokusava da se vrati na njegov nivo, pa je situacija ravna katastrofi.

  17. #117
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno

    pročitah topik u jednom dahu
    malo mi je sada lakše...
    moje dijete (starije) iako OVAN (moram ih malo braniti) do prije 3 mjeseca je bilo milo i drago, zaista bez ikakvih tantruma, znao je imati lošijih dana pa je bio cendrav i to je bilo to...uspijevali smo se bez puno uvjeravanja dogovarati i zaista kad smo nas dvoje bili sami sve je bilo pjesma

    a onda je počelo, vjerujem i zbog trudnoće
    ipak ne u tolikoj mjeri u kakvoj može biti (na neke situacije ovdje opisane sam ostala :shock: i nadam se da me još ne čekaju)
    ono na što ja poludim je cendranje
    i ovu "ne" fazu, jer još nisam ni završila rečenicu on viče ne i neću
    i zaista poludim kad je agresivan u igri sa svojim bratićem, (s drugom djecom je o.k.) kako se oni mlate!!! ne smiju biti sami ni sekunde, evo baš sinoć sam se ja igrala s njima kad su šake sjevnule nisam stigla reagirati, pograbiše se kao veliki, to me zaista baca u očaj, a s druge strane do prije par mjeseci moj ivan ne bi vratio udarce koje je konstantno dobivao od malog već bi plakao i tražio moju zaštitu, ni to mi se nije sviđalo

    kako ja reagiram? u tim najgorim sit. izgubim kontrolu pa urlam i jedva se suspregnem od po guzi, sad pokušavam cendranje ignorirati, a situacije u kojima dolazi do agresije svoditi na minimum

    najgore je postalo staviti ga na popodnevno spavanje, nakon priča i pjesmica i zajedničkog ležanja on milijon puta traži piškiti, kakati, onim ultra cendrajućim glasom, a zapravo ne mora ni jedno ni drugo, onda hoće medu, ja mu ga donesem on ga zavitla na pod pa ga opet traži...ufff evo i sad sam se unervozila dok samo pišem o tome...

  18. #118

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    Ja mislim da to ovisi o osobi.
    i ja.....
    I ja.... do prije par godina.

  19. #119

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Citiraj lucky day prvotno napisa
    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    Ja mislim da to ovisi o osobi.
    i ja.....
    I ja.... do prije par godina.
    bas steta...

  20. #120

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    A sad?

  21. #121

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Citiraj lucky day prvotno napisa
    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Citiraj fegusti prvotno napisa
    vi to o maloj djeci?
    čekajte da malo narastu!
    kako tek onda znaju razvlačiti živce!
    Ja mislim da to ovisi o osobi.
    i ja.....
    I ja.... do prije par godina.
    bas steta...
    Šteta koliko je šteta što rastemo i starimo. Kad-tad dođe vrijeme kada je teško pronaći win-win rješenje (nekima puno ranije, nama sa školom), a i u tome ima puno učenja za obe strane. Sa zaprekama, nezadovoljstvom, frustracijama se potrebno naučiti nositi. I djetetu... a i nama, ako nismo uspjeli do sad.

    Nema tu neke štete, to je sasvim jasno. Dijete želi sve, a ti si tiranin ako postavljaš granicu i kao tiranin više nisi najbolji prijatelj/roditelj kao do tada. Eh, sad, kako se kome teško nositi sa time pitanje je. Ja još uvijek učim. Mi smo imale poseban odnos i imale sve ono što nisam u svojoj okolini vidjela. Ono što i ti lucky day imaš s Lukom... ono što imaju mame koje se daju u cjelosti. To smo bile, to smo imale.... i sad je to negdje iza granica jer ja više nisam najpametnija, već je to učiteljica, ja više ne razumijem sve, već to čini bolje prijateljica, jer ja ne znam što je c-dur ljestvica jer je učitelj rekao da ide onako, pa iako ide ovako, dok ga ne pita ponovno, ja sam tu manje relevantna. Koji fakin udar na moj ego... i to još na ego majke koja je u svojoj auri imala djetešce i nas dvije koje smo zajedno pjevale, plesale, stvarale, igrale se, maštale, čitale, letjele.... eto.... čak i uz sve to moje je dijete odraslo i ja sam shvatila da iako ovisi od osobe do osobe, toliko ovisi od dobi do dobi... i ipak smo naletjeli na šablonu baš kao i svi drugi roditelji kojima nikad nije palo na pamet toliko se snažno posvetiti djetetu.

    No, time sam otkrila i vlastitu zločestu značajku iliti činjenicu da sam ipak očekivala dobiti više od onih koji su davali manje. A to ne ide tako.
    Dijete je dijete. Prolazi svoj put i suočavanje sa pozitivnim je važno koliko i sa negativnim i u tome nema nikakve štete, osim po živce.

    Znam što misliš reći... i ja sam silno, ali silno mrzila kad su mi govorili da me ovo ili ono čeka.... ne volim utrpavanje u šablone, niti generaliziranje... i ne želim to raditi i razumijem tvoj otpor.

    Pogledaj, moje dijete i moj odnos s njom je još uvijek divan, u globalu! No, svaki dan ima nekoliko elemenata radi kojih obje pucamo.... i mene srce boli radi toga baš zato što sam, kao i ti, očekivala da to mene neće dočekat, jer moje je dijete dobilo sve i moje je dijete posebno divno, suosjećajno i kooperativno.
    Da, točno. I moje dijete danas vjerojatno zna da ja sad trebam naučiti nositi se sa nekooperativnošću, odbijanjem i pravim smislom bezuvjetne ljubavi. Sad je na testu moja bezuvjetna ljubav i definitivno je ona teža što ja više padam.... ali nemoj sa aspekta gdje si sad vjerovati da ćeš moći davati isto. Godine trošenja su ispred tebe, kao prvo, a nakon toga odbijanje djeteta i kad maltene više ne osjećaš da te voli - je pravi test za bezuvjetno voljenje.

    Nešto kao brak kad je žena u pms-u, jer moje djetešce je potvrđeno u predpubertetskoj fazi i da.... ne sjeća se naših plesova i letova iz njene 2.godine života... ne sjeća se dugog dojenja, ne sjeća se izleta, igranja.... ljubavi... Vidi samo ono što je sad... a sad vidi ponekad toplo lice, a ponekad povrijeđeno..... joj, kako je drugačije.... i ako postoje ljudi koji preskoče periode frustracija u svojem životu, svaka im čast! Ako to bude tvoj Luka, unaprijed ti čestitam!

  22. #122

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Znam što misliš reći... i ja sam silno, ali silno mrzila kad su mi govorili da me ovo ili ono čeka.... ne volim utrpavanje u šablone, niti generaliziranje... i ne želim to raditi i razumijem tvoj otpor.
    meni nije samo stvar da ne volim kad mi kazu 'vidjet ces ti, patuljak, kad... xy' nego sto mi se vec masu toga bas pokazalo - netocnim!
    ali i jos gore - ne produktivnim ili kontraproduktivnim...


    no zanimljivo - oko teme rasta i narodne 'mudrosti' - malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga' - bas dobivam suprotne komentare koji potvrdjuju moj osjecaj - ' s vremenom ce ti biti sve lakse i sve cete se bolje kuziti' (ne nuzno i slagati... )

    ako vec moram koju narodnu poslusati - ova mi puno bolje sjeda...
    i za razliku od prve - pokazuje mi se za sad tocnom...
    produktivnom i inspirativnom...

    a meni je to sto se kuzimo - bitnije od slaganja...
    to mi je temelj nekog dubljeg medjusobnog postovanja koje bi htjela njegovati...
    a (ne)slaganje ocekujem i dobivam... po mogucnosti - sto hladnjih zivaca - i to je, ne jedino, ali svakako najvaznije na cemu mogu raditi...
    e sad koliko sam uspjesna je drugi par rukava...

    no necu svoj neuspjeh pripisati zloj kobi ili luki nezahvalniku koji se kvari unatoc meni pozrtvovnoj patnici koja ga konzervira u gugutavog bebaca...
    kad se uhvatim da tako (ipak ponekad) razmisljam - znam/osjecam da sam 'u banani' ... i da je vrijeme da se resetiram...

  23. #123

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    A ja sam se totalno uvalila u crnjak otkad sam procitala Anitin post. :/

  24. #124

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,884

    Početno

    lucky

  25. #125

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    lucky day - tvoji postovi su divni, poučni, inspirativni... i to je sve sasvim ok, osim što ponekad vrlo vješto uvrijediš tako da se na prvi pogled ne skuži... ili ni sama to ne vidiš.
    Ja ponekad imam potrebu pisati divno, poučno i inspirativno, a ponekad pogledati i onu drugu stranu medalje i napisati ponešto o njoj. Realna je koliko i ova druga. Kako u kojem trenu. Da sam pisala prije koji sat, rekla bi stvari drugačije, bilo mi je tako divno sa Omi... nevjerojatno se kužimo, ona čak razumije i moj bolestan smisao za humor, što pokazuje koliko me poznaje. I divno prihvaća iskrenu ispriku.... i divna je... divna je... ne vidim sa čime sa ti "tako strašnim" zaprijetila da ćeš imati doživjeti? Pubertet? Tvoje dijete neće ući u pubertet? U fak... stvarno sam zabrijala... te bapske priče se ipak ne odnose na tebe. Ti ćeš preskočiti sve fizikalne zakone radi vlastite mudrosti. Ok. Good for you.

    Ne kužim čega se toliko bojiš. I još uvijek ne kužim za što je šteta što sam razmišljala isto kao i ti i realnost se okrenula tako da to razmišljanje više nije realno? Pa nije moje razmišljanje promjenilo realnost, već prirodan tijek stvari. PRIRODAN... s kojim se ja osobno teško nosim.
    Ti ćeš, hvala Bogu s mudrošću koju imaš, to sve podnositi daleko bolje i neće te boljeti kad umjesto sklada dobiješ preokretanje očima.
    Ja sam preosjetljiva i mene to boli. Problem uopće nije u mojem djetetu, već u meni. Isto kao što problem nije u Kalebu, već u Luni Rocco i njenom teškom podnošenju njegove osobnosti. To ti je prihvatljiviji vid istine?
    A joooj.. i sad neću i ja dobiti srčeko. Previše sam brutalna. 2500 dana više je promjenilo moje mišljenje, ne mogu se složiti sa mamama male djece. Zaglibila sam totalno. Napustila oblake. Po zemlji tražim ostatke sa kojima ću sagraditi novi balon. NA istoj sam poziciji gdje je bila ista ona žena koja mi je išla na živce kad je govorila da me ovo čeka. Aaaaaaa....

  26. #126

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    no necu svoj neuspjeh pripisati zloj kobi ili luki nezahvalniku koji se kvari unatoc meni pozrtvovnoj patnici koja ga konzervira u gugutavog bebaca...
    kad se uhvatim da tako (ipak ponekad) razmisljam - znam/osjecam da sam 'u banani' ... i da je vrijeme da se resetiram...
    Ja cu samo reci jednu stvar. Ti pretpostavljas, ja govorim iz iskustva.
    Ispred tebe je jos dugi niz godina.. 4 puta koliko si do sad prošla - do mene. Ima vremena da počneš razumjeti da ipak postoje stvari koje više ljudi kaže, a da su ponekad i istina.

    Poznamo se i ne možeš me utrpati u koš sa masovnim razmišljanjem, valjda to znaš, vrijeđa me kad to radiš.

    Ovih dana sam premorena, umorna i previše radim i ne govorimo sa iste pozicije, sigurno bi neki drugi dan bila više lucky day-like. Ti vjerojatno (i pametno) ne pišeš onih dana kad se osjećaš kao ja danas. JA pišem.. zato što sam i danas imala dijete.... kao i svaki drugi, pa i ovo viđenje zaslužuje život koliko i ono lepršavo.
    Zasigurno sam stvari prikazala lošijim nego jesu... ali zato si ti da učiniš ravnotežu pokazujući daleko boljim nego što jesu. Tako zbrojene, dobivamo sredinu.

  27. #127
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    Isto kao što problem nije u Kalebu, već u Luni Rocco
    ovaj dio mi se cini istinitim
    jer znam, kad god imam kriza s klincima, to nije zbog njih, nego zbog mene i mog trenutnog stanja, moje slabosti....

    i zato kazem, jest, ponekad je jako tesko, a uvijek krivim sebe, jer ja jesam kriva jer ja jesam odgovorna u odnosu mene i mog djeteta...

    i to nastojim osvjestit i ne govoriti vide nje danas, izludit ce me, sto joj je, nego kazem-sto mi je danas, tesko podnosim njenu zelju za mnom, za sikom, njeno vjesanje po meni, ili tvrdoglavo trazenje necega za sto sad bas nemam vremena.....

    ne znam rjesenje, nego raditi na sebi...


    puno snage zelim svim mamama

  28. #128

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Anita, sjecas se kad smo jednom davno raspravljali o tom nekakvom "cudnom odnosu" prema starijoj djeci nakon rodjenja ovih mladjih? Mislis li da bi neke stvari koje spominjes mogle i s tim imati veze?
    Meni se nekad cini da ja jos uvijek (neuspjesno) pokusavam izgraditi taj gorespomenuti "balon" sa svojom najstarijom kceri. I nemam pojma u cemu je problem. I nemam pojma koji mi je vrag. Ali, otkad se rodila Jasena, ja vise nikad nisam uspjela dobiti to sto sam nekad imala....taj isti osjecaj "opustenosti" i "lebdenja" i nekog odnosa koji nije popracen osjecajem tezine u trbuhu. Mozda nije tema za ovo, ali me vec jako dugo to muci. :?

  29. #129

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj lucky day prvotno napisa

    no necu svoj neuspjeh pripisati zloj kobi ili luki nezahvalniku koji se kvari unatoc meni pozrtvovnoj patnici koja ga konzervira u gugutavog bebaca...
    kad se uhvatim da tako (ipak ponekad) razmisljam - znam/osjecam da sam 'u banani' ... i da je vrijeme da se resetiram...
    Ako si se sa ovim nadovezala na moju izjavu o iznenađenju što sam očekivala isto što očekuješ i ti sad (izbjeći sve ono prema čemu upravo imaš otpor kad ja govorim).... eto ti još jednog primjera vrijeđanja. :/

    Što ustvari ti radiš nego očekuješ imati iznimku i biti iznimka?! I sama si rekla da nećeš kriviti njega za NEUSPJEH... A sto je to neuspijeh u roditeljstvu? Neposlusno dijete? Ili poslusno i ovisničko?
    Ili imati zahtjevno dijete? Ja sam neuspješna? Luna je neuspješna? Ti neces biti neuspješna jer će tvoje dijete biti... a ti ćeš se sa time nositi....? I onda stojim ja s jedne strane i pričam o svojoj sadašnjosti, realnosti i ti s druge i pričaš o budućnosti, pretpostavci, želji, naumu i hipotezi i nikako da se složimo. Vrlo, vrlo besmisleno.

    Mogu se vratiti u vrijeme kad je Omi bila stara kao Luka i složit ćemo se 100%.

    Ja nemam potrebu tebe mijenjati, draga lucky. Ja pričam o onome što doživljavam, a tvoj problem je što to tako zadire u tebe da imaš potrebu cijelom svijetu reći da ti takvo iskustvo nećeš imati. Pa naravno da nećeš, nema potrebe za objašnjavanjem.

    Ti imaš Luku, ja Omi...

    Što bi život bio da nas čekaju jednaka iskustva? Ne bi bilo potrebe da nas je ovoliko. Samo ti peri po svom, ali imaj malo više rispekta prema drugima i nastoj sve što ti se ne sviđa ne utrpavati u bezvrijedni koš.

    Ma pojma nemaš koliko smo iste.... i ne mogu ti to opisati. No, to ne znači da ćeš doći tu gdje sam ja, bez brige.

  30. #130

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj Zorana prvotno napisa
    Anita, sjecas se kad smo jednom davno raspravljali o tom nekakvom "cudnom odnosu" prema starijoj djeci nakon rodjenja ovih mladjih? Mislis li da bi neke stvari koje spominjes mogle i s tim imati veze?
    Meni se nekad cini da ja jos uvijek (neuspjesno) pokusavam izgraditi taj gorespomenuti "balon" sa svojom najstarijom kceri. I nemam pojma u cemu je problem. I nemam pojma koji mi je vrag. Ali, otkad se rodila Jasena, ja vise nikad nisam uspjela dobiti to sto sam nekad imala....taj isti osjecaj "opustenosti" i "lebdenja" i nekog odnosa koji nije popracen osjecajem tezine u trbuhu. Mozda nije tema za ovo, ali me vec jako dugo to muci. :?
    Odgovorim sutra... ili da otvorimo zaseban topic za to čak? Daj pliz ti...

  31. #131
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,145

    Početno

    da otvorimo zaseban topic za to čak
    ja sam za ovu opciju

  32. #132

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,948

    Početno

    Djeca u pubertetu su sasvim posebna priča.

    Iz iskustva znam da je ogromna promjena od 6 do 8 -og razreda ....u većini slučajeva na gore....

  33. #133
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    7,214

    Početno

    Navijam za otvaranje novog topica, na ovom se skroz slazem sa zrinkinim zadnjim postom.

    BTW, Anita, koliko je godina imala Omi kad si se tako pocela osjecati?

  34. #134

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    2,908

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa
    Djeca u pubertetu su sasvim posebna priča.

    Iz iskustva znam da je ogromna promjena od 6 do 8 -og razreda ....u većini slučajeva na gore....

    Evo ovo sam ja htjela napisati pa me maria preduhitrila

    Nego,baš čitam što su napisale i Anita i lucky day...mislim,slažem se sa obje,no ipak mislim da je pubertet stvarno burno razdoblje gdje roditeljstvo prolazi možda svoj najteži ispit-stara pravila kao da više ne vrijede.Možda je brzopleto zaključivati da ,pošto sve radiš kako treba,ni pubertet neće "okrznuti"odnos,jer hoće,zasigurno.
    No i to je dio roditeljtstva,naša djeca će sazrijeti ,ja bih jedino voljela da jednog dana kad postanu odrasli ljudi ostane ljubav i prijateljstvo.

    A da se vratim na temu,mene trenutno izluđuje to što su mi se klinci počeli takmičiti u svemu-jure tko će prvi ući u auto,tko će prvi otvoriti vrata stana,tko će upaliti televizor,tko će prvi kročiti u vrtić....brrrr...čak su izmislili frazu ja sam prvak a ti si zadnjak
    i stalno moram biti u poziciji nekoga tko gasi vatru što me izluđuje,a grozim se toga da redovito popuštam Roku jer je on mlađi,no to nažalost najčešće činim.
    Ne znam hoće li ova "testosteronska"faza potrajati,ali me izluđuju!
    Kad je muž doma,a to je rijetko,ipak je nešto lakše,jer on hendla jednog a ja drugog.

  35. #135
    Roza avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,721

    Početno

    kad malo bolje razmislim, ne mogu reći da su djeca ta koja me izlude. nego je više stvar u tome kakva sam ja tog trenutka. ako mi je sve ok, i mam bezgranično strpljenje, na fini način riješim nemoguće situacije i ne izbace me iz takta. nekad se nakon takvih situacija divim samoj sebi kako sam to riješila a nisam pukla.
    ali, ako meni u glavi nije dobar film, tada me iz takta izbaci i najmanja sitnica. recimo, u posljednja 2 mjeseca, otkako smo ja i klinci sami (mm radi puuuuno), dva puta sam izgubila živce radi klinaca. mislim da je to ekstra malo, ali puno radim na svom psihičkom stanju

  36. #136
    anima avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,363

    Početno

    ...baš razmišljam...ja recimo nisam primjetila da moje ponašanje/raspoloženje utjeće na raspoloženje moje kćeri...
    Naravno da ja ne pokazujem kad sam ovakva ili onakva, ne očito, max se trudim, ali naravno da imam i svojih dana, pa svejedno nisam nikad primjetila da je ona nervozna ako sam i ja :?

    a i ne razumijem ono "to je tvoj problem a ne djetetov", znači ako se ona baca nasred ceste to je moj problem a ne djetetov :?

  37. #137

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Citiraj lucky day prvotno napisa
    no necu svoj neuspjeh pripisati zloj kobi ili luki nezahvalniku koji se kvari unatoc meni pozrtvovnoj patnici koja ga konzervira u gugutavog bebaca...
    kad se uhvatim da tako (ipak ponekad) razmisljam - znam/osjecam da sam 'u banani' ... i da je vrijeme da se resetiram...
    Ja cu samo reci jednu stvar. Ti pretpostavljas, ja govorim iz iskustva.
    ne... i ja govorim iz iskustva... ako ti je moje iskustvo 'zeleno' ili neprihvatljivo ili ga vidis kao da je u oblacima - to je vise tvoj problem nego moj...
    jer je meni vrlo uzemljeno stvarno i, najvaznije - produktivno...
    ona druga strana medalje o kojoj pricas je - reaktivna... nemam potrebu potvrdjivati ju...
    a biti je svjestan je vise nego lako...


    u tvoje 2500 dana dulje ali (meni) ne i vrijednije iskustvo ne ulazim - i, u ovom slucaju, niti ne zelim ulaziti...

    nisam se uvrijedila uopce :? - ali mi je uvijek zao citati kako rijeci upucene djeci kako rastu postaju sve hladnije, ruznije itd - pod krinkom realnosti, objektivnosti,zdravog razuma i ostalih mitova, bajki i basni...
    no da, to je moj problem...
    da nisam vidjela omi - mozda bi mi bio manji (nakon sto sam vidjela boldani preogromni potpis na narodnu 'istinu')...

  38. #138

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    ne... i ja govorim iz iskustva... ako ti je moje iskustvo 'zeleno' ili neprihvatljivo ili ga vidis kao da je u oblacima - to je vise tvoj problem nego moj...
    Draga moja, pa ja govorim o školskom djetetu, ti o djetešcu koje još nije ni kročilo u kolektiv. Daj malo uzmi u obzir i pokoju činjenicu. Postaješ zamorna.
    Nemaš iskustvo o kojem ja govorim i TOČKA!

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    u tvoje 2500 dana dulje ali (meni) ne i vrijednije iskustvo ne ulazim - i, u ovom slucaju, niti ne zelim ulaziti...
    Hvala. Današnja uvreda br. 1.
    Da vidimo dalje....

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    ali mi je uvijek zao citati kako rijeci upucene djeci kako rastu postaju sve hladnije, ruznije itd - pod krinkom realnosti, objektivnosti,zdravog razuma i ostalih mitova, bajki i basni...
    I u to si utrpala mene? I ova krinka o kojoj pričaš je neki moj stav? Pogrešno.
    Jedina hladnoća i grubost koju ona dobije od mene je radi ruba strpljenja, a ne zato što ja mislim da je to ispravno. Nakon toga joj se uvijek ispričam i većina našeg odnosa je sklad i smijeh. No, ja ne preskačem pričati i o detaljima koji kvare sliku.

    Citiraj lucky day prvotno napisa
    no da, to je moj problem...
    da nisam vidjela omi - mozda bi mi bio manji (nakon sto sam vidjela boldani preogromni potpis na narodnu 'istinu')...
    :?
    Uvreda br. 2 danas i to ozbiljna. Lucky, lucky.. nisi baš tako lucky kad imaš potrebu ovako vrijeđati, zar ne?

    Nakon što si ovako uvrijedila mene i moje dijete, mislim da nema potrebe da ti pišem više. A niti vremena. Jer ja imam muža, dvoje djece, a i stvar zvanu posao, koju ljudi koji pišu postove u oblacima, vrlo često – NEMAJU. Kao ni iskustvo.

  39. #139

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj BusyBee prvotno napisa
    BTW, Anita, koliko je godina imala Omi kad si se tako pocela osjecati?
    Polako, ali vrlo polako je počelo u 5.godini...tj. s odlaskom u vrtić. (do tada je bio baka servis, a i sa mnom je bila puno). Bilo joj je teško, a tu i tamo bi znala pokupiti obrazac ponašanja par "glavnih" djevojčica iz vrtića, no to se sve dalo svesti na normalu i već par dana bez vrtića vratilo ju je u staru veselu poziciju.
    Sa 1. razredom krenulo je još mrvicu na gore. A promjena par učiteljica su strašno šokirale cijeli razred i pogubili su se emotivno manje/više svi.
    No, bez obzira na to, otkrila sam njenu novu osobnost, njene nove strahove, brige, sklonosti. Neke su divne i oduševila me, a neke su prestrašno naporne i isto su me znale izluđivati koliko i MM-a, koliko i baku i djedu.
    S 2. razredom i opet novom učiteljicom... došlo je do pravog raspada sistema. Nije se vraćala kući par puta i naš odnos je već bio prilično narušen. Počelo me biti strah što još mogu očekivati. Pa oponašanje ponašanja druge djece iz razreda... i tek tada je izašlo iz mene: "Ali ja ne zaslužujem takvu uvredu i izjednačavanje s mamama koje se nikad, nikad nisu posvetile svojem djetetu (znam ih iz susjedstva). " Tada sam otkrila tu ajmo reći, vlastitu licemjernu osobinu... Očekivala sam i mislila da zaslužujem ipak veće poštovanje s obzirom na naš dotadašnji odnos. A ja sam dobijala toliko poštovanja koliko je ona naučila da poštovanja druga djeca daju svojim mamama.
    No, moram se pohvaliti da je to sve iza nas!
    Sad, u 3. razredu ona je vidno drugačija, zrelija, odgovornija, ma super! Onaj dio sa kojim nas izluđuje je još uvijek tu (u manjoj mjeri) i uz apsolutno nepogrešnu organizaciju bi se dalo svesti na manju mjeru.... ili da me jednostavno ne diraju toliko njene mušice. Fakat mi treba pomoć oko toga da učim ravnodušnost na uvrede grimasama.

    To su stvarno sitnice... ali jako naporne i zamorne. Ponekad se potajno nasmijemo njenim ludorijama koje izvodi jer je ustvari vrlo slatka s tim... a ponekad nas izluuuuudi.

    Zato bi moj odgovor na ovaj topic bio

    NA RUBU SAM STRPLJENJA kad sam na rubu strpljenja jer sam se sama dovela do njega (poslom, umorom, nespavanjem ili jednostavno lošijim danom). A djeca me gurnu s ruba.

    Rjeđi je slučaj da me oni dovedu do ruba.

    ______________________________________

    Ima jedna stvar koju sam pogrešno napisala ili se tako može shvatiti... a to je da ja nisam dobila nešto drugačije od drugih mama. Jesam, itekako, no nisam imala tu sreću da me izostavi ono što nije ni druge. A mislila sam da me bude.. baš kao ld. Ali tko zna... možda njoj budu pomogle dugogodišnje afirmacije.

    Slatko mi je bilo od neki dan kad mi je bila frendica tu s novim dečkom i kasnije ona zove da pita kaj je Omi rekla za njega. Omi je dala iscrpan izvještaj koji je zadovoljio stranku. Moja mala mudrica. A s nekim stvarima dolazi gotovo do razine vidovitosti. Ova se porušila. Rado bi konkretno napisala, ali ne smijem bez dozvole. 8) Uglavnom, ako maknemo loše detalje o kojima sam pričala, ja definitivno imam najdivniju djevojčicu na svijetu. Da ne bih izostavila najbitnije.

    I da... ja do 5. godine nisam viknula na svoje dijete!
    U 6. godini je dobila prvi put po guzi jer sam pukla.
    U 8. godini sam počela urlat.
    A sad s njenih 9. se polako stišavam.
    Eto moje istine, bez uljepšavajućih pridjeva.

  40. #140
    vitekova mamuška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    846

    Početno

    Uh, kad se sjetim sebe kad je Vito još bio u skupini 0-1,kako mi je strašno bilo čitati topice dobne skupine 1-3: vrišteća djeca, živčane mame, ma svašta... Sjećam se kako sam bila sigurna da ja neću imati takvih problema i da moje dijete neće biti "takvo"
    Anita, mislim da te potpuno razumijem i svjesno uživam u sadašnjem odnosu sa svoja dva sina znajući da im neću još dugo biti središte, da me neće još dugo toliko puta zagrliti, maziti,davati puse, govoriti mi da me voli (mislim na Vita) Doći će neki novi periodi, sa također lijepim i neponovljivim iskustvima, ali ne ovakvim

  41. #141
    summer avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    St
    Postovi
    4,600

    Početno

    Ja citam Anitu, sve u sebi mislim 'ma ipak meni nece biti ovako' jer mi je lakse o tome tako sad razmisljati, ali znam da necu biti iznenadjena jednom kad tako ipak bude.
    Anita, hvala sto otvoreno o tome pises.

    Zasad nema nista sto me kod malise dovodi do ruba strpljenja, ponekad je umorniji, nervozniji on, sto samo po sebi nije problem, ponekad u isto vrijeme i ja, pa to malo teze podnesem, ali zasad nije bilo bas nekih kriticnih situacija.

  42. #142
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    7,214

    Početno

    Citam te, Anita, i prepoznajem puno stvari koje je Ema radila (u vrticu, sad u skoli, obrasce koje je preuzimala od prijatelja, tezina onog sto kaze uciteljica vs. onog sto kazem ja (a kazemo istu stvar)), samo sto mene te stvari ni priblizno ne diraju kao tebe.
    Mozda je stvarno do premorenosti poslom ili nezadovoljstvom u nekom drugom dijelu koji nema veze s djecom pa da se osjecas tako lose s nekim njenim reakcijama.
    Upravo ovo ja kao outsider naslucujem/vjerujem da bi mogao biti problem (a on, priznat ces, ipak nije jako strasan):
    ili da me jednostavno ne diraju toliko njene mušice. Fakat mi treba pomoć oko toga da učim ravnodušnost na uvrede grimasama.
    Grimase (coktanje jezikom uz kolutanje ocima, npr.) bacam na zezanciju i ponavljam ih za njom, nekad se maknem, ponekad odlucim presutjeti neki njen komentar i ostaviti joj zadovoljstvo da je njena zadnja. Meni to ne znaci nista, a njoj, cini mi se, puno. Dokle god zadrzimo opcu razinu odnosa i komunikacije pristojnom, sitnice me ne zamaraju (cija je zadnja u nekom trenutku).
    Imamo povremeno periode kad me usporedjuje s drugim mamama (boli ponekad, najcesce me nasmije, ovisi o meni, kako se osjecam i kakvog sam psihickog stanja), ali ja na prituzbe oko pravila vrlo jasno dajem do znanja da kod nas vrijede xy pravila. Ako kaze da je neka mama bolja, ja kazem da mozda i je, ali da se ja trudim biti najbolja sto mogu. To je obicno iskulira. Ponekad protestira.
    Kad se smiri, ponekad joj kazem da se ruzno osjecam kad me usporedjuje s drugim mamama i pitam je kako bi se osjecala kad bi ja nju uspredjivala s tudjom djecom. To je obicno razoruza.

    Znam da ne mogu ni zamisliti sto nam donose naredne godine odrastanja, ali ja se samo nadam zadrzati iskuliranost, primati "udarce" kako budu stizali, bez puno planiranja kako cemo ih hendlati i odhendlati ih najbolje sto znamo.

    I moram se sloziti da zaista perspektiva nije ista ako si mama samo jednog, manjeg djeteta (kojemu si jos uvijek citav svijet), jednog veceg djeteta, ili visestruka mama djece bilo koje dobi.

  43. #143
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,324

    Početno

    bb i anita - čitam vas s velikim zanimanjem posebice što imam kumče tih godina, pa donekle itekako znam o čemu pričate... pišite dalje...

  44. #144

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    o jizus anita, kako danas citas! :shock:

    moj problem je sa mitovima... (krivo si citirala a ja sam mogla dodatno odvojiti pasuse)...
    sa omi (i tobom) - nikako!

    omin leptiric od papira nosim sa sobom u novcaniku kud god idem...
    i vidim onako kako ju opisujes kad si dobre volje...
    jer se uvijek 'potrefilo' da sam ju srela kad sam bila super!
    i zato jer tu sliku o njoj i SVJESNO i dalje drzim... a onda mi ju ona s lakocom i potvrdi...
    pa je tvoj 'X' veliki sok za moju percepciju...

    dalje ti se ne mogu ispricati ili ispravljati jer ne zelim preuzeti odgovornost za tvoje citanje...
    a kamoli odgovore...

    1) moje dijete je krocilo u kolektiv u skladu sa svojom dobi i mojom procjenom iste... djetesce je koje rusi svaki mit o 'terrible two'... i pokazuje samo da se radi o zdravom, jakom i jasnom izrazavanju svoje volje... sad je u 'ne' i 'sam cu' fazi - i nema sretnije od mene kad to cujem - pa nadjem nacin kako da ga nadmudrim...
    ako je to 'terrible' - pubertet ce biti 'horrorcina'...
    a nije - za mene... i na svu srecu sve vise vidim da nije za mnoge druge...

    2)ako se vrijedjas sto ne zelim ulaziti u tvoj crnjak sa omi - slobodno daj...

    3) sama si se utrpala u narodnu mudrost potpisavsi ju i potkrijepisvi ju detaljnim i podugackim raportom... sva sreca da je uletio i pasus sa (po onome kako te ja dozivljavam) tvojim pravim odnosom prema omi - dobrim...

    jedan dobar trik za moje ispade pms--a je meni moj dnevnik... u njemu ima materijala za bues, punk, dark itd da do kraja zivota ne napisem ni jednu rijec - imam iz cega crpiti inspiraciju...
    puno je manje onda javnih 'ispada' ili ispada prema luki, bivsem, obitelji, prijateljima, blagajnicama itd... a ako se dogode - jasniji su i smireniji...

  45. #145

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    lucky day Drago mi je da sam pogrešno shvatila ono o Omi. Stvarno čitam loše. Morat ću ipak mrvicu više spavati i manje raditi.

    I kao što si napisala u meilu, da je ovo samo 1% palete mojih razmišljanja... to je točno i nekako sam podrazumijevala da se to vidi i zna. Samo ispada drugačije kad pišem SAMO o tome. Hvala na upozorenju!

    Vjerojatno sam stvari prikazala točno onakvima kakve su u onih 3 minuta pucanja... i možda to stvarno ne trebam činiti "javno". Imaš pravo. No, mnogi roditelji su mi se često znali privatno javiti radi mojih postova na Rodi upravo radi mojeg otvorenog govorenja o negativnoj/težoj strani. Tek tada sam shvatila da to ipak nešto znači. Ali čitati o negativnom kada ga ne doživljavaš, mora da je frustrirajuće.

    Ovo su mi jaako, ali jako teški dani. Imam užasno puno posla, a strašno je koliko mi ne ide. Na tren sam razumjela kompozitore koji počnu plagirat jer imaju rok, a nemaju inspiraciju.

    A kako čitam ovih dana? Isto kao što i skladam. Jučer sam počela raditi new age stvar po naruzdbi, a završila je kao horror clip. Ne šalim se.

  46. #146
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,324

    Početno

    anita

    A kako čitam ovih dana? Isto kao što i skladam. Jučer sam počela raditi new age stvar po naruzdbi, a završila je kao horror clip
    Život je stari kuckin brat
    Sve manje sa njim vodim rat
    Jer sve mi više lici na pešcani sat
    U svakom zrnu neki dan
    U svakom danu neki san i keep on smiling...

  47. #147

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Vjerojatno sam stvari prikazala točno onakvima kakve su u onih 3 minuta pucanja... i možda to stvarno ne trebam činiti "javno". Imaš pravo. No, mnogi roditelji su mi se često znali privatno javiti radi mojih postova na Rodi upravo radi mojeg otvorenog govorenja o negativnoj/težoj strani.

    meni bas zbog suprotnog i to pogotovo jednoroditeljke... i neke 'tihe' forumasice...

    uopce ne mislim da se ne trebas javno ventilirati - kao sto sam ti napisala - da ne znam da je to samo mrvice tebe u cjelini ne bi ni ulazila u raspravu...

  48. #148

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Ma dobro, sad ću ispasti kao netko tko piše negativne postove, pa mi se zato ljudi javljaju.

    Ponekad, znači, pišem o teže prihvaćenoj strani našeg u načelu divnog iskustva. Mnoge žene smiri kad vide da je ono što doživljavaju ustvari sasvim normalno i nisu jedine i same u tome. Samim tim prihvaćanjem već su na pola puta rješenja. Gristi se radi onoga što doživljavaš i nije zdravo i produljuje patnju prije nego je rješava.

    S druge strane, ti znači obrnuto, pišeš pozitivno u načelu teškom iskustvu (razvod), pa je to također inspirativno da ljudi imaju potrebu kontaktirati te.

    U oba slučaja rezultat je pozitivan osjećaj. Ponekad osvješćivanjem i prihvaćanjem negativnog (moj posao) ili uzdizanjem duha i entuzijazma (tvoj posao). Eto nam posla. 8) Ja čistim, ti glancaš.

  49. #149

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
    Ja čistim, ti glancaš.
    luda si!
    ajmo se opet zakaciti na nekom drugom topicu!

  50. #150

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    2,709

    Početno

    Ja ću samo reći Aniti: oduševljava me tvoj smisao da crne trenutke pretočiš u pametne i suvisle rečenice. Lako je opisati kad se čovjek osjeća divno, ushićeno i sretno, a ono što tebi polazi za rukom je da kroz svoje postove i sama sebi objasniš kako se osjećaš i u čemu griješiš. Baš te lijepo čitati.

    A razumjeti mamu djeteta u pubertetu može samo mama koja je to i sama prošla. Sjećam se da sam pucala po šavovima kad je M. dojila svakih dva sata ( i tako duuuugih 8 mjeseci, noću i danju-poslije je uvela reda), sjećam se kad je bila premala da shvati opasnosti, kad je kretala u vrtić.... Tad sam mislila da gore ne može. E, može. Okretanje očima, lupanje vratima, coktanje, drski odgovori.... A sad znam da može i gore od toga, čekam to spremna i ustvari mazohistički uživam u "čarima" puberteta, odrastanju moje kćeri, jer znam da sve to mora proći, da je sve to normalno. Puknem ponekad, pohićem joj tonu odjeće sa stolca jer tamo leži danima, zamolim je da ode u svoju sobu dok se ne ohladim od njenih ispada, ali uvijek, baš uvijek nastojim njoj i sebi objasniti zašto sam tako reagirala, zašto uvijek nisam imala takta u objašnjavanju... i UVIJEK dan završimo zagrljajem, ma kako se posvađale tijekom dana. I ma kako bilo teško uvijek tvrdim da imam divnu kćer, a najljepše je čuti od nje kako tvrdi da sam najbolja mama.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •