"Nađite vremena za sebe"

[Ifigenija]

Nedavno sam preletjela neki od članaka u jednom od onih bestijalnih časopisa o bebama koji cijele slomove i lomove oko novog majčinstva svodi na jednostavnu računicu: nađite vremena za sebe. A sve dekorirano šarenim glupavim reklamama i idiotskim reklamnim tekstovima ni o čemu (ljuta sam jer sam zavirila i u neke američke časopise o tim temama - pa to je čisti užas!!!)

Nisam o tome razmišljala; nekako mi je to jasno jer za sve treba nać vremena inače bi mogli cijele dane samo rintat ili ležat pred tv-om, ali od prije neki dan me to počelo kopkat.

Pomoglo je i to što me frendica (bez djece, single, menađerica) oprala iz čista mira da kad ću dobit bebu promijenit ću se i neće to biti više to, beba će mi postat centar svijeta i nigdje neću ići iz kuće i tako. I sve to tonom predbacivanja i nekog kao prijezira. Osjećala sam se fakat jadno.

I onda mi se sklopilo u glavi kako banalan savjet nađi vremena za sebe znači jednako nerazumijevanje i plitkost u pogledu roditeljstva kao i ono optuživanje da više ništa neće biti isto. Mislim da nakon rođenja djeteta nije problem možda naći vrijeme za sebe - koliko naći tu novu sebe, nekoga tko je postao majka nekome drugome. Već sada su mi prioriteti promijenjeni, a mogu misliti da će moj mali mišonja još više uzdrmati sustav vrijednosti, i moj i onaj moga muža. Kao da se ta ajmo reć drama može nadvladati odlaskom na aerobic jednom tjedno, kao što takvi časopisi stalno sugeriraju. Ili kao da je to ne znam kakva tragedija ako netko s kim si bezbrižno pio, bježao s nastave i sl. odraslo i zrelo prihvati svoju novu ulogu roditelja, člana obitelji koja odgaja novog čovjeka i u skladu s time inkorporira nova iskustva i spoznaje u svoje ponašanje.

U biti mislim da je i taj članak i reakcija moje frendice izraz jednog te istog individualističkog nazora koji se grozi pomisli da ipak nismo nekakve elementarne čestice totalno jasnih rubova u odnosu na druge ljude. A to tako nije istina. I mislim da su obje reakcije neka vrsta potcjenjivanja roditeljstva i obiteljskoga života; spuštanja na banalnu razinu borbe za sat vremena aerobica ili nekog pretvaranja u dosadna čudovišta. Imam takvog partnera da uopće ne mogu zamisliti da bi mi bio problem naći vremena za sebe ili izaći ako to želim - zašto bih se vezala za nekog tko mi ne daje slobodu; pitanje je samo što ja želim i u kojem obliku, a izgleda da su te želje nekako na meti obaju tekstova.

Znam neke curke iz viših platnih razreda koje su se bez ikakvih sentimenata nakon par tjedana porodiljnog vratile na posao, zaposlile dadilje i to je to; i njihovo je gledanje na roditeljstvo tako sebično - nek ja imam djecu, dobro je imati djecu - a što to znači za dijete i kamo takav odgoj vodi neće nikad niti pomisliti.

Mediji i sustav nas prisiljava da razmišljamo o tome koji ćemo faks upisati, koji auto kupiti, koji modni izričaj furati ove sezone ali gotovo nigdje ne možemo biti suočeni sa izborom kakvi ćemo roditelji biti. Meni je to tako tužno... Usput, svi "savjetnici" drve oko hrane, pića, nekih materijalnih stvari - ja u životu nisam vidjela da netko daje savjet o tome kako prihvatiti sebe kao roditelja, kako se suočiti sa mogućim izborima u roditeljstvu... mislim na savjete o tome kako zauzeti neki dobar ispravan kurs. Svima su puna usta "daj mu", "ne daj mu", "pusti ga" ili slično - a bez neke perspektive i pitanja kamo sve to skupa vodi.


Eto, samo sam htjela podijeliti ta svoja kaotična razmišljanja...

[marta]

pa nisu ti razmisljanja uopce kaoticna.

meni su uvijek biti pomalo bolesni casopisi koji dijele savjete tipa, osigurajte si vrijeme za manikuru barem jednom tjedno, tako sto cete ukiselit 10 kila cikle pa necete morati u ducan po istu, nego cete bit slobodni za odlazak u salon...

znam hrpu ljudi koja razmislja imat cemo djeecu kad se odlucimo zrtvovat, a dotad cemo ...nesto (whatever)...

cilj te urote koju ti spominjes (da, brijem na teoriju urote) je da totalno odvoji covjeka od zajednice ne bi li mogao istim u potpunosti manipulirati. to je every-man-for-himself spika...

[marta]

:shock:
hebate, fakat se nisam jutros dobro probudila.

ifigenija, ti nisi uopce kaoticna, ali zato je vrijeme da se ja skupim lopaticom i metlicom ko u crticu.

[Ifigenija]

Zgodno je ovo s teorijom urote; meni to totalno odgovara trenutnom stanju duha Bit će hormoni.

Ne nastranu - svi ti časopisi NAMJERNO (ubijte me sad ) zbunjuju žene da bi se lakše dalo njima manipulirati.

BTW jučer u dućanu dječje opreme sam isto tako dobila pranje mozga s ciljem da me zbuni. Hvala Bogu na Rodi!

[sandraf]

nemam vremena pa cu ukratko: ja sam mama - ne SAMO mama, ali trenutno mama PRIJE SVEGA. ne znam mijenja li se taj osjecaj da ti je majcinstvo na prvom mjestu kako dijete raste i postaje samostalnije, ali trenutno je tako.

i iskreno, uzivam u tome, ne pamtim da sam u nekoj drugoj "ulozi" ovoliko uzivala. imam manje "vremena za sebe" u odnosu na vrijeme kad nisam bila mama, ali to me uopce ne zabrinjava.

ubrzala sam ritmove u vremenu koje je moje. manje vremena mi treba da sredim nokte, nasminkam se, istusiram... ali to ne znaci da sam manje zena ili manje njegovana ili manje lijepa ili, ako hoces, to ne znaci da sam zapustenija u odnosu na vrijeme prije davida. i dalje radim, imam svoje hobije, citam knige, trudim se napredovati na poslu, ne razmisljam o ovom vremenu u kontekstu zapustanja u bilo kojem smislu, ni fizickom ni emotivnom.

samo sam organiziranija.

samo sam smirenija.

samo sam poslozila prioritete na drukciji nacin.

majcinstvo je poseban feeling. da ne lupetam sad jer one koje su mame znaju na sto mislim, a one koje to nisu nemaju pojma jer se radi o neopisivoj emociji - sve sto si cula ne moze se mjeriti s onim sto ces osjetiti, cak ni njeznost koju sad osjecas kad te bebac lupne iznutra i spremnost da sve ucinis za njega - ne mogu se mjeriti s ljubavlju koja krene nakon prvog izvanjskog dodira... moj stav - mozda se neki neci sloziti.

i zato - prijateljica ti nema pojma o cemu prica i samo frkni nosom kad krene sa "savjetima" i prebacivanjima...

pusa

[wewa]

vjerovatno mi nije mjesto ovdje, buduci da nemam djece, ali nisam odoljela da se ne javim.
Ifigenija je rekla toliko stvari koje meni imaju smisla; apsolutno si u pravu - danasnji casopisi su i sami podlegli propagandi, savjeti nisu tu da olaksaju zivot, vec da one koji casopise citaju strpaju u kalup kako bi ih bilo lakse kontrolisati.

medjutim, ne slazem se sa sandromf u ovom smislu. to sto neko nema djece, ne znaci da nema pojma o tome kakav roditelj zeli biti.
jest da je mozda banalan primjer, ali uvijek se sjetim jedne recenice iz Friends-a, kada Chandler kaze nekome da je Monica vec divna majka, iako jos nemaju djece.

mislim da je stil roditeljstva direktan pokazatelj kakva je osoba zapravo: neko ko se brine o svom djetetu (na sve moguce nacine) ne moze biti losa osoba, i obratno. sto znaci, osoba koja je inherentno pozitivna ne moze biti los roditelj, cak i kada nema djece.

[Maggie]

majcinstvo je poseban feeling. da ne lupetam sad jer one koje su mame znaju na sto mislim, a one koje to nisu nemaju pojma jer se radi o neopisivoj emociji - sve sto si cula ne moze se mjeriti s onim sto ces osjetiti, cak ni njeznost koju sad osjecas kad te bebac lupne iznutra i spremnost da sve ucinis za njega - ne mogu se mjeriti s ljubavlju koja krene nakon prvog izvanjskog dodira... moj stav - mozda se neki neci sloziti.

Ja se slažem od A do Ž !

[sandraf]

medjutim, ne slazem se sa sandromf u ovom smislu. to sto neko nema djece, ne znaci da nema pojma o tome kakav roditelj zeli biti.
jest da je mozda banalan primjer, ali uvijek se sjetim jedne recenice iz Friends-a, kada Chandler kaze nekome da je Monica vec divna majka, iako jos nemaju djece.

wewa, znas da nisam mislila nikog uvrijediti, ali i dalje stojim iza svoje izjave... uostalom, nisam napisala da zena ne zna kakav roditelj zeli biti. sto to znaci? napisala da zena koja nije rodila ne zna kakav je to neopisivi uzviseni osjecaj biti mama. i stvarno tako mislim. dok nisam rodila - to sam mogla samo zamisljati, sanjati o tome, mastati.... uostalom, i napisala sam da je to samo moje misljenje i da se mnogi nece sloziti...

potpuno razumijem ZELJU za majcinstvom. i sama sam bila u neizvjesnosti i dugo iscekivala trudnocu i razvila takav osjecaj u sebi prema svom buducem, jos nerodjenom djetetu da mi je to bilo nevjerojatno, plakala kad bih dobila menstruaciju, razmisljala samo o djetetu, brojala plodne dane, mjerila temperaturu, ma sve sto ti padne na pamet kao fizicka, ali i ogromna psihicka priprema za trudnocu.

onda sam zatrudnila i shvatila da je ZELJA puno slabiji osjecaj od spoznaje da u tebi raste dijete, a pogotovo kad je poceo lupati iznutra. boze i danas kad se toga sjetim uvijek ponovim: nema novca kojim se taj osjecaj moze platiti... ja sam vec tada bila mama i razumijem taj osjecaj spremnosti.

a onda sam rodila . vjerujte, nije pretjerivanje, ali sve druge stvari, problemi, zelje... sve se pomakne u drugi plan... barem meni...

zato sam napisala da zena koja nije rodila nema pojama KAKAV je to osjecaj. opet ponavljam, ne zelim nikog uvrijediti... nadam se da dam sada bila jasnija....

[wewa]

naravno da razumijem sta zelis reci. samo sam morala reagovati na formulaciju da (ispalo je) SVE zene koje nemaju djecu nemaju pojma da je majcinstvo onakva kakvim ga opisujes i da se, stoga, ponasaju kao ona Ifina kolegica.

drago mi je da se razumijemo

i nadam se da cu sto prije osjetiti sve to o cemu pises

[sandraf]

i nadam se da cu sto prije osjetiti sve to o cemu pises

vjerovala ili ne, ja sad placem...

stvarno ti to zelim... tebi i svim zenama koje se osjecaju mamama i znaju da ce biti najbolje mame na svijetu...

[wewa]

i nadam se da cu sto prije osjetiti sve to o cemu pises

vjerovala ili ne, ja sad placem...

stvarno ti to zelim... tebi i svim zenama koje se osjecaju mamama i znaju da ce biti najbolje mame na svijetu...

nisi jedina, evo i ja cmizdrim i jedva vidim tastaturu... hvala ti! nadam se da ce i tebi Bog dati sve sto zelis

[Smokica]

Meni nije jasno zašto sve te pametne glave misle da žene nakon što rode imaju samo jedan cilj - što prije se vratiti životu kakav su imali prije rođenja djeteta??????
Ja NE ŽELIM satima sjediti na kavama svaki dan.
Ja NE ŽELIM izlaziti svako veče kao prije.
Ja NE ŽELIM davati cijelu plaću na manikuru, pedikuru, frizere, nove krpice, cipelice, cd-ove...
Ja definitivno NE ŽELIM biti kao prije, jer je majčinstvo najljepša promjena koja mi se ikada desila i ŽELIM ju osjetiti što više, prepustit joj se u potpunosti, uronit u nju, nek me obuhvati još više ako može!
JA ŽELIM BITI MAMA! JA JESAM MAMA! JA SAM PONOSNA NA TO ŠTO SAM MAMA!
Imam kratke nokte jer mi je tako lakše igrati se. Imam običnu dugu kosu jer ju moja kćer obožava baš takvu. I nek sam predebela i nek sam "zapuštena" za cijeli svijet, ja sam svojem djetetu najljepša i to je sve što je bitno! Imam ljubav najsavršenijeg bića na svijetu i ništa mi drugo ne treba.
Mama sam, dakle postojim! I samo zato postojim.

[mama_i_vjeko]

Ma ifi,cure su više manje sve rekle.Život i događaji nas mjenjaju,većina ljudi odrasta i postaje zrelija.Danas npr. mi ne bi palo na pamet da odem do nekog diskaća,lumpam do zore,pješačim kući i onda drugi dan sve ponovo.Nekada sam uživala u tome.Isto tako postali su mi besmisleni izlasci u kafiće,opijanja i sve samo zato da drugi dan mogu reći-jućer je bilo mrak! Eto za par dana ću postati mama i kao i ti imam neke poznanice koje me gledaju sa podsmjehom jer više neću moći izači van kada god želim,biti neodgovorna i zato jer me čeka mnogo odricanja.Ne obazirem se na to.Postati ću mama ,jedna od najvažnijih osoba u životi svoga djeteta,odgajati ću ga sljedeči srce a ne časopise, uživati u našim životima[color=#][/color]i vjerujem da ću biti mnogo sretnija od svih tih prijateljica koje mi nabijaju na nos što sve neću moći[color=#][/color]
Danas sam ujutro rekla mužu: Znaš uskoro više nikada nećemo biti sami,biti ćemo roditelji odgovorni za jednog novog malog čovjeka ,na šta je on samo odgovorio: Sada će nas troje biti jedno,zar to nije divno!

[sunce]

Naš život je uglavnom isti ko prije, pod zajedničkim nazivnikom Sretnog. Jedina je razlika što sad sve radimo utroje.
Hormoni su me od trudnoće nadalje dobrim dijelom uništili i psihički i fizički ali to nikakve veze nema s djetetom, nego s mojom blesavom glavom.
Taj vlastiti dio saniram postepeno.

Izlazili ionako nismo puno, ružili do kasno nikad nismo, družili smo se i družimo 'po kućama' i apsolutno mi ništa ne nedostaje u tom dijelu.

[Ifigenija]

Curke, lijepo vas je bilo čitati. I mislim da su svi odgovori na mjestu; ne želim biti ona koja sam bila - želim biti i mama i sve ostalo što jesam. Tko to ne kuži - magarac.

[litala]

vjerujem da tu recenicu "nadji vremena za sebe" treba stvarno prepustiti svakom ponaosob da je interpretira kako najbolje osjeca.

ja mogu slobodno potpisati smokicu.

ja volim sto sam mama, sretna sam sto sam mama i najbolje se osjecam kad sam mama.

ovo sad nema nikakve veze s onim kako sam se osjecala kad sam imala 17 ili 27 ili kad cu imati 77...

moje najljepse vrijeme za sebe je ono provedeno s djecom. ne trebaju mi drugi ljudi da mi peru kosu, rezu nokte ni turpijaju prste... trebaju mi moja djeca da me nasmijavaju, da me ljube musavim ustima i grle kratkim rucicama... to je moje vrijeme za mene. sada. i nista drugo ne moze me uciniti toliko sretnom i opustenom kao to...

e da, volim i kad djeca spavaju pa imam vremena za nas

[davorka]

moje najljepse vrijeme za sebe je ono provedeno s djecom. ne trebaju mi drugi ljudi da mi peru kosu, rezu nokte ni turpijaju prste... trebaju mi moja djeca da me nasmijavaju, da me ljube musavim ustima i grle kratkim rucicama... to je moje vrijeme za mene. sada. i nista drugo ne moze me uciniti toliko sretnom i opustenom kao to...

E, litala svaka ti je na mjestu. Slažem se u potpunosti.

[anek]

da, sve će se promijeniti, nećeš imati toliko "vremena za sebe" kao prije dolaska NJEGA/ili NJE, ali to što ćeš dobiti NJEGOVIM/ili NJENIM dolaskom u svoj život ne može se mjeriti niti s kavicama, ružionama, kozmetičarkama i ostalim, jer je nemjerljivo vrijednije, život će ti se preokrenuti, i prioriteti će ti se presložiti - život će ti dobiti jednu dimenziju koju tvoja frendica uopće ne može skužiti.
i kad ćeš biti neispavana i umorna i raščupana , s NJIM/NJOM u naručju, dok tvoja frendica iste večeri bude negdje /..jako zrihtana!/ružila, vjeruj mi, ti ćeš osjećati veće ispunjenje i sreću u mraku svoje sobe....

[Maja]

a ja volim litalu

[MalaSirena]

Sve ste to prekrasno opisale!!

[snowhite]

cure super ste sve napisale
ovo

mislim da je stil roditeljstva direktan pokazatelj kakva je osoba zapravo: neko ko se brine o svom djetetu (na sve moguce nacine) ne moze biti losa osoba, i obratno

je tako tacno

a kada cujem "nadji vremena za sebe" uvek se zapitam sta nije uredu sa tim ljudima koji vreme provedeno sa najdrazim mojim bicem na planeti, uz njene zagrljaje i smeh podcenjuju u odnosu na kafenisanje ili manikiranje...pa to je upravo vreme za mene, tada se obogacujem duhovno mnogo vise nego gledanjem predstave, citanjem knjige ili gledanjem filma

[Ifigenija]

Istina, Snowhite. Naravno, sve je stvar osobnih potreba, ravnoteže i same prirode odnosa. Znam ja ljude kojima odnosi s drugim ljudima i djecom sigurno nisu tako obogaćujući kao biljar ili manikura.

[Brunda]

A ja sam se raspekmezila čitajući vaše postove.
JA SAM MAMA, I NIŠTA DRUGO NISAM KAO MAMA

[lidac2004]

Meni nije jasno zašto sve te pametne glave misle da žene nakon što rode imaju samo jedan cilj - što prije se vratiti životu kakav su imali prije rođenja djeteta??????
Ja NE ŽELIM satima sjediti na kavama svaki dan.
Ja NE ŽELIM izlaziti svako veče kao prije.
Ja NE ŽELIM davati cijelu plaću na manikuru, pedikuru, frizere, nove krpice, cipelice, cd-ove...
Ja definitivno NE ŽELIM biti kao prije, jer je majčinstvo najljepša promjena koja mi se ikada desila i ŽELIM ju osjetiti što više, prepustit joj se u potpunosti, uronit u nju, nek me obuhvati još više ako može!
JA ŽELIM BITI MAMA! JA JESAM MAMA! JA SAM PONOSNA NA TO ŠTO SAM MAMA!
Imam kratke nokte jer mi je tako lakše igrati se. Imam običnu dugu kosu jer ju moja kćer obožava baš takvu. I nek sam predebela i nek sam "zapuštena" za cijeli svijet, ja sam svojem djetetu najljepša i to je sve što je bitno! Imam ljubav najsavršenijeg bića na svijetu i ništa mi drugo ne treba.
Mama sam, dakle postojim! I samo zato postojim.

Ovo je prekrasno napisano i potpuno istinito

[lucky day]

sto posto se slazem!
osim sto ja imam dreadlokse

[Samoborka]

Da tocno je da ZELIM BITI SAMO MAMA, da sada dok su djeca manja, a kasnije. Zapitajte malo mame one dužeg staža!!!
Sad su djeca ovisna o nama pa je to lako govoriti, ali...
Znam PUNO MAMA KOJE PETKOM ILI SUBOTOM ostaju same uz TV. Ćak i njihovi M imaju u to svoje aktivnosti (kartanje, ribičija...) tj. hobi. A one same strepe kad će se djeca vratiti, u kakvo društvo upasti?
Sve to dolazi s vremenom, ali dolazi...

[lucky day]

ja sam mama - ne SAMO mama, ali trenutno mama PRIJE SVEGA. ne znam mijenja li se taj osjecaj da ti je majcinstvo na prvom mjestu kako dijete raste i postaje samostalnije, ali trenutno je tako.

vjerojatno tako i ostane jos dugo... no od drugih mama sa stazom sam cula da ipak sa odrastanjem djece neki drugi interesi dobivaju prostora. cak se i u njih mogu ukljuciti djeca (hobiji i sl.) to ne znaci da djeca odlaze u drugi plan dapace, kazu, mala djeca - mala briga, velika djeca velika briga. - sto mi se iz ove perspektive cini:shock: !
a pricala mi je mama (samohrana) o cekanju (mene i brata) uz tv... tek sad ju razumijem.
jos kad se sjetim gdje sam za to vrijeme bila...
najgore je biti sam u takvim trenutcima.

[Kejt]

... o cekanju (mene i brata) uz tv... tek sad ju razumijem.
jos kad se sjetim gdje sam za to vrijeme bila...
najgore je biti sam u takvim trenutcima.

joj da, fakat smo znali bit 'svuda'
ja već sad strepim kad jednom ela krene 'đirati'

[vitekova mamuška]

I mene strašno živciraju ljudi koji, kada postanu roditelji, imaju glavnu misiju ne dopustiti svom djetetu da promijeni njihov život i ispuni svo njihovo vrijeme. Imaju petsto i jedan savjet kako ne dopustiti djetetu da uđe u njihov krevet, naručje, postane ovisno o njihovoj pažnji, dojci,... bitno je da dijete ne poljulja centar njihovog egocentričnog svijeta. U tim bezbrojnim savjetima i razmišljanjima, imam osjećaj da dijete gubi osobinu živog bića sa svojim potrebama i osjećajima, i postaje "netko" ili "nešto" čime možemo manipulirati i kontrolirati, nešto što možemo "izdresirati". Meni je moj sin promijenio cijeli svijet jer sam mu ja to "dopustila" (uf, kakvog li žrtvovanja , jer sam to željela, jer je posve prirodno da su njegove potrebe važnije od mojih, jer to pruža najdiviji osjećaj na svijetu...da je jedno takvo prekrasno biće ovisno o tebi, da imaš takvu moć u rukama da možeš modelirati nečiju osobnost i nečiji svijet i učini mu život sretnim. Ne poznajem ništa što može učiniti život ispunjenijim od majčinstva, i nadam se da ću to osjetiti sa barem još jednim klincem ili klinkom 8)

[anek]

I mene strašno živciraju ljudi koji, kada postanu roditelji, imaju glavnu misiju ne dopustiti svom djetetu da promijeni njihov život i ispuni svo njihovo vrijeme. Imaju petsto i jedan savjet kako ne dopustiti djetetu da uđe u njihov krevet, naručje, postane ovisno o njihovoj pažnji, dojci,... bitno je da dijete ne poljulja centar njihovog egocentričnog svijeta. U tim bezbrojnim savjetima i razmišljanjima, imam osjećaj da dijete gubi osobinu živog bića sa svojim potrebama i osjećajima, i postaje "netko" ili "nešto" čime možemo manipulirati i kontrolirati, nešto što možemo "izdresirati". Meni je moj sin promijenio cijeli svijet jer sam mu ja to "dopustila" (uf, kakvog li žrtvovanja , jer sam to željela, jer je posve prirodno da su njegove potrebe važnije od mojih, jer to pruža najdiviji osjećaj na svijetu...da je jedno takvo prekrasno biće ovisno o tebi, da imaš takvu moć u rukama da možeš modelirati nečiju osobnost i nečiji svijet i učini mu život sretnim. Ne poznajem ništa što može učiniti život ispunjenijim od majčinstva, i nadam se da ću to osjetiti sa barem još jednim klincem ili klinkom 8)

potpisujem

[lucky day]

htjela bi reci da je u nasem domu ova temabila dosta aktualna ovih dana... mm i ja odlazimo u savjetovaliste jer nam je blago receno veza u komi... napominjem da je nasa situacija specificna zbog preseljanja i moje, uposlijednje vrijeme gotovo potpune izolacije od vanjskog svijeta... ja se nisam osjecala lose sto se toga tice... tako sam barem mislla...
jednaod stvari kou je meni savjetnik dao je bila u stilu 'naci vremena za sebe' -nakon sto sam negodovala malo mi je objasnio da to ne znaci da bjezim od svoje uloge mame nego da iz nje povremeno izadjem, ucinim nesto bez djeteta, van kuce a da za to vrijeme prepustim brigu oko luke mm-u... dozvolim mu da bude 100 posto tata u tom vremenu... da osjeti vise 'mama askpekt' roditeljstva...
da mi je to predlozio dok je luka bio 3,4,5 mj. kategoricki bi ga odbila... no,sada (i u ovoj nasoj situaciji) ipak sam ga poslusala i ta mala 'zrtva' s moje strane je puno ucinila za odnose u nasem domu...
ne znam jesam li dobro objasnila sto sam htjela reci... misljenjeoko uloge majke mi se nije potpunopromijenilo ali je dobilo novu, cak mogu reci bogatiju, nijansu...
jos jednom napominjem daje nasasituacijaspecificna jer je za nas kao obitelj nuzno da se 'integriram' u drustvo sto bolje... tako da je to vrijeme 'za mene' na vrlo vazan nacin bilo i vrijeme 'za nas'...

[Vishnja]

Slazem se sa curama koje su napisale da ih majcinstvo ispunjava u potpunosti. I ja sam najsretnija sa svojom decicom, uzivam u njihovim izjavama, ponosna sam kada u necemu uspeju. Nema lepseg osecaja od one beskonacne ljubavi koju osetim milion puta utoku dana i uvece kada ih onako usnule pokrivam i ljubim... i nadam se da cu taj osecaj umnoziti za jos x puta ako nam se posreci da dobijemo jos jednu bebicu.
Ali, imala bih jos nesto da dodam o "vremenu za sebe". Ne slazem se da je vreme provedeno bez dece protraceno, propalo i isprazno. Pogotovo ako ga iskoristis za deljenje neznosti sa m-om, neku dobru knjigu ili ucenje. Nemojte me pogresno shvatiti, nisam od onih koji bezglavo jure na kafice , manikuru ili u wellnes. Ali mi ponekad treba malcice vremena i za sebe. U ponedeljak sam skoknula na rodjendan prijateljice koju volim. Ostala sam sat vremena, srela drage ljude, vodila lepe razgovore i vratila se svojoj decici punih baterija, vesela i ispunjena. eto, TO ja smatram "vremenom za sebe", a ne ono sto mi glupi casopisi namecu kao nuzno i neophodno...

[vitekova mamuška]

Ma naravno da se ulogom mame ne brišu sve naše potrebe i želje koje smo imali prije trudnoće i rođenja djeteta. I super je posvetiti se sebi, otići u kino, čitati knjigu, fotkati, šetati, otići na kavu s prijateljicama, svejedno... Po meni je posve pogrešno potpuno se izolirati i izbrisati sve svoje uloge osim uloge mame (mislim na uloge prijateljice, supruge,...) i ne dati sebi prostora koji trebamo. Ono što sam napisala odnosi se na one mame i tate koje imaju obrnut omjer od ovoga o čemu mi pričamo (većinu vremena s djecom i nešto vremena za ostalo), a čak ni to nije najbitnije, nego odnos prema djetetu dok provode vrijeme s njim i pristup roditeljstvu. Meni smeta što dijete doživljavaju kao prijetnju i smetnju jer ne žele promijeniti svoj život, a žele dijete...a to baš ne ide tako čini mi se

[lucky day]

skuzila sam te i slazem se s tobom...
ipak,cini se da sam ja malo previse zapustila druge uloge... malo sam se previse ( i pre dugo) izolirala ... no,eto mijenja se i to...

[Samoborka]

I ja se s Vama slažem. Ne sjećam se kad smo MM i ja skupa otišli nekamo, a sad je njemu ostala navika da kidne sam...

[stray_cat]

ja svako odvajanje osjecam ko da cu propustiti neki prevazan trenutak u sebastianovom zivotu

ne postoji osoba sa kojom je zanimljivije popit kavu nego sebastian i jedino sto zapravo preskacem su koncerti sve ostalo je izvedivo uz sebastiana

filmove gledam doma a filmovi se i to najnovijio ionak daju skinut sa neta, sa ljudima se posjecujem i sebastian je prisutan

valjda sam se okruzila ljudima koji slicno misle i zive i izbjegavam mame koje ostave bebu od 2 mjeseca da bi izasle van jer nekako nemamo previse slicnosti

[Kejt]

e, da, tako i ja mislim i tako i radim
ali, primjećujem da ljudima ide na živce što svuda vučem elu
ma zabole me, onda se neću ni nać s njima, ko ih šiša

[lucky day]

valjda sam se okruzila ljudima koji slicno misle i zive i izbjegavam mame koje ostave bebu od 2 mjeseca da bi izasle van jer nekako nemamo previse slicnosti

super je kad imas puno mama oko sebe, pogotovo mama koje razmisljaju i rade kao i ti...
ja,npr. cak i u hrv. ne samo da sam medju prvima koja je rodila u drustvu (a nisam bas mlada, rodila sa 27) vec sam se tek nedavno preselila i ovdje poznajem tek nekolicinu mama (opcenito,ne poznajem puno ljudi ovdje), s kojima jos nisam dovoljno bliska, koje imaju ili dosta stariju djecu ili puno rade ili se ne poznajemo dovoljno... s jednom s kojom bi sigurno 'kliknula' da smo u hrv. ne mogu komunicirati jer ne govori ni eng. ni franc. - samo svic. njemacki...

[vitekova mamuška]

super je kad imas puno mama oko sebe, pogotovo mama koje razmisljaju i rade kao i ti...
ja,npr. cak i u hrv. ne samo da sam medju prvima koja je rodila u drustvu (a nisam bas mlada, rodila sa 27) vec sam se tek nedavno preselila i ovdje poznajem tek nekolicinu mama (opcenito,ne poznajem puno ljudi ovdje), s kojima jos nisam dovoljno bliska, koje imaju ili dosta stariju djecu ili puno rade ili se ne poznajemo dovoljno... s jednom s kojom bi sigurno 'kliknula' da smo u hrv. ne mogu komunicirati jer ne govori ni eng. ni franc. - samo svic. njemacki...

I moja je situacija je slična, rodila prva u društvu, isto sa 27 do prije mjesec dana sam se osjećala užasno usamljeno, u zadnje vrijeme sam upoznala nekoliko mama i sad idemo zajeno u šetnju (Roda je zaslužna za to ). Lucky day, šteta što si daleko, rekla bih da imamo mnogo toga zajedničkog, koliko sam te uspjela upoznati preko postova 8)

[vitekova mamuška]

čak su nam i klinci jednako "stari" (9 dana razlike) :D

[lucky day]

i ja mislim da bi bilo genijalno da se mozemo naci... i da nam se kikaci mogu druziti...
al kilometri...

ejajaj, al mi fali zg!!

[stray_cat]

lucky, ove 2 mame sa kojima sam se dosta nasla su iz srbije. jednu sam nasla u ikei a drugu u ducanu i ja sam im prisla kad sam cula da govore "nas" jezik

nisam jos natrcala na ap nizozemku, premda sam sad u muzickoj igraonici upoznala mamu koja jos doji i koliko vidim u toj su igraonici mame super pa cu se vjerovatno s vremenom i sa njima skompati

[lucky day]

ma i ja vjerujem da cu kad.tad ovdje naici na neke srodne duse... al sam tek ovdje tri mj.i nisam jos nasla nekoga za 'zaskociti'...
al da vrebam - vrebam!

[krumpiric]

..najgore je šta je u javnosti (na Sanji) i predsjednica Hrvatskog perinatalnog fonda(jel Ivanišević?) govorila o tome kako ja danas super bit mama jer se (ko KArmela Vukov) možeš odmah vratit na posao,možeš bit lijepa,možeš se super sređivat...wow,otkrila mi je smisao života..da radim i da drugima budem lijepa a da moje malo mače doma odrasta uz nepoznate,da nepoznati vide prvi koračić i dožive prvi poljubac...
a svi pričaju kako je obitelj na prvom mjestu..

[bundevica]

Meni nije jasno zašto sve te pametne glave misle da žene nakon što rode imaju samo jedan cilj - što prije se vratiti životu kakav su imali prije rođenja djeteta??????
Ja NE ŽELIM satima sjediti na kavama svaki dan.
Ja NE ŽELIM izlaziti svako veče kao prije.
Ja NE ŽELIM davati cijelu plaću na manikuru, pedikuru, frizere, nove krpice, cipelice, cd-ove...
Ja definitivno NE ŽELIM biti kao prije, jer je majčinstvo najljepša promjena koja mi se ikada desila i ŽELIM ju osjetiti što više, prepustit joj se u potpunosti, uronit u nju, nek me obuhvati još više ako može!
JA ŽELIM BITI MAMA! JA JESAM MAMA! JA SAM PONOSNA NA TO ŠTO SAM MAMA!
Imam kratke nokte jer mi je tako lakše igrati se. Imam običnu dugu kosu jer ju moja kćer obožava baš takvu. I nek sam predebela i nek sam "zapuštena" za cijeli svijet, ja sam svojem djetetu najljepša i to je sve što je bitno! Imam ljubav najsavršenijeg bića na svijetu i ništa mi drugo ne treba.
Mama sam, dakle postojim! I samo zato postojim.

sva sam se naježila dok sam ovo čitala, jer isto je tako i kod mene
svi mi govore šta si se zabila u kuću s tom dječurlijom, a ne kuže da mi u životu nikada nije bilo ljepše

[Trina]

I ja obožavam svoju djecu i lijepo mi je s njima. Ai lijepo mi je i kad se maknem od njih. Pazim i njegujem svoje tijelo i želim izgledati dobro. Ne zbog djece (djeci je mama lijepa bilo kakva dok su maleni) nego zbog sebe. Iako ne radim i s njima sam kući, ja nisam samo i isključivo mama. Uživam kad ja i mm izađemo sami, lumpujemo čitavu noć i valjamo se do sutradan u podne u krevetu. Volim kad se pogledam u ogledalo i kad mi se svidi što vidim. Ne pada mi napamet zapustiti se zbog činjenice da sam mama. Baš obrnuto. I da, moje mišljenje je da svaka osoba na ovome svijetu mora imati vrijeme za sebe. A pogotovo majka koja je sve podredila djeci. Bila bi jako nezadovoljna da sebi to ne mogu priuštiti.

[Cookie]

Meni je to vrijeme za sebe prije isto zvučalo kao potpuna kretenarija, ali kako vrijeme prolazi, čini mi se da to i nije baš tako besmisleno....

Svom Luki sam full-time mama cijele njegove dvije i pol godine. Mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko puta sam ga ostavila s mužem ili svekrvom i to samo u prilikama kad sam morala ići kod doktora ili na neki poslovni razgovor. Otkako se on rodio kavu s prijateljicama bez njega sam popila 2 (dva puta). MM i ja smo dvaput bili u kinu, jednom na svadbi i jednom na proslavi Nove godine. I to je to. Sve ostalo vrijeme sam provela uz njega.

Jedna moja poznanica radi 9-6 (počela je raditi prije nego što joj je dijete navršilo godinu dana). Ona i muž imaju dogovor da svatko od njih ima po 2-3 večeri tjedno za aerobike i ostale svoje aktivnosti. Vikendom dijete ostavljaju baki da bi mogli na miru piti kave i baviti se čime se već bave. Efektivno valjda viđaju dijete po nekoliko sati tjedno.

Moja poznanica je sa svojim djetetom uvijek vesela i nasmijana. Vječito pjeva, guguće, igra se... Ima volje, ima strpljenja... A ja? Meni nekad bude svega dosta. Nekad se osjećam ko da sam u zatvoru. Ima dana kad sam predvečer već toliko iscrpljena da bi najradije zaplakala od muke. Vičem, derem se na svoje dijete bezveze. Nervozna sam, nemam volje igrati se, zapjevati ili nasmijati se.

To su sad dva ekstrema, ali katkad se zapitam koja je od nas dvije bolja majka

Nekad mislim da bi mi stvarno dobro došlo malo tog famoznog "vremena za sebe"... Ali imam osjećaj da i, kad bi imala to vrijeme, ne bih znala što ću s njim. Toliko sam puno bila mama da sam zaboravila tko sam bila prije toga - kao da je to bilo u nekom drugom životu, kao da to nisam bila ja. Hoću reći da mislim da možda griješe svi koji sebe potpuno zapostavljaju. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog one praznine s kojom ćemo se suočiti kad nas djeca više ne budu (toliko) trebala...

[Svimbalo]

Moja poznanica je sa svojim djetetom uvijek vesela i nasmijana. Vječito pjeva, guguće, igra se... Ima volje, ima strpljenja... A ja? Meni nekad bude svega dosta. Nekad se osjećam ko da sam u zatvoru. Ima dana kad sam predvečer već toliko iscrpljena da bi najradije zaplakala od muke. Vičem, derem se na svoje dijete bezveze. Nervozna sam, nemam volje igrati se, zapjevati ili nasmijati se.

To su sad dva ekstrema, ali katkad se zapitam koja je od nas dvije bolja majka

Samo sam ti htjela skrenuti pozornost na to da kad smo u društvu, "pred publikom", drugačije se ponašamo nego kad smo sami...
Ono što želim reći je da se bespotrebno uspoređuješ sa prijateljicom, jer tko zna kakva je kad nije s tobom, tj. kad je sama s djetetom?
Ne želim implicirati da cijelo vrijeme glumi, a da je u biti grozna na samo, ali samo da znaš da nije sve kako se čini "na van"...
Ovdje je već na bezbroj topika ukazano na to da čim se brineš kakva si, znači da si dobra, tj. da se to trudiš biti

[wewa]

wow, koji stari topic

[sandraf]

wow, koji stari topic

stvarno.

i s odmakom od 5 godina (ajme majko) i jednim djetetom preko, i dalje osjecam isto.