Citiraj vitekova mamuška prvotno napisa
Za početak, Vito je jedan jaaako temperamentan samosvjestan dvogodišnjak. Izbaci me iz takta jaaako često, posebno otkada je dobio brata. Sve je super dok se bavim s njim 100%, ali čim skuži da hranim/nosim/bilo što radim s Janom ili mu nešto nije po volji, počne tulum: baca igračke, telefon, vrišti, baca se po podu,...
Problem je što ništa ne djeluje na njega u takvim trenutcima, samo me gleda u oči i "onim laganim smješkom" izrazom lica me provocira. Ne reagira na "ne", ne reagira na objašnjenje, ne reagira kad podignem glas, ne reagira na ignoriranje,...
Evo jedne situacije od prekjučer: vrišti, baca igračke, kažem mu da prestane-baca i dalje, podignem glas i kažem da prestane i da me to ljuti-baca i dalje, puknem i prvi put primijenim time-out metodu, kažem mu da ode iz dnevnog i da se vrati kad se smiri-vrati se i opet baca igračke, kažem mu da se nije smirio i da se vrati kad se smiri, ode, vrišti i plače u hodniku,vrati se iposloži igračke, sve je super. Sve bi ovo bilo super da se danas nije dogodila sljedeća situacija: baca igračke, vrišti,baca se po podu, kažem mu da se smiri-i dalje šizi, pitam ga hoće li u hodnik da se malo smiri, a moj sin kaže sa smješkom: MOŽE!, ode u hodnik,malo glumi da vrišti, vrati se i smije se :shock: + :smajlić koji vrišti i čupa kosu: aaaaaaaaaaaaaaaaaa
Ima li tko savjet?

I dobro upamti savjete i taktike ....jer cu ti ih ja dogodine traziti...