Molim savjet

[Bourbona]

Moj sin ima dvije godine i sedam mjeseci. Izuzetno je temperamentan, zaigran, mislim i natprosječno inteligentan....Ponekad mi se čini da mu je koncentracija bolja od moje, jer se stvarno može duuugo zaigrati. U idealnim uvijetima( kada nije jako umoran, gladan i ne kaka mu se) vrlo je odgovoran, čuva stvari, sprema svoje igračke i najčešće me posluša ako mu nešto zabranim...tada je vesel, zabavan i baš ugodan za druženje i razgovor.
Ali :/ , čim nisu idealni uvijeti, kao da podivlja-počinje bacati stvari i bezglavo trčati, pljuvati, udarati. Ako je gladan, odbija jelo, neće za stol, baci ako mu nešto dam da pojede.
Iskreno, to i nisam doživljavala kao veliki problem, jer se dogodi jedanput u dva dana i traje najduže 10-15 minuta. Međutim, danas su me dočekale tete u vrtiću i rekle da ne znaju što da naprave s njim jer nepristojno jede, baca salvetu i proljeva hranu(krenuo je u vrtić na par sati u rujnu ove godine, a ide u grupu s djecom starijom od njega 6 mjeseci do godinu i nešto). Malo su me zatekle , a priznajem i malo povrijedile( on nikada ne udara djecu, ne grize....). Moje pitanje je kako dijete naučiti da pristojno jede i što mislite o ovakvoj reakciji teta?
Hvala

[MGrubi]

reakcije teta su ... po ok
kažeš da je inteligentan .. onda on dobro zna šta je pristojno, a šta ne
pitanje je zašto izaziva pažnju? šta ga muči
jer njegovo ponašanje je posljedica nečeg, a ako ne nađeš uzrok nečeš se riješiti niti posljedice
kakvi ste prema njemu u zadnje vrijeme?
kako provodite vrijeme?
ima kakvih promjena u vašim životima?
kakva vam je komunikacija?

on protestira, a zašto?
djeca nemaju komunikacijsku vještinu odrasle osobe, i tu često dolazi do nerazumijevanja
on ne zna kako kontrolirati sve emocije i koji načini su prihvatljivi za koje iskazivanje osječaja, najbolje uče primjerom mame i tate

[clumsy mom]

Jel on najmlađi u grupi i ima li još nekog deteta baš njegovog uzrasta? Pitam zbog teta - možda im je superfino kad vide ove starije kako se lepo sami oblače, hrane, brišu si guze dok su im ovi manji trn u oku.

Mi smo isto najmlađi u grupi, mlađi smo od najmlađeg deteta preko 3 meseca i razlika se itekako vidi, od crteža preko načina igranja do muke i napinjanja da se sami obuku jer tete ne pomažu nikome.

Ja sam porazgovarala sa glavnom tetom koja je svesnija da su B&M najmlađi i da se ta razlika od par meseci sada još uvek primećuje pa je ona nakon tog razgovora porazgovarala sa koleginicom i sad nemamo nikakvih problema - obe će im pomoći i oko hranjenja i oko oblačenja a često crtaće puštaju po izboru B&M jer su premali da bi pratili recimo Shark Tale pa se dosađuju dok ostala deca gledaju

[Anci]

djeca nemaju komunikacijsku vještinu odrasle osobe, i tu često dolazi do nerazumijevanja
on ne zna kako kontrolirati sve emocije i koji načini su prihvatljivi za koje iskazivanje osječaja

možda se još nije adaptirao na vrtić
po svojoj kćeri znam da se uvijek nešto krije iza tog ponašanja
jedan dan je rekla da je ljuta što ima sestru
možda prvi put da mi nešto je verbalizirala, ali ona je starija od tvog sina

a sinoć je seki rekla: volim te, sestro moja!ležale smo skupa u bračnom i uspavljivale se

to je prvi put rekla i mislila sam da ću se rasplakati

[BusyBee]

latica
Pridružen/a: 04. 11. 2005. (09:43:56)
Postovi: 26

Postano: pet stu 30, 2007 1:32 pm Naslov: !

--------------------------------------------------------------------------------

Najmlađi je u grupi...ima 2 godine i 7 mjeseci. Ostala djeca imaju 3 i par mjeseci, najstarije dijete ima 3 godine i 10 mjeseci.
Prije sedam mjeseci je dobio sestru, prema njoj je super, ali ljubomoru primjećujem jer ponekad glumi bebu, puže, uzima dudu...vezan je još više uz mene.
Imam pomoć svojih roditelja i muža, tak da se puno bavim sinom kad nije u vrtiću, stalno se igramo..pričamo. Malecku za to vrijeme drže ostali ukućani.
Mislim da je o.k što su mi tete rekle, ali ne sviđa mi se način-kao da je mali ratni zločinac!
Upooomoć

Nadam se da onaj topic ! spada u stvari ovdje pa kopiram post.

[Bourbona]

Hvala!
Evo, baš sad maloprije konfliktna situacija.
Gleda crtić , uživio se i usput skida s fotelje jastučić.
Kažem mu da ne skida jastučić jer ukoliko ga nastavi skidati, maknut ću ga s fotelje (za ljuljanje) i staviti na mirnu stolicu...on nastavlja skidat, usput me i udari.
Stavljam ga na "mirnu" stolicu, a on pobaca sve stvari sa stola.
Nakon dvije minute, objasnim mu zašto je sjedio, on kaže oprosti i samoinicijativno pokupi sve stvari koje je pobacao.
Nakon toga opet slatko i umiljato dijete s kojim nemaš nikakvih problema

[Bourbona]

On je dijete kojim se svi puno bave. Skoro cijelo vrijeme provodim s njim i sestrom. Igramo se, čitamo, mijesimo tijesto, kopamo po blatu, puno smo vani...ako se ja ne bavim s njime jer npr. dojim, netko drugi se s njim igra.
Možda se s njime i "previše" bavimo, pa u vrtiću (uz još 20 djece) privlači pažnju. Molim savjete

[MGrubi]

Gleda crtić , uživio se i usput skida s fotelje jastučić.
Kažem mu da ne skida jastučić jer ukoliko ga nastavi skidati, maknut ću ga s fotelje (za ljuljanje) i staviti na mirnu stolicu...

gle, ja sam protiv kazni, ne vidim koristi od njih osim demostriranja sile

pa šta ima veze da skida jastučić?
zašto si tako nemoguća?
u kaznu zbog nekog jastučića, stvari?
šta je najgore šta se moglo desiti tom jastuku?
jel je stvarno tako važan?

poslušnosti i odgovornost su ti u sukobu
poslušnost znači slijediti tuđe odluke, 0 bodova odgovornosti
odgovornost znači donijeti odluku i pokupiti direktne posljedice te odluke (za roditelja je bitno da pazi da posljedice pogrešne odluke ne mogu ozbiljno nauditi djetetu npr. strujni udar)
ti od njega zahtijevaš da bude i odgovoran i poslušan
kako? tu imaš konflikt, kako da se dijete odluči?
nije li to iznimno frustrirajuće? pogotovo za inteligentno dijete

[MGrubi]

nekako mi se čini da je u vrtiču problem u razlici starosti
možda ga frustrira što ne može držati korak s njima?
možda se osječa manje vrijednim jer drugi mogu bolje?
pogotovo ako mu tete govore: a vidi kako Janko to lijeppo napravi (a on čuje točno: Janko zna, ti si nesposoban..)

ako si ga nagrađivala rečenicama: kako si to lijepo napravio.. pa ti si tako pametan ... kad se kroz odgoj ističe ocjenjivanje osobnosti kroz vanjske oznake (crtež, igračka..) lako se stvara prostor i za negativan vanjski utjecaj tj., ako nešto ne napravi dobro , onda on ne valja

[MGrubi]

ej, ne osuđujem ti, niti ti želim nažao, niti nabiti osječaj krivnje ili ičeg sličnog

samo želim te potaknuti na razmišljanje

[Anci]

nije da ti pametujem,...ali roditeljstvo ne bi trebalo biti borba za moć- konkretno ovaj jastuk. to je po meni zaista nebitno.

ja isto nisam pobornik kazne- ja želim da moje dijete shvati određene stvari ali ne samo zato da ne ide u kaznu

i ja imam dvoje djece, moja je Lana bila u time outu par puta ali stvarno za velike stvari (tipa kad seku zvizne da krene krv) ali vjeruj mi VIŠE NIKAD je neću staviti u time out.

ona nije dijete zato- možda je ovo nekome smiješno, ali nismo došli do onoga što sam htjela već je ona samo tužno plakala: mama dođi zagrli me...

ona se osjećala ostavljenom, odgovornost nije preuzela, što sam postigla- ništa osim da se obje loše osjećamo.
a ja to ne želim

[maaja79]

stvarno, zasto ne smije skidati jastucic?
ako covjek stalno ponavlja ne, ono izgubi efekat

[Anci]

Čuvaj NE za velike stvari, nešto što je za njega opasno- nećeš ga pustiti da trči po cesti, ali ove manje...ja bih pustila...ali opet to sam možda ja- nema baš čeličnog odgoja

[MGrubi]

Čuvaj NE za velike stvari, nešto što je za njega opasno- nećeš ga pustiti da trči po cesti, ali ove manje...ja bih pustila...ali opet to sam možda ja- nema baš čeličnog odgoja

i ja mislim da ozbiljno NE treba pažljivo koristiti,
to me uvjek posjeti na priču o dječaku i vuku
previše puta je vikao Vuk, i kad se vuk pojavio, nitko ga nije ozbiljno shvatio

[Anci]

MGrubi, ovo si baš slikovito opisala. Ali, slažem se!

[MGrubi]

ako želiš da kuća bude uredna, i stvari na svojim mjestima
onda trebaš tako i govoriti:
-ja želim da jastuk bude na fotelji
-ja želim da kutijica bude na stoliču
...
onda tražiš od njega da poštiva tvoje želje, a kad nekog voliš, onda ćeš i pokušati poštivati želje
nas naša djeca vole bezuvijetno i u naravi im je na surađuju, samo im nisu razvijene komunikacijske vještine
dakako , ako tražiš od njega da poštiva tvoje želje morati češ mu pokazati kako to izgleda, tj. poštivati njegovu želju

posljedica nepoštivanja tvoje želje mora biti vidljiva na tebi , ne na njemu (tjeranje u kut, oduzimanje igračke ..) , jer je to iskreno, a djeca imaju antene za istinu
tvoja želja nije poštovana, ti se osječaš tužno, pokaži
i ne traži ništa, bitno je da ne tražiš, jer je onda to ucjena
tvoje dijete tebe voli, vjeruj u to, i prepusti mu daljnju odluku ...
neće ništa naučiti u jedan dan, u 2-3 hoće

na kraju će vračati jastuk na fotelju, ne zato jer to mora, jer je zabranjeno da leži uokolo,
nego zato jer njegova mama tako voli i to će ju razveseliti
odluka će biti njegova

[Bourbona]

Hvala vam svima, posebno MGrubi . Naime, sad šire vidim stvari, vidim (ili bar nazirem) i ono skriveno. Odgajala sam sina tako da poštuje moje i tuđe granice, a on je u tome nestašno uživao, pa i ponekad ih kršio.
Ovo ljeto meni bliske osobe (svekar-number one dječji psihijatar u zagrebu, svekrva, pa i suprug pomalo), počeli su mi spočitavati da mali nema nikakve granice.....i tu počinje moj "preobražaj". Ne kažnjavam ga često, ali često tražim da me posluša...kad ne posluša, ljuta sam i na sebe i na njega. A on je i bistar i senzibilan, pa mi vraća.

I sada sam još pod dojmom događaja u vrtiću....tete me dočekale na vratima, sa facama kao doktor kad postavlja smrtnu dijagnozu. Najprije spočitale da svojim nepristojnim jelom daje loš primjer djeci, a zatim me pozvale na odgovornost "da kak ja to odgajam dijete?"

[MGrubi]

http://www.superknjizara.hr/index.php?content=&page=knjiga&id_knjiga=17621
ja sam odgovor na to našla u toj knjizi
-ne kažnjavam
- pazim da ne očekujem van njene trenutne razvojne sposobnosti
- razdvajam pogrešan postupak od njene osobe
ne reagiram: vidi šta si to napravila?! nego joj kažem: a šta ćemo sad .. i pokažem joj kako se stvari poprave
...
koristim osobni govor (ja hoću, ja neću, ja želim...) d i tako tražim od nje da poštuje moje granice, bez nametanja granica njoj (sklanjanje opasnih predmeta ne smatram postavljanje granica) , tako ju i učim kako se osobne granice brane i šta znači poštivati drugu osobu
primjerom.

npr. penje se na stolić u dnevnom boravku, ja je samo upozorim da pazi jer je može pasti .. i stojim u stavu: priprema-pozor u slučaju da izgubi ravnotežu
jako je bitno da joj ne kažem: pazi, pasti češ, jer je to osuda da je nesposobna i da će 100% pasti
...

da kopiram s drugog topica
J. Juul ti je jača faca od tvog svekra
ne, zaozbiljno, čovjek je dugo godina radio s "problematičnom" djecom
vidi intervju:
http://www.mama-mami.com/content/view/449/177/
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm
on je mene jednostavno oduševio
ne, ne doboivam proviziju

[MGrubi]

. Ne kažnjavam ga često, ali često tražim da me posluša...kad ne posluša, ljuta sam i na sebe i na njega. A on je i bistar i senzibilan, pa mi vraća.

I sada sam još pod dojmom događaja u vrtiću....tete me dočekale na vratima, sa facama kao doktor kad postavlja smrtnu dijagnozu. Najprije spočitale da svojim nepristojnim jelom daje loš primjer djeci, a zatim me pozvale na odgovornost "da kak ja to odgajam dijete?"

mali surađuje, pokušava ti objasniti da je s tobom teško
tako se i Nera ponaša , pogotovo kad sam ja nervozna i imam loš dan, takoreći oponaša moje stanje da mi da do znanja da vidi šta se dešava i traži od mene da se skuliram jer ju je strah i ne osječa se sigurno

život nam bi bio puno lakši da djeca odmah znaju se izraziti kompleksnim rečenicama, ali ne znaju, tek uče

tete pretjeruju u reakciji, kako se uopće usuđuju izreči takvu rečenicu? dobar odgajatelj zna kako se priča i sa roditeljima i sa djecom
sve više mi se čini da one očekuju od njega da se ponaša kao ostali i da mu nabijaju osječaj krivnje ..... a dijete ne zna puno načina kako da izbaci frustraciju iz sebe (ne znaju baš ni svi odrasli)

trebaš s njima ozbiljno popričati , u miru, ne kad ga dovodiš ili odvodiš iz vrtića

jesu li te one napale pred njim?

[mamasch]

Latice, pokušaj se više koncentrirati na to da svom djetetu pristupaš tako da surađujete a ne da očekuješ da on tebe posluša "jer je inače dobro i drago dijete". Pokazuj mu da shvaćaš da je sposoban i pametan ali i da zauzvrat očekuješ od njega da bude odgovoran u skladu sa svojom dobi i ponašanjem. Možda on doživljava tvoj način odgajanja kao dresuru koja mu nikako ne paše (što je sasvim razumljivo). Kad ne želiš da nešto napravi, nemoj mu reći "ne smiješ jer ja tako kažem, ako to napraviš onda ćemo_____ (kazna)" nego mu daj konkretan razlog zašto ne želiš da to čini ("ako ostaviš jastučić na podu, past ćeš preko njega i lupit si koljeno, hajd ga stavi na stolicu da možeš opet lijepo sjediti na njemu kad ćemo gledati crtić"). Nauči ga da njegovo ponašanje ima posljedice i da te posljedice mogu biti pozitivne, a ne samo da mogu izazvati tvoju ljutnju i izricanje kazne za neposluh. Naravno, drži se svoje riječi i ako je jednom nešto bilo NE, onda to ostaje NE i podložno je promjeni samo u izuzetno posebnim okolnostima.
I da... čini mi se da si i sama u jednom postu otkrila da bi mu trebale granice koje ste do sada propustili postaviti. I to se može postići naknadno, samo sa puno više truda, živaca i sa više pokušaja i pogrešaka nego da ste tako postupali već prije. Nemoj biti ljuta ako te ne "posluša" otprve, koiko god je bistro dijete ipak je još uvijek DIJETE a ti si ta, odrasla koja mora voditi igru i on to mora osjetiti i prihvatiti.

[MGrubi]

. Pokazuj mu da shvaćaš da je sposoban i pametan ali i da zauzvrat očekuješ od njega da bude odgovoran u skladu sa svojom dobi i ponašanjem.

("ako ostaviš jastučić na podu, past ćeš preko njega i lupit si koljeno, hajd ga stavi na stolicu da možeš opet lijepo sjediti na njemu kad ćemo gledati crtić").

za boldano: odakle pobogu da dijete zna šta je u skladu s njegovom dobi? pa to ne znaju niti roditelji sami
nije li to malo previše za očekivati ?

dijete samo traži prihvačanje i ljubav

u zadnju rečenicu bih samo dodala : možeš pasti preko njega

jer kad kažeš ovako .. pa na jedan način mu kažeš da će 100% pasti, i zašto bi te posluša kad on zna da neće pasti (pa nije glup da se svjesno spotakne, kad ga vidi ) ?
no moćna riječ: možeš ... e to je već za razmisliti

ako sad postavjaš djetetu granice, očekuj rušenje tih istih kad dođe pubertet (jer to je jedini način da dijete postane samostalna osoba)
ako ga učiš o životu i da svi ljudi imaju osobne granice, da se te granice brane , naučiš da se rszvija kao samostalna osoba od početka, dijete će samo shvatiti svoje granice, i što je jako bitno: braniti će ih (znati će reči : NE, drogi, alkoholu, .... )

kako da dijete zna da će se šalica razbiti padom sa stola? samo na jedan način
jel treba vikati i kazniti ga? ne
to neće vratiti čašu
ali siti tren ga se uči: kad se nešto razbije to se treba i pokupiti, ili zalijepiti .. dobiješ brdo posla
i treba se paziti zašto nešto radi: da li je čaša bačena iz bijesa , ili znatiželje ili slučajno
zadnje dvije opcije nisu zle
prva opcija (bijes) za sobom povlači pitanje uzroka tome? čaša je predmet i ne može biti krivac, nešto drugo je

[Bourbona]

Eh, potpuno si u pravu! Moje "loše" reakcije plod su najčešće moga umora ili nestrpljenja. Kad mali princ uoči da sam -ne za dijalog, već brza rješenja- totalno podivlja.
Jasperovski gledano on previše surađuje....i malo je za svoju dob preodgovoran. Npr. ujutro pita da li ide u vrtić, ako kažem da, prekida gledanje crtića ili igru ili jelo, uzima stvari i kreće (često je ponavljao-idem,ali ne volim ići u vrtić i ne sviđa mi se). Ako mu u vrtić dam paket maramica za nos, kada pobriše ..sve ih sprema u đžep, donese kući i čim uđe- baca u smeće.Ili npr. jučer sam mu dala nakon voća i doručka lizalicu od grožđanog šećera, a danas mi kaže da ne želi nositi lizalicu na štapiću jer je to preopasno za drugu djecu

[MGrubi]

i netko tebi prigovara za takvo dijete?!

nisam pedagogo , ali mislim da ga frustrira što nemože držati korak u sposobnostima kao starija djeca ... pokušaj u razgovoru s tetama saznati da li ga uspoređuju s drugom djecoma (one glupe rečenice tipa: vidi kako Mate to lijepo radi i sl.. vidi kako je Ivo lijepo sluša ...)
možda tete od njega traže previše + inteligetno dijete = frustracija = leteća hrana + čaše

da li je uopće prošla adaptacija kako treba?
je si s njim kroz razgovor saznala zašto ne želi ići u vrtič?
ne direktno, vie pitanja u stilu: a šta ste danas lijepoga radili ili tako nešto, s pozitivnim prizvukom ..

nije mali princ , nego mali kompetetni čovjek

[ronin]

Hvala!
Evo, baš sad maloprije konfliktna situacija.
Gleda crtić , uživio se i usput skida s fotelje jastučić.

Ovo samo po sebi nije konfliktna situacija,više si je ti učinila konfliktnom.
Čini mi se kao da ni ti nisi načistu kada ćeš postavljati granice,a kada ne.Više imam dojam da to ovisi o tvom raspoloženju,dobroj volji ili nedostatku iste.
S obzirom da si napisala da se s malim non stop netko bavi,mislim da je njegovo ponašanje u vrtiću,gdje u grupi od dvadesetoro djece definitivno nije u centru pažnje,njegov protest na novonastalu situaciju.
inače,potpisujem MGrubi.

[Bourbona]

Na savjet i preporuku psihologice-preskočio je jaslice (u njezinom uredu bio je plakat sa životinjama, pa ga je pitala tko je to pokazujući psa, mačku, kravu...kada je odgovorio na njena pitanja nabrojio je ostale životinje s plakata-tipa klokan, tukan, a onda joj izjavio da klokan ima tobolac, krava papke i vime i sl.).Psihologica odmah rekla da nije za jaslice!?
Meni je sad malo žao što je došao u "stariju grupu" jer čini mi se da kuži više od njih (većine), ali je na puno nižem nivou što se tiče zrelosti. Oni se igraju Spidermana, a on gleda Fifi. Adaptacija je prošla relativno o.k-ak je prošla (više je u tijeku), ali mi je malo preodgovoran...

[Storma]

mozda se njemu ne svida nacin na koji ga se tretira.
anita je isla u jaslice tjedan i pol, i odustala sam.
sada (nakon mjesec dana) slazem kockice sto joj i kako nije odgovaralo.
i na moju veliku zalost, dijete je apsolutno u pravu.
za svoju dob predobro shvaca i osjeca - tete je nisu bas tako dozivjele unatoc mojim objasnjavanjima jednoj, valjda je mislila da pretjerujem...)

obzirom da je tvoj sin mladi u grupi, lako moguce da se prema njemu odnose onako kako mu ne odgovara, i zato tako reagira. recimo, anita ne podnosi "moras" varijante, ali fantasticno suraduje na "hoces li" ili "idemo"...shvacas vec

[Anci]

Latice, ne mora biti nužno loše što je mali mlađi, mislim, može se to promijeniti za kraće vrijeme.

Ja sam bila u takvoj situaciji prije par mjeseci. Lana je tek bila krenula u vrtić, među najmlađima je jer u grupi njene dobi nije bbilo mjesta, ima mlađu seku...više je tih stvari koje tako malo dijete mora prihvatiti.

Kao što ti je MGrubi rekla, ne zna verbalizirati svoje misli pa na sebi svojstven način pokazuje kad mu je teško. Imaj strpljenja za njega i vjeruj mi, bit će ok. Kod nas i sad zna biti ludih dana, što je Jelena (mlađa seka) starija i pokretnija i spretnija, više ima suparništva, Lanne ljutnje na nju jer joj dira stvari, ruši kocke i sl. ali i više igara između njih dvije, kratkih, doduše, više povezanosti. Tako je to.

Želim vam puno sreće!