Za početak, dobar dan svima!
Da se i ja predstavim - imam 34 godine i prekrasnu djevojčicu od skoro 6 godina (u 2. mjesecu slavimo!). I brak pred krajem.
Točnije, ovako je išlo: nakon 15 godina veze i sasvim normalnog odnosa bez svađa (istina, s pokojim neslaganjem u mišljenjima), pozvao (!) me je na razgovor i rekao (citiram):"Ja razmišljam o rastavi, mislim da je naš brak gotov, više te ne volim kao prije i prestala si mi biti fizički privlačna. Šta ti misliš o tome?"
Šta ja mislim, hm?!? Gdje je vražja skrivena kamera, eto kaj sam mislila u tom trenu!!!!!!
Prošla sam sve faze - od nevjerice (jel stvarno nisam sumnjala da imamo problem, a da se odmah zna, nisam baš tako naivna osoba. Još prošli mjesec smo razgovarali o drugom dijetetu i gdje ćemo slaviti NG), preko ljutnje i tuge.
I onda mi, prije 2 dana, isto tako iznenada kaže da je on zaključio da bi bilo u redu da ne bacimo 15 godina veze i da probamo riješiti naš odnos!!!
Monty Pytoni su amateri za nas!
I šta sad napraviti? Trenutno mi je baš zanimljivo stanovati s njim. Imamo super cimerski odnos. Još samo da se dogovorimo koji ćemo znak ostavljati na vratima u slučaju da dovedemo nekog doma.
Ako primjećujete određeni cinizam i ironiju u ovom mom javljanju, u pravu ste. Ali, to me održava normalnom. Moja mama mi je uvijek govorila da nikad ne trčim za dečkima (muškarcima) i ako me ne žele da je u njima problem. Toga se i sad držim i ne pada mi na pamet sad početi "trčati" za njim.
Ali, sad je malo više toga u pitanju, točnije jedno divno dijete.
Kako dalje?!?