Pa zato se i čeka da dijete navrši tri - tri i pol godine da se krene sa sustavnom terapijom. Rano je - sva su djeca zaigrana u ovoj dobi, nema načina da ih "prikuješ" za stol, a to uostalom nije ni dobro.
Zadaće - ako se dobro sjećam, tek u predškolskoj godini bude više pisanja. Moj sin je od pete godine dobivao vježbe pisanja, ali on je imao (i još uvijek ima) problematičnu finu motoriku, pa je to trebalo provježbati.
Zadaće dobije roditelj - u tekici su vježbe koje je logoped radio, a roditelj to isto može vježbati s djetetom. Ne za stolom, to je u ranoj fazi kontraproduktivno. Vježbe (odnosno svijest o tome kako poticati govorni razvoj) se ucijepi u svakodnevni život. Nema onoga "a sad idemo vježbati" nego stalno imaš na umu da komuniciraš s djetetom, održavaš kontakt očima, postavljaš pitanja, učiš ga kako da on postavlja pitanja... biraš aktivnosti koje su mu zabavne za održavanje pažnje (ne za stolom nego hrpa legica na podu ili otvorena kutija tatinog alata ili model željeznice - to su sredstva za produljivanje intervala pažnje. Olovka i papir također, ali puuuno kasnije.