-
He he he, kad se samo sjetim.... Jednom prilikom sam prijatelju (logoped po struci) pokazala stare filmiće gdje moji dečki u dobi od 2 i 3 godine skaču po krevetima i pjevaju (bolje bi bilo reći urlaju). On je pogledao i kaže odmah na prvu loptu "Terapija??" A tako je i bilo.
Trenutno je mom starijem sinu glavni problem pjevanje primjera iz solfeggia u glazbenoj školi, jer nikada nije postigao savršenu artikulaciju glasa, ali to stvarno nije nešto važno. Nismo svi slavuji. Amen. Dobio je jučer peticu na ispitu iz instrumenta. A ovi rani problemi su sad već svjetlosnim godinama daleko, isto kao i kod mlađeg sina - dijete sa dijagnozom spec. smetnji čitanja uredno ide na natjecanja iz hrvatskog jezika! Ali imali smo "roditeljski terorizam" tj. u ranim godinama nam se sve okretalo oko toga kako djecu osposobiti za kasnije. I danas nam samo ti stari filmići posluže da se podsjetimo, ne koliko je bilo loše, nego koliko je sada dobro! Srećom, imam samo dva filmića. Neke stvari ostanu kakve su i bile (moj stariji teško može navesti iglu koncem, ali bojim se da to vrijedi za pola njegovog razreda), moj mlađi mora dooobro paziti kad prepisuje nečiji broj telefona u svoj mobitel jer obavezno fula, ali bratemili sve u svemu - mi smo zadovoljni, a i djeca isto. Nikad oni te terapije nisu doživljavali kao tlaku jer mi to nismo dovodili u pitanje. Čovjek odradi sve što treba - djeca još lakše.
Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.06.2015. at 13:37
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma